BESPOŠTEDNI „BORCI“ PROTIV KRIMINALA I KORUPCIJE: IMA LI RAZLIKE IZMEĐU POLITIČKE STRANKE I KRIMINALNE GRUPE!??
Gle slučajnosti, na svetski Dan borbe protiv siromaštva, videli smo kako taj dan bogato obeležava Srpska napredna stranka, koja je pre sedam godina na taj dan i osnovana. Prema Bibliji, bilo je najpre sedam rodnih godina a nakon njih sedam gladnih godina. Od kako Vučić vlada, narod se i na glad navikao, ali ne i na nepravdu, nasilje, izdaju, rušenje države i njenih institucija.
Josip Bogić
Poslednji izbori su pokazali da i ova vlast nije promenila način ponašanja, odnosno nije krenula u promenu sistema. Kakva je onda razlika između organizovanih kriminalnih grupa i političkih stranaka koje su vladale, ili vladaju?
Prema definiciji organizovanog kriminala, da bi se radilo o organizovanom kriminalu potrebno je da se radi o grupi od tri ili više lica, da deluju u dužem vremenskom periodu, da su se udružili radi sticanja finansijske, političke ili druge moći ili uticaja, te da su se udružili radi vršenja teških krivičnih dela.
Ono što razlikuje političke stranke na vlasti i kriminalne grupe je to što političke stranke ne krše zakon pošto su osvojile zakonodavnu vlast i kroje takve zakone na osnovu kojih „zakonskim putem" dolaze do ogromnog bogatstva. I sve rade po zakonu tako da represivni organi nemaju mogućnosti da ih procesuiraju.
Čuli smo od premijera da Srbijom više ne upravljaju tajkuni, zahvaljujući politici i reformama koje podrazumevaju bespoštednu borbu protiv korupcije i kriminala, a koje je preduzela Vlada čiju okosnicu čini SNS. Ono što je gore od vladavine tajkuna jeste upravo sadašnja situacija, a to je vladavina jednog čoveka. Da li je to demokratija?
Da, tajkuni su u minusu, samo što Srbija nije u plusu. U plusu je SNS i grupacija stranaka oko njega. Mnogima je od njih koji su instalirani po upravnim odborima javnih preduzeća, državna apanaža milija i od same države!
Srbija je i dalje u velikom minusu. Kada je u pitanju borba protiv kriminala i korupcije istina je sasvim drugačija. Osim hapšenja Miškovića koji nije bio baš mnogo kooperativan, a postupak koji se protiv njega vodi je na klimavim nogama, nikakva druga epohalna hapšenja nisu dovela do okončanja krivičnih postupaka.
Ono što zabrinjava je činjenica da nije posao premijera i političara da oni vode krivične postupke i najavljuju hapšenja već da omoguće nadležnim organima da bez pritisaka vode postupke. To je politička volja.
Kakve su to reforme gde premijer vodi akcije? Valjda je prava borba protiv korupcije, ustvari borba protiv ozakonjenih privilegija, gde su pojedinci za lojalnost stranci nagrađeni radnim mestima, funkcijama i privilegijama, gde se iz budžeta izdvajaju ogromna finansijska sredstva. Na tom polju ništa nije urađeno.
SNS je danas najprofitabilnije preduzeće za zapošljavanje nezaposlenih, ali svojih kadrova.
Da je to tako, videli smo na primeru postavljanja državnog sekretara u MUP-u, Jane Ljubičić žene koja je bila generalni sekretar Skupštine Srbije, a pre toga prvi saradnik u stranci Nebojše Stefanovića.
Ostale stručne kvalifikacije sa 28 godina života, nismo saznali. Izgleda da se ministar rukovodio parolom da treba što više mladih da uključi u državne institucije, a naročito da se poštuje zastupljenost žena!
Istovremeno se pomenuti ministar zalaže da na čelo UKP-a dođe profesionalac. Kao da u poslednjih 15 godina u policiji nije postojalo karijerno napredovanje te sada nije lako pronaći osobu za tu funkciju koja se svojim znanjem i profesionalnošću „probila u službi".
Za sve to vreme, u kome su se na ključna meta „probijali" razni nekompetentni partijski likovi uz pomoć vazelina, direktor je bio isti čovek. Čovek koji je sve vreme dozvoljavao da se takvi likovi „probijaju" i uništavaju struku, čovek koji je sve stručne kadrove „najurio", čak i one koje je sam doveo, sada dobija mandat da određuje šta je to profesionalnost, visoki kriterijumi i znanje! Kakva ironija!
Čovek koji je upropastio policiju dobija mandat da je reformiše! Osim toga, isti taj ministar iznosi u javnost da je policija u periodu od 2008. do 2012. godine prisluškivala sadašnjeg premijera Vučića, a gle čuda baš u tom periodu direktor policije je bio isti čovek koji rukovodi i sada policijom u drugom mandatu. Zašto ga ne uhapse ako tvrde da je Vučić nezakonito prisluškivan? Direktor policije je za to znao. Ko ih u tome sprečava?
Isti taj direktor policije je mnogo puta ponavljao da je u pitanju bespoštedna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, da niko nije zaštićen, da je policija profesionalna itd. itd. Kako to da sadašnji ministar tvrdi da nema stručnih kadrova i da nema karijernog napredovanja, a desna ruka mu je Eliot NOS koji je tvrdio da je zadavao smrtne udarce raznim mafijama i organizovanom kriminalu.
Međutim, posle njegovih akcija kriminalci su bili još jači i dalje slobodno šetaju ulicama. Gospodine ministre, bolje bi bilo da ste odsekli tu sigurnu ruku! U staroj Grčkoj su vladari imali veće staraca a ne tinejdžera, koji su savetovali suverena kako i šta treba da radi.
Izgleda da se u Srbiji uspostavlja novi sistem postavljanja pripravnika na ključna mesta, kojima je prvo i jedino zanimanje članska karta i pripadnost stranci. Šta će oni i koga da savetuju kada ni sebi ne mogu da pomognu?!
Osvrćući se na to da je uticaj tajkuna veoma mali kada su medijski nastupi u pitanju, osim nekog naručenog teksta u nekom mediju i da njihov uticaj na tom polju ne postoji. Ali je zato medijski mrak kada su u pitanju kritike Vladi i samom premijeru.
Kada bi taj isti premijer dozvolio slobodu govora, ne etiketirajući preko svojih botova neistomišljenike, državnim neprijateljima, tada ne bi bilo potrebe za tim „naručenim tekstovima".
Kao Alisa u zemlji čuda, kada je premijer i predsednik SNS-a izjavio je da Srbijom neće vladati ponavljači i da će od Srbije nešto napraviti! Srbijom i ne treba da vladaju ponavljači. Ali, ko je te ponavljače postavio na ključna mesta? Ko će da poveruje da su svi ti „ponavljači" koje premijer pominje i koje planira da skloni sa važnih funkcija, došli na ta mesta a da on lično nije „aminovao" njihovo postavljenje?
Sada se posipa pepelom kao da su mu njegovi saradnici radili iza leđa i da on nije znao. Možda ima takvih koji se i pozivaju na premijera ali su oni na nižim funkcijama i daleko od vrha vlasti. Međutim, sve ključne odluke je donosio ON. Sada kada je uvideo da je pogrešio pokušava da krivicu svali na „ponavljače".
A tek obećanja da će biti povećanja plata i penzija! Molim premijera da mi ne povećava penziju već samo da vrati na onaj nivo pre donošenja zakona pa nek tada povećava koliko hoće i kome hoće. Ovako umanji penziju za 22%, a onda poveća za 2%!? To se zove hajdučija.
Ranije je izjavljivao da su penzije povećavane bez realnog osnova. Da, ali su svima povećavane. Sada kada se one umanjuju, umanjuju se samo određenoj kategoriji penzionera koji se pri tome stavljaju u neravnopravan položaj. A što se tiče rada, rada i samo rada imam samo jednu malu primedbu. Nesrećni Sizif se "ubio" radeći, radio je mnogo, prvi dolazio na posao a zadnji odlazio, ali džaba!.
Sa kakvim neiskrenim i nekompetentnim ljudima je okružen premijer koji mu pričaju bajke umesto istine, a sam ih je birao, prosto ne mogu da budem optimista. Nekada davno dok su kraljevine bile preovlađujući sistem vladanja, kraljevi su izmislili "kraljevsku ludu". Znao je kralj da ga njegovi najbliži saradnici lažu, ali je tu bila "luda" koja je snimala sve što saradnici rade i na šaljiv način kralju saopštavala istinu. Danas premijer nema lude, on ima budale koje mu pričaju bajke u koje i on sam veruje.
Svaki normalan vladar se raduje opoziciji koja ga kritikuje za ono što ne radi dobro, a ne da istu uništava. Naš premijer se ljuti kada ga opozicija kritikuje, nazivajući kritike bezočnim lažima.
Da je jedan čovek gospodar Srbije i da odlučuje o svemu videli smo kroz govor upućen predsedniku Republike, za koga je rekao da on i SNS smatraju da on dobro radi svoj posao. Rad predsednika Republike ocenjuje narod a ne premijer! Narod ga je neposredno birao a ne premijer.
I na kraju, po ko zna koji put, premijer se okomio na bivši režim tvrdeći da je zemlju zatekao u haosu, da su finansije bile u minusu, a sve privatizacije koje su obavljene da su bile kriminalne. Ako je to tačno zašto sva ta banda nije pohapšena.
Evo, proteklo je već skoro četiri godine, a ne videsmo nikoga da je uhapšen i odveden da robija za nedela za koja premijer ima nepobitne dokaze. Nasuprot tome, mnogi od takvih su nagrađeni visokim državnim funkcijama!
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SRBIJA I SAVREMENI DEMOKRATSKI CENTRALIZAM UZ UZURPACIJU VLASTI DO „PROMENE NA ISTO“…..
Sadašnji premijer nije hteo da menja sistem. A i zašto bi to radio? Suština našeg bespuća leži u tome što se i sada vlada tajnom policijom koja se zloupotrebljava u odbrani aktuelne vlasti a ne radi naroda i države. U jednopartijskom odnosno komunističkom sistemu ta služba ili tzv.
DB je bila u funkciji zaštite tadašnjeg poretka. Međutim, dolaskom višestranačja ta i takva služba je ostala suštinski ista, samo što se sada prilikom svake promene političkih stranaka u vlasti ona stavljala na stranu najjače političke stranke odnosno šefa te stranke. Koliko je to sve bilo pogubno videli smo u proteklom periodu a i sada to vidimo…
Josip Bogić
Kada je nedavno, naj-prvi potpredsednik Vlade postao prvi, pomislio sam, onako naivno, verujući u ono što priča, da će konačno razrešiti našu agoniju, raskrstiti sa bivšim sistemom i krenuti kao pravi evropejac u korenite reforme sistema, baš kao što je na svojim reklamama i najavljivao: Svom snagom u Reforme!
Ali nažalost moju i žalost građana Srbije, u proteklom periodu, otkad AV vodi ovu zemlju, nismo videli gotovo ništa što vodi u te korenite reforme. U stvari desile su se „promene na isto" odnosno ništa se nije desilo, a da zlo bude veće, taj stari sistem je još i unapređen, tako da smo umesto sistema podele vlasti dobili najogoljeniji sistem jedinstva vlasti skoncentrisan u moći najjače stranke odnosno njenog vođe.
Naravno sve ono što je „patentirao" bivši predsednik Srbije Bota sada je to preuzeo prvi put u istoriji AV kao predsednik Vlade. Ali mimo Ustava!
Prema važećem Ustavu u čijem su donošenju učestvovali i sadašnji akteri u Republici Srbiji postoji podela vlasti. Pravni poredak je jedinstven. Uređenje vlasti počiva na podeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
Odnos tri grane vlasti zasniva se na ravnoteži i međusobnoj kontroli s tim što je sudska vlast nezavisna. Tako to reguliše Ustav. Međutim izgleda da su i Bota i AV pogrešno shvatili pojam da je pravni poredak jedinstven i to počeli da tumače na svoj način.
Ono što je zabrinjavajuće je to što su oba aktera na političkoj sceni mimo Ustava i drugih zakona uzurpirali vlast do te mere da se za sve pita samo jedan čovek. Svaka uređena zemlja počiva na institucijama sistema koje sprečavaju bilo čiju samovolju pa makar to bio predsednik države ili premijer. Da je Srbija daleko od uređene države govore mnogobrojni primeri gde je sada sve u rukama jednog čoveka, premijera, a da svi ostali služe njemu.
Ali kako su uspeli u tome?
Najpre sam izborni zakon je skrojen po volji pojedinaca i to indirektno omogućava. Kada se izlazi na izbore građani Srbije ne biraju izvorne narodne poslanike nego listu političkih stranaka.
Listu na kojima su budući poslanici sačinjava prvi čovek stranke po svom nahođenju. Kada stranka pobedi tako izabrani „poslanici" ili delegati političkih stranaka čine zakonodavnu vlast u parlamentu, odnosno prvi čovek stranke kontroliše te partijske ljude koje je i predložio. U tom smislu on ima kontrolu nad zakonodavnim telom tj. Skupštinom.
Kao premijer on ima kontrolu nad izvršnom vlašću samom funkcijom koju obavlja. A što se tiče zakonodavne vlasti tu je situacija takođe jasna jer smo po svakodnevnim primerima iz prakse, daleko od toga da je sudska vlast nezavisna. Ona je i te kako zavisna naročito od izvršne vlasti.
Reforma pravosuđa je pokazala da sudije nije birao visoki savet sudstva već BIA odnosno tajna policija. Slična je situacija i sa reformom reforme koja je posle toga usledila. BIA je samo zloupotrebljena da se pod vidom bezbednosnih provera eliminišu oni koji nisu naklonjeni sadašnjoj vlasti, baš kao što je to urađeno i prilikom prve reforme.
U državama koje su imale sličan sistem našem, nakon pada berlinskog zida, prvo što su uradile je to da su ukinule takve službe i napravile ozbiljne službe koje štite državu i narod a nikako pojedinca pa makar se on zvao i premijer.
Kod nas se to nije desilo. I dan danas se ta služba zloupotrebljava. Da zlo bude veće, koordinaciju službi bezbednosti vrši premijer iako po zakonu to pripada predsedniku Republike? Čak se ide do toga da i MUP uključuju u rad tog tela iako MUP nije služba bezbednosti!.
Nedavno smo videli primere oko materijala koji su izašli u javnost a odnose se na kontakte Ivice Dačića sa izvesnim Mišom Bananom. U tom slučaju ponašanje, kako državnih organa tako i svih novinara, je katastrofalno. Ovo pišem ne zbog toga što branim Ivicu Dačića već što niko od pomenutih nije pomenuo drastično kršenje odredaba Zakonika o krivičnom postupku.
Na stranu sam sadržaj viđenog materijala, jer time je trebalo na pravi način da se pozabavi nadležno tužilaštvo i sud. Kao i u mnogim slučajevima dosada aktuelna vlast se ne libi da se direktno meša u rad pravosuđa i presuđuje umesto njega čime obmanjuje javnost.
Kao prvo, otkuda ovakav materijal u sredstvima informisanja kada je strogo po zakonu predviđeno ko ovakve materijale može da poseduje i ko može da ima uvid u njih? Premijer je u obraćanju javnosti rekao da je te materijale već odavno video osim ako nešto novo nije u međuvremenu objavljeno. Otkuda pravo premijeru da ima uvid u ovakve materijale? Po kom slovu bilo kog zakona?
Kao drugo prema članu 163 ZKP-a predviđeno je da:"ako javni tužilac(a ne Vučić) ne pokrene krivični postupak u roku od 6 meseci od dana kada se upoznao sa materijalom prikupljenim korišćenjem posebnih dokaznih radnji ili ako izjavi da ga neće koristiti u postupku, odnosno da protiv osumnjičenog neće zahtevati vođenje postupka, sudija za prethodni postupak će doneti rešenje o uništenju prikupljenog materijala.
O donošenju rešenje sudija za prethodni postupak može obavestiti lice prema kome je sprovedena posebna dokazna radnja. Materijal se uništava pod nadzorom sudije za prethodni postupak koji o tome sastavlja zapisnik".
U tom smislu nadležno tužilaštvo trebalo je da sprovede istragu protiv sudije za prethodni postupak radi utvrđivanja činjenica zbog čega u konkretnom slučaju nije postupljeno u skladu sa odredbom člana 163 ZKP-a s obzirom da se u ovim radnjama postoje elementi krivičnog dela odavanja službene tajne koje se goni po službenoj dužnosti.
I najnovije obraćanje Ministra policije Nebojše Stefanovića i direktora BIA-e Đorđevića, povodom transkrupata o presretanju telekomunikacija Bojana Pajtića takođe govore da se i ovom prilikom zloupotrebljavaju institucije sistema.
Oba aktera su kategorički odbila mogućnost da su primenjivali specijalne istražne mere. Slažem se donekle. Ali postavljam pitanje zašto se tom prilikom nisu obratili predstavnici VBA?
Da li je zaštitnik građana Saša Janković baš slučajno pomenuo zloupotrebe ove službe u privatne svrhe i tražio smenu ministra i rukovodioca? Pa po kom osnovu vojna lica obezbeđuju rođake premijera i po kom osnovu se pripadnici ove službe nalaze u stanu na Novom Beogradu sa prislušnom opremom gde su od predsednika kućnog saveta tražili da se isključe kamere koje snimaju ulaz u zgradu?.
Nedavno je predsednik Republikanske stranke Nikola Jelikić imao neprijatnu scenu povodom kašnjenja plaćanja alimentacije bivšoj supruzi za izdržavanje deteta. Umesto da stvari idu svojim tokom u ceo slučaj se uključilo, gle čuda Republičko javno tužilaštvo i pokrenulo krivični postupak i naredilo da se prikupe svi mogući podaci koji se nalaze u bankama podataka svih državnih organa o Nikoli Jelikiću kako bi se pred sudom prikazao kao kriminalac samo zato što pripada drugoj političkoj opciji od vladajuće stranke.
Dokle ide ta bolesna opsesija govori i činjenica da su mu na teret stavili i plaćanje troškova registracije stranke kao lična primanja. Da zlo bude veće, prilikom odlaganja ročišta sudija Šušnjević iz suda u Šapcu je poslao pismeni dopis Jelikiću da se ročište odlaže zbog njegove (Šušnjevićeve) sprečenosti, a istovremeno dao nalog policiji da se Jelikić privede jer se nije odazvao na zakazano ročište.
Kada je Jelikić tražio objašnjenje zbog čega je to uradio rekao mu je da ne može da mu kaže po čijem nalogu je to uradio. Da li je to nezavisno pravosuđe ili zavisno pravosuđe od izvršne vlasti, odnosno jednog čoveka?.
A Ustav jemči i priznaje ulogu političkih stranaka u demokratskom oblikovanju političke volje građana te da je osnivanje političkih stranaka slobodno. Naravno, ako „gazda" ne kaže drugačije!
Osim toga jedan član Ustava takođe izričito kaže da političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast, niti je potčiniti sebi. Međutim na terenu su stvari sasvim drugačije.
U prilog tome da najjača stranka potčinjava sebi i neposredno vrši vlast, mimo Ustava govori i činjenica da nove političke opcije se na svakom koraku sprečavaju u svom organizovanju.
Od toga da im se ne daju prostorije, do toga da u lokalnim i drugim medijima je strogo zabranjeno pominjanje bilo koje stranke osim vladajuće. Da li je to demokratija ili savremeni demokratski centralizam odnosno vladavina Saveza Komunista? Kao i tada i sada se za sve pita jedan čovek i o svemu odlučuje.
Koliko je i sam Ustavni sud nezavisan i podređen izvršnoj vlasti, odnosno jednom čoveku u svom radu govori i činjenica da je taj isti sud doneo Odluku da nema osnova za pokretanje postupka utvrđivanja neustavnosti Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija.
Nisam stručnjak za Ustavno pravo i o tome su se već izjasnili stručnjaci za tu oblast i rekli da ta odluka nema veze sa pravnim argumentima i da je u prvom planu političko obrazloženje koje je Vlada(AV) dala prilikom usvajanja zakona.
Ali ako ni zbog čega drugog Ustavni sud je morao da proglasi ovaj zakon neustavnim iz prostog razloga što je taj zakon diskriminatorski jer stavlja u neravnopravan položaj sve penzionere tako što se uzima i do 25% stečene penzije, samo nekima a drugima ne uzima ništa!
Uzima se u stvari samo onima za koje su poslodavci uplaćivali najviše! Ako krizu treba da podnosimo svi isto onda ne sme da postoji diskriminacija. Ovako ispada da su penzioneri sa višim primanjima jedini kažnjeni i da su oni uzrok zašto penzije onima sa najnižim primanjima ne mogu da se povećaju.
Kakav sraman i bezobrazan čin! Ali ako se zna kako se biraju sudije Ustavnog suda logično je što su doneli takvu odluku. Nisu ludi da seku granu na kojoj sede!
Umesto da naj-prvi prvi put u istoriji dodatno oporezuje tajkune ili smanji enormno visoke plate državnih činovnika on je bez suda kaznio samo neke penzionere. Isti taj prvi u istoriji premijer je na predizbornim skupovima govorio da su penzije svetinja i da će to biti zadnje za čime će posegnuti. I šta se dogodilo? Prvo za čim je posegnuo su bile penzije!
Da li je to sistem podele vlasti ili sistem jedinstva vlasti? Gde su institucije sistema? Nije samo BIA ta koja treba da vlada Srbijom!
Ustav to sam JA, zakon to sam JA ! Gospodine Najprvi nije to demokratija! To se zove drugačije…I zna se kako prolaze diktatori!
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SEZONSKI DOZIRANA SRPSKA KULTURA U NOĆNOM MASKENBALU!!
Kako je zahvaljujući "demokratskim tekovinama" i kleptokratskim "promenama" sistematski urnisana muzeologija u Srbiji. Kako je rimska izreka Hleba i cirkusa (igara) postala stvaralački lajtmotiv naše muzeologije. Kako je na najgori mogući način potvrđena narodna poslovica da riba smrdi od glave. Kako je pseudokulturni bašibozuk uzurpirao kulturu. Kako je bizarna nevladina organizacija uzurpirala muzeologiju u Srbiji. Da li uskoro predstoji otvaranje Muzeja propalih direktora muzeja. Ko bi trebao da dobije nagradu za životno delo i počasno mesto u njemu.
Stanislav Živkov
U normalnom svetu manifestacija Noć muzeja (poznata takođe i kao Duga noć muzeja) predstavlja kulturni događaj u organizaciji muzejskih kuća i drugih kulturnih institucija kojem je glavna odlika da su muzejski i drugi izložbeni prostori otvoreni do kasno u noć te da je ulaz potencijalnim posetiocima slobodan ili uz minimalnu novčanu naknadu koja im omogućava posetu ne samo jednog muzejskog ili izložbenog prostora već više njih.
Prva Noć muzeja održana je u Berlinu pod nazivom Lange Nacht der Museen 1997. godine. Zbog izuzetnog interesa i načina na koji je ideja o samom događaj realizirana ubrzo se proširio na više institucija i različitih gradova širom Evrope pa i sveta.
Ovo sve važi za bilo koju iole normalnu zemlju u kojoj država normalno funcioniše ali s obzirom da mi već duži niz godina živimo u krajnje nenormalnoj državi u kojoj je sve doslovce okrenuto na tumbe, onda ni najmanje ne čudi što se manifestacija Noć muzeja doslovce pretvorila u ispunjenje starorimske izreke panem et circenses odnosno hleba i igara (u doslovnom prevodu sa latinskog hleba i cirkusa).
Naime ova veoma popularna metafora odnosi se pre svega na sve za metode kojima neka vlast osigurava podršku stanovništva tako što obilno zadovoljava njegove kratkoročne interese i nevažne potrebe, a nauštrb dugoročnih interesa, odnosno da bi mu skrenula pažnju s daleko važnijih problema.
Naravno ovde nije u pitanju nikakva vlast nego interes pseudokulturnog bašibozuka kome je jedino važno ne da vidi nego da negde bude viđen a to negde upravo mora da bude nešto po svaku cenu pomodno i još gore politički podobno, sve u skladu sa ciljevima udruženog zločinačkog poduhvata urnisanja kulture sa jedne, i punjenja džepova članovima nevladinih organizacija.
Selebriti i rijeliti…
Inače u široj javnosti je malo poznato da izraz Hleba i cirkusa (igara) zapravo potiče iz satiričke pesme rimskog pesnika Juvenala s početka 2. veka u kojoj se on žali na apatiju građana Rima, koji su zahvaljujući podeli besplatnog hleba te sve većim zanimanjem za raskošne gladijatorske igre i druge javne spektakle u organizaciji države, izgubili svaki interes za politiku i brigu o javnim stvarima, odnosno prepustili je carevima i njihovim birokratskim klikama.
U današnje vreme se taj izraz često koristi i za kritiku masovnih medija koji sve manje služe javnosti, a sve više se vode za profitom kroz tzv. infotainment, odnosno insistiranje na trivijalnim temama kao što su, sportska takmičenja, život celebritija i realiti emisije, a nasuprot ozbiljnih društvenih, ekonomskih političkih i kulturnih problema društva.
Sve to naravno još više važi za muzeologiju koja je u periodu nakon tzv demokratskih, bolje rečeno kleptokratskih promena temeljno urnisana pre svega zahvaljujući sistematskom urnisanju drušva zahvaljujući činjenici da su tzv demokratske snage čitavo društvo pretvorile u najobičniju međustranačku buvlju pijacu .
Na takvoj pijaci se trguje direktorskim mestima po stranačkom ključu, a takođe je, barem što se muzeologije učinjeno sve da se važeći Zakon o kulturnim dobrima u što većoj meri derogira i sistematski krši samo kako bi se na mesto direktora muzeja i drugih kulturnih ustanova doveli stranački poslušnici, diletanti, raznorazne plavuše kojima zapravo uopšte nije stalo do muzeologije i zaštite kulturnih dobara.
Njima je u osnovi pre svega rešavanje svojih egzistencijalnih problema kao što su bigamija, nimfomanija, impotencija, slugeranjstvo, pretvaranje muzeja u šoping mol, nameštanje poslića kumovima, braći i sestrama, ljubavnicima, mužu, integracija nevladinog sektora u ustanove kulture, promocija savremenog stvaralaštva, sadomazohizam, pretvaranje umetnosti u omaž Aušvicu, struganje smrdljivih koščurina, dovlačenje kubika zemlje ili ruševina u galerije…
Sve je to moguće samo zahvaljujući činjenici da se od strane samih gradskih uprava sistematski organizuje kršenje zakona o kulturi, odredbi o potrebnoj stručnoj spremi, o obaveznom stručnom ispitu kako bi sve to bilo jako moderno i jako poželjno a muzeologija pretvorila u servis za ispunjavanje najsumanutijih želja raznoraznih kulturtregerki, feministkinja, komunista -pseudo konvertita, nevladinog sektora i ostale nadrikulturne razularene bande.
A pri tome, republičko bilo pokrajinsko ministarstvo kulture ne može da reaguje i spreči nezakonita imenovanja ili izmene statuta i sistematizacija iz prostog razloga jer se zahvaljujući našem višesranačkom sistemu u kome zapravo ne postoje političke stranke već stranke lokalnim samoupravama omogućava da svi nezakoniti opšti akti dobiju status svetih krava i nedodirljivosti.
Na taj način se omogućava da se izmenama sistematizacija načisto srozava kriterijum stručnosti pa recimo nakon magistra nauka izmenama sistematizacije za isto radno naprasno bude neophodna srednja stručna sprema a da radnik zapravo nema ni to već svega 3 razreda srednje škole ali je zato politički podoban pa onda još ode na političku funkciju u opštinu a radno mesto drži rezervisano.
Uostalom sve ove svinjarije postale su najnormalnija stvar iz prostog razloga jer se na najgori mogući način potvrdilo pravilo da riba smrdi od glave o čemu najbolje govori primer naše najuglednije muzejske ustanove Narodnog Muzeja koji je zahvaljujući sprezi raznih štetočina koje do danas ni zašta nisu odgovarale maltene totalno fizički uništen.
Iz razloga jer je za potrebe realizacije udruženog zločinačkog poduhvata u režiji kumovsko -švalersko -žuto-rotarijanskog poduhvata „rekonstrukcije" najpre nekadašnji pomoćnik ministra kulture Jovan Despotović, koji je inače svojedobno najuren iz Muzeja savremene umetnosti, na predlog ražalovane direktorke dr Cvjetičanin Tatjane dozvolio da se muzej zatvori kao bi se natenane mogla straćiti gomila novca na Cvjetičankine najluđe ideje, haljine koje je o trošku muzeja kupovala na putovanjima u inostranstvu ili uzimala umesto naknade za najam prostora i još za to, poput Elene Čaušesku po narudžbini Demokratske stranke ili kao pratilja Borisa Tadića i njegove belosvetske kamarile dobijala raznorazne nagrade u zemlji i inostranstvu.
Dizanje kose na ćebetu
Inače , po svemu sudeći, već pomenuti Muzej savremene umetnosti daleko je bolje funkcionisao pod upravom Radisava Trkulje nego pod sadašnjom direktorkom Branislavom Anđelković Dimitrijević, koja je na to mesto došla ne zbog svojih navodnih muzeoloških zvanja, već kao snajka Vojina Dimitrijevića, čijem je sinu Branislavu Dimitrijeviću Sonja Liht svojedobno otvorila skaredni Centar za savremenu umetnost, najpoznatiji po tome što su sorošovske pare arčene na budalaštine i pseudoumetničke svinjarije, a sam Dimitrijević je kasnije, u vreme dok je bio pomoćnik ministra kulture, nastavio u istom stilu pa je recimo ozloglašenom pseudoumetniku i obožavatelju kanibalizma Zoranu Todoroviću iz kase ministarstva dao 100.000 eura kako bi na venecijanskom Bijesranju 2009. godine organizovao degustaciju pihtija od hirurškog otpada nakon obrezivanja dečaka, pranje ruku sapunom skuvanim od sopstvenog sala i još prodavao po 200 eura ćebiće istkane od ljudske kose!
Inače, bračni par Dimitrijević & Anđelković straćio je neverovatne količine novca ni našta, a Anđelkovićka se u samom muzeju, recimo, proslavila šikaniranjem pojedinih kustosa i odbijanjem da prizna zaslužena muzejska zvanja muzejskim stručnjacima, iz prostog razloga jer su, tokom svojih karijera, za razliku od nje, nešto i uradili!
U isto tu kategoriju spada i policijska snajka, Tijana Palkovljević koja je u poslednjih nekoliko godina temeljno uspela da urniše nekada uglednu ustanovu Galeriju Matice Srpske u kojoj je zavela strahovladu, a kao najvidljiviji rezultat njene strahovlade je skandalozan otkaz noćnom čuvaru Momiru Nikiću samo zato jer je gledao televiziju!
Inače, sadašnja direktorka Tijana Palkovljević, inače, nekadašnji galerijski pedagog, uz svesrdnu saradnju penzionerke Branke Kulić i izvesne Dobrile Jerkov, inače majke portparolke DS-a Aleksandre Jerkov, naveliko kopira sve štetočinstvo koje je napravila prethodna direktorka Branka Kulić, koja je, pak, protežirala svog muža Ratomira i sina Luku, zaposlenog u Muzeju savremene likovne umetnosti Vojvodine.
Tu je, tek, zaposlen čitav niz drugih bizarnih likova i štetočina: izvesna Svetlana Mladenov, koja je zajedno sa kćerkom Sanjom Kojić-Mladenov uspešno urnisala pančevački Centar za kulturu, a ako se zna da je tamo doskora direktor bio izvesni Živko Grozdanić Gera, koji se svojevremeno "proslavio" simulirajući kopulaciju sa Meštrovićevom statuom u Narodnom muzeju, to zaista sve govori i o Geri i o savremenoj umetnosti uopšte!
Naravno tu spada i opskurna vedeta avangarde izvesni Vladimir Kopicl, nazovi avangardni pisac rodom iz Đeneral Jankovića, koji je zabunom zalutao u Novi Sad.
U ovaj zločinački poduhvat arčenja para svesrdno se uključio i izvesni Miodrag Šuvaković, u javnosti daleko poznatijeg pod nadimkom Miško (verovatno jer je i to vrlo in)! Elem, prema podacima sa Vikipedije, rečeni Miško je ex-konceptualni umetnik, a za sve drugo trebalo bi angažovati prevodioce da pojasne šta na primer uopšte znači opis Šuvakovićevog delovanja, koji se, iako sa strukom istorije umetnosti nema ama baš nikakve veze, stalno uvaljuje u raznorazne savete galerija, likovnih kolonija, a još se uz to bavi skribomanijom pišući dibidus nečitke knjižurine.
Žuti fantom u Noći muzeja
Naravno, ovakvih nebuloza ima na sve strane, pa recimo treba podsetiti na čuveni slučaj neovlašćenog snimanja zaposlenih i izdavanje lokala u režiji izvesnog Miroslava Zubića u Pirotu naravno u istu tu kategoriju spada i izvesna Lidija Milašinović, na žalost još uvek direktorka Narodnog muzeja u Kikindi, koja je i tamo temeljno uspela da urniše muzej, što ni najmanje ne čudi, jer su direktori svih muzeja postavljeni od političkih stranka koje su na vlasti u gradovima i opštinama, ali u svakom slučaju muzejska struka je u totalnom kolapsu u kome se zato povremeno javljaju i neverovatne situacije poput one u Muzeju Nikole Tesle, koji pod hitno treba pripojiti Muzeju nauke i tehnike, i kome vrlo verovatno uskoro preti izbacivanje iz otete vile koji se lane "proslavio" rekonstrukcijom sobe hotela Njujorker u kojoj je Tesla živeo!
U najmanju ruku ovo je podsećalo na rekonstrukciju spomen soba gde su se nakon II svetskog rata raznorazni prvoborci fotografisali kako bi retroaktivno dokazivali da su bili učesnici NOB-a za vreme rata, a ne samo nakon oslobođenja, a kako bi ipak bilo i nešto autentično.
Muzej Nikole Tesle pretvoren je u svojevrsni nekrofilni klub, samo zato jer zaposleni u tom muzeju nipošto ne žele da vrate urnu sa pepelom Nikole Tesle njegovim rođacima, kako bi je dostojno sahranili, pošto misle da iz te urne, poput onog sanduka iz prvog filma o Indijani Džonsu, zrači neka božanska snaga koja će direktoru tog Muzeja , inače bivšem novinaru Studija B i uredniku RTS, Vladimiru Jelenkoviću verovatno omogućiti da stekne genijalnost Nikole Tesle i nastavi naučno istraživački rad, upravo tamo gde je Tesla stao!
Inače ovaj bizarni lik koji je u muzeologiju zalutao po liniji gradskog komiteta Demokratske stranke u Beogradu, ostaće zapamćen po skandaloznom šikaniranju muzejskih stručnjaka Zorice Civrić i Dubravke Smiljanić na šta niko nikada nije reagovao, ni Ministarstvo ni gradski sekretarijat za kulturu ni osnivač pošto je vrlo očito da Jelenković za nepoznate novinarsko piskaračke zasluge ima status svete krave!
Stoga ni najmanje ne čudi činjenica da je samo u društvu gde se već više od deset godina dešavaju ovakve budalaštine moguća pojava nevladine organizacije Noć Muzeja koja , u skladu sa sveprisutnim pomodnim štetočinskim svinjarijama i ove godine našu javnost maltretira organizovanjem opskurne i izvikane manifestacija pod imenom Noć muzeja samo zato jer je neko negde procenio da je to veoma moderno, a na to su kao svinja na masnu krpu navalili svi mogući i nemogući muzeji galerije i ostale ustanove kulture.
Sasvim je jasno da manifestacija Noć muzeja predstavlja poseban primer prodavanja magle, odnosno drpeža, muljaže i prevare. Naime, dok se u svim normalnim državama organizacijom ovakve manifestacije bave muzejska društva i ministarstvo kulture, kod nas je ova manifestacija zapravo svojevrsni udruženi zločinački poduhvat predvođen privatnom bračno-vanbračnom manufakturom u koprodukciji sa grupicom anonimnih hohštaplera, doživotno propalih studenata i totalnih diletanata okupljenih oko opskurne produkcijsko umetničke grupe Noć muzeja koja, zloupotrebljavajući trud stotina ako ne i hiljada muzejskih radnika, prodajući muda za bubrege, zapravo sebi pravi spomenik za života, pritom dobro zarađuju.
Tako se sasvim jasno vidi da ova opskurna grupica anonimusa samo zahvaljujući opšteprisutnoj ispranosti mozgova i povodljivosti građanstva za svime i svačime, zapravo prodaje kultutregersku maglu i to otrovnu.
Sam "eminentni" sastav umetničko produkcijske kuće Noć muzeja najbolje govori kakva je to zapravo grupica samoreklamera, prodavaca magle i u krajnjoj liniji muzeoloških diletanata jer je sasvim očito da čitava ta klika predstavlja pravi muzeološki balon od sapunice koji bi u svakom normalnom društvu odavno bio probušen, a sapunica prosuta!
Očito je da se ovde radi o dobro uigranoj pseudomuzeološkoj kliki jer je jasno da najopasniji tipovi u njoj sa muzeologijom nemaju ama baš nikakve veze, a svi ti navodno istaknuti članovi umetničko – produkcijske grupe koja okuplja navodne istaknute umetnike, istoričare umetnosti, sociologe kulture i sve one koji se na bilo koji način bave kulturom, a nastala je s ciljem da se kroz kreativne inicijative afirmišu univerzalne kulturne i umetničke vrednosti zapravo sa muzeologijom i strukom zaštite spomenika kulture apsolutno nemaju veze, niti sa osnovnim etičkim principima muzeologije jer svojim štetočinstvima iz godine u godinu sve više urušavaju muzejsku struku! O tome o kakvim se preseravanjima zapravo radi najbolje govori najava za ovogodišnju manifestaciju Mrak muzeja!
Umnožavanje lokacija
Leonardu da Vinčiju bilo je potrebno deset godina da naslika Mona Lizine usne, a Džejmsu Kameronu isto toliko da napravi prvi 3D film. Jedna decenija dovoljna je da se tečno progovore tri jezika, precizno izmeri klima određenog područja ili naraste trešnjino drvo što sve zajedno ima međusobne veze kao dupe i milihbrot!
Dalje se navodi: za devet dosadašnjih i predstojeću – desetu Noć muzeja – moguće je napraviti revoluciju u umetnosti, progovoriti jezik kulturnog provoda, postati poznat po prijateljskoj klimi i izrasti u događaj s prepoznatljivom tradicijom.
Povodom ovogodišnjeg jubileja, poželeli smo da opišemo fenomen Noći muzeja u jednoj rečenici: „Majsko veče u kojem se kultura uzdiže u zvezde, publika uzdiše od utisaka, a granice umetnosti i provoda se stapaju u istom sazvežđu".
Međutim, iz godine u godinu postaje sve teže izraziti se rečima, i zato smo prešli na jednačine. Naša formula za spajanje kulture i odličnog provoda sadrži najmanje 10 sastojaka: umetnost + inspiraciju + prefinjen sadržaj + jedinstvenu atmosferu na ulicama + inovativnu formu izlaganja + neobične lokacije + ozarene posetioce + nezaboravne trenutke + odličan provod + poseban i misteriozan faktor X.X predstavlja broj slučajeva u kojima je naš auditorijum ostao bez daha X označava broj posetilaca koji su se (bolje) upoznali čekajući u redu na najposećenijim lokacijama X je umnožavanje nesvakidašnjih lokacija koje su postale deo umetničke ponude X simbolizuje neobjašnjivu energiju koja čini Noć muzeja drugačijom od svih ostalih noći u godini X s razlogom provokativnih sadržaja koji pomeraju granice umetnosti X modnih revija na koje se gledalo kao na vrhunsko umetničko delo X koncerata koji su izmamili osmehe, usklike i radost X performansa koji su naterali posetioce da se zaljube u pokret X vaših i naših fotografija od kojih se može napraviti muzejska postavka na posletku:XX je broj narednih Noći muzeja, koje će vas još dugo, dugo radovati.
Kapitalci i štihovi
Sve ovo postaje daleko jasnije ako se u obzir uzme činjenica da je „Noć muzeja" umetničko-produkcijska grupa koja navodno okuplja istaknute umetnike, istoričare umetnosti, sociologe kulture i sve one koji se na bilo koji način bave kulturom, a nastala je s ciljem da se kroz kreativne inicijative afirmišu univerzalne kulturne i umetničke vrednosti.
Osnovna delatnost umetničko-produkcijske grupe jeste osnivanje, organizacija i realizacija manifestacije Noć muzeja. Pored ovoga, bavi se i drugim aktivnostima čiji je zajednički cilj dugoročno povećanje posećenosti muzejskih institucija, kao i povezivanje i saradnja sa sličnim institucijama u zemlji i inostranstvu.
UPG „Noć muzeja" kroz različite projekte i manifestacije sličnog karaktera okuplja i upošljava ljude koji imaju slična interesovanja.
O tome kakvi su se sve kapitalci svojedobno nakotili u krilu Noći muzeja najbolje govori sledeći primer: Dugogodišnji saradnik ove razularene prevarantske bande bio je izvesni Ivan Stanić, koji, inače rođen 1970, a prema podacima sa sajta www. serbiancontemporaryart. info , još od 1993, dakle punih 19 godina imao status navodnog postapsolventa Filozofskog fakulteta u Beogradu, odsek za Istoriju umetnosti!
Dakle, ako pretpostavimo da su po starom statutu studije istorije umetnosti trajale četiri akademske školske godine, pa potom apsolventski staž još godinu dana, proizilazi da nesretni Stanić fakultet sa manje od dvadeset ispita tokom četiri školske godine, studirao svega 24 godine da bi nakon toga neko vreme uhlebljenje pronašao u Narodnom Muzeju gde ga je zaposlila ražalovana direktorka dr Cvjetičanin Tatjana da bi na kraju završio u stovarištu muzeološkog otpada u Muzeju savremene umetnosti, čini se da su se stekli uslovi za osnivanje jednog potpuno novog muzeja, Muzeja propalih muzejskih direktora gde bi sigurno počasno mesto i nagradu za životno nedelo dobila dr Tatjana Cvjetičanin a redovna godišnja priznanja dodeljivala bi posebna komisija u sastavu Jovan Despotović, Miladin Lukić, Branka Kulić i Branislav Dimitrijević, odnosno sve sami štihovi. Spram sveća i tropar!
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
DRŽAVNI MAĐIONIČARSKI TRIKOVI U BORBI PROTIV KRIMINALA I KORUPCIJE
Nijedan od „eksperata" ekonomske propasti Srbije do danas nije odgovarao. Odgovorni za uništavanje preduzeća i epohalne pljačke, među njima i bivši premijer Cvetković, bivši ministri Vlahović, Pitić i mnogi drugi, nisu čak ni pozvani na razgovor u tužilaštvu. Ko može danas da istraži kako su na kriminalan način donošeni zakoni koji su omogućavali legalizaciju pljačke? Gde je nestalo skoro 70 milijardi evra za deset godina, i zašto se prvi potpredsednik vlade Srbije, koji je pre više od godinu dana najavio obračun sa glavnim nosiocima kriminalne politike, danas više ne zanima za njih?
Josip Bogić
Ko se još seća kako su građani doslovno bombardovani informacijama o borbi protiv kriminala i korupcije, o tome da neće biti zaštićenih, da je formirano "60 timova najpoštenijih i najsposobnijih policajaca" da istraže sve nezakonitosti u privatizacijama i prodaji državne imovine, odnosno „loše privatizacije"…
Nešto slično onome što su radili bivši predsednik Tadić, bivša ministarka pravde Snežane Malović i bivši državni sekretar Slobodan Homen. Ali, o njihovoj odgovornosti za cvetanje kriminala i haosa u pravosuđu, takozvana naprednjačka vlast na čelu sa Aleksandrom Vučićem nije ni progovorila niti ima nameru. Ona samo nastavlja posao svojih prethodnika u državnim foteljama.
Najavljivao je Vučić 60 policijskih timova koji će se obračunati sa organizovanim kriminalom, i poštenje, kao glavni motiv svakog od tih timova. Ali, na njegovu žalost, ne postoji takav merni instrument koji bi mogao da izmeri količinu nečijeg poštenja.
Možda MUP ima novi tehnološko čudo koje je merilo poštenje i znanje ovih šezdeset stručnjaka? Pokazalo se da Vučić nije imao "60 najstručnijih i najpoštenijih policajaca", ali taj problem je još veći, jer nema ni "najpoštenijih" tužilaca, a uvedena je tužilačka istraga! A to je mnogo veće pitanje, jer je tužilac organ gonjenja a ne policija, niti bilo koje drugo telo.
Zahvaljujući Vučićevoj početnoj ideji da "zagazi frontalno", potpuno pogrešno je u borbu protiv organizovanog kriminala uključio VOA i VBA koje sa borbom protiv organizovanog kriminala nemaju nikakve veze. To važi i za BIA. To je informativna agencija koja sva saznanja mora da prosledi tužilaštvu a nikako operativna agencija koja u svom sastavu ima čak i Upravu za borbu protiv organizovanog kriminala!
Domen ovih službi, barem kada je u pitanju Zakon, tiče se kriminala u okviru vojnih organa i institucija a ako oni rade van svojih okvira to je onda drastično kršenje zakona. I ranije a i sada, izdavalac naloga je tužilac a nikako neko iz izvršne vlasti, pa su te Vučićeve metode bile protivzakonite u svakom smislu.
Napravljene su brojne amaterske greške. Na primer, hapšenjem korisnika kredita i njihovim optuženjem krenulo se pogrešnim putem. Nisu korisnici kredita toliko krivi koliko oni koji su im davali tolike iznose. Pođimo od obične činjenice kako se dodeljuju krediti. Kako se u javnosti prikazuje stiče se utisak da su krediti deljeni tako što korisnik kredita dođe na šalter banke, ponese veliki džak, zatraži pare, a radnik iz sefa lopatom utovari u džak milione evra.
Procedura dobijanja kredita je ipak malo komplikovanija bez obzira na bezobrazluk onih koji su ih delili šakom i kapom. Kada dođete na bilo koji šalter banke pa zatražite kredit dobijete najpre odštampane formulare sa svim informacijama na nekoliko stranica šta vam je potrebno da bi dobili kredit i koje sve uslove morate da ispunite. Uslovi za privrednike su još malo i komplikovaniji gde su vam potrebni bilansi, pa nekretnine, menice, hartije od vrednosti i dr.
Ukoliko neko ne ispunjava uslove, nema ni kredita. U tom slučaju ako je neko davao kredite pojedincima i firmama koje nisu ispunjavale uslove, on ima direktan umišljaj da je izvršio krivično delo. Još ako je dobio potporu od političara na vlasti, eto rešenja Gordijevog čvora! Korisnik kredita treba da odgovara tako da mu se oduzme imovina, a da procesno bude dobar svedok, jer kao svedok ne sme da laže, a kao okrivljeni ili optuženi to može!
Zašto MUP uveliko ne radi na ispitivanju korupcije u pravosuđu, kako bismo svi posle toga imali nadu da će zakon podjednako biti primenjivan za svakog građanina, da će sva suđenja i sve presude biti pravične? Zar je pravično da oni koji su obezglavili pravosudni sistem, čitavu državu i narod, ostanu nekažnjeni?
Uprkos svemu što se dešavalo u poslednjih godinu dana, uprkos neviđenoj galami, velikim rečima, najavama spektakularnoih obračuna sa vrhom organizovane mafije, ispostavilo se da je državna mafija zaštićenija više nego ikada!
Zahvaljujući svojim poslaničkim imunitetima, podmićivanjima političkih protivika, zajedničkim interesima i pre svega "sagledavanjem budućnosti" u kojoj će se naći i jedni i drugi, došlo je do prećutne saglasnosti onih koji bi trebalo da odgovaraju i onih koji su danas na vlasti.
Pravilo je, ne diraj me-ne diram te. Kad se sve sabere, pravi tajkuni u proteklim godinama bile su političke stranke na vlasti. Mnoge istrage koje je trebalo usmeriti na fijoke tužilaca koji su te predmete držali pod ključem od 2005. godine, nikada nisu završene. Na omotima starih spisa danas bi mogli pronaći rukom ispisana imena ko je i kada naložio da se krivci ne procesuiraju. A nakon toga uhapsiti i nalogodavce i tužioce koji nisu radili svoj posao!
U međuvremenu su krenule nove istrage, takođe polovične. Mnogi od privremeno pritvorenih nikada neće ni biti osuđeni zbog nedostatka dokaza ili kršenja Zakona o krivičnom postupku od strane istražnih organa. Brojni su i oni koji su tužili državu i dobili nadoknadu za svaki dan koji su tamo nevini (ili bez dokaza) odležali.
Kad se sve sabere, besmisleno je galamiti i najavljivati istorijsku borbu protiv kriminala i korupcije sa ljudima u policiji koji su do juče bili udarna pesnica režima prethodnog režima Demokratske stranke, sa tužiocima koji su takođe bili instrumentalizovani od strane toga režima. Kako sa istim ljudima koji su učestvovali u svemu tome sada očekivati da rade protiv sebe?
Odgovor na ovu protivrečnost treba potražiti u Vučićevoj težnji da sebe i svoju stranku preobrazi u veće evropejce nego što su bili njegovi dojučerašnji politički, pa čak i ideološki protivnici. Ali, to već nije "protivrečnost", nego planirana prevara. I to masovna. Narod veruje u ono što Vučićevi mediji pišu i što njegovi policijski savetnici, dostavljači i slična fela, poručuju preko njih.
Sve ovo i mnogo toga još, predstavlja pravu priliku da tužioci i sudije (oni koji su još sačuvali dostojanstvo i obraz) sami vrate ugled svojoj struci. Na taj način će vratiti i ugled narodu i državi. Kada se izbaci, odstrani, iskoreni korupcija iz pravosuđa tek tada će nestati i sve druge i tada država može da se bavi privredom, politikom, društvom, kulturom, školstvom, i svim ostalim delatnostima. To jeste dug proces, ali je neizbežan ukoliko se hoće moderna, uređena, pravna država. Ovako, kako je to Vučić zamislio, sve liči na mađioničarski trik: mi njih kao jurimo, oni nama, kao, beže…
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije