Архива
ULOGA BATE SANTOSA KAO NOVOG ŠEFA TAJNE SLUŽBE I ČOVEKA KOJI ĆE „ŠTITITI“ SRBIJU; DO NJENE PREDAJE….!!?
Dana 29. maja 2017. godine, bezbednosno informativna agencija (BIA), doživela je novi udarac, možda najteži od svog osnivanja. Naime, tog dana je, na sednici Vlade Srbije, kojom je poslednji put predsedavao Aleksandar Vučić, za šefa ove službe, izabran Bratislav Gašić, diplomirani keramičar.
Sa novcem zarađenim švercom kafe iz Grčke (u kojoj je duže vremena živeo, radeći nezakonite poslove), vratio se u Srbiju i kad je formirana Srpska napredna stranka, kupio je političku karijeru velikom donacijom koju je isplatio Aleksandru Vučiću "na ruke". Reč je o 2,5 miliona evra, u krupnim apoenima. To je bila prva isplata, kasnije je Vučić voleo da prima koverte, kao “mali znak pažnje“, ali ne tanje od 100.000 evrića.
major Goran Mitrović
Tako je Gašić dobio i visoku funkciju u stranci, a kasnije i mesto ministra odbrane u Vladi Republike Srbije, 5. februara 2014. godine, i na toj funkciji je bio sve do 6. decembra 2015. godine, kada je smenjen zbog uvrede novinarke televizije B92 Zlatije Labović. Vučić ga je stavio "u stanje mirovanja", a onda ga 29. maja ove godine počastio jednom od tri najznačajnije funkcije u državi!
Vučić je iskoristio banalnu priliku da smeni Gašića, ali da ostavi mogućnost da ga posle “partijske kazne“ vrati u igru, kada mu bude potreban. Gašić mu je smetao kao opasan čovek, koji je pošteno platio svoje mesto u Vučićevom pljačkaškom timu, o čemu je imao i potvrde, ali nije smeo da ga se otarasi, da ga Bata ne povuče sa sobom. Zato ga je i vratio na velika vrata, za direktora BIA. Ne da očisti službu, nego da za njega odradi mnogo prljavih poslova, o čemu ćemo pisati u narednim brojevima.
Formalno, Gašić je prethodno zamrznuo članstvo u Srpskoj naprednoj stranci i funkciju u Predsedništvu SNS, zbog najave da će biti izabran za šefa BIA.
Govoreći o primedbama da nije kvalifikovan za tu funkciju, jer nije čovek iz struke, izjavljivao je da je upoznat sa sistemom bezbednosti jer je dve godine bio ministar odbrane Srbije.
Odgovarajući na pitanje da li je spreman da predloži otvaranje tajnih dosijea iz prošlosti, Gašić je zbunjeno počeo da se preznojava i govori kako je još rano pričati o dosijeima i da to nije odluka samo jednog čoveka, već da je za tako nešto potreban društveni konsenzus.
Na dan imenovanja, prva rečenica koju je sa te funkcije izgovorio izgleda je je ovako: "…Jedan od prvih zadataka na ovom mestu biće jače povezivanje svih bezbednosnih službi, odnosno BIA sa Vojno-bezbednosnom i Vojno-obaveštajnom službom…Zadatak je da se aspekt komunikacija podigne na viši nivo. Ne kažem da on nije dobar ali može biti i bolji…"
Ko god je stručnjak za ovu oblast, dobro zna da nikakvog "povezivanja" ne može i ne sme biti, ne na način kako je to Gašić rekao. Cilj takve ideje je da se sve službe stave pod komandu Aleksandra Vučića!
Idiot koga građani pamte kao potpredsednika naprednjačke skupštine, sada u svojstvu predsednika Odbora Skupštine Srbije za kontrolu službi bezbednosti, Igor Bečić, odmah je požurio da se udvara Gašiću pa je izjavio: "…Gašić ima veliko iskustvo, unaprediće službu! To je čovek velikog iskustva u sektoru bezbednosti i odbrane!"
Bratislav Gašić, zvani Bata Santos, je bio i potpredsednik Srpske napredne stranke, gradonačelnik Kruševca, kratko vreme poslanik u Narodnoj skupštini i glavni partijski glavoseča koji najavljuje koga sve treba smeniti ili najuriti.
Rođen je 1967. godine u Kruševcu gde je završio osnovnu školu i kako on zvanično ističe “gimnaziju – smer tehničar za visokogradnju.“
Potom je radio kao keramičar u fabrici "Trajal". Prema sopstvenim tvrdnjama, on je 2003. godine završio i Ekonomski fakultet u Nišu, ali studenti te generacije ne sećaju se da su ga ikada videli na fakultetu, niti njegovog imena ima u spisku studenta ovog fakulteta. Što nam je zvanično potvrdio i Ekonomski fakultet u Nišu.
Možda je Gašić i vlasnik diplome nekog lakog univerziteta, jer su naprednjaci, dolaskom na vlast, kupili za potrebe svojih nepismenih jurišnika oko 14.000 hiljada diploma o završenoj srednjoj, višoj školi, ili fakultetu, kao i diplome o master studijama magistraturi i doktoratu. Gašić se zadovoljio samo lažnom diplomom fakulteta. O njegovom školovanju govori pristupnica Srpskoj radikalnoj stranici iz 2008. godine, u kojoj je on, svojeručno napisao da je keramičar po obrazovanju.
Više od dvadeset godina Gašić vodi privatno preduzeće "Santos", u čijem sastavu funkcioniše Televizija "Plus" i "Santos" proizvodnja čaja i kafe . Pored toga bavio se i prometom derivata i vlasnik je dve velike benzinske pumpe. Bio je suvlasnik "Grand kafe" jednog od najvećih srpskih proizvodnih brendova.
Istaknuti je sportski radnik. Vodio je ženski odbojkaški klub "Kruševac Santos" do Prve B lige, a četiri godine je bio direktor fudbalske škole "Napredak".
Pare je stekao devedesetih godina prošlog veka u jeku sankcija i hiperinflacije. Od izvesnog Grka pod imenom Salco kupio je i u Srbiju uvezao šleper sirove kafe. Cenu je uredno platio. Posle je od istog Grka Bata Santos naručio još dva šlepera sirove kafe, koje je takođe dobio, ali ovu isporuku nikada nije platio. Nesrećnog Grka je infarkt sprečio da se revanšira, ali sadašnji prvi čovek Kruševca nije siguran da to neće da učine njegovi naslednici.
Gašić se u skorijoj prošlosti za Vučićevo ime i račun, bavio i ucenama. Kao najizdašniji među donatorima svome Vođi, u decembru 2012. godine, sa položaja gradonačelnika Kruševca, ovaj gramzivi, ali ambiciozni uvlakač, počinje da shvata važnost finansijske potpore stranci i njenom vođi, pa u svoj kabinet dovodi znatno krupniju ribu od sebe, tajkuna Miroslava Miškovića!
U svom kabinetu se i fotografisao sa njim, pa je ta fotografija postavljena na zvaničnom sajtu grada, a ubrzo je počela da kruži i društvenim mrežama kao prvorazredna senzacija, jer je Vučić već uveliko pretio Miškoviću da će ga strpati u zatvor.
Dan kasnije, Gašić skida tu fotografiju sa gradskog sajta (ali je dva sata kasnije vraća) i saopštava da je o susretu sa Miškovićem na vreme obavestio Vučića! Da ne bi bilo nikakvih nedoumica, Gašić je potvrdio lokalnim novinarima u Kruševcu, da je sastanak sa Miškovićem dogovorio uz pomoć Aleksandra Vučića, a preko Jelene Krstović, potpredsednice „Delta holdinga", te da je razgovarao sa Miškovićem o privatizaciji preduzeća „Deva" i „Ravnište".
U nadi da će Miškovićeva "Delta" uložiti u ova dva propala preduzeća, Gašić se pozvao na činjenicu da "Delta" u Kruševcu ima svoje ogranke, „Delta fungi" i „Moto komerc", i pomenuo da su najveća zaduženja dva kruševačka javna preduzeća kod Univerzal banke. To je, valjda, trebala da bude neka vrsta "preporuke" kako bi Mišković "ušao u posao".
Gašić je kasnije uporno tvrdio da ništa od onoga što je dogovoreno na tom sastanku nije poštovano, te da u momentu kada je sastanak održan nije znao da se protiv Miroslava Miškovića vode predistražne radnje!
Dva bivša službenika gradske vlade u Kruševcu, u nepotpisanom pismu, pokušali su preko dnevne štampe da obaveste javnost u Srbiji da je Gašić Miškoviću tražio pare za račun Vučića i da tu nikakvog biznisa nije bilo, te da je Vučić preko Gašića "dao Miškoviću poslednju priliku"!
Šta se ovde zaista desilo, nikada sasvim nije istraženo, ali je činjenica da je Gašić nakon toga naglo "porastao" u nomenklaturi stranke i na kraju stigao i do pozicije ministra odbrane. Izvesno je da Vučić nagrađuje poslušne gradonačelnike, ali, Gašić je unapređen bolje nego ijedan njegov kolega iz lokalne samouprave. Nije teško zaključiti zašto.
Februara 2014. godine, Gašić je proglašen za ličnost godine Rasinskog upravnog okruga, od Regionalne privredne komore Kruševac i poslovne grupacije "Media invent"
Decembra meseca 2012. godine, Upravni odbor NALED-a dodelio mu je specijalno priznanje za ostvarene reforme u gradskoj administraciji i doprinos unapređenju privrednog ambijenta. Priznanje mu je dodelila sadašnja premijerka Ana Brnabić, koja je u to vreme bila potpredsednik Upravnog odbora NALED-a
Gašić je još u Miloševićevom režimu, 1998. godine, od Grada Kruševca proglašen za menadžera godine u ovom grad. Kako se tada "ovenčavao" titulama, tako to i danas radi, samo uz pomoć svoga neprikosnovenog Vođe.
Dolaskom na mesto šefa BIA Gašić očekuje da oživi svoj biznis, a od Vučića očekuje zadatke na priznavanju Kosova kao Republike, povećanje špekulativnih poslova sa Arpaima, obračun sa opozicijom.
O tome u narednim brojevima.
A 1. Enciklopedija Wikipedia o Gašićevom obrazovanju
"…Obrazovanje Bratislava Gašića postalo je predmet kontroverznih afera nakon što je postao ministar odbrane. Naročito je sporno Gašićevo srednjoškolsko obrazovanje. Naime, u različitim izvorima navodi se da je završio Gimnaziju u Kruševcu, Gimnaziju u Nišu ili smer tehničar za visokogradnju u obrazovanom centru „Bosa Cvetić". Ova afera još uvek nije razjašnjena…"
A 2. Tata Bata, Don Korleone!
Dana 23. novembra 2016. godine, na društvenoj mreži Instagram, osvanuo je video prilog, na kome se vidi kako srednji sin Bratislava Gašića, Milan, inače neuspešan fudbaler, peva pesmu koju je sam komponovao i u kojoj je dominantan stih: "…Gašiću care, ti si kruševački Don Korleone" i "…Gašiću, care, Gašiću, care hvala ti za asfalt i za trotoare! Gašiću, kralju, najjača si faca u ovom našem kraju".
A 3. Šta sve imaju Bratislav, Irena i Vladan Gašić
Gašići poseduju medij i u Nišu. Medijske firme, koje značajna sredstva dobijaju iz lokalnog budžeta, Gašići imaju i u Nišu. Sin Bratislava Gašića, Vladan, stoprocentni je vlasnik firme Zona Plus, registrovane u martu 2012. godine za proizvodnju kinematografskih dela, audio-vizuelnih proizvoda i televizijskog programa.
Tokom 2012. i 2013, prema podacima APR-a, firma nije zabeležila nikakav promet. Međutim, 31. oktobra 2014. godine Uprava grada Niša, u kojem je na vlasti takođe SNS, potpisala je sa Zonom plus ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, kojim je predviđeno da se tom preduzeću iz budžeta Grada za pet meseci uplati ukupno 3.600.000 dinara.
U Ugovoru se, između ostalog, precizira da se Zona plus obavezuje da svakodnevno proizvodi i emituje informativne ili specijalizovane televizijske programe u kojima izveštava o događajima od značaja za Grad Niš. U sastavu Zone plus je i istoimena gradska televizija. Poslovi sa kafom, čajem, gorivom i obezbeđenjem…
Gašići poseduju i firme čija delatnost nije u vezi sa medijima. Prema podacima APR-a, firma Saco, koja je vlasnik kruševačke TV Plus i čija je delatnost prerada čaja i kafe, osnovana je krajem 1994. godine.
Saco ima četiri ogranka: SACO-SECURITY, za usluge u sistemu obezbeđenja, Špedicija SACO, za delatnosti u saobraćaju, SACO COCA COLA, trgovina pićima na veliko, i SACOPETROL, trgovina na malo gorivima.
U APR-u se kao zastupnik tih ogranaka vodi Bratislav Gašić. Gašić je preko firme Saco vlasnik i preduzeća Avia – Saco, koje je registrovano za trgovinu na malo motornim gorivima u specijalizovanim prodavnicama, a prema podacima APR-a, nalazise u stečaju. Preradom čaja i kafe bavila se i firma Saco-Nuts, koja je brisana iz privrednog registra.
I preduzetnička radnja Santos Gašićevog sina Vladana Gašića registrovana je za preradu čaja i kafe, a prema podacima APR-a, vodi se kao aktivna. Vladan Gašić suvlasnik je i lokalne Sportske TV iz Kruševca. Ta televizija dobila je dozvolu za emitovanje u julu 2014, a u registru Republičke radiodifuzne agencije vodi se i pod nazivom Udruženje građana Lastavica iz Kruševca. U istom registru Vladan Gašić naveden je kao jedan od pet vlasnika i kao glavni i odgovorni urednik te televizije.
Novac koji su firme porodice Gašić zarađivale iz budžeta znatno se uvećao od dolaska SNS-a na vlast, a među finansijerima se pojavljuju i razni državni organi i javna preduzeća.
Taj trend je nastavljen i nakon što je Gašić postao ministar odbrane u Vladi Srbije. Tako se iz izveštaja Uprave za trezor Ministarstva finansija može videti da je ADD Production u 2012. godinisa 2,02 miliona dinara gotovo udvostručio prihod iz budžetskih sredstava u odnosu na prethodnu godinu.
Sledeće godine dobili su 4,76 miliona dinara, a u devet meseci 2014. godine – 3,06 miliona dinara. Preduzeće BNZ-Higijenic dobijalo je manje novca iz budžeta u odnosu na ADD Production, ali su iznosi značajno uvećani nakon dolaska SNS-a na vlast, pa su uplate u 2014. porasle 20 puta u odnosu na 2012. Prema podacima Uprave za trezor, niška firma Gašićevog sina Vladana, Zona plus, u 2014. godini je prihodovala 2,7 miliona dinara budžetskog novca, odnosno 2,1 milion u 2015. godini. Ukupno, najviše novca od državnih institucija i ustanova, slilo se na račun firme supruge Bratislava Gašića, Irene Gašić. Privatni biznis i državne pare Gašić, ADD Production – više od devet miliona od 16,1 koliko su pomenuta tri preduzeća prihodovala iz budžeta u nepune tri godine vlasti SNS-a. Od 2012. godine uvećani su iznosi, ali i broj državnih institucija i organa koji su izdvajali budžetska sredstva za usluge te firme.
Fenomen nove srpske despotije: jedan čovek, jedan grad, jedna pravila
Blagajna kod Bate Santosa
(Kako je Bratislav Gašić vladao spahilukom zvanim Grad Kruševac, Magazin Tabloid broj 301)
U Kruševačkoj gradskoj skupštini Bata Santos je uveo ličnu diktaturu. Naredio je da nema komentara u skupštini grada posle njegovog izlaganja, a on se za reč javlja svaki čas i komentariše sve živo što opozicija predloži. Znači – replika na njegove tirade ne postoji. Demokratija na njegov primitivan način. Uveo je i obavezno "reketiranje", i to svima redom i lično se svuda pojavljuje, i kod privatnika i kod kriminalaca. Sve radi pod parolom da skuplja pare za stranku: "Aleku treba!". Deo para i predaje Aleksandru (Aleku) Vučiću, ali dosta stavlja i u sopstveni džep.
Prema rečima svih iz Kruševca, kadrovi koje je doveo Bata Santos su "tiha jeza". Ali, što su oni gori, njemu je bolje, jer se tako ne primećuje njegovo neznanje.
Krajem prošle godine je uhapšen dr. Branislav Katančević, osnivač Pokreta za Kruševac, koji je formirao kada se sukobio sa tadašnjim čelnikom DS-a iz Kruševca, Miodragom Đidićem. Tada je Katančević napustio demokrate, ali je ostao direktor bolnice "Ribarska banja". Na poslednjim izborima je njegov pokret imao najbolje rezultate na gradskom nivou i očekivalo se prema njegovom predizbornom obećanju da postane gradonačelnik. Međutim, tu funkciju ustupio je Bratislavu Gašiću, a ovaj njega zauzvrat postavlja za svog savetnika, a sina mu postavlja za predsednika Upravnog odbora "Toplane". Obe funkcije su dobro plaćene.
Posle presabiranja u DS-u, Katančević prihvata ponudu Dragana Đilasa i postaje predsednik DS-a u Kruševcu, pošto se Đidić bio priklonio Dušanu Petroviću i njegovoj stranci, i svoj Pokret za Kruševac uvodi ponovo u redove demokrata. Sledi kazna Gašića i Pokret sa dr. Katančevićem se izbacuje iz vlasti. U Kruševcu je SNS u koaliciji sa SPS-JS-om i DSS-om, što čini većinu.
Kako bi na izborima u Kruševcu SNS prošao daleko lošije nego što agencije govore o trenutnom rejtingu ove stranke u republici, Gašić je u dogovoru sa Vučićem odlučio da eliminiše konkurenciju i poslao istražnu ekipu u "Ribarsku banju", koja je za dva sata "pronašla" nepravilnosti u vođenju bolnice oko raspisanih tendera. Moguće da je bilo nepravilnosti, ali je to rađeno u doba kada su Katančević i Đidić tesno sarađivali, pa su se tako i pare opredeljivane za bolnicu delile po dogovoru.
Sada dr. Katančević, bivši savetnik Gašićev, smeta daljem napretku naprednjačke stranke i mora u ‘aps. Đidić, sa druge strane je u Petrovićevom pokretu Zajedno za Srbiju, koji već sada tesno sarađuje sa Srpskom naprednom strankom, a posle sledećih izbora, pod uslovom da uđe u Skupštinu, Aleksandru Vučiću će davati potrebnu većinu u Skupštini Srbije. Zbog toga u ovoj aferi niko ne spominje Đidića, ali ni Batu Santosa koji ima daleko više kriminalnih dela u svojoj dosadašnjoj karijeri od pritvorenog Katančevića.
©Гето Србија
материјал: Лист против мафије
MULJATORI I STRUČNJACI: POSLOVI OKO GASIFIKACIJE KRUŠEVCA MUTNI K`O MORAVA POSLE KIŠE…
Istražujući na koji način je dodeljen posao gasifikacije grada Kruševca, novinari istraživači portala "Pištaljka" došli su do činjenica o direktnoj umešanosti Vučićevog kuma, Nikole Petrovića u posao gasifikacije grada Kruševca, vredan 32 miliona evra koji je dodeljen bez tendera firmi „Rasina energogas".
Prilog je Pištaljka objavila 13. aprila ove godine…
Dragana Matović , Novak Grujić
Posao gasifikacije Kruševca vredan 32 miliona evra dodeljen je bez tendera firmi „Rasina energogas" čiji su vlasnici jedna ofšor kompanija i preduzeće registrovano za poljoprivrednu proizvodnju „Eko-global" u vlasništvu Vere Ristić.
Firmu „Rasina energogas" za strateškog partnera pri izgradnji gasovoda imenovao je grad Kruševac koji, kao jedan od osnivača ove firme, ima pet procenata vlasništva, dok ceo projekat finansira „Srbijagas" .
Ugovor o izgradnji gasovoda u Kruševcu u junu 2013. godine (kako je Insajder objavio u serijalu „Energetski (ne)sporazum" potpisali su tadašnji gradonačelnik Kruševca i bivši ministar odbrane u Vladi Srbije Bratislav Gašić, direktor „Srbijagasa" Dušan Bajatović i zastupnik „Rasina energogasa" Jovan Lazarević.
U vreme kada je „Rasina energogasu" dodeljen posao gasifikacije Kruševca, firma „Eko-global" (Eco-global), koja ima samo dva zaposlena, bila je registrovana za obavljanje mešovite poljoprivredne proizvodnje. Dva meseca nakon što je „Rasini" dodeljen posao izgradnje gasovodne mreže u Kruševcu, firma Vere Ristić u Agenciji za privredne registre (APR) promenila je pretežnu delatnost u – proizvodnju električne energije.
Zašto je posao vredan više desetina miliona evra dodeljen bez tendera firmi čiji su vlasnici kompanija sa Kipra „South Frontier Energy Limited" i preduzeće registrovano za poljoprivrednu proizvodnju odbijaju da objasne kako bivši gradonačelnik i potpisnik ugovora Bratislav Gašić, tako i sadašnje rukovodstvo grada Kruševca.
Gašić nam je u telefonskom kontaktu, pre nego što je spustio slušalicu, rekao da se obratimo gradu Kruševcu, a na ponovljen poziv i insistiranje novinara da objasni kako je tako vredan posao dodeljen ofšor firmi i poljoprivrednom preduzeću, pre nego što je ponovo spustio slušalicu, iznerviran rekao da je „bezobrazno" što ga to uopšte pitamo. Posle toga se više nije javljao na pozive.
Zašto i na osnovu kojih kriterijuma je odlučeno da „Rasina energogas" izvodi posao od 32 miliona evra nisu odgovorili ni nadležni u Kruševcu. U njihovom pisanom odgovoru navodi se da je skupština grada izabrala strateškog partnera za gasifikaciju „na osnovu Odluke o prihvatanju predloga Ugovora o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću" donete 28. januara 2011. godine.
Brojni pokušaji da stupimo u kontakt sa nekim iz „Eko-globala" nisu imali uspeha. Nijedno od dvoje zaposlenih, niti vlasnica Vera Ristić, koja je ujedno i direktor, nisu bili u prostorijama firme na adresi označenoj u APR-u u radno vreme u više navrata, niti je u radno vreme bilo ko odgovarao na telefone označene na sajtu firme.
Ni pokušaji da kontaktiramo sa Jovanom Lazarevićem, direktorom „Rasina energogasa", nisu bili ništa uspešniji. U prostorijama predstavništva firme „South Frontier" u Beogradu, u kome je Jovan Lazarević takođe direktor, nismo zatekli nikog.
Posao izgradnje gasovodne mreže u Kruševcu započet je 2008. godine i prenosio se sa ofšor firme na ofšor firmu, sve dok 2013. nije dodeljen „Rasina energogasu", čiji je jedan od vlasnika takođe ofšor firma. U svim tim firmama pojavljuje se isto ime – Jovan Lazarević.
Milionski posao gasifikacije Kruševca prvobitno je bio poveren preduzeću „Tehnoenergetika". Ova firma je bila u većinskom vlasništvu ofšor firme „Chester Resources" iz Velike Britanije čiji direktor je bio Jovan Lazarević.
Odlukom Skupštine grada Kruševca od 27. avgusta 2010. „Tehnoenergetika" je bila obavezana da osnuje novo preduzeće i da 95 procenata izgrađene gasovodne mreže unese u to novoformirano preduzeće kao svoj nenovčani kapital.
„Tehnoenergetika" je 7. decembra 2010. godine osnovala firmu „Rasina gasnet" i na to preduzeće prenela 666.101 evro nenovčanog kapitala. Zastupnik „Rasine gasnet" postaje Jovan Lazarević.
„Rasina gasnet" i grad Kruševac, potom, 28. februara 2011. godine osnivaju firmu „Rasina energogas", u koju „Rasina gasnet" unosi 666.101 evro nenovčanog kapitala koji je dobila od „Tehnoenergetike", koja je izašla iz posla. „Rasina gasnet" krajem 2012. godine ulazi u postupak likvidacije. Kao razlog likvidacije ovog preduzeća navodi se svetska ekonomska kriza.
O delatnostima drugog vlasnika „Rasina energogasa", firme „South Frontier" sa Kipra, nema javno dostupnih podataka. S druge strane, filijala „South Frontier" u Beogradu je u konzorcijumu sa „Virom grupom" prošle godine kupila Rafineriju nafte Beograd.
Jedan od vlasnika „Virom grupe" je i Dejan Oketić. On je prošle godine osuđen na 20 meseci zatvora zbog zloupotrebe položaja u švercu naftnih derivata i oduzeto mu je protivpravno stečenih 25.000 evra.
„South Frontier" je u APR-u registrovan kao firma za konsultantske aktivnosti u vezi sa poslovanjem i ostalim upravljanjem. Prilikom kupovine rafinerije, „South Frontier" je zastupao advokat Nenad Vukčević, koji je upisan i kao direktor kiparskog „South Frontier Energy Limited".
U Ugovoru o gasifikaciji koji su potpisali Bajatović, Gašić i Lazarević navodi se da su Ministarstvo energetike i rudarstva, tadašnji NIS, koji je pravni prethodnik „Srbijagasa", i gradovi i opštine sa teritorije Srbije, potpisali sporazum o saradnji na realizaciji gasifikacije Srbije u skladu sa Nacionalnim akcionim planom Vlade Srbije od 21. juna 2005. godine.
Članom 2 tog sporazuma predviđeno je da se izgradnja gasovodnih objekata finansira, pored ostalog, i iz sredstava privatnog sektora putem poslovnog partnerstva. Grad Kruševac je potpisnik ovog sporazuma. To znači da je „Srbijagas" investitor radova,
„Rasina energogas" izvođač, a grad Kruševac je dužan da obezbedi izdavanje saglasnosti i odobrenja iz svoje nadležnosti i da stvara uslove za nesmetano odvijanje radova. Rok za izvođenje radova je četiri godine od uvođenja strateškog partnera u posao.
Iako firma „Eko-global", koja je dobila unosan posao gasifikacije, nije bila registrovana za tu delatnost, njena vlasnica Vera Ristić ima iskustva u poslovima iz oblasti energetika. Ona je kao suvlasnik kompanije „Eko energo" (Eco energo) gradila mini hidroelektrane po Srbiji .
Vera Ristić je u firmi „Eko energo" bila direktor od 2008. do 2010. godine, kada je na direktorskoj funkciji nasleđuje Nikola Petrović, sadašnji direktor Javnog preduzeća „Elektromreža Srbije" i kum premijera Aleksandra Vučića. Petrović na toj funkciji ostaje do 2012. godine kada postaje direktor „Elektromreže".
Jedan od suvlasnika firme „Eko energo", pored Vere Ristić i njene firme „Eko-global", je i firma „Roming elektroniks" (Roaming Electronics) Nenada Kovača (sa 45% vlasništva). Kovač, koji je u javnosti poznatiji po nadimku „Neša Roming", odnosno ta njegova firma osnovala je firmu „Lanus", koja je bila osnivač firme „Apex Solution Technology" – vlasnika beogradskog „Bus plusa".
Suvlasnik „Eko energa" sa Ristićevom i Kovačem je i Dragan Klisura, i to po dva osnova, kao fizičko lice i preko svoje firme „Eko Vlasina". Klisura je bivši dugogodišnji radnik u raznim preduzećima iz sistema čuvenog „Energoprojekta", gde je radio i otac Nikole Petrovića. Jedna od Klisurinih firmi, „Hidro tan", bila je izvođač radova na devet mini hidroelektrana koje je kao investitor gradio „Eko energo".
Poslednji na listi suvlasnika „Eko energa" je Nenad Mihajlović, koji je Nikolu Petrovića nasledio na mestu direktora „Eko energa" po njegovom stupanju na funkciju direktora „Elektromreže".
Mihajlović je, osim preuzimanja direktorske funkcije u „Eko energu", od Petrovića preuzeo i deo vlasništva u firmi „Vita frut" iz Priboja, a u ime Petrovića u APR-u podnosio i zahteve za promenu vlasništva u firmama „MHE Jabukovik" i „Mini Hydro Investments", kada je deo vlasništva u ovim firmama sa Petrovića prešao na ofšor firmu „Pegassun Limited" sa Britanskih Devičanskih Ostrva. Firme „Mini Hydro Investments" i „Roaming Electronics" registrovane su na istoj adresi u Beogradu – Triše Kaclerovića 27l.
„Eko-global" preko „Eko energa" učestvuje i u vlasništvu pomenutog „MHE Jabukovik" čiji je vlasnik bio Petrović. Vlasnici „MHE Jabukovik" su isti kao i vlasnici „Eko energa". Hidroelektranu Jabukovik u Crnoj Travi, koju je gradila ova firma, pustila je u rad krajem 2013. godine tadašnja ministarka energetike Zorana Mihajlović.
Reakcija Nikole Petrovića na tekst „Ofšor gasifikacija Kruševca"
(Pismo generalnog direktora „Elektromreže Srbije" poslato Pištaljci 9. maja 2016. godine)
Poštovani, Obraćam Vam se u vezi sa tekstom „Ofšor gasifikacija Kruševca" objavljenim na portalu Pištaljka () 13. 4. 2016. godine. Kako ste pomenuli moje ime i Elektromrežu Srbije u tekstu u kome pišete o gasifikaciji Kruševca, sa čime ja (a posebno ne EMS) nemam nikakve veze, našao sam za shodno da Vam postavim nekoliko pitanja: Pre svega, zanima me, kakve veze ja imam sa gasifikacijom Kruševca?! Na osnovu čega ste moje ime ubacili u ovaj kontekst?! Da li je vaš cilj samo da napišete tekst u kome se na bilo koji način pominje Nikola Petrović?
Sve ovo Vas pitam jer sam čitajuću pomenuti tekst zaključio da ga pišete sve dok ne pomenete moje ime. To je izgleda suština: na bilo koji način dovesti premijerovog kuma i direktora EMS u vezu sa sumnjivim poslovima. Ne birate sredstva, pa mi tako spočitavate činjenicu da sam živ čovek koji je nešto u životu i uradio. Moram da Vas obavestim da sam u svojoj bogatoj poslovnoj karijeri upoznao mnogo ljudi, sarađivao sa njima i ostvarivao profit, kako za svoju firmu, tako danas i za JP EMS. Ako idete vašom logikom, na ovaj način, možete da me povežete sa bukvalno svakim čovekom u ovoj zemlji, a i šire. Pitanje je čemu sve to?!
Kakve su Vam namere kada se bavite ovakvim konstrukcijama?!
Ne želim da ulazim u dalju polemiku sa Vama, niti utičem na Vašu uređivačku politiku, ali skrećem pažnju – konstruisanje priče na ovaj način krajnje je neprimereno onome za šta se zalažete: istraživanju korupcije i drugih zloupotreba u vlasti, privatnim i javnim preduzećima i drugim institucijama.
Srdačno,
Nikola Petrović
Odgovor Nikoli Petroviću
Evo zašto ste Vi u ovoj priči
Poštovani gospodine Petroviću, Pištaljka je tekst „Ofšor gasifikacija Kruševca" objavila jer je, valjda ćete se složiti, javni interes da se sazna kako se i na koji način troše državni novac i resursi.
U istraživanju o akterima posla od 32 miliona evra koji je dodeljen bez tendera naišli smo na Vaše ime kao lica povezanog sa Verom Ristić, vlasnicom fime Eko global, kojoj je dodeljen taj posao.
Kako je firma Vere Ristić, inače tašte Novaka Đokovića, kojoj je dodeljen posao od 32 miliona evra bez tendera, bila registrovana za poljoprivrednu delatnost, pokušali smo da pronađemo šta je to preporučilo i kvalifikovalo da dobije posao gasifikacije od 32 miliona evra bez tendera.
Jedinu vezu sa energetikom firme koja je dobila posao gasifikacije od 32 miliona evra bez tendera, pronašli smo preko suvlasništva u firmama koje se bave energetikom, a u kojima se Vi pominjete kao suvlasnik i direktor.
Vera Ristić, vlasnica firme kojoj je dodeljen posao od 32 miliona evra bez tendera, i Vi povezani ste preko firme Eko energo, u kojoj ste Vi bili direktor. Na tom mestu ste nasledili Veru Ristić, čija firma Eko global je suvlasnik Eko energa u kojem ste Vi bili direktor.
Među drugim suvlasnicima firme Eko energo nalazi se Nenad Mihajlović, čovek koji je u Vaše ime podnosio zahtev za promenu vlasništva u firmama koje ste posedovali do dolaska na funkciju direktora EMS-a, a koje se od tada vode na nepoznatog vlasnika na Devičanskim ostrvima. Mihajlović je čovek na koga ste preneli i svoj deo vlasništva u jednoj od firmi u kojoj ste se vodili kao suvlasnik.
Među suvlasnicima Eko energa je i Dragan Klisura, koji u svom vlasništvu ima nekoliko firmi koje se bave energetikom.
U tekstu smo pomenuli i još jednog suvlasnika Eko energa, Nenada Kovača, vlasnika Roming elektroniksa. To je onaj isti Nenad Kovač koga su i neke Vaše stranačke kolege prozivale za povezanost sa Draganom Đilasom i umešanost u vlasništvo nad Bus plusom, iako nikada to nisu ničim dokazali, i uprkos tome što bi Kovača lakše bilo povezati sa Vama nego sa Đilasom, jer firma čiji ste vlasnik donedavno bili deli istu adresu sa firmom Nenada Kovača.
Novinari su, tragom neproverenih glasina da je posao veka u Beogradu dobio gradonačelnikov prijatelj „Neša Roming", što je, priznaćete mnogo manje od povezanosti između Vas i Vere Ristić, istraživali i došli do činjenice da je Kovač bio vlasnik firme koja je bila prvi vlasnik Bus plusa.
Ta činjenica, koja bi današnjoj vlasti mogla da posluži kao polazište za istragu koja se neobjašnjivo i uprkos svim optužbama Vaše stranke u predizbornim kampanjama, nikada nije desila, bila je skrivena iza mnoštva povezanih lica i firmi, zamaskirana u legalnost ovdašnjih propisa i zakona koji se donose upravo tako da bi se takvi poslovi mogli nameštati legalno i bez posledica.
Niko se Vama, gospodine Petroviću, ne bavi zato što ima nešto lično protiv Vas ili zato što je ljubomoran na Vaš veliki poslovni uspeh na koji se pozivate. Mi novinari se Vama bavimo zato je naš posao da vas kontrolišemo. Vas koji upravljate državnom imovinom.
To je naš zadatak i obaveza, ljutili se Vi zbog toga ili ne. Ni Đilasu to nije prijalo. Ni tada nas to nije bilo briga.
S poštovanjem,
Dragana Matović
urednik u Pištaljci
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
TENDERDŽIJA BRATISLAV: MINISTARSKA FUNKCIJA OMOGUĆAVA DA LICE BUDE ZAŠTIĆENO U MUĆKAMA!??!
Službenici Ministarstva odbrane uputili su Redakciji opširno pismo, opisujući poslovanje ministra Gašića i njegove družine, a uz pomoc naše saradnice, to pismo, složeno u tekst prezentujemo javnosti!!!
M. Hadžić
Ministar odbrane Bratislav Gašić, već dugo zarađuje veliki novac na nameštenim tenderima. Tako je namestio tender kruševačkoj firmi Morava In za izgradnju hangara na vojnom aerodromu Batajnica za borbene avione Mig i transportni avion AN u vrednosti 2,2 miliona evra, i 2013. godine je urađen projekat za taj veliki hangar, i po projektu cena hangara je iznosila 3 miliona evra.To je projekat za hangar koji je opremljen sa svim radionicama, rashladnim uređajima, i sve ostalo što ide uz to.
Vlada na čelu sa Vučićem 2014. god. je odobrila 3 miliona evra za kapitalni projekat-hangar. Gašić je oborio tender u 2014. godine, zato što Morava In nije ispunjavala uslove, i iako po zakonu o javnim nabavkama, kao naručilac koji je oborio tender nije imao pravo da u narednih 6 meseci objavi novi tender.
Gašić je naredio da se u roku od mesec dana objavi novi tender i namestio je posao Moravi In koja sada po tom projektu radi stajanku za najmanji avion Lasta u iznosu od 70 miliona dinara, a razliku od 1,4 miliona evra je podelio sa Moravom In.
Da bi nekako zametnuo trag svojih dugih prstiju, Gašić je u jednom naručenom novinskom članku tvrdio da je "sprečio mućku tešku 25 miliona evra" (u vezi nabavke stomatoloških stolica za potrebe VMA), te da će neko morati da odgovara zbog arčenja državnih para!
Sve je počelo kad je Uprava za vojno zdravstvo, pri Ministarstvu odbrane, početkom ove godine pokrenula nabavku stomatoloških stolica, vrednu 25 miliona dinara za potrebe Vojnomedicinske akademije.
Ovaj naručeni članak je Gašić je preko Uprave za odnose sa javnošću u ministarstvu odbrane pustio da pokaže kako se on bori protiv korupcije u ministarstvu, a u stvari sam sebe je pokopao, i dokazao koliko ne poznaje Zakon o javnim nabavkama, i ono sto je najvažnije, dokazao je da za njega postoji samo Zakon ulice, šverca i sile-pretnji prema poštenim ljudima.
Naravno, ništa od toga nije bilo tačno. Naime, Gašić je sve radio kako bi njegov prijatelj dobio tender koji je hteo da proda vojsci stare i neupotrebljive stomatološke stolice.
U međuvremenu, neviđena hajka i teror, vrši se u Fondu Sovo na referente koji su po zakonu odradili tender, i nisu dodelili tender Gašićevom intimusu, koji je danima dolazio u ovu ustanovu i pretio referentima otkazom, predstavljajući se kao "Gašićev prijatelj".
Svako ko nije nameštao tendere Gašićevim pajtosima, oteran je iz Ministarstva odbrane, a to odlično zna i premijer Vučić, koji ga je na tu funkciju postavio, ali ga i dalje štiti jer njima dvojici je podela kolača važnija od poštovanja zakona i držanja do morala, etike i časti.
Prema slobodnom opredeljenju, Gašić je švercer na veliko, i arogantni kriminalac. Pljačka i preti poštenim ljudima, a 46 miliona evra duguje državi na ime poreza, ali i pored toga, Vučić ga štiti.
Mislio je Gašić da će namestiti tender svom mafijaškom prijatelju, i da će na VMA isporučiti trule stomatološke stolice, kao što je ugradio i trulu betonsku armaturu, koja je zabranjena Zakonom od 2009. godine, u vojne zgrade na Bežanijskoj kosi, i te stanove gradi Morava In.
Trula armatura plaćena je 78 dinara po kilogramu, a pet dobavljača je tada odbačeno na tenderu po Gašićevom nalogu, koji su imali Zakonom odobrenu armaturu, čija je prosečna cena bila 62 dinara po kilogramu.
Kupljeno je 5 tona trule armature. Ceo posao je dodeljen firmi koja je dala najskuplju ponudu i koja je za skoro 30.000 evra viša od ostalih, jer je postupak namešten tako da odgovara samo jednoj firmi!
Direktor kompanije "Medipro international" , Stevan Zeljković, zbog svega ovoga, vešto je izbegao sve kontakte sa medijima do današnjeg dana.
Celu proceduru u vezi sa nabavkom realizovao je Fond za socijalno osiguranje vojnih osiguranika (SOVO). Procenjena vrednost nabavke iznosila je 25.858.000 dinara, bez PDV-a. Poziv je objavljen 13. jula, a postupak javnog otvaranja organizovan je mesec dana kasnije, 14. avgusta.
Odlukom direktora, 8. septembra ugovor o nabavci dodeljen je kompaniji "Medipro international" za 26.399.580,59 dinara sa PDV-om, iako su druge dve ponude bile znatno niže – jedna 19.500.000, a druga 18.800.000.
© Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
DRŽAVA TRETIRA RADNIKE KAO BELO ROBLJE SA NISKIM PLATAMA MOTIVIŠUĆI IH ZA NERAD!!!
Na nedavno održanom Petnaestom kongresu Saveza samostalnih sindikata Srbije, svirani su marševi i mahalo se barjacima u slavu Aleksandra Vučića, čije prisustvo je gromoglasno pozdravljeno. Ovaj sramni događaj desio se neposredno nakon informacije evropskih ekonomskih institucija, koje su objavile podatak da u Srbiji tek svaki šesti radnik prima platu (u privatnom sektoru), a da oni srećnici koji ipak primaju platu, devedeset odsto zarade daju na puko preživljavanje.
Umesto opšte pobune, sindikat je pristao na to da se i dalje vrši pritisak na radnike da ne traže povećanje zarada, jer će se na tržištu pojaviti veliki broj kvalifikovanih radnika i stručnjaka koji će zbog pogrešne stranačke pripadnosti ili kritičnog odnosa prema lopovskoj vlasti ostati bez posla u državnoj službi i javnim preduzećima.
Milan Malenović
Odlazeći predsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić, nedavno je priznao kako ne zna koliko je tačno ljudi zaposleno u državnoj i lokalnoj administraciji, odnosno u javnim službama. Ne zna im se broj, ali se zna da ih ima više nego što je potrebno?!
Predlogom zakona o smanjenju zaposlenih u državnoj upravi predviđeno je da opštine na svakih 1.000 stanovnika imaju 9,5 zaposlenih u javnom sektoru ako imaju do 50.000 stanovnika, odnosno 11 ako imaju do 100.000 žitelja, dok će one sa više stanovnika moći da zaposle 13 službenika. Kada su gradovi u pitanju, na svakih 1.000 stanovnika moći će da zaposle sledeći broj službenika: Kragujevac do 15, Niš 16,5, Novi Sad 18, a Beograd 18,5.
Posebno će biti utvrđen broj profesionalnih vojnika i pripadnika policije koje će predlagati resorni ministri. Nigde se, međutim, ne pominju medicinari i prosvetni radnici, pa je u ovom trenutku nejasno šta će biti sa njihovim brojem. Od smanjenja broja zaposlenih izuzimaju se kabinet predsednika Republike i Narodna banka Srbije. Zašto je to tako, niko ni ne pokušava da objasni.
Broj zaposlenih u potpuno nepotrebnim državnim agencijama nije neka velika tajna, mada niko u vlasti sa sigurnošću ne zna ni koliko tih agencija ima.
Ministarka za državnu upravu Kori Udovički u leto 2014. je javnost obavestila da će u septembru iste godine biti donet akcioni plan za sprovođenje Strategije reforme javne uprave, i da će agencije biti ukinute čim budu prebrojane?!
Niti su agencije prebrojane, niti imamo pomenutu strategiju.
Posle izbora 2012. Vučić je najavio ukidanje čak 60 agencija i drugih bespotrebnih institucija, ako naprednjaci budu formirali vlast. Posle dolaska na vlast, Zorana Mihajlović je u septembru 2012. obećala da će broj agencija biti smanjen na 50.
Kancelarija poverenika za informacije Rodoljuba Šabića je u maju 2014. utvrdila da postoji oko 170 republičkih agencija, zavoda, direkcija, fondova i drugih organizacija. Ovo nije konačan broj, jer su slične institucije osnivale lokalne samouprave širom Srbije, koje se finansiraju iz lokalnog budžeta, dakle, takođe, novcem građana, rečeno je tada.
Režimski mediji danas lažno tvrde kako je broj agencija sveden na ispod stotinu. U analizi Balkanskog centra za regulatornu reformu, međutim, navodi se da konačnog spiska svih agencija nema, a da su tokom svog istraživanja utvrdili da postoji više od 100 agencija i sličnih organizacija državne uprave.
Prema toj analizi postoji: 15 javnih agencija; 31 uprava, inspektorat, direkcija i organi u sastavu ministarstva pod drugim nazivom; 19 vladinih službi i savetodavnih tela; 17 sekretarijata, zavoda i posebnih organizacija sa nazivima koji u sebi ne sadrže "sekretarijat" ili "zavod"; 25 nezavisnih regulatornih tela…
Prema podacima Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, objavljenim početkom juna, u agencijama radi navodno oko 32.000 ljudi, ali je taj broj barem dva puta veći.
Krajem maja Republički zavod za statistiku (RSZ) je saopštio kako je aprilska plata u proseku iznosila 45.605 dinara, i u odnosu na mart bila je nominalno veća za 5,8 a realno za 5,3 odsto. Aprilska prosečna neto plata je, međutim, nominalno manja za 0,5 odsto, a realno za 2,3 procenta nego u istom mesecu prošle godine.
Kada su u pitanju zaposlenost i prosečna plata, mora se biti oprezan, jer su izneti podaci dobijeni na osnovu ankete koju sprovodi RSZ. Većina zaposlenih u Srbiji, međutim, ne prima prosečnu platu, već daleko manji iznos.
Cena takozvane potrošačke korpe u martu mesecu (u trenutku nastajanja ovog teksta još nisu bili objavljeni podaci za april) iznosila je 66.628,74 dinara, dok je ona minimalna koštala 34.550,48 dinara.
Direktor ozloglašene Agencije za privatizaciju, Ljubomir Šubara, pokrenuo je postupak razrešenja zastupnika kapitala u preduzeću predviđenom za privatizaciju, koji se drznuo da mu kaže kako ne želi svoje preduzeće da namerno odvede u stečaj samo kako bi ono bilo kupljeno za trećinu tržišne vrednosti od strane unapred poznatog kupca. Šubara neće imati nekih problema posle ovakvog nezakonitog postupanja, jer je njegova najbliža saradnica (a možda i nešto više) u rodbinskim vezama sa Bratislavom Gašićem.
Naime, Šubara je visoko kotiran u SNS-u, jer drugačije ne može da se objasni njegovo postavljenje u januaru na ovo mesto, uprkos činjenici da je kao stečajni upravnik uhvaćen u velikom broju mahinacija, pa je čak protiv njega vođen disciplinski postupak i zato što je samom sebi u jednom kruševačkom preduzeću u stečaju odredio duplo veću platu od dozvoljene.
Otpuštanja iz državne službe pogodiće, očigledno, one najsposobnije, koji se ne uklapaju u sumanutu ideju naprednjaka o jednopartijskoj, kleptokratskoj vlasti. Na tržištu rada će se tako pojaviti veliki broj kvalifikovanih radnika, pa če privatni poslodavci lako i brzo nalaziti zamenu za radnike koji odlaze jer im je plata mala.
I inače je na Zapadu već duži niz godina prisutan trend koji prodire i u Srbiju, kako više ne postoje stalno zaposleni. Svi su na privremenom radu, a gazda može u svakom trenutku da ih otpusti i primi nekog mlađeg, sposobnijeg i manje zahtevnog.
Srbija pod naprednjacima nazaduje i vraća se u 19. vek, u eru pre dolaska socijal-demokratskih i socijalističkih pokreta, koji su za radnike uspeli da izdejstvuju humane uslove rada sa platama koje im omogućavaju da žive kako pošten čovek i zaslužuje.
Robovska radna snaga u Srbiji, glavni režimski adut
Problem sa kojim se većina zaposlenih u Srbiji suočava nije samo razlika između prosečne plate i visine životnih troškova. Na regionalnoj konferenciji "Zarade i modeli nagrađivanja" u Beogradskoj bankarskoj akademiji, održanoj krajem maja u organizaciji beogradskog udruženja "Business Support Network" (BSN), profesorka Živka Pržulj je iznela zapanjujući podatak: u realnom sektoru u Srbiji oko 650.000 zaposlenih prima zarade sa zakašnjenjem, dok oko 50.000 njih ne prima platu nikako, a samo oko 17.000 zaposlenih redovno prima zaradu.
Iz ovoga se vidi i da u realnom sektoru privrede (onom koji nešto zarađuje, a ne samo troši novac poreskih obveznika) radi tek nešto više od 700.000 zaposlenih, odnosno oko 10 odsto ukupnog stanovništva Srbije.
Oni su, znači, ti koji finansiraju ovu državu u kojoj, po zvaničnim podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, u ovom trenutku na posao čeka 761.878 osoba. Ne postoji ni jedan u svetu poznati ekonomski model koji bi pomogao državi da opstane, ako je u njoj broj zvanično nezaposlenih (njima treba dodati i lica koja iz nekog razloga nisu na evidenciji NSZ-a, kao i penzionere i osobe na školovanju) veći od broja zaposlenih, posebno kada se uzme u obzir da je broj zaposlenih u javnom sektoru približan onom u privatnom sektoru.
Toliko o uspešnosti privrednih reformi ove i svih prethodnih vlada.
Uprkos katastrofalno niskim platama (koje se još ne isplaćuju redovno ili se ne isplaćuju uopšte) aktuelna vlast ne čini apsolutno ništa kako bi se tu nešto poboljšalo. Naprotiv!
Počev od premijera Aleksandra Vučića, svi državni zvaničnici u svim kontaktima sa stranim kompanijama i potencijalnim investitorima, ističu kako su niske plate u Srbiji najveća prednost ovog tržišta i najvažniji razlog zašto treba novac ovde ulagati.
Žalosno je kada neka država nema čime drugim da se ponosi, već samo siromaštvom sopstvenog naroda.
Od osoba sa kupljenim diplomama i doktoratima ne treba ni očekivati ništa pametnije, jer privredni stručnjaci tvrde upravo suprotno: kako su niske plate pre razlog da ozbiljne kompanije ne investiraju u neko tržište.
Niske zarade, posebno one ispod minimuma potrebnog za život, ne motivišu radnike da rade. Na konferenciji "Zarade i modeli nagrađivanja" međunarodni poslovni konsultant Milan Vučković je objasnio kako male zarade teraju radnike da traže dodatne izvore prihoda, pa se tako često dešava da stalno zaposleni uzimaju bolovanje u vreme sezonskih ili poljskih radova.
Uz to, dodaje Vučković, što je tržište i ukupna ekonomska situacija gora, to je i sveukupni platni nivo slabiji, tako da strani investitori ovde proizvedenu robu nemaju kome da prodaju, pa se onda odlučuju ili na proizvodnju u zemljama potrošačima (uprkos visokim platama, ali sa daleko nižim troškovima transporta), ili u državama u kojima je radna snaga još jeftinija nego u Srbiji, ali je zato populacija daleko brojnija, pa je samim tim i tržište veće.
Osim toga, jeftina radna snaga je i iz drugih razloga sve manje argument za kojim se povode investitori. Ovo je naročito izraženo kod stranih kompanija u proizvodnji (koje se koriste modernim proizvodnim tehnologijama u auto-industriji, metalskoj industriji i tako dalje) kroz implementaciju automatizacije i robotike, usled čega je sve manja potreba za proizvodnom radnom snagom. Ovaj trend će sa tehnološkim osavremenjivanjem u Srbiji sve više biti prisutan ubuduće. On će svakako doprineti značajnom gašenju radnih mesta u proizvodnom sektoru.
Pošto je profit jedini pokretač investitora, kako domaćih tako i stranih, niko od njih ne vidi razlog da samoinicijativno podiže plate radnicima. Da bi do toga došlo potrebno je sinhronizovano delovanje države i sindikata.
U Srbiji su, uprkos katastrofalnom stanju na tržištu rada i bednim platama, sindikati i aktuelna vlast saglasniji nego u doba realnog socijalizma, ali ne po pitanju poboljšanja položaja radnika. Ova ljubav, tačnije ulagivanje sindikalnih lidera, ide toliko daleko da gladni radnici, umesto na proteste, odlaze na slet u čast vođe Vučića.
Tako je nedavno na Petnaestom kongresu Saveza samostalnih sindikata Srbije održan plesni performans radnika sa sviranjem marševa i nošenjem barjaka, začinjen gromoglasnim pozdravljanjem Aleksandra Vučića.
U narednom periodu teško da može da dođe do povećanja plata u realnom sektoru, jer će najavljenim otpuštanjem zaposlenih iz javnih preduzeća i ustanova doći do povećanja konkurencije na tržištu rada. Poslodavac će lako moći da bira između više radnika iste kvalifikacije i iskustva, pa će izabrati onog spremnog da radi za najmanju platu.
Naprednjačko "kadrovanje" u Boru
Od dolaska naprednjaka na vlast partijska pripadnost je bila jedini uslov da bi neko dobio državni posao. Zbog toga ne treba sumnjati da će se i otpuštanja od 1. jula sprovoditi isključivo po stranačkoj liniji i biće pogođeni isključivo oni koji ne samo da ne podržavaju ovu vlast, već ne žele da kriju ni njene lopovluke. To već sada pokazuju mnogobrojna iskustva.
Za primer se može uzeti i situacija u Boru, Vučićevoj "naprednjačkoj bazi", gde je VD direktor JKP "Toplana" Darko Milićević promenio rukovodeći kadar. Tako je na mesto rukovodioca ekonomske službe umesto Maje Stanković postavio ponovo Mirjanu Živanović, na mesto rukovodioca pravne službe umesto Vladimira
Tasića ponovo je postavio Draganu Jenić, a umesto Dragutina Damnjanovića, koji se vratio u RTB Bor, postavio je Desimira Miljkovića.
Na jednom sastanku kolegijuma, Dragana Jenić predlaže da se otpuste partijski nepodobni radnici, kako bi se otvorila mogućnost zapošljavanja naprednjačkih kadrova. Prvi otkaz dobio je Dragan Nakić, samohrani otac koji se usudio da kaže svom rukovodiocu Dragiši Đorđeviću da ne može da ide u Majdanpek na miting podrške Vučiću. Nakić je čak tom prilikom dao i opravdanje (mora da ostane uz povređeno dete), ali Milićevića to nije interesovalo.
Odmah posle toga red dolazi na Svetlanu Jovanović. Na sastanku sa njom, kome su osim Milićevića prisustvovali i Mirjana Živanović, Dragana Jenić i Vladimir Tasić, v.d. direktor je pita u kakvom je srodstvu sa Jugoslavom Jovanovićem, osnivačem pokreta "Šesti oktobar" i istoimenog sajta.
Pošto je dobio odgovor da joj je to suprug, Milićević je osuo drvlje i kamenje na Jugoslava tvrdeći kako on na pomenutom sajtu blati to preduzeće iznoseći podatke o mahinacijama i lopovluku rukovodstva.
Nakon što je Svetlana odbila Milićevićev predlog da se distancira od svog muža (kao što su u vreme Golog Otoka supruge morale da se odreknu muževa okrivljenih da su informbirovci), pokrenut je postupak za raskid radnog ugovora sa njom. S obzirom na predstojeći talas otpuštanja "viška" zaposlenih u državnoj službi, Milićević čak neće morati ni da smišlja neki poseban razlog za otkaz.
Na većim mukama je Blagoje Spaskovski, direktor RTB Bor, nekadašnji kadar Dinkićevog URS-a, a sadašnji kadrovik lokalnog SNS-a. On mora da nađe obrazloženje prihvatljivo za sud, zašto sa posla otpušta doktora rudarstva Branislava Mihajlovića, čiji je jedini greh što je na svom Tviter nalogu tražio da se na Terazijama podigne spomenik pokojnoj Verici Barać i naveo opšte poznatu činjenicu kako je Vučić ceo svoj život i radni vek proveo tražeći načina da dođe na vlast.
A 1. Šta režim nudi strancima, a šta traži od njih
Umesto da poboljša sveukupni privredni ambijent u zemlji, koji bi, time, postao atraktivniji za samostalni dolazak stranih investitora u proizvodnji, Srbija već godinama, nudi raznim "investitorima" po inostranstvu čitave pakete državnih subvencija koje su obuhvatale i širokogrude poklone iz budžeta u iznosima i do 10.000 evra po jednom radnom mestu. Ovo je između ostalog rečeno na nedavno održanoj regionalnoj konferenciji pod nazivom ""Zarade i modeli nagrađivanja".
Uzgred, konstatovano je da u Srbiji baš niko nakon potpisivanja ugovora ne kontroliše koliko je ta firma zaista realno zaposlila ljudi, već su sredstva izdavana na obećanje određenog navodno planiranog broja budućih kadrova! Potom se u čitavu priču uključuju lokalne samouprave, preko kojih su strani investitori dužni da primaju ljude.
Tada se aktivira čitav sistem pritisaka na stranog investitora da lokalnim moćnicima na vlasti, u svom budućem menadžmentu zaposle svakojaku rodbinu, ljubavnice i svojtu. I to nije sve: najgore od svega nije bila visina novčane subvencije, već autoritarno pravo bivših ministara ekonomije koji su sahranili domaću proizvodnju, da stranim firmama nude sume "od oka", koje oni lično procene i na kraju odrede.
Naročito je ovo otvaralo široke mogućnosti za razne vidove korupcije. Zahvaljujući takvim ministrima, uz kumovanje pseudoagencije kakva je bila i ostala SIEPA, Srbija je u očima mnogih privrednika i investitora iz inostranstva, delovala poput jedne obične banana-države. I nova vlada, odnosno politički establišment na vlasti video je tu neku svoju računicu pa je budalaština sa državnim subvencijama nastavljena. Zato sada gase kompromitovanu SIEPU a osnivaju agenciju sa novim imenom, kako bi prevarili javnost da je reč o nečem novom.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SRBIJA NA VATRENOJ LINIJI: BORBENA GOTOVOST VOJSKE SVEDENA NA MISAONI POJAM
Radio Slobodna Evropa, objavio je 11. juna ove godine dramatičan apel srpskog premijera Aleksandra Vučića, koji je tom prilikom rekao, da je pred Srbijom u narednih mesec dana veoma težak period, da će to biti dani puni velikih i značajnih političkih izazova i teških odluka o raznim pitanjima, zbog čega je pozvao građane na puno jedinstvo i očuvanje stabilnosti u zemlji. Vučić je naveo da se stvari u regiji komplikuju i da Srbija mora odbraniti punu političku stabilnost i dodao: "…Srbiji nije potreban ni ukrajinski, niti makedonski scenario, nego mir i stabilnost da bi se osigurao ekonomski napredak"…
major Goran Mitrović
U očekivanju mogućeg oružanog konflikta NATO alijanse sa Rusijom, Srbija će, kao što je i najavljeno, biti na “vatrenoj liniji“. Kako da se Srbija brani, kada je na čelu Vlade bolesni peder, Aleksandar Vučić, a ministri odbrane i unutrašnjih dela Bratislav Gašić i Nebojša Stefanović? Hoće li nas oni predati, ili prodati neprijatelju?
Rat je oružani sukob naroda, kojem prethode, kao prvo, propagandne pripreme, postavljenje ciljeva koji opravdavaju rat, mobilisanje javnog mnjenja, zatim pripreme za vojnu mobilizaciju…
Kvinslinška Vlada Srbije potpisala je 20. marta, ove godine, takozvani Individualni partnerski akcioni plan (IPAP) sa NATO alijansom.
Plan IPAP podrazumeva i potpisivanje takozvanog SOFA sporazuma, koji Srbija već ima sa SAD , i sa članicama NATO, kojim se reguliše prelazak granice i nivo imuniteta za pripadnike NATO-a, dok prolaze kroz Srbiju ili borave u njoj, kao i pristup vojnim objektima.
Srbija se obavezala i da Regionalni centar za obuku „Jug" kod Bujanovca bude otvoren za sve zemlje članice Partnerstva za mir i NATO, da postepeno usklađuje svoje propise u oblasti odbrane sa Evropskom unijom (u čije članstvo kako tvrdi kancelarka Merkle nećemo moći pristupiti u narednih 15 do 20 godina) i da redovno uništava viškove svog naoružanja (u Železari Smederevo, u vreme kada njom rukovode Amerikanci!).
Dakle, sve zemlje članice NATO alijanse, pa i one i susedne, mogu, bez najave, ući svojim trupama u Srbiju, stacionirati se u vojnim kasarnama, i nekažnjeno uterivati svoj poredak u državi Srbiji!
Da li Srbija ima sposobnost za samodbranu, u slučaju ulaska stranih trupa na njenu teritoriju?
Odgovor je obeshrabrujući. Na čelu Vlade Srbije je bolesni peder Aleksandar Vučić, konvertit i kvinslig koji, da bi sačuvao svoju opljačkanu milijardu evra, spreman je da pristane na sve, što je do sada i činio.
Može li Srbija, sa ministrom odbrane Bratislavom Gašićem i ministrom unutrašnjih dela Nebojšon Stefanovićem da pruži otpor agresoru?
U Vladi Srbije osam ministara su homoseksualci! Ako nas oni budu predstavljali, nema nam spasa.
Prvo, srpska vojska je ciljano devastirana. Penzionisani su svi ratni oficiri i podoficiri, u generalske činove su unapređeni ološi koji samo gledaju da dobiju stanove i činove.
Srpska vojska je desetkovana, slabo je naoružana. Srpsko vazuduhoplovstvo je na nivou eskadrile braće Rajt. Nebo nas Srbijom je nebranjeno, i u vazduh je lako dići hidro i termo elektrane, mostove…
Ministar Gašić je dokrajčio srpsku vojsku. Na šta ona liči, videlo se i za vreme prošlogodišnjih majskih poplava, kada nijedan ponton nisu mogli da stave građanima na raspolaganje, jer su prodati, ili pretopljeni u Smederevu.
Ministar Gašić nije učinio ništa da Srbija dobije, na dugoročni i povoljni kredit od Rusije borbene avione – lovce presretače. Vojska u Srbiji je profesionalizovana, vojnicima i oficirima kasne plate, a nemaju ni redovne obroke! Na ključnim položajima u Vojsci Srbije su državljani Crne Gore! Milogorci rukovode i srpskom policijom!
Naredbu za dejstvo srpske vojske Vlada Srbije, na čelu sa Vučićem, ne bi izdala ni za živu glavu. “U ime regionalnog mira i stabilnosti, mi nećemo pružati otpor snagama koje su ušle u Srbiji“, uveravala bi nas Vučićeva propagandna mašinerija! S druge strane, malo bi građana želelo da gine za Vučićevu zločinačku vladu i njegovu partijsku pljačkašku družinu.
Da se Srbija planski priprema za “vatrenu liniju“, svedoči i poziv ministra unutrašnjih dela Nebojše Stefanovića upućen građanima da vrate policiji nelegalno vatreno oružje, koje je u njihovom posedu. Da se, kojim slučajem, okupator ne nađe na nišanu nepokorenih građana. Gospodin Stefanović je krpa koju koriste američki obaveštajci u Beogradu.
Ali, i građani znaju da dolaze zla vremena…
Samo 12 dana uoči zatvaranja akcije predaje ilegalnog oružja u Srbiji, ministar policije Nebojša Stefanović, izjavio je da su građani do tog trenutka predali ukupno 3.587 komada oružja, među kojima je i 114 automatskih pušaka, 14 automatskih pištolja, četiri ručna raketna bacača "zolja", 518 bombi i eksplozivnih sredstava, kao i 78.534 komada municije različitog kalibra. Pretpostavlja se da u posedu građana ima još oko milion komada vatrenog oružja, plus ono za koje građani imaju dozvole policije.
Pozivamo građane da sakriju oružje, da ga podmažu, da, ako dođu takve prilike, mogu da svoja ognjišta brane. Golim rukama se ne ide na automatske puške, tenkove, haubice…
U srpskoj policiji ima nekoliko formacija, koje su poluvojne. Žandarmerija broji više od pet hiljada žandarma. Nažalost, njen komadant je Goran Dragović, državljanin Milogore. Direktor srpske policije je Milorad Veljović, koji je javno raskrinkan da radi za albansku mafiju, da im izdaje lažne pasoše i osigurava sa Kosmeta njihove transporte narkotika.
Građani Srbije mogu računati na novi pogrom. To šta će nam se desiti ne zavisi od nas, već od onih koji Srbiju koriste kao toalet papir u međunarodnom sukobu i pozicioniranju. Pitanje je samo da li će nas Vučićeva kamarila predati, ili prodati okupatoru, grdeći nas na sva usta, kao što to i danas Vučić čini, optužujući nas kao neradnike, nacionaliste….
Kada je general Danilo Kalafatović potpisao 17. aprila 1941. godine u Sarajevu kapitulaciju tadašnje države, građani su uzeli oružje u ruke, i nisu se pokorili.
Srbija danas, nažalost, kao ni u Miloševićevo vreme, nema nijednog saveznika. Pederska kurva Vučić se uporno savija oko onih koji su nas bombardovali, i koji nas i dalje smatraju životinjama. Njemu je važno samo da se sa njima slika. To mu je terapija.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
PARA ZA VOJSKU NEMA I ZBOG TENDERA: KUPOVINA MLEKA ZA VOJSKU OD FIRME PROIZVOĐAČA LEKOVA
Vojska Srbije je na prosjačkom štapu. Počev od ministra Borisa Tadića, pa preko Dragana Šutanovca, Aleksandra Vučića do Bratislava Gašića, na vojnu imovinu i Vojsku Srbije, svi oni sa svojim saradnicima, nasrtali su kao hijene na ranjenu antilopu. Armija koja je uspela da zadivi i zabrine NATO alijansu svojom taktikom, osposobljenošću i spremnošću da vodi rat, poražena je u sukobu sa kvinsilinzima koji su dolaskom DOS-a na vlast rukovodili odbranom Srbije. Istraživač Redakcije, pukovnik Milan Jovanović, sve do svoje smrti, opisivao je kriminal i zločine koje je vršio bivši ministar odbrane Dragan Šutanovac sa svojom organizovanom kriminalom grupom. Da je živ, bavio bi se istraživanjem kriminala u vojsci danas.
major Goran Mitrović
Iz Vojske Srbije i Ministarstva odbrane stalno nam stižu izveštaji o korupciji, lažnim tenderima, i ogromnoj količini novca, koja završava u džepu državnog sekretara Zorana Đorđevića i njegovih saradnika.
Navešćemo samo dva slučaja.
Vojna pošta 9808 – Ministarstvo odbrane, zaključila je 31. januara prošle (2014) godine ugovor sa sa privatnim preduzećem AVE Pharmaceutikal d.o.o. iz Beograda, koja posluje u sastavu FINA group iz Vršca. Ugovor je sklopljen na štetu Ministarstva odbrane za najmanje šest miliona dinara, samo na kupovini mleka i mlečnih proizvoda za prošlu, i u prva tri meseca ove godine.
Ugovor o nabavci mleka potpisao je u ime Vojne pošte pukovnik Petar Latković, a za ovu privatnu firmu njen direktor Saša Antić. Naime, privatna firma je za potrebe Ministarstva odbrane trebalo da isporuči 191,498 litara svežeg pasterizovanog mleka, po ceni od 82,50 dinara po litru, bez PDV-a, ili po ceni od 90,75 dinara.
Takođe, ugovorena je i isporuka jogurta u pakovanju od 0,2 litra sa 3,2 odsto mlečne masti, u iznosu od 390.364 litara, sa 12 odsto mlečne masti po ceni od 104 dinara bez PDV-a, ili 114 dinara sa PDV-om, po jednoj čašici jogurta.
Kisela pavlaka u čaši od 0,2 litra plaćena je po ovom ugovoru 223,20 dinara, mada je reč o isporuci od 19.158,21 litra. Vojna pošta je naručila i 33.320 litara kiselog mleka u pakovanju o,2 litra sa 3,2 mlečne masti, po ceni od 121 dinar sa PDV-om!
U maloprodaji, dakle u samouslugama, časa jogurta ili kiselog mleka može se kupiti za 18 dinara sa PDV-om, a u velikoprodaji je i još jeftinija, ali je Vojna pošta privatnoj firmi plaćala višestruko veće cene.
Oko šest miliona je razlika u ceni koja se slila na račun firme, koja se, inače, bavi proizvodnjom lekova. Ko je , osim pukovnika Latkovića uzeo deo kolača, od inače siromašnog vojnog budžeta?
Aktuelni državni sekretar u Ministarstvu odbrane Zoran Đorđević grabi i šakom i kapom. Koliko li je tek ovaj gospodin uspeo da drpi iz vojnog budžeta? On je, inače, spreman na sve gadosti. O tome govori i beleška sačinjena 5. marta ove godine, sa predstavnicima firme Makler, koja je zavedena pod broj Int. 18-194 i vodi se kao službena tajna. Belešku je, po ovlašćenju ministra sačinio pukovnik dr Branko Ilić.
Sastanku je prisustvovao, pored lica iz Ministarstva odbrane i Ljubomir Štrbac, direktor preduzeća Makler d.o.o. iz Beograda. Na kraju beleške sa ovog sastanka, a kojem je promovisana firma Mekler kao novi dobavljač biohemijskih reagensa za VMA, stoji: „…Gospodin Đorđević je naložio da je za potrebno iznova uraditi tehnički specifikaciju biohemijskih reagensa za potrebe BZU u 2105. godini, a prema gore predloženom modelu snabdevanja. Kao nosilac zadatka imenovan je pukovnik doc. dr Janko Pejović, koji će u koordinaciji sa predstavnicima preduzeća Mekler, izraditi predlog referata za centralizovanu nabavku biohemijskih reagenasa u 2015. godini…“.
Beleška je urađena u jednom primerku, a fotokopirana, komisijski u pet primeraka i dostavljena je kabinetu ministra, državnom sekretaru Đorđeviću.
Ipak, 19. marta, ista beleška, sa istog sastanka, zavedena je pod broj 214, a u njoj se samo dopisuje u već citiranom delu beleške, da će pomenutu doktor Pejović u koordinaciji, osim firme Mekler, i sa svim ostalim dobavljačima komponenata u oblasti biohemijskih reagenasa, izraditi predlog referata.
Neko je skrenuo pažnju na marifetluke državnog sekretara, te je došlo do falsifikovanja, tako što je sačinjena druga službena beleška, istog sadržaja, zavedena pod novim brojem!
Ovo su samo dva dokumentovana kriminalna postupka u poslovanju Ministarstva odbrane, na čijem je čelu Bratislav Gašić, a na čelu vlade je Aleksandar Vučić.
A 1. Uče da putuju, ne da ratuju
Ministarstvo odbrane potrošilo je dva i po miliona evra na putovanja, zaključak je istraživanja koje su sproveli naši novinari Milica Jeremić i Ivan Ercegovčević.
Ministarstvo odbrane u protekloj godini potrošilo je neverovatnih 254.653.678 dinara na službena putovanja u zemlji i inostranstvu.
U odgovoru ovog ministarstva upućenom redakciji ,,Tabloida“, sa zahtevom da nam se odgovori koliko je utrošeno novčanih sredstava na službena putovanja u zemlji i inostranstvu, navodi se da je preko 170 miliona dinara potrošeno na putovanja u Srbiji, dok je za putovanja u inostranstvo izdvojeno skoro 85 miliona dinara. Prostom računicom zaključuje se da je to ministarstvo za samo godinu dana potrošilo 2.100.000 evra državnog novca i to, kako navode na putovanja u zemlje kao što su Norveška, Rusija, Jermenija, Belorusija, Azerbejdžan, Kina, Amerika, Liban, Turska, Izrael i druge.
U saopštenju koje smo dobili od službenika ministarstva odbrane posebno je naglašeno da u ovaj trošak nisu uračunata službena putovanja resornog ministra Bratislava Gašića, kojeg finansira direktno republička vlada. Naravno, iz vlade republike Srbije nisu hteli da nam odgovore koliko su novca dali u prethodnoj godini na službena putovanja ministra Gašića, ali i svih ostalih resornih ministarstava.
A 2. Biografija državnog sekretara
Rođen je u Beogradu 11. februara 1970. godine.
Master je ekonomskih nauka – oblast: Međunarodno bankarstvo i finansije, zajednički program na engleskom jeziku Univerziteta Panteion, Atina Grčka – Fakulteta za društvene i političke nauke i Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, Beograd. Završio je Školu nacionalne odbrane – Visoke studije bezbednosti i odbrane. Završava doktorske studije i u fazi je prijave doktorske disertacije iz oblasti ekonomskih nauka, sa usmerenjem na finansijsku kontrolu, upravljanje, izveštavanje i reviziju, Univerzitet Privredna akademija, Novi Sad.
Profesionalno iskustvo sticao je na rukovodećim pozicijama u oblasti finansijskog i izvršnog menadžmenta u renomiranim domaćim i međunarodnim kompanijama (Comtrade, Kabel-X…).
Usko je usmeren na međunarodne finansije i bankarstvo, finansijsku kontrolu i upravljanje, finansijsko izveštavanje i reviziju. Objavio je više radova u vodećim domaćim i stranim naučnim i stručnim časopisima iz ekonomije i finansija.
Predsednik je Političkog saveta za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije i Nacionalni direktor za naoružanje.
Stekao je više uglednih profesionalnih sertifikata. Dobitnik je, između ostalih i nagrade „Mihailo Petrović-Alas“ iz oblasti matematike. Član je udruženja Mensa Srbija.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
ENGLESKO ROVARENJE PO NEMANJINOJ 11: ILI KAKO RATNI ZLOČINAC ELEGANTNO DOVRŠAVA UBRZANO URUŠAVANJE SRBIJE!!!
Kao u najcrnjim horor-filmovima, u kojima zločinac nanovo smišlja nove metode zločina, tako se i bivši britanski premijer Toni Bler pojavio u Srbiji, na poziv Aleksandra Vučića, da sa njim zajedno učestvuje u likvidaciji poslednjih velikih državnih kompanija, kao što su EPS, Telekom, Železnice Srbije, Srbijagas…Mada je još 2014. godine, Vučić dao izjavu da mu je "Bler preskup", ipak je zavukao ruku u budžet Srbije da ga plati, a javnost je pokušao da prevari pričom o tome da Blera i njegovu kompaniju "finansiraju Arapi". Mediji širom sveta su ostali zapanjeni Vučićevom odlukom, jer je Toni Bler označen kao ratni zločinac čak i u Velikoj Britaniji. Uprkos činjenici da je Bler zagovarao i kopnenu intervenciju uz prateće bombardovanje Srbije, zahvaljujući Vučiću dobio je priliku da se sada bavi komadanjem i rasprodajom najvećih srpskih preduzeća.
Vuk Stanić
Javna preduzeća i firme sa državnim udelima u Srbiji, uskoro će biti raskomadana i privatizovana, dok će oko, 500.000 radnika iz tih kompanija i državne administracije ostati bez posla u narednih dve godine. Sve ovo je sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) dogovorila Vlada Srbije. Zapravo, istinskih pregovora i dogovora nije ni bilo!
Službenici MMF-a su, prilikom svoje poslednje posete Beogradu (26. februara 2015), saopštili da se privatizacija mora okončati, i da očekuje kraj ere državnog vlasništva u firmama kao što je Elektroprivreda Srbije (EPS). Između ostalog, članovi delegacije MMF-a, su rekli i da u tim sistemima i državnoj upravi ima viška 500.000 ljudi koji treba da se otpuste!
Sa druge strane, članovi srpske delegacije su u skladu sa instrukcijama predsednika Vlade Aleksandra Vučića, sve to saslušali i klimali glavom. Naime, kako Redakcija saznaje, privatizaciji velikih sistema prethodiće rasparčavanje EPS-a, Železnica Srbije, Srbijagasa i Telekoma.
Taj posao biće poveren stručnim timovima iz kabineta Aleksandra Vučića. Ali, tim timovima neće samostalno upravljati Vučić, već konsultantska kuća bivšeg britanskog premijera Tonija Blera!
Plan je da za potrebe formiranja timova, u Vučićevom kabinetu bude primljeno u stalni radni odnos pedesetak novih ljudi. Ukoliko plan zaživi , Vučić će imati najmasovniji i najskuplji kabinet na svetu!
Plate tih ljudi kretaće se od četiri hiljade evra za članove timova, dok će vođe grupa primati sedam hiljada evra mesečno, plus bonuse! Ukoliko bi svi imali najnižu platu, od pet hiljada evra, na njihove zarade iz budžeta bi se trošilo 250.000 evra mesečno, odnosno tri miliona evra godišnje, ne računajući zdravstvene i druge doprinose. Sa bonusima i većim platama za vođe timova, troškovi će iznositi više od pet miliona evra.
Svima je jasno da će, ukoliko takav plan bude realizovan, oni taj novac dobijati iz budžeta, dok će njihov zvaničan posao biti da smanje budžetske rashode!
Vučićevi "stručni timovi" planirali su smanjenje budžetskih rashoda koje će sprovesti tako što će bez milosti otpuštati radnike državnih firmi i državne administracije. Ovim timovima upravljaće konsultantska kuća bivšeg britanskog premijera, Tonija Blera.
Troškove će, navodno, plaćati Vučićevi prijatelji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, što će im obezbediti povlašćen položaj prilikom privatizovanja delova srpskih firmi, koje će raskomadati članovi njegovog kabineta. Prema pisanju stranih i domaćih medija, Vlada Srbije je otkupila od organizacije "Toni Bler asošijets" model rada kabineta premijera, koji funkcioniše pomoću "deliveri junita" (delivery unit), odnosno osoba ili timova, koji su zaduženi za ispunjavanje ciljeva u različitim oblastima i za povezivanje svih institucija koje su angažovane na istim projektima.
U Vučićevom kabinetu se planira formiranje pet podgrupa – za infrastrukturu, privatizaciju javnih preduzeća, direktne strane investicije, državnu upravu i poljoprivredu. Timovi su unutar sebe podeljeni po konkretnim projektima.
Predstavnici Blerove organizacije biće zaduženi da vrše nadzor formiranja timova u kabinetu premijera Vučića i kontrolišu njihov rad, dok predstavnici Vlade rade na izboru ljudi koji će biti angažovani na tim poslovima.
MMF, EU, odnosno političari i službenici EU, Komisije EU, Evropske centralne banke nezadovoljni su činjenicom da EPS još uvek nije transformisan u akcionarsko društvo zbog čega ga je i dalje ne moguće privatizovati.
Nemačke kompanije su zainteresovane da kupe neke delove, saopšteno je još ranije službenicima Srpske Vlade. Pomenute evropske ličnosti i institucije, ne podnose činjenicu da se konstantno pojavljuju zahtevi radnika poput onih iz KSR-a koji traže da se vrate nazad u sistem Železnice. Planovi koje, kako kažu iz EU, treba da prihvatimo, su smanjivanje, gašenje ili privatizacija velikih sistema umesto njihovog uvećavanja.
Prema saznanjima do kojih je došla Redakcija, timovi koje će formirati Bler i Vučić, treba da Železnicama Srbije postepeno ukinu sve subvencije. Ukidanjem subvencija, za ovo preduzeće sa viškom zaposlenih i rashodima većim od prihoda, jedino rešenje biće u tom slučaju stečaj. Prema važećim propisima, iz firmi u stečaju, moguće je otpuštati radnike i bez otpremnina!
Železnice bi u stečaju bile podeljene na firme koje se bave transportom robe i transportom putnika, jedna firma bi bila vlasnik železničke mreže, odnosno šina, a pored ovih bile bi osnovane još dve kompanije. Radna grupa bi potom predložila izmene zakona, tako da i infrastruktura može da bude predmet privatizacije.
Novoosnovane firme bez dugova, preuzele bi mlade radnike koji mogu da budu od koristi, kao i poslove Železnice koji donose profit, a mogu se monopolskim položajem braniti od konkurencije. U pitanju je lokacijsko infrastrukturni monopol. Tako organizovane nove firme bi potom bile privatizovane.
Javno preduzeće Telekom Srbija, je već podeljen na mobilnu i fiksnu telefoniju, dok je premijer Vučić u više navrata najavio da Vlada planira da ga proda. Ranije strategije prethodnih Vlada koje su jačale Telekom kao srpski brend, kada je ova kompanija proširila poslove u Crnu Goru i Republiku Srpsku, i otkupila italijanski udeo, Vučića ne interesuju.
Regulatorne Agencije, kojima upravljaju strane obaveštajne službe i koje su formirane u vreme vladavine Borisa Tadića, primorale su ovu kompaniju da svoju infrastrukturu, kao što su bazne stanice, centrale i razvučene komunikacione linije, izda Telenoru, Vipu, Orionu i drugim konkurentskim kompanijama ispod tržišne cene.
Gušenje Srbijagasa
U medijima se nedavno pojavila vest da su Rusi zainteresovani da kupe Telekom. Na žalost, u vrhu srpske politike stvari se odvijaju tako da će naša država pre uvesti sankcije Rusiji, nego što će im dozvoliti da pojačaju svoje ekonomsko prisustvo u našoj zemlji. NATO je već odredio čoveka koji treba da sedne na Vučićevo mesto, kada njegov rok istekne i koji je spreman i proveren po pitanju embarga Ruskoj federaciji.
Inače, timovi Vučićevog kabineta će se od svih kompanija najmanje baviti Telekomom, pošto je strategija za uništenje ove kompanije ranije pripremljena. Tim koji bude vodio privatizaciju MTS, odnosno uništenje ovog brenda, prevashodno će vodi računa da se ne otpuštaju naprednjački kadrovi i da se u medijima sve odluke Vlade predstave kao pozitivne.
Srbijagas je firma koja se mora razbiti na više delova, smatraju stručnjaci MMF i EU. Nekoliko evropskih zvaničnika je proteklih godina Vučiću saopštilo da je način na koji Dušan Bajatović vodi ovo preduzeće suprotan njihovim željama.
Uzalud su Vučiću govorili njegovi evropski prijatelji da Srbijagas ne treba u svoj sistem da prima Azotaru i druge firme i da raste, već da Srbijagas treba da razbije na sitnije delove. Na terenu su stvari išle drugim tokom i to je Vučića dovodilo do besa.
U vezi sa ovim, potpredsednica Vlade Srbije, Zorana Mihajlović, podnela je više krivičnih prijava protiv direktora Srbijagasa, koji je bio glavna prepreka ovakvim planovima. Ipak, Bajatović je bio zaštićen ruskim kišobranom i uspeo je da preživi napade ove moćne žene. Oni koji su pomislili da su Evropski moćnici odustali od preuzimanja kontrole nad gasnim sektorom Srbije, uskoro će se uveriti da je u pitanju bila samo kraća pauza.
Na Bajatovića i Srbijagas udariće ovaj put lično Vučić, odnosno Vučićev kabinet, dok će im logističku podršku davati bivši premijer Velike Britanije, Toni Bler, i sve u Srbiji prisutne britanske službe.
Kao plan za razbijanje ovog preduzeća, poslužiće ranije izrađen nacrt, koji su odobrili EBRD i MMF i koji je javnosti već prezentovan pre dve godine.
Plan predviđa odvajanje distributivne mreže za gas u posebnu firmu, formiranje firme koja će upravljati međunarodnim transportom gasa kroz i iz Srbije, kao i treću firmu koja bi upravljala gasnim skladištima.
Interesantno je da MMF nema ništa protiv da firma koja bi upravljala magistralnim gasovodima ostane u državnom vlasništvu, ali da insistiraju da gasna skladišta po svaku cenu uđu u proces privatizacije.
Među političarima u EU, postoje oni koji smatraju da možda nije toliko bitno da se od Srbije traži priznanje Kosova, koliko je bitno da se ljudi bliski Kremlju, marginalizuju u oblasti energetike, kao i da se stane na put širenju ruskog kapitala u Srbiji. U skladu sa tim, Blerovi ljudi će se maksimalno potruditi da u kompanijama koje treba da budu formirane, ne bude ljudi bliskih Rusima.
Toni Bler je pre izvesnog vremena u Beogradu savetovao Vučića da primeni novi model funkcionisanja u državnim firmama, koji omogućava rasparčavanje i rasprodaju firmi i tom prilikom mu je skrenuo pažnju na problem sa Srbijagasom, odnosno na ono šta Britanci vide kao problem.
Bler i Vučić su kasnije u javnost izašli sa pričom da će nameravani poslovi i dogovorene investicije i projekti u različitim oblastima biti efikasnije obavljeni, primenom novih modela, ne ističući da, kada kažu investicije, zapravo misle na kupovinu rentabilnih delova javnih preduzeća za male pare. Komadanje srpskih javnih preduzeća u skladu sa Blerovim scenariom, nigde neće biti tako teško kao u EPS.
Tim kome Bler i Vučić budu poverili zadatak da restruktuiraju, raskomadaju i rasprodaju EPS, suočiće se sa najviše izazova. Osim poštenih sindikalaca i stručnjaka koji se godinama bore da ova kompanija ne bude uništena, ljudi iz Vučićevog kabineta moraće da vode računa, jer će svaki potez koji povuku, eventualno da razljuti nekoga domaćeg tajkuna, ili neku od stranih kompanija poput Alstoma ili General elektriksa koje ovde godinama lobiraju za monopol u određenim poslovima sa EPS, a očekuju i da dobiju deo kolača kada ova kompanija bude konačno raskomadana.
Vučićev tim, kome će biti poverena briga o EPS-u, moraće da uzme u obzir i da već postoji ozbiljan sukob među vođama više frakcija Srpske napredne stranke, oko toga ko će imati primat od uzimanja provizije prilikom rasprodaja ove kompanije.
Plan za prodaju EPS-a, koji MMF želi, suprotstavljen je trenutnom stanju na terenu, jer je Nikola Petrović, Vučićev kum i direktor Elektromreže Srbije, umesto komadanja sistema na manje delove, sa svojim ljudima upravo počeo da planira ukrupnjavanje svih distributivnih firmi u jednu.
Sa druge strane, naprednjaci nisu uspeli ni da ispune zahtev MMF-a, da se kompletan EPS, transformiše iz javnog u akcionarsko društvo. Ovakav propust znači da je formalno pravno nemoguće privatizovati ovu kompaniju. Po zakonu, ne može se prodavati javno preduzeće, već se EPS i druge elektroenergetske kompanije prvo moraju prevesti u akcionarska društva poput Telekoma i Naftne industrije Srbije. Jedan od predloga MMF-a, je da se putem međuržavnog sporazuma, u vlasničko-upravljačku strukturu EPS uvede manjinski partner.
Jedan od razloga zašto su Bler i MMF posebno zabrinuti je i taj što se sa otpuštanjem dve trećine radnika u zavisnim firmama EPS-a, neće početi ove godine. Ipak, kako upućeni tvrde, tim koji Bler i Vučić zaduženi za EPS, imaće i olakšavajuću okolnost, a to je činjenica da postoje dobra veza između najuticajnijih srpskih tajkuna u oblasti energetike, Vuka Hamovića, Vojina Lazarevića, Vučićevog kuma Nikole Petrovića i ljudi koji su u Britaniji bliski sa Tonijem Blerom. Ovo bi moglo da znači da će Blerov tim iz Vučićevog kabineta biti upućen na saradnju sa ljudima u EPS, koje su tamo postavila ova tri moćna čoveka.
Prvi čovek sa kojim bi "mladi lavovi" zaduženi za EPS trebalo da se sastanu je Tomaž Orešić, slovenački državaljanin, nedavno zaposlen u EPS-u, na mestu direktora za snabdevanje električnom energijom. Na društvenim mrežama i u internet medijima moguće je pročitati da je u pitanju: "Veliki, Vukov i Vojinov direktor".
Vučićevi "timovi za reorganizaciju"
Dolazak ovog čoveka u EPS, izazvao je mnoge kontroverze među zaposlenima. Pre imenovanja Orešića urađena je rutinska provera u kaznenoj evidenciji. Ipak, na zaprepašćenje radnika koji su imali uvid u ovu proveru, Orešić nije proveravan u Sloveniji, gde je proveo veći deo svog života, već je od MUP-a Srbije traženo da ga provere u srpskoj evidenciji.
Provera je urađena tako što je policiji dat njegov broj pasoša, i kao adresa u Srbiji naveden je hotel u kome ovde boravi. Vrlo brzo, policija nam je saopštila da Orešić ne prolazi kaznenu evidenciju Srbije.
Sa tim papirom, on je imenovan na mesto direktora snabdevanja i niko se nije setio da zatraži proveru Orešića preko Interpola ili kod slovenačkog MUP-a, objašnjava Tabloidov sagovornik koji ima saznanja o imenovanju ovog direktora.
Orešić je u Sloveniji predsednik udruženja za jedrenje i aktivno se bavi tim sportom, a ta aktivnost iziskuje nekoliko stotina hiljada evra troškova godišnje. Sa druge strane, on će u EPS-u raditi za platu od svega 1.500 evra mesečno, pa se postavlja pitanje od čega on planira da finansira svoje aktivnosti u slobodno vreme.
Pojedini zainteresovani privredni i finansijski krugovi se pitaju i ko mu plaća smeštaj u hotelu, jer on ni posle nekoliko meseci od kada je došao u Srbiju još uvek nije iznajmio stan niti kuću, već živi svo vreme u hotelu, gde doručkuje ruča i večera, osim kada ima planirane poslovne obroke.
Nema dokaza da njegove sportske aktivnosti i hotelski smeštaj plaća Vuk Hamović, ali svi sa pravom sumnjaju da će sa mesta direktora u EPS-u, na koje je imenovan, činiti usluge nekome ko ga finansira.
Ukoliko pokušate da logički zaključite ko je taj kome bi on mogao činiti usluge, napravićete spisak mogućih kandidata po sistemu ko su osobe koje on poznaje, a da posluju sa EPS-om.
Na prvo mesto tog spiska, možete slobodno da stavite Vuka Hamovića. Istina, logička zaključivanja nisu i sudski dokazi. Niti činjenica da Hamović ima poslove u Britaniji i da tamo poznaje mnogo uticajnih ljudi, može biti dokaz da će on profitirati od timova koje zajedno sastave bivši predsednik Vlade Velike Britanije, Toni Bler i predsednik Srpske Vlade Aleksandar Vučić.
Zlonamerni će možda na internetu plasirati vest da je Vučić, još u vreme rada skupštinskog Anketnog odbora, kada je optuživao Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića da su opljačkali EPS, sa njima u Beogradskom Rotari klubu sklopio nekakav dogovor da ih više ne dira. Za takve tvrdnje, kao i za optužbe da su mu tom prilikom dali kovertu sa više stotina hiljada evra, ne postoje dokazi.
Sa druge strane, očigledno je da danas kada je Vučić predsednik Vlade, ljudi Vuka i Vojina dobijaju dobre pozicije u EPS-u, kao i da njihovo poslovanje u Srbiji doživljava renesansne razmere.
Osim sa Orešićem Vučićevi i Blerovi eksperti, ako takvi timovi budu formirani, sarađivaće i sa izvršnim direktorom Zoranom Rajovićem. Rajovića u EPS-u u šali zovu "Bivši". On je bivši direktor Elektro distribucije, bivši direktor Elektro Kosmeta, bivši veliki prijatelj alfe i omege, Aleksandra Jokića, baš kao što je i bivši najbolji drugar Vučićeve ekipe u EPS-u, priča se među zaposlenima u toj kompaniji.
Ipak, kako stvari stoje, Rajović je doneo odluku koja će mu, uprkos njegovom nadimku "Bivši", omogućiti da još dugo potraje na funkcijama u ovoj kompaniji. Rajović je raskinuo koaliciju sa kosovarskim klanom i postao je veliki prijatelj sa Nikolom Petrovićem. Ipak, kako kažu u njegovoj ekipi, nije dobro što je Rajović zaboravio da su ga stvorili neki drugi ljudi, koji mu sada spremaju smenu, već tokom sledeće reorganizacije u julu.
Sa druge strane, Slobodanka Krčevinac za sada ne mora da se plaši za svoju funkciju. Ona će narednih meseci, ali i tokom svih reformi koje budu sprovodili Vučićevi ljudi, biti prava zvezda programa. Ovakav položaj omogućiće joj činjenica da je odnedavno u izuzetno dobrim odnosima sa Nikolom Petrovićem i Nenadom Kovačem, poznatim kao Neša Roming.
U nešto težoj poziciji će se naći Izvršni direktor Aleksandar Surla, inače dobar prijatelj Aleksandra Obradovića. Surlini neprijatelji već mesecima dostavljaju medijima informacije o tome da je njegovo obrazovanje krajnje sumnjivo. U anoniomnim dopisima se ističe da su u pitanju sumnjivi koledži i sumnjivi univerziteti koje je ubacio u svoju biografiju.
Kako navode, u pitanju je pravi primerak novokomponovanih kadrova u vrhu EPS. Oni bez trunke savesti morala i znanja pelješe najveću srpsku kompaniju, a time i građane srbije. Taj lik i prosto obožava da plaća konsultantske kuće i da za njihove usluge troši više miliona evra godišnje. To je upravo i dokaz da nema znanje i organizacione sposobnosti, navode nezadovoljne kole u svojim opisima ovog mladog direktora.
Pored Surle u dopisima se nekada nađe ime i direktora za trgovinu strujom, Dragana Vlaisavljevića, zvanog Vlaja, za koga kažu da je pravi primerak čoveka koji se ne meše u svoj posao. S obzirom da su mu nametnuti pravi saradnici koji više od deset godina rade za Vuka i Vojina, Vlaja i nema potrebe da se meša u svoj posao, ogovaraju neprijatelji Vlaisavljevića.
Ukoliko Vučićevi timovi za reorganizaciju i privatizaciju javnih i drugih državnih preduzeća budu birali kadrove kakvi su do sada zapošljavani u EPS i drugim kompanijama, onda će njihov posao biti ne samo okončanje privatizacionog procesa kako to MMF očekuje, već će prouzrokovati i veliku štetu srpskoj privredi.
U dosadašnjem procesu privatizacije, bez posla je ostalo više od milion ljudi. Oni danas čine armiju, gubitnika tranzicije, ljudi koji nisu sposobni da izdržavaju svoje porodice, a čija je imovina meta privatnih izvršioca. Ukoliko Vučić usliši molbe MMF i na ulicu pošalje dodatnih 500.000 ljudi, to će za Srbiju biti udarac od koga će se nacija teško oporaviti. Ljudi koji trenutno vode našu zemlju ponašaju se kao da ne vide, da naš ekonomski sistem stvara sve manje novih vrednosti, dok populacija uskoro neće moći da se reprodukuje u dovoljnom broju za redovno funkcionisanje ekonomskog sistema.
Koliko nas sada košta "Engleski pederski isprdak Toni Bler"?
Od kako je javnost u Srbiji saznala da će Aleksandar Vučić dovesti bivšeg britanskog premijera Tonija Blera i njegovu kompaniju da "usmerava" Vladu Srbije, iz Vlade Srbije je plasirano više dezinformacija koje su imale smisao da dovedu u zabludu građane Srbije.
Jer, predstavljeno je kako Bler i njegova kompanija dolaze sa zadatkom da "usmeravaju" Vladu Srbije, ali ne i da Bler, preko svojih službenika, preuzme kontrolu nad privatizacijom preduzeća u Srbiji.
Vučićeva ideja da angažuje bivšeg britanskog premijera Tonija Blera i njegovu kompaniju za poslove u Vladi Srbije, nije od juče. I nije Bler bio jedini kandidat za to mesto…
Naime, u broju od 30. juna 2014. godine, britanski dnevni list "Dejli Mejl" (Daily Mail), objavio je tekst u kome je rečeno da će premijer Srbije Aleksandar Vučić, umesto Tonija Blera, koji je "preskup", za svoga savetnika pozvati lorda Pitera Mendelsona, laburistu, koji bi trebao da mu pomogne oko poslova pridruživanja Evropskoj uniji.
U široj analizi, "Dejli Mejl" je opisao kako je Srbija na putu da ponudi bivšem laburističkom ministru lordu Piteru Mendelsonu unosan ugovor za savetovanje pri priduživanju Evropskoj uniji, te da je razlog nedavne "tajne" posete Tonija Blera Srbiji, bio dogovor o njegovom unajmljivanju kao savetnika i lobiste za srpske interese u Briselu, ali da je cena koju je Bler za svoje usluge tražio prevelika za Srbiju koja je zemlja na ivici bankrota.
Da bi pokazao koliko je Vučiću bilo stalo do Blera, "Dejli Mejl" se poslužio i njegovim izjavama o bivšem britanskom premijeru, koje su prepune neverovatnih pohvala, poput: "On je jedna od najpametnijih osoba koje sam sreo u životu…" i "On je najbolji motivator koga sam u životu video. Neki zlobnici bi rekli da je pripadnik tamne strane, ali on je izuzetno snažna i nepokolebljiva ličnost, neustrašiv, uticajan i može da izvrši pravi pritisak."
Vučić je, piše "Dejli Mejl" bivši pripadnik režima Slobodana Miloševića a ugostio je Blera kao i bivšeg šefa njegovog kabineta Džonatana Pauela, kako bi ga privoleo da bude posrednik u pregovorima koje Srbija vodi oko pristupanja Uniji.
Aleksandar Vučić, upoznao se sa lordom Mendelsonom pre godinu i po dana, kada je bio prvi potpredsednik vlade i tada mu je prvi put predložio saradnju ali je Mendelson morao da odbije jer je već bio preokupiran poslom. Međutim, Dejli mejl prenosi kako je gospodin Vučić bio uporan i konstantno zvao i iznova nudio lordu Mendelsonu angažman.
"Dejli Mejl" se posebno osvrnuo na biografiju Aleksandra Vučića pa ga je britanskoj javnosti predstavio kao "bivšeg građevinskog radnika, koji je pritom u mladosti proveo godinu dana u Londonu radeći u jednoj radnji za dve funte na sat". U vezi sa Vučićevom "klasnom orjentacijom", citirali su njegovu izjavu u kojoj on kaže da "nema problema sa činjenicom da Bler ima milione".
Tekst "Dejli Mejla" završava se vestima iz Beograda, gde se kaže da su mnogi građani Srbije iznenađeni korelacijom Vučić-Bler, pošto je bivši premijer Britanije podržao vazdušne napade NATO-a 1999. godine za vreme konflikata na Kosovu: "…Gospodin Vučić, koji je premijer Srbije od aprila ove godine, bio je ministar informisanja u ubilačkom Miloševićevom režimu. Lično je inicirao zakone kojima je ućutkivao novinare, praktično im stavivši brnjicu preko usta. Jednom prilikom je čak imao i zabranu pristupa zemljama EU, ali je nedavno promenio svoj politički kurs i postao snažan borac i predvodnik Evrointegracija".
U više navrata, nakon poslednjeg dolaska Blera u Srbiju, Vučić je kazao kako je "impresioniran pristojnošću Tonija Blera koji je video zgradu generalštaba i nije izustio niti jednu reč na tu temu jer je smatrao kako bi to bilo nekulturno, a ni on lično nije želeo da potencira teme od pre petnaest godina".
Srbija se nalazi među brojnim zemljama koje teže članstvu u EU među kojima su i Crna Gora, Makedonija i Albanija, koje je sve savetovao Toni Bler zajedno sa svojim bivšim specijalistom za širenje dezinformacija, Alisterom Kempbelom.
Javnost u Srbiji se sa pravom pitala: šta je to moglo da natera Aleksandra Vučića, čoveka koji je bio recenzent knjige Vojislava Šešelja pod naslovom "Engleski pederski isprdak, Toni Bler" da mu se danas ovoliko ponizno klanja i da ga plaća iz budžeta svih građana, uprkos tome što je i dalje "preskup"? Odgovor može biti samo žeđ za vlašću, izdaja i novac.
Šesnaest godina nakon operacije „Saveznička snaga", ne treba zaboraviti zločinačke poslove Tonija Blera ni njegovu izjavu iz 1999. godine, dok je lično agitovao (23. Marta 1999. godine, u britanskom parlamentu) da se Beograd i cela Srbija bombarduju: "…Moramo se pokrenuti kako bismo zaštitili hiljade nevinih ljudi, žena i dece od humanitarne katastrofe!".
Blerov kabinet saglasio se sa komandom NATO pakta da bude bombardovana i zgrada Vlade Srbije. Pogodak je odneo kupolu ispod koje je bila kancelarija tadašnjeg ministra informacija Aleksandra Vučića, koji, slučajno ili ne, tada nije bio tu!
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije