Архива
ИЗГУБЉЕНE СРПСКE ЗАКЛЕТВE: ОБЕСМИШЉАВАЊЕ ЗАКЛЕТВЕ СРПСКОГ НАРОДА И ХОДАЊЕ У ТУЂИМ ЦИПЕЛАМА!??
„Заклињем се да ћу…."- речи су којима председник Србије „заклетвом" ступа на дужност! Неколико ствари ће „он, по Уставу" да чини и брани . Тај текст „заклетве" је путоказ на којем ништа не пише!
Зоран Д. Милојевић
Председник се заклиње "да ће", али шта је садржај, форма и чинидба његове "заклетве"? Кад је изабрана "прва демократска влада" Зорана Ђинђића, неки министри (Владан Батић, Александар Поповић !) самоиницијативно су додали: "Тако ми Бог помогао"!
Богобојажљиви српски народ није се "бог мио" увек, на сваком месту и у свакој прилици! Чинио је то тек у тренуцима највеће части или највеће туге! Али, и тада је знао и схватао: "Бог ће да помогне, ако хоће, ако неће, нека је по његовом"!
"Бог мио" се човек у тренуцима смрти, иако је знао: у смрти не постоји реч која враћа у живот! Док су Срби у Бога веровали, све су почињали са: "Помози, Господе" и завршавали са :"Хвала Ти, Господе, на дару твоме"! Овим заклетвама се у бој ишло и из боја враћало "За Крст часни и слободу златну"!
А, кад су безбожници обезбожили Србе и заклетва се свела на "Тита и партију", Срби су изгубили заклетву , а с њом и част и Достојанство!!!
Народ српски је постао одметник од своје цркве, и српски свештеници су почели да се "угледају на народ". Буквално су почели да се заклињу! "Дабогда се на мене преврнула приколица, пуна удовица"!
Неожењени или разведени кум женио се кумом сличног брачног статуса! Један је кум образложио: "Ја овим чином само показујем колико поштујем бившу куму! Кума није дугме, без обзира на број рупа"! А шта тек рећи за обраћање у српској војсци? Официр поздравља строј:
-Господо официри и војници, здраво!
-Здраво!- одговара строј.
Европски, уличарски поздрав "ћао", црвене калифе увеле су у своју војску и партију! Њима је био довољан поздрав "здраво"! Како у војсци, тако у кафани, како у партији, тако на улици! Здраво!
Сцена из клуба "Дно живота". Улазим у намери да пијем и бекријам са истомишљеницима и са врата их поздрављам:
–Здраво, живо!
-Хвала, и теби што уђе!-одговарају присутни.
-Богами , ја вам викнух с врата!-досетио сам се да додам једном приликом.
Мој покојни пријатељ Душан Петровић, један од најбољих раденика из ЕДБ, знао је да седи уз пиво нервозан и на крај срца.
Ја га поздрављам:
-Душане Силни, добар дан!
Подиже поглед ка мени и љути се:
–Откуд ти знаш да је мени добар дан, кад тебе видим!?
Кад би га прошло лоше расположење, Дуле се правдао:
–Испи ме сикирација! Побелео сам као сир, има мачке да ме поједу!
Поздрав "здраво" (САЛУТЕ!) користили су Римљани када су улазили у јавну кућу, а користили су га и руски свештеници (на здаровје!) у средњем веку, кад су исповедали осуђеног на смрт!
Српски војник је сведен на римску куртизану или руског смичиглаву! А српски војник је одувек Понос, Част и Достојанство српског народа! Српски СИН је то, бре!!! Дика и Слава српска! Оно најбоље, најздравије и Најчасније српско благо!
"Здраво" није за војника , Србина , Сина! Њему од људи ништа не треба! Он за живот не мари, он зна "како и зашто га даје"! За њега је "Веруј"! У Бога! У Србију! У Народ! Амин!
Заклетва и поздрав су два спољашња обележја духа који влада земљом и народом! Какви су људи, таква им заклетва, такав им поздрав. Зло не чини човек, већ нељудско у њему!
Шта нам ваља чинити?
Најгоре би било да мењамо закон о заклетви државних функционера и закон о опхођењу у војсци Србије, пре но што се Србима не објасни какав је значај заклетве вођа пред узимање у руке судбине народа и државе?!
Истина о теми заклетве мора бити објашњена јавно и аргументовано! Истина изречена на погрешном месту се лако претвара у грешку! Таква истина постаје сурогат!
Неке ствари се мењају, али је проблем у стварима које се не мењају! Српски народ живи од позајмљене памети! У краљевство српске лажи нико не улази, јер нико не зна одговор на лозинку!
Српски народ деценијама хода у туђим ципелама! Некад су му те ципеле за број мање, па му стварају жуљеве, а некада су за број веће, па се спотиче о сопствену обућу! Српски народ мора да почне од нуле!
Али, понављам: не сме да крене од нуле, а да не буде свестан зашто је постао "нула"? Зашто деценијама живи у јефтиној соби у којој су најскупљи снови?
Истину о својој прошлости српски народ не сме прихватити као готов производ! Зашто се неко "заклиње", а да се не заклиње "ни у шта" и "ни у кога"? Зашто се старији обраћа млађем са "здраво", а млађи одговара "здраво"?
Време је да српски народ потражи одговоре! Као што свака болест има свој лек, само га ваља потражити, тако и сваки одговор има своје питање! Не питајте, да бисте питали, већ да би добили одговоре!
Под Капом Небеском увек постоји прилика! Прилика има косу напред, а позади је ћелава. Кад прође, немаш за шта да је ухватиш!
©Гето Србија
материјал: Лист против мафије
RASRBLJAVANJE I PODANIČKI MENTALITET OD NAS PRAVI STADO KOJE VODE…
Svedoci smo brisanja pamćenja sopstvenom narodu udvoričkim delovanjem prema EU, čije zahteve vlast Srbije kontinuirano sprovodi i utiče na zatiranje srpskog korena na ovom prostoru, počev od povlačenja tužbi protiv zemalja EU koje su izvele zločinačko bombardovanje Srbije u sklopu NATO pakta i prosule uranijumske bombe, i čije će poposledice osećati nerođene generacije, a koje će na kraju odrastati u getoiziranoj i punoj hvalospeva Evropi, i osećati se strancima u državi koja je u svojoj burnoj istoriji iznedrila vođe vredne pomena, kao i naše pretke koji su svojim rodoljubivim junaštvom položili živote u borbi za Srbiju.
“Njihovo visočanstvo EU”, sačinjena od ogromnog birokratskog aparata, a oličena u mnoštvu glomaznih institucija, naročito – Evropskoj komisiji i Savetu ministara, koji svojim platformama, zaključcima, mišljenjima, smernicama, uputstvima, nalozima, direktivama, preporukama, merama i zahtevima, prema onim zemljama koje su slepe kod očiju i pohrlile da im nataknu jaram, onda ONI, postupajući sa visine i pokazujući vladama i narodima koliko im je dugačak štap sa šargarepom na kraju , bivaju više uzdizaniji i njihove sposobnosti hvaljenije, onoliko koliko su domaće vlade popustljive prema njihovim zahtevima i onoliko koliko običan narod baš njih stavlja u centar svog interesovanja.
A tom „njihovom visočanstvu EU“, najviše pomažu Vlade koje u ime naroda vode svoju državu, i odrađuju domaći zadatak, koji se sastoji – da svoj narod ubede u ispravnost, nepogrešivost, istinitost, dobronamernost, brižnost, solidarnost, itd, svega što uradi, odluči, izjavi, zahteva i vrši pritisak to „njihovo visočanstvo EU“, pa sledstveno tome, nikome se ne ostavlja pravo i niko nema hrabrosti da podigne glas protiv EU !!!
Takva bazična psihološka operacija nad Srbima, koja se naziva “ubistvo karaktera nacije”, se sprovodi godinama, i ona pretstavlja osnovu metodologije Globalistana primenjenog na Srbiju, i na njoj se zasniva delovanje svih institucija Novog svetskog poretka poput: Haškog tribunala, institucija Evropske unije i same Srbije.
Ono je obavezujuća matrica da deluje na kulturnu, istoriografiju, teoriju i iznad svega medije, i ima za cilj da potpuno uništi kredibilitet i ugled nacije i onih pojedinaca, institucija, društvenih grupa koji se pretstavljaju kao prepreka realizaciji cilja Novog svetskog poretka, (a za Srbiju je prvi korak utapanje u EU).
Pri tom se gubi iz vida da svako buduće postupanje države u bilateralnim odnosima prema trećim državama van EU, mora da bude promenjeno i ukalupljeno u propise “njihovog visočanstva EU“, što dovodi do raskidanja višegodišnjih tradicionalno prijateljskih veza sa tim državama, a spoljna politika Srbije se predaje u ruke evropskoj birokratiji, zato što EU smatra da ima pravo da baštini suverenitet nad Srbijom,(kao nekada Austrougarska…).
Takođe, postaće obavezno primenjiv svaki nalog u vezi shvatanja evropske kulture i njene osobenosti, što je već dovelo do nametnutog obeležavanja nekakvih novih praznika i datuma koji imaju više vrednosti za pojedine evropske države, a koji nisu bili ukorenjeni u viševekovni život i običaje našeg naroda .
Delovanje medija je plansko i sinhronizovano sa kontinuiranim obmanama usmerenim na popularizaciju zapadnih vrednosti, da bi se široj javnosti koja prati medije, utisnule u svest i podsvest, čak i u snu, nova zapadna dostignuća i blagotvorne vrednosti, i na takav način kod njih stvarale “novu realnost” (što rekoše prvi potpredsednik i novinar Basara, pre nekoliko nedelja).
Takvi mediji, delujući u okviru „crne propagande“, sprovode orkestrirane kampanje sa ciljem da se razori svaka čvrsta tačka na kojoj se temelji postojanje naroda i države.
Potrebno je da običan narod „progleda“ i shvati da se takvi pritisci vrše i na njih same, kao i na one narode i sve aspekte njihovog života, pa i na njihov sopstveni život, s` namerom da svaku nametnutu promenu prihvate kao Bogom datu i neuporedivu, i da preduzmu aktivnosti da uz pomoć onih koji su sagledali moguću težinu evropskog jarma, pokušaju da pružanjem otpora jednoumlju koje vlada u Evropi i među domaćom političkom elitom oličenoj u vlasti, požele da ostanu ono što jesu – pripadnici države u kojoj su rođeni, države koja ima svoje običaje, kulturu, odgovornost, zakone ,…a ne da postanu otirač briselske birokratije, i ne dozvoli im da likuju u postignutim ciljevima, uveravajući nas da život običnog čoveka počinje prihvatanjem nametnutih zakona „njihovog visočanstva EU“.
Svrha njihovog postojanja nije da bi običan narod živeo bez oskudice; već je obratno – da oni i dalje primaju visoke novčane prinadležnosti (gde u toj svoti novca nema ni O od misaonog stanja „oskudica“) i da nametanjem raznih platformi, zaključaka, mišljenja, smernica, uputstava, naloga, direktiva, preporuka, mera i zahteva, odrađuju posao za velike korporacije njihovih država, i preuzmu i ovo malo prirodnog bogatstva što nam je ostalo.
Državu su okupirali, vojsku rasturili, crkvu razbili, plodnu zemlju kupuju, proizvode sumnjivog kvaliteta nam prodaju, vazduh zagađuju, a vodu će nam uzeti…
Svedoci smo sklonosti ka udvoričkom popuštanju srpskih vlasti prema svim zahtevima koje joj serviraju Zapad i kosovski Albanci, i nije isključeno da će Vlada i Skupština Srbije, opet delovati u još širem pravcu razbijanja sopstvene države, a zakonima koje donose u uverenju da odlučuju sami, a ne shvatajući da su u zabludi jer je tu odluku doneo neko drugi , vezaće ruke sadašnjim i budućim generacijama koje će se tek roditi…
Da li će Srbi izgubiti svoju državu !??
Nemoguće je da ne znamo da se protiv stranog jarma ne bori pasivnošću…!!?
©Geto Srbija
DA LI DEO VRHA SRPSKE POLICIJE ŠTITI ZELENAŠE IZ CRNE GORE?? NARAVNO NE ZA DŽABE…!!!
Borba protiv organizovanog kriminala sprovodi se samo kada kriminalci ne žele da plaćaju zaštitu policijskom i državnom vrhu. Grupa zelenaša na čelu sa Borivojem Baraćem i Goranom Kneževićem iz Budve to je shvatila i luksuzne stanove u Beogradu poklonila načelniku beogradske policije Veselinu Miliću i direktoru policije Miloradu Veljoviću. Zauzvrat smeju nekažnjeno da rade šta hoće.
major Goran Mitrović
Preduzeće Belmostroj je registrovano u mestu Adrani, u blizini Kraljeva, i bavi se izgradnjom stambenih i poslovnih objekata. Jedna od zgrada koje ono zida je na beogradskoj adresi Pećka ulica 13, opština Zvezdara.
Kako bi dovršio ovaj objekat Bojan Gajović, vlasnik i direktor Belmostroja, 2008. je na zajam uzeo 100.000 evra od Borivoja Borka Baraća iz Leposavića i Gorana Kneževića, zvanog Top, iz Budve za koga se veruje da je Šarićev čovek i drug Luke Bojovića. Prema krivičnoj prijavi Ktr 252/12 koja od 26. aprila 2012. skuplja prašinu u Tužilaštvu za organizovani kriminal, sa pomenutom dvojicom Gajovića je upoznao Dušan Čiplak iz Kraljeva.
Kao i svi zelenaši, Barać i Knežević su dužniku obračunavali kamatu od 10 odsto na mesečnom nivou, dobijali su po 5.000, 6.000 ili čak 12.000 evra mesečno, a u avgustu 2010. čak 48.000 evra. Ukupno su inkasirali oko 250.000 i to samo za kamatu. Dužnik je novac naizmenično davao Baraću i Dušanu Čiplaku, preko koga je upoznao ove zelenaše.
Pošto nije više imao para da plaća zelenaše, a posle niza pretnji upućenih njemu i članovima porodice, Gajović pristaje na "nagodbu" sa Baraćem i Kneževićem. Upriličen je tim povodom i sastanak u kafiću "Moda", u Njegoševoj ulici u Beogradu 9. jula 2010. godine.
Barać i Knežević su bili u pratnji advokata Nenada Vojnovića. Tada je Gajoviću otvoreno prećeno da će da nastradaju i on i članovi njegove porodice. U skladu sa iznuđenim dogovorom, Gajović sledećeg dana odlazi u pisarnicu u Palati pravde, gde overava punomoćje kojim Baraća i Kneževića ovlašćuje, da u slučaju da im ne vrati dug od 250.000 evra do 20. decembra 2010, da mogu u ime i za račun njegove firme da prodaju stanove u zgradi u ulici Pećka 13. Tada potpisuje i dva blanko lista na koja će kasnije iznuđivači dopisati ugovor o poravnanju i ugovor o jemstvu kojima su faktički celu zgradu prisvojili.
Očigledno se radi o klasičnom zelenašenju čije su žrtve mnogi građani ove osiromašene države. Po već pomenutoj krivičnoj prijavi iz aprila 2012. pored Gajovića novac su od Baraća i Kneževića, ali i njihovih saučesnika Lazara Happla (pod ranijim prezimenom poznat i kao Mali Lazo sa Lekinog Brda), Petrašina Šipčića, Dragoljuba Mijalačkovića iz Vučitrna, Slavka Trikića i Saše Anovića pod istim zelenaškim uslovima uzimali i mnogi drugi.
Kako sam nije mogao da se izbori sa ovom dobro organizovanom grupom Gajović je pomoć potražio od policije. Jednom prilikom, pre nego što je trebalo da preda veću količinu novca za kamatu, on je otišao u policiju u Kraljevu i prijavio ceo slučaj.
Ispričao je kako od članova grupe on i članovi njegove porodice telefonskim putem dobijaju pretnje i kako je pripremio nekoliko hiljada evra da isplati kamatu za taj mesec. Od policajaca je tražio da zabeleže brojeve novčanica i da snimaju razgovor između njega i iznuđivača.
Umesto toga, policajci su o postojanju prijave odmah obavestili osumnjičene koji su se zatim sa još većim besom obrušili na Gajovića. Njemu je postalo jasno da Barać, Knežević i njihova grupa uživaju policijsku zaštitu. U to vreme jedino još nije znao ko iz policije stoji iza ove kriminalne grupe, ali će i to ubrzo saznati.
Zloupotrebljavajući iznuđeno punomoćje iz jula 2010, koje je Gajović pismenim putem otkazao 27. januara 2011, Barać i Knežević su počeli da prodaju stanove u zgradi u Pećkoj 13 u Beogradu. Pošto zgrada još nije bila završena, oni su sa oružanom pratnjom ušli na gradilište, odakle su oterali radnike Belmostroja i počeli da dovode svoje ljude i zgradu zidaju po nekim svojim projektima.Bespravno su se priključili i na elektromrežu, ali ih niko ne dira, iako postoji opasnost da struja nekoga ubije.
Gajović je na gradilištu imao čuvare koji su ga redovno obaveštavali o upadu naoružanih ljudi i bespravnim radovima. O svemu je obaveštavao policiju, ali iz obližnje policijske stanice Zvezdara nije stizala nikakva pomoć – patrola najčešće nije ni dolazila, a i kada bi to učinila prethodno je neko iz stanice obaveštavao Baraća i Kneževića da povuku svoje ljude.
Konačno je Gajović na gradilištu postavio kamere koje su snimile čoveka koji štiti kriminalce. Radi se o Veselinu Miliću, načelniku beogradske policije, koji je sa naoružanom pratnjom dolazio da nadgleda radove.
Po rečima očevidaca govorio je kako je postao vlasnik stana broj 14, veličine 275 kvadratnih metara. Bila je to mala cena koju su Barać i Knežević morali da daju prvom čoveku beogradske policije da bi zauzvrat nesmetano mogli da reketiraju svoje dužnike.
Kako su se zelenašenjem bavili i izvan Beograda pomenuta dvojica su morala da imaju i zaštitu policije na celoj teritoriji Republike. Po rečima očevidaca, jedan od stanova u pomenutoj zgradi je iz tog razloga dat direktoru policije Miloradu Veljoviću koji se na gradilištu još nije lično pojavio, pošto se trenutno tek završava stan za Milića. Više puta osuđivani Happl ima i dozvolu za nošenje oružja koju može da izda jedino direktor policije.
Shvativši da iza cele grupe stoje najmoćniji ljudi srpske policije, zbog čijeg se autoriteta ništa ne dešava ni u vezi krivične prijave u Tužilaštvu za organizovani kriminal, Gajović je o svemu obavestio i sam državni vrh u nadi da će makar od deklarativno na borbu protiv organizovanog kriminala spremnog Aleksandra Vučića dobiti neku zaštitu.
Do danas se ništa nije desilo, a Gajoviću i njegovoj porodici redovno i dalje stižu pretnje, zbog čega se on oseća izuzetno ugroženim i plaši se za svoj i živote najbližih.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
GDE ĆE ZAVRŠITI MILIONI EVRA ZA PROJEKAT “AKVA PARK” – NEPOZNANICA ZA SVE STRUKTURE NOVOG SADA!?
Novosadski sajam je u prethodnom periodu, pod novim rukovodstvom, trošio prosečno deset miliona dinara mesečno na potpuno nepotrebne nabavke, odnosno prebacivao je taj novac u džepove privatnika i političara. O tome svedoči saopštenje za javnost Udruženja malih akcionara od 20. decembra 2013.
Od neregularnog dolaska na čelo Novosadskog sajma, pa sve do danas, a to je otprilike nepunih osam meseci, dr Dragan Lukač, sadašnji generalni direktor, uspeo je da potroši sve novce koje je njegov prethodnik ostavio na računu, a radi se o sumi od oko 78 miliona dinara.
Svi napori i apeli Udruženja malih akcionara Novosadskog sajma u cilju očuvanja kapitala društva svedeni su na kritike upućene generalnom direktoru zbog nenamenskog trošenja sredstava kao i zanemarivanja osnovne delatnosti i unapređenja poslovanja, što će proizvesti gubitke i štetu za akcionare Novosadskog sajma.
Udeo u kapitalu koji poseduju mali akcionari kreće se oko 12 odsto sa tendencijom rasta. Ovim putem još jednom napominjemo da je Novosadski sajam akcionarsko društvo, a ne javno preduzeće, gde svim akcionarima treba obezbediti jednaku poziciju oko uvida u poslovanje.
Ovde takođe ističemo da smo i u prethodnom periodu kao Udruženje bili ignorisani od strane tadašnjih direktora i da se takva praksa nije promenila ni ovoga puta, već je kontinuitet negativnog nastupanja nastavljen.
I pored uveravanja Gradskih moćnika, a pogotovu novog gradonačelnika Miloša Vučevića da se taj trend omalovažavanja malih akcionara neće nastaviti dok je on na vlasti, ispostavilo se da je to lep marketinški trik u nastupu prema akcionarima. Eksponent te vlasti i prvi čovek Novosadskog sajma ne samo da se nije udostojio da primi delegaciju malih akcionara nego nikada nije odgovorio niti na jedan naš dopis. Bahatost i rasipništvo u vođenju Novosadskog sajma kao da je postala opsesija novog direktora, a da pri tome nikog ni zašta ne pita. Naši apeli i negodovanje upućeni Nadzornom odboru Novosadskog sajma naišli su na zid ćutanja i ostali bez odgovora.
Informacije kojima Udruženje malih akcionara raspolaže ukazuju da generalni direktor Dragan Lukač već nekoliko meseci ne komunicira sa većinom članova Izvršnog odbora, oduzevši im ingerencije u sektorima koje vode, izuzimajući ih iz procesa poslovanja i rukovođenja, što se negativno odražava na poslovanje. Generalnom direktoru nisu potrebni pomoćnici i savremenici, jer je uspostavio apsolutističku vlast.
Takvo ponašanje iniciralo je sastanak Izvršnog odbora Novosadskog sajma i arbitražu gradskih čelnika (gradonačelnika Miloša Vučevića i predsednika gradske skupštine Novog Sada gospodina Siniše Sevića) u procesu normalizacije odnosa na relaciji generalni direktor – Izvršni odbor, za koju se nadamo da će uroditi plodom.
Takođe ovim putem izražavamo svoju sumnju prema pompezno najavljenoj investiciji od nekoliko miliona evra u projekat "AQVA PARK" na Novosadskom sajmu. Način na koji ga je promovisao generalni direktor Lukač, a da se pre toga nije konsultovao ni sa jednim relevantnim činiocem, kako u gradu Novom Sadu, tako ni na pokrajinskom i republičkom nivou, poprilično je apsurdan. Zamislite investiciju od nekoliko miliona evra, a da sa tom činjenicom nisu upoznati Nadzorni odbor akcionarskog društva Novosadski sajam niti Skupština društva.
Za tu investiciju nije čuo niko u Zavodu za izgradnju grada, niti gradonačelnik, niti iko od akcionara. Način na koji se generalni direktor Sajma obraća medijima je više nego neozbiljan i zabrinjavajući. Pošto se uporno tvrdi kako postoji završen projekat, akcionari se pitaju koliko je ta projektna dokumentacija plaćena i da li će ceo posao izgradnje famoznog Akva parka ostati samo na tome? Sumnjamo da je Akva park šarena laža za javnost i dobra prilika za ličnu promociju.
Ovim putem želimo da obavestimo sve medije na kakav problem nailazi Udruženje malih akcionara u okruženju bez pravnog miljea, te smo prinuđeni da na ovaj način izrazimo svoje negodovanje. Cilj udruženja malih akcionara je da štiti svoj kapital i da stalno obaveštava javnost i ukazuje svim akcionarima na neodgovorno činjenje pojedinaca iz redova uprave.
A 1.
Pismo bez odgovora
Udruženje malih akcionara je 14. novembra 3013. godine pismeno od predsednice Nadzornog odbora Novosadskog sajma gospođe Mire Ač tražio obaveštenje koliko je utrošeno na renoviranje pedesetak kancelarija, toaleta, svečanog salona i kabineta generalnog direktora, kao i izveštaj potpisan od lica zaduženog za nadzor radova i fakture koje se odnose na pomenuto uređenje. Takođe se postavilo i pitanje da li je direktor Lukač i formalno ukinuo službu za javne nabavke. Na ovo pismo još nije odgovoreno.
Po fakturi broj 0170 izdatoj od strane "Ivković atelje" sztr od 8. novembra 2013. Novosadski sajam je bio dužan da plati ukupno 2.374.560,00 dinara za 600 "svečanih korica za medalju u kombinaciji dva materijala, zlatotisak loga i teksta na korici, pripremu i štampu teksta medalje". Na fakturi se nalaze rukom dopisane dve primedbe: "Bilinović neće da potpiše" i "Vera Pantović da šifrira primedbe".
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije