Архива
СТРAНАЧКИ РУКОВОДИЛАЦ: НЕЈАСНА НАРЕЂЕЊА И НЕОБИЧНЕ ПРОЦЕДУРЕ ГОМИЛАЈУ НЕРАСВЕТЉЕНЕ АФЕРЕ У МУП СРБИЈЕ!!!
Александар Вучић и Небојша Стефановић направили су у оквиру МУП своју личну полицију која се бави недозвољеним шпијунирањем и прикупљањем података о њиховим политичким противницима.
Полицајци Младен Трбовић и Милан Думановић, ухапшени поводом изјаве да су тајно боравили у Поточарима, открили су део незаконитог рада и злоупотребу полиције којима се баве премијер и његов министар.
Покрет Доста је било захтева да Повереник за информације од јавног значаја и заштиту личних података и Заштитник грађана изврше хитне ванредне контроле рада МУП-а и утврде да ли Одељење за опсервацију и документовање, у коме су ухапшени полицајци били запослени, ради по закону.
приредила: Мерсиха Хаџић
У оквиру кабинета министра полиције ради Одељење за опсервацију и документовање које се бави незаконитим праћењем политичких противника, новинара и људи који се премијеру или Небојши из Београда учине безбедносно интересантним.
Без налога суда, без формалних службених налога, по усменом наређењу и уз претњу да никоме не смеју да кажу ко су, полицајци се шаљу на разне чудне или ризичне задатке и подносе усмене рапорте секретарки УКП-а МУП-а, Дијани Хркаловић. ( она у 30. години живота је тренутно и вршилац дужности начелника управе Криминалистичке полиције МУП-а.) Ово је само део незаконитости и злоупотребе полиције у политичке и личне сврхе који је откривен поводом новогодишњег хапшења и задржавања у притвору двојице полицајаца, активиста Синдиката полиције Слога.
Из саопштења полицијског синдиката Слога види се да је реч о два полицајца који су унутар полиције безуспешно указивали на незаконитости у раду полиције, а затим то изнели у јавност. Ухапшени су због изјаве телевизији Ал џазира да су по усменом наређењу и без службеног налога боравили у Меморијалном центру Сребреница у Поточарима 11. јула 2015. године кад је тамо боравио и био нападнут премијер Александар Вучић. Они су супротно правилима службе, без оружја, са прес легитимацијама послати као глинени голубови и без јасног циља шта треба да раде.
Захтевамо од Омбудсмана да, кроз поступак ванредне контроле, утврди да ли је тачно да су на исти незаконит начин српски полицајци слани и у Бањалуку, на митинг и контрамитинг 14. маја 2016. године и ако је тачно да је тамо на тајном задатку боравило чак 45 полицајаца из Србије, да ли је то урађено по званичним процедурама МУП-а.
Да ли је истина да се прате опозициони лидери и чланови њихових породица? Да ли је истина да се полицајцима издају непрофесионална и будаласта наређења попут тога да десет дана уходе бабу на пијаци само зато што је лајковала сајт неке кинеске секте!
Ко и по ком основу издаје усмена наређења да полицајци у цивилу под контролом кабинета министра полиције прате новинаре, уреднике и власнике медија? Захтевамо да се утврди по којим процедурама ради Одељење за опсервацију и документовање у оквиру кабинета министра полиције и у који сврхе се обрађују неовлашћено прикупљени фоно и видео записи лица која су предмет тајне опсервације.
Одељењем за опсервацију и документовање неформално руководи Дијана Хркаловић која је постављена за секретарку Управе криминалистичке полице без икаквог претходног искуства у систему безбедности. Према Закону о полицији Члан 169, полицијски службеници не смеју бити чланови политичких странака, а Дијана Хркаловић је на високу позицију у МУП дошла са страначке функције, као активиста у Градском одбору СНС Београд и одборница СНС у градској скупштини.
Као неформални шеф Одељења за опсервацију и документовање она има приступ свим безбедносним информацијама о истрагама које су у току и које касније злоупотребљавају премијер и министар полиције.
Бројна јавна сведочења часних полицијских службеника и синдикалних активиста указују да је управо Дијана Хркаловић била актер бројних нерасветљених афера у МУП-у, укључујући и аферу праћење новинара без одобрења суда. Најоштрије протестујемо због хапшења полицајаца под оптужбом да су одали службену тајну, а у ствари су открили незаконитости у раду МУП-а, чиме су суштински извршили спољашње узбуњивање јавности.
Подсећамо да је тужилаштво под политичким притиском недавно одбацило кривичну пријаву коју су поднели полицајци Младен Трбовић и Милан Думановић против актера нелегалног праћења новинара и уништавања доказа о тим радњама. Покрет Доста је било захтева да се рад полиције врати у законске оквире и под контролу независних органа и надлежних одбора Народне скупштине. Оваква злоупотреба полиције угрожава безбедност свих грађана…
Да подсетимо, полицајац Трбовић је прво проглашен технолошким вишком и премештен да ради у Полицијској управи Панчево. Начелник управе Никола Поповац, о којем је магазин писао као о клептоману и убици, за само седам дана спровео је поступак против Трбовића и дао му отказ, због изјаве. Скоро три месеца касније тужилаштво покреће истрагу и тражи одређивање притвора против Трбовића и Думановића, који је одредио судија Вишег суда у Београду Милош Лабудовић, звани Мудо од лабуда, да не понове дело. Зашто су онда три месеца били на слободи?
Како сазнаје Магазин Таблоид и рођени брат Младенов, Небојша Трбовић, који је био шеф одсека у Служби унутрашње контроле, након што је одбио да потпише лажну кривичну пријаву против жандарма из Ниша, због наводног напада на Андреја Вучића, хитно је премештен на рад у ватрогасну службу!
Пред Нову годину, Влада Србије донела је Уредбу о оснивању помоћне полиције, која ће чинити 15 одсто од броја активне полиције! Према овом акту помоћна полиција представља облик ангажовања лица која нису у радном односу у МУП-у, ради обављања полицијских послова.
Дакле, Влада је легализовала своју страначку параполицију. Сада ће је и званично наоружати, да се обрачуна са полицијом у штрајку и грађанима. Имаће и накнаду од 70 одсто плате полицајаца! То ће им бити џепарац, јер могу бити у радном односу код другог послодавца, а већина и јесте.
П.С. Небојша је обећао да ће ту Уредбу да повуче!!?
©Гето Србија
материјал: Лист против мафије
A ŠTA BI SA PORESKIM OBVEZNIKOM IZ AKTIVNOG PRIVREDNOG DRUŠTVA ZA PRANJE PARA I UTAJU POREZA!!?
Mada je afera oko finansijskih prevara Andreja Vučića utišavana jednom neubedljivom pričom o „kradi identiteta“, postoje dokazi da je on zaista bio vlasnik preduzeća „Asomacum“ koje je državni budžet olakšalo za preko 200.000 evra. Istražni postupak više od četiri godine stoji u mestu, a nadležni se čak nisu ni potrudili da ovom, navodnom fantomskom preduzeću onemoguće dalje poslovanje. Da je preduzeće zaista osnovano pomoću falsifikovane lične karte, još pre četiri godine bi mu bio oduzet poreski identifikacioni broj koji ono i danas ima.
Igor Milanović
Preduzeće „Asomacum“ d.o.o. iz Beograda osnovano je 16. marta 2010. godine, a kao osnivač i vlasnik spominje se Andrej Vučić, rodeni brat Aleksandra Vučića. Narodna banka Srbije je dopisom od 2. februara 2012. godine, obavestila Privredni sud u Beogradu da je račun pomenutog preduzeća u neprekidnoj blokadi 533 dana i da glavni dug i kamata u tom trenutku iznose 22.771.398,60 dinara.
Zbog toga sudija Gordana Arandelovic 15. februara 2012. godine, donosi rešenje broj 12 St 1581/2012 kojim nad pomenutim preduzećem pokrece prethodni stečajni postupak. Skoro tri godine se u tom predmetu ništa ne dešava. Postavlja se pitanje – zašto?
U Agenciji za privredne registre „Asomacum“ se još uvek vodi kao aktivno privredno društvo, a ono je imalo i svoju zvaničnu internet prezentaciju koja je ukinuta pošto je „Tabloid“ pre mesec dana objavio informaciju o tome da je Andrej Vučić vlasnik ovog preduzeća. Neko, znači, još uvek ima pristup pomenutom sajtu na kome je bio i broj telefona kontakt osobe preduzeća „Asomacum“.
Prema izjavi Marka Marinkovića, vršioca dužnosti direktora poreske uprave, od 26. oktobra 2014. godine, poreznici i istražni organi su još 2010. godine utvrdili kako je pomenuto preduzeće, navodno, osnovano falsifikovanom ličnom kartom!!??????????
Postavlja se pitanje: zašto još tada „Asomacumu“ nije oduzet PIB broj, koje ovo preduzeće i danas ima (106525190) i na taj način mu se onemogućilo dalje poslovanje? Takođe je interesantno da policija nije ni pokušala da utvrdi ko stoji iza pomenutog sajta koji se nalazio na adresi http://www.asomacum.rs , a što ne bi bilo teško praćenjem IP adresa kompjutera sa kojih je administrator pristupao, kao što nije proveravala ni ko je koristio broj kontakt telefona tog preduzeća – 061-6169197.
Takode, Marinković navodi kako je još 2010. Andrej Vučić od strane istražnih organa obavešten da postoji preduzeće registrovano na njegovo ime, a da on nikada nije pokrenuo postupak gašenja tog privrednog društva, na šta je imao pravo, jer su zloupotrebljeni njegovi podaci (kako se danas tvrdi). Jednostavno su svi upleteni ćutali dok Redakcja u svom listu nije obelodanjeno postojanje ove afere.
Iako tvrdi da su podaci Andreja Vučića stavljeni na falsifikovanu ličnu kartu, Marinković ne prikazuje ni jedan dokaz za ovu svoju tvrdnju. Na osnivačkom aktu „Asomacuma“ od 11. februara 2010. godine, nalazi se potpis Andreja Vučića i najvažniji dokaz za eventualnu zloupotrebu podataka bilo bi grafološko veštačenje tog potpisa, ali njega ili nema ili se iz nekog razloga krije od javnosti.
Beogradski advokat koji je redakciji dostavio overene fotokopije dokumentacije „Asomacuma“ koja se čuva u Agenciji za privredne registre rekao je i da ima posredne informacije da je pomenuto preduzeče Andreju Vučiću jedno vreme uplačivalo doprinose u Fondu PIO.
Isto to nam je potvrdio jedan od zaposlenih u Fondu, ali zvanićnu potvrdu ili demanti redakcija nije dobila. Zašto bi neko fantomsko preduzeće bilo kome, a posebno osobi čiji su podaci zloupotrebljeni, uplaćivalo doprinose za penziju?
Jedna od ranije zaposlenih osoba u računovodstvu preduzeća koje je izdavalo dnevni list „Pravdu“, koja iz razumljivih razloga ne želi da joj se pominje ime, tvrdi kako je postojao platni promet izmedu tog preduzeća i firmi u vlasništvu Andreja Vučića, izmedu ostalih i „Asumacuma“.
Po tvrdnjama tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika tog lista Predraga Popovića iznetih u članku „Kako je lažov postao lopov“ objavljenog u ovom broju „Tabloida“, Aleksandar Vučić je bio stvarni vlasnik „Pravde“, pa je sasvim logično da je postojala saradnja i sa preduzećima u vlasništvu njegovog rodenog brata. Jedino što se u to vreme još uvek nije krilo da je Andrej Vučić vlasnik i „Asumacuma“.
Kada se uporede svi ovi podaci jasno je da se brat aktuelnog premijera Srbije ranije bavio pranjem para i utajom poreza. Njegov dug je pre skoro tri godine iznosio preko 22 miliona dinara (tada je to bilo više od 200.000 evra), a u meduvremenu je narastao za visinu zateznih kamata.
A porez!???? On će se verovatno naplatiti od osiromašenih građana Srbije!?
©Geto Srbija
materijal: LIst protiv mafije
NEUNIŠTIVI DIREKTOR I NJEGOVI POSLUŠNICI NEVAŽNIH I MANJE VAŽNIH SPOSOBNOSTI…
O odluci doživotnog direktora srpske policije da reorganizuje svoj kabinet i postavi sebi odane ljude na sva ključna rukovodeća mesta, a bez otpora ministra Stefanovića, javljaju policijski službenici upućeni u kadrovanje Milorada Veljovića.
„Još od kada ni sam nije bio svestan da je na nezakonit i namešten konkurs izabran na mesto direktora srpske policije, počeo je odmah da stvara mrežu neznalica, poltrona i poslušnika oko sebe, da bi lakše i u dogovoru sa tajkunima hapsio nedužne, i odlagao velike predmete u svoje fijoke, po nalogu političara.
Ne računajući one koji su otišli sa velikom penzijom, jer im je po pet godina Veljović davao 20% uvećanu platu, zašta nikada nije odgovarao, i one koji nisu dolazili na posao po deset i više godina, a za to vreme primali uredno, platu, prevoz i topli obrok, kao i one od kojih je od obične seoske ošljare pokušao da napravi eksperta poput Ivice Petrovića, kome je dao nadimak „kromanjonac", a posle ga hvalio kao najboljeg operativca u Srbiji, i kada ga je odatle pustio niz vodu, sada je stvorio oko sebe mrežu od još većih „eksperata", poltrona i prljavih policajaca. Stop
Bogdan Pušić je već godinu dana, navodno i samo na papiru, i za javnost smenjeni zamenik načelnika UKP-a, ali koji i dan danas prima veliku zameničku platu... Stop
Najveća Veljovićeva perjanica, i najbolji prijatelj Ivice Petrovića, eksperta za snimljeni operativni materijal "kratkog trajanja" je pomoćnik direktora Bogoljub Živković, nekadašnji načelnik policijske uprave Kraljevo, koga je na to mesto doveo savetnik predsednika Republike, vlasnik firme "Trgomena", koji mu je u životu zdušno pomogao, praveći mu vilu indentičnu svojoj. Stop
Zbog Živkovićevih zasluga oko izgradnje direktorove "vikendice" na Goliji, i ostalih kombinacija "dubokih džepova", Veljović ga je već ekspresno predložio ministru, ni manje ni više, nego za zamenika direktora policije.
Njegove umne i profesionalne mogućnosti su na nivou noćnog čuvara u sadašnjoj propaloj fabrici Magnohrom, gde više nema šta da se ukrade. Ali njegove sposobnosti primanja mita i dubokih džepova je mnogima poznata. Stop
Savetnice direktora policije, sa svega desetak godina radnog iskustva su silikonske sestre Marina Tomašević Komadinic i Katarina Tomašević, bliznakinje, koje je, držeći ih za ručice i nogice, sa štanda na beogradskom sajmu u MUP doveo direktno Dragan Šutanovac.
O njihovom neznanju, bahatom ponašanju i „intimnim klečećim i ležećim sposobnostima" pričaju svakodnevno svi zaposleni u MUP-u, i svakodnevno su izložene podsmesima i sprdnjama. Veljović namerava da ih unapredi za svoje pomoćnike za "prava pitanja". Stop
Sledeća Veljovićeva perjanica, i takođe budući pomoćnik direktora je izvesni Veljko Popara, po zanimanju priučeni pravnik, koji nikada nije radio u operativnom sastavu policije, već u logistici, odnosno u odeljenju za opservaciju, ili praćenje.
Ne postoji niti jedan kurs u policiji u inostranstvu na koji gospodin Popara nije učestvovao, iako većina nije imala veze sa vrstom poslova koji obavlja, ili koji je ikada obavljao, i na kojima je pokupio više diploma i sertifikata, nego što ima cela kriminalistička policija Srbije.
Zahvaljujući privatnim Veljovićevim "tajnim specijalnim zadacima praćenja", koje je obavljao još za vreme ministra Jočića, a posebno prateći svoje kolege, posebno pripadnike specijalnih jedinica, i falsifikovanjem izveštaja sa terena, direktor policije ga je već ranije nagradio radnim mestom pomoćnika načelnika UKP-a, iako ne ispunjava osnovne kriterijume za to radno mesto, zbog operativnog iskustva koje ne poseduje. Veljović ga štiti, da ovaj ne bi pričao šta je sve protivzakonito radio po njegovom nalogu, i koga je sve pratio. Stop
Srđan Paskvali, takođe pomoćnik načelnika, po zanimanju priučeni nastaviik geografije, i predsedavajući veštačkom policijskom tvorevinom "Sepka" je takođe jedan od najvećih Veljovićevih poslušnika. U svojoj karijeri je jurio samo seksualne prestupnike po šumama Zvezdare, i neuspešno tragao sa prijateljem Draganom Karleušom za „nacionalnim blagom" i umetničkim slikama po Srbiji, a koje se mogu prebrojati na prstima jedne ruke.
Ali neke su i zadržali za sebe kao i stare rimske novčiće, koji su na volšeban način nestali iz „istopljenih metalnih kasa", kao i mnoge druge zaplenjene umetničke vrednosti, koje nikada nisu vraćene stvarnim vlasnicima, jer nikada nisu izdavali potvrde o oduzetim stvarima. Stop
E, sad dolazimo do Veljovićevog najvećeg miljenika, i najvećeg kadrovskog rešenja, kandidata za naslednika Rodoljuba Milovića, izvesnog i izvršnog političkog preletača Dejana Radenkovića Dekija, priučenog profesora ONO i DSZ, sadašnjeg pomoćnika načelnika UKP-a, koji je za ekspresno kratko vreme od običnog inspektora na Čukarici, zahvaljujući DS-u, a kasnije njegovom preletu ka SPS-u, a sada pokušajima sa SNS-om, sa Banovog Brda, Veljović tog eksperta za lične karte pasoše i sitne prijave, direktno postavlja na mesto pomoćnika načelnika UKP-a, i na nezakonit način ekspresno šalje za načelnika PU Leskovac, a zatim PU Požarevac, da bi primao duplu platu, gde je imao vrlo „zavidne" rezultate, posebno u lomljenju skupocenih micubiši džipova u pijanom stanju, ranjavanju nedužnih ljudi u belim Golfovima, kao da su dileri droge, o čemu ga je Služba unutrašnje kontrole isleđivala, ali Veljović je sve zataškavao.
Dejan Radenković, izuzev za privatne kombinacije, spletkarenja i probleme koje je nekada imao sa bivšim sindikalcem oko skupocenih ručnih satova, koje je je svojevremeno, kao terenski inspektor zaplenio na Adi, a koje tada nije prijavio, nego ih prisvojio, ničim nije zaslužio to visoko rangirano mesto u policiji. Na sumnjiv način se uselio u stan na Čukaričkoj padini, iako nije imao ni pet godina radnog staža.
Zahvaljujući njegovom prijatelju Veljoviću i načelniku Uprave za vezu, koji je svojevremeno kao policajac u Jagodini obezbeđivao Jotku, nedeljno menja skupocene mobilne telefone. Takođe koristi službeni džip marke Micubiši i i pored naredbe ministra, jer je, valjda, te modele navikao da lomi i prelazi ogroman broj kilometara, trošeći ogromna budžetska sredstva.
Posebno je interesantan njegov odnos sa stranim organizacijama koji se nalaze na istom spratu, i u istom hodniku, gde je i UKP, i njegovim čestim službenim putovanjima na daleke destinacije. Stop
Veljovićeva desna ruka, a koju namerava da postavi takođe za pomoćnika direktora, je analitičar sociolog po zanimanju Slavica Jokanović, načelnica službe za analitiku, koja je nekada radila veoma složene poslove u Upravi analitike MUP-a, na statističkom evidentiranju saobraćajnih prekršaja, ali je kao kadar DSS -a, a kasnije DS-a, naročito zbog njenih zasluga o pisanim i neproverenim karakteristikama smenjenih tužioca i sudija, ekspresno postavljena na pomenuto rukovodeće mesto.
Vozi službeni automobil i ponaša se kao da je u najmanju ruku zamenik direktora policije, jer kod nje stoje sve one neproverene i namerno naručene pisane i izmišljene službene beleške za pojedine zaposlene u MUP-u, a koje je kroz sredstva javnog informisanja, a po nalogu drugih, trebalo diskreditovati i ocrniti, da ne bi bili postavljeni zasluženo na neka visoka rukovodeća mesta.
To se posebno odnosi na zaposlene rukovodioce u Žandarmeriji, SAJ, biroima i Upravnim poslovima. Posebno je interesantan podatak o njenoj veoma dobroj i širokogrudoj saradnji sa pojedinim inostranim službama, koji su i insistirali da baš ona bude upućivana na "stručne" inostrane seminare i obuke, iako za to ne ispunjava niti osnovne uslove, a naročito starosne jer ispunjava uslov za odlazak u penziju. Stop
Načelnica, i budući pomoćnik direktora policije Slavica Jokanović je posebno u jako „dobrim odnosima" sa Slavišom Sovtićem, nestručnim načelnikom SBPOK-a, koji je poreklom iz Prizrena, i čije intelektualne sposobnosti su na nivou napaljenog deteta u pubertetu, sa izlizanom lizalicom.
Posebno su interesantni njegovi „poslovni ekonomski odnosi" sa svojim bliskim rođakom i mužem jedne naše poznate glumice, koji se i te kako kose sa zakonom. Njega Veljović već vidi kao zamenika načelnika UKP-a, umesto Bogdana Pušića. Stop
Od mnogobrojnih sistematizovanih mesta pomoćnika direktora, svakako je jedno rezervisano i osigurano za eksperta Radoslava Đinovića, načelnika službe za terorizam i praćenje i serviranje laži za kolege, posebno one iz rukovodećeg sastava Žandarmerije, pošto je u svojoj karijeri, još dok je nosio poštu i kuvao kafu u "Poskoku", glumio ekstra obaveštajca, kontraobaveštajca, komandosa i svojim neprofesionalnim radnjama, po nalogu stranih službi, gde je i uredno evidentiran, kvario mnoge kombinacije ostalim bezbednosnim službama na KiM i na jugu Srbije.
Zbog tog svog, iz prvenstveno intelektualnog, a i psihički neostvarenog sna, on mrzi svakog pripadnika Žandarmerije i policije, DB-a, koji je savestan, častan i profesionalan pripadnik i rodoljub. Mnoge afere oko njegovog neprofesionalnog i nezakonitog rada, oko mnogih neregistrovanih zaplena naoružanja, do kupovine stana i mnogih lokala su zataškavane zbog njegovog prijateljskog odnosa sa rukovodstvom policije, odnosno direktora Veljovića, kao i političkih stranaka. Posebno je interesantan podatak o njegovoj saradnji sa pojedinim inostranim službama. Stop
Sa ovim budućim kadrovima srpska policija na čelu sa neuništivim Veljovićem će samo sve više i više "tonuti" u nedogled. Ovo je interesna organizovana kriminalna grupa koja trguje i šuruje sa kriminalcima zarad ličnog bogaćenja, i ništa više!!! Stop“
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafjie