Архива
ОБМАНА ПОТРОШАЧА: ПРОИЗВОЂАЧИ И УВОЗНИЦИ ХРАНЕ БЕЗ КОНТРОЛЕ ОД СТРАНЕ ДРЖАВНИХ ЛАБОРАТОРИЈА!!!
У Србији још увек не постоји релевантна институција на републичком нивоу која би контролисала квалитет прехрамбених производа који се нуде на овдашњем тржишту. За оснивање три референтне лабораторије потрошено је више од десет милиона евра и за те паре смо добили само једну, а завршетак друге зависи од тога да ли ће Министарство пољопривреде наћи неопходних неколико милиона евра. Због оваквог стања није ни чудо што се домаћим потрошачима продаје све и свашта, па тако и производи који су опасни по здравље.
Милан Маленовић
Србија је некада била велики извозник прехрамбених производа, а данас их увози, јер је за последњих четврт века нестало 400.000 регистрованих пољопривредних газдинстава. Невероватно је да се Вучићев министар пољопривреде Бранислав Недимовић жали јавности како Србија увози и свињско месо, некада наш главни извозни производ.
Министар сигурно зна да је сточни фонд у Србији преполовљен и да због тога не можемо да извозимо оно што се највише тражи, говеђе месо, тачније, беби-биф на коме свака држава зарађује. Али, изгледа да је важније припремати терен за немачког свињарског трговца, Клеменса Тениса, који још чека да му Вучићева влада поклони оно што нигде на свету неће добти: апсолутни монопол над производњом свињског меса.
Проблем није само у томе што смо у исхрани све више зависни од странаца, већ и у томе што нико не зна ни ког квалитета су увезени производи, нити шта тачно садрже артикли који стоје на рафовима домаћих продавница.
Председник Националне организације потрошача Србије Горан Паповић крајем прошле године је указао на већ алармантан проблем недостатка стручног кадра који би контролисао квалитет намирница које користимо. Потребно је основати праву националну агенцију за безбедност хране, све три националне референтне лабораторије за контролу, као и повећати број инспектора.
Невероватно звучи податак, како у Београду, граду од скоро два милиона становника, ради само седам пољопривредних инспектора који контролишу намирнице биљног порекла. У целој Србији око 250 ветеринарских инспектора, по речима Паповића, задужено је за контролу 300 млекара и 1.000 кланица.
Бивша начелница ветеринарске службе Сања Челебићанин је на једном саветовању 2014. тврдила је како поменута служба има 371 инспектора који под сталним надзором држе 700 произвођача. Ове бројке су више пута оспораване. Али, без обзира на то који податак је тачан, јасно је да су произвођачи и увозници, практично, ван контроле. Да је број инспектора недовољан, пре неколико дана је потврдио и министар Недимовић најављујући нова запошљавања у неком наредном периоду.
И само Министарство пољопривреде је свесно како држава нема капацитете да на задовољавајући начин контролише квалитет прехрамбених производа на домаћем тржишту, указујући на важећу законску регулативу, по којој су, на пример, млекаре дужне да контролишу квалитет сопствених производа!?! Нигде у развијеном свету не постоји случај да произвођач самог себе контролише и да се још од њега очекује и да самог себе казни, ако утврди неправилности.
Колико је лош овај модел контроле, боље речено недостатка контроле, видело се и недавно када је из продаје повучена храна за бебе произвођача „СwиссЛион – Таково", јер је садржала пестициде. Претходно је произвођач у сопственим лабораторијама проверавао квалитет производа, али у њима није пронашао никакву забрањену супстанцу. Колико је поменутих кашица продато пре њиховог повлачења из продаје, остало је непознато.
Пре три године је у штрудлама са смоквама „Житопрераде" из Новог Бечеја откривен охратоксин. Ову опасну материју, која је канцерогена, у поменутом производу није пронашла контрола произвођача (коју он и нема), а ни тржишна инспекција, већ једно удружење грађана регистровано под именом Национална организација потрошача!!!
Овај случај је показао како постоје произвођачи прехрамбених производа који уопште ни не контролишу своје продукте, као и да је то познато инспекцијским службама (што је управо у поменутом случају потврдио начелник пољопривредне инспекције Новог Сада Ненад Вујовић), али да држава нема механизме којима би санкционисала неодговорне произвођаче.
„Сојапротеин" а.д. је највећи произвођач соје у Србији и истовремено власник лабораторије која контролише квалитет и порекло овог производа и то не само поменутог произвођача, већ и свих осталих.
Више стручњака је упозоравало како се на домаћем тржишту појавила генетски модификована соја из увоза која се препакује у вреће са ознакама домаћих произвођача, али надлежни тврде како је све у најбољем реду. Као организатор препакивања ГМО соје најчешће се помиње управо поменута фабрика која контролише саму себе.
За оснивање три референтне лабораторије за контролу квалитета хране потрошено је у последњих 13 година више од десет милиона евра, што донација Европске Уније, што пара из републичког буџета.
Као што је познато, главна референтна лабораторија је отварана чак четири пута у четири владе! Последњи пут је то учинио сада већ бивши шеф Мисије Европске уније у Србији, Мајкл Девенпорт.
Без обзира на овај трошак, до сада је отворена само једна лабораторија – она за контролу хране биљног порекла. Отварање друге у низу, за контролу млека и млечних производа, планирано је у току ове године, али већ сада надлежни скрећу пажњу на чињеницу да је за њен довршетак потребно још неколико милиона евра, а да та средства још увек нису обезбеђена. Тачно је уствари да ниједна не ради. Осим тога, нема ни довољно стручног кадра, а за запошљавање нових радника у лабораторијама Министарство пољопривреде у буџету нема планирана новчана средства.
Запослени у Министарству пољопривреде дискретно својим саговорницима објашњавају како „неколико милиона евра" које помиње министар Недимовић у изјавама за медије, представља само врх леденог брега, јер нико од надлежних поуздано не зна ни колико је раније набављене опреме још увек у функцији и уопште на броју. Много је покрадено, тврде упућени.
Потрошачи су у Европској Унији међу најбоље заштићеним на свету, захваљујући постојању добро организоване Европске агенције за безбедност хране (ЕФСА), која у сваком тренутку може да пружи независне научне савете о ризицима повезаним са храном. ЕФСА даје савете и о постојећим и новим ризицима, а ови савети се узимају у обзир приликом доношења европских прописа у овој области.
Основана је 2002. године, са седиштем у Парми у Италији, и тренутно запошљава 435 стручњака. Њоме управља одбор који се састоји од 15 чланова, који делују искључиво у јавном интересу и не заступају владе, организације или индустријски сектор.
Код нас чак ни стручњаци, који се повремено ангажују на пословима утврђивања стандарда квалитета хране нису независни. У државној комисији која је својевремено припремала Нацрт новог Закона о заштити биља седели су и др Мирослав Ивановић – менаџер за регистрације Сyнгента-Агро – као и Лука Матић – менаџер за регистрације ДуПонт СРБ, Београд, представништва једног од највећих произвођача генетски модификоване хране у свету.
Због недостатка средстава и сталног одлагања формирања комплетне Националне референтне лабораторије, контролу квалитета прехрамбених производа наставиће да врше приватне лабораторије које имају одговарајућу акредитацију, а које су у саставу компанија које храну производе или увозе. Чак ни законска регулатива која би одредила које супстанце су уопште дозвољене у људској исхрани није нити јасна, а ни урађена на задовољавајући начин.
Тадашњи министар пољопривреде, шумарства и водопривреде Републике Србије, проф. др Драган Гламочић, је решењем бр. 119-01-461/2013-11 од 30. септембра 2013. године формирао Стручну радну групу за израду Нацрта Закона о изменама и допунама Закона о средствима за заштиту биља. Предлог нацрта, који је израдила именована комисија, био је добро скриван од очију јавности и то не без разлога, јер је оног момента када су процуреле информације о њему на ноге устала целокупна стручна јавност.
Између осталих, Предлог је садржао и појам „еквивалентан" за увозне производе. Ово је правни трик који се користи у САД како би се хемијске супстанце добијене из нестандардних извора путем нових технологија третирале исто као и класична технологија или супстанце добијене природним путем.
На основу тог термина тврдило би се да су у питању „довољно исте, или сличне ствари" при обележавању састава или у правним споровима. Тако би се омогућило да Закон не прави разлику између стандардних средстава (које корисници одобравају) и нестандардних средстава (које никако не би одобрили, а ни купили). На овај начин се обмањују потрошачи, посебно пољопривредници који користе пестициде и фунгициде, али и потрошачи којима би била понуђена ГМ храна, без да она као таква буде назначена.
Осим тога, у предлогу новог закона о безбедности хране, корпорацијама се гарантовало 10 година тајности за студије о безбедности супстанце коју користе. Тачније, да могу не сметано да раде док нас не потрују! Потрошачи тако пуну деценију не би имали могућности да сазнају да ли је и у коликој мери штетно нешто што користе у исхрани.
Председник Стручне радне групе која је донела овакав скандалозан предлог Нацрта измене закона био је др Ненад Доловац, представљен као директор Института за заштиту биља и животну средину, Београд, и као представник Друштва за заштиту биља Србије, Београд. У његовом представљању је, међутим, изостављен податак, објављен на званичној страници Института, како је он био запослен и у хемијској компанији Галеника-Фитофармација и то као самостални стручни сарадник за развој фунгицида.
У поменутој Комисији су радили и Ивановић и Матић, али није било ниједног јединог представника пољопривредника или независних еколошких удружења. Сукоб интереса у коме су се нашли чланови Комисије на крају је резултирао подношењем Предлога нацрта који је искључиво штитио велике светске корпорације, а на штету не само домаћих произвођача, већ и потрошача.
Ненад Доловац је, очигледно, професионални члан свих комисија које се баве писањем нових закона и правилника из домена пољопривредних производа, посебно оних који би требало да побољшају проверу безбедности хране.
Особа која је предлагала десетогодишње скривање података о евентуалној штетности неког производа данас је секретар актуелног Савета за безбедност хране који треба да решава „најважнија питања из ове области везане за процену ризика". Осим тога, на званичној интернет презентацији Института за заштиту биља и животну средину Доловац се не титулише као доктор наука, већ као дипломирани инжењер.
Недостатак јасних законских критеријума који би одређивали шта сме, шта мора, а шта не сме да се налази у неком прехрамбеном производу, као и недостатак од привреде независних контролних тела, довело је до тога да се на српском тржишту појављује све и свашта.
Сваке године, оно мало инспектора који контролишу домаће продавнице из продаје повуче око 1.000 тона различитих намирница које су опасне по здравље потрошача. Међу повученим производима било је и меса које је замрзнуто незнано када, као и каше за бебе са додатком пестицида, кекса са отровним материјама и уља непознатог датума производње и порекла…
Због слабе контроле на граничним прелазима и код велетрговаца, ова роба је заплењена тек када се појавила на рафовима домаћих продавница. Питање је, међутим, колико тона нездравим намирница се провуче поред инспекција и доспе до потрошача.
Недостатак стручних инспектора посебан је проблем за извознике, који на граници земље у коју одвозе домаће пољопривредне производе морају да покажу декларацију о слободном извозу и безбедности производа коју издају домаћи инспекцијски органи.
Тако се дешава да, иначе лако кварљива роба, данима стоји на неком терминалу чекајући да је прегледа надлежни инспектор. Велики број граничних прелаза уопште ни нема фито-санитарне инспекторе, а тамо где их има они раде само у једној смени.
А 1. Мазање јавности паштетом
Бирократија у европским земљама, посебно на нивоу Европске Уније неретко упада у стање хиперпродукције разних правила и закона у вези заштите потрошача, али то је у крајњој линији, за њихово добро. Сигурно да је била непотребна уредба о степену дозвољене искривљености банане или краставца, али су за добробит потрошача донете разне уредбе о томе шта одређени производ мора да садржи.
Тако, на пример, постоје веома јасна правила о проценту меса који мора да има неки производ, ако жели да се назове „паштета", или о минималном проценту какаа у чоколади. У Србији се аналогно примењују нека од правила ЕУ, али су наши произвођачи већ разрадили успешан систем њиховог заобилажења.
Пошто прерађевина Месне индустрије „Матијевић", која личи на паштету и продаје се пакована у цреву, не садржи чак ни онај минимум процента меса који је прописан у Србији, тај производ није смео да буде назван „паштетом", већ је добио назив „месни намаз"!?!
У Бриселу се редовно ажурира и списак супстанци које су апсолутно забрањене у производима намењеним за људску исхрану. Тај списак преузима и овдашње Министарство пољопривреде, али се према потреби и веома лежерно понаша.
Тако је, на пример, тадашњи министар пољопривреде, а актуелни министар привреде Горан Кнежевић својевремено уредбом изменио ниво афлатоксина дозвољен у млеку и то дозволивши десетоструко вишу концентрацију од оне предвиђене европским нормама.
Због овога не само што је било угрожено здравље становништва, већ су под удар европских санкција тада уведених на млеко и млечне производе из Србије доспели и произвођачи који су се придржавали прописаних норми. Осим тога, целокупна српска пољопривреда је у Европи изашла на лош глас, што јој је нанело вишемилионске штете.
Једини који су имали неку корист од целе афере били су они малобројни, али на домаћем тржишту доминантни, произвођачи млека који су у промет пустили неисправни производ. У исто време када је у Србији Министарство пољопривреде вишеструко увећавало дозвољени ниво афлатоксина како би удовољило потребама великих произвођача, ова материја је откривена и у млеку произведеном на неким фармама у Словенији и Холандији, али и у Републици Српској. За разлику од српских власти, надлежни у поменутим земљама нису хтели да угрозе здравље свог становништва, па је држава откупила и уништила заражено млеко.
А 2. Јестиво уље "из Емирата", произведено у Шиду!
Пре годину дана у појединим продавницама у Србији (као што су оне из ланца „Парица") појавило се сунцокретово уље које је на етикети имало уписано упозорење како није за продају. Ово је, истина, било написано на енглеском језику који многи у Србији не разумеју.
Осим тога, уље се продавало по веома приступачној цени од 120 динара по литру, па је мало ко обраћао пажњу на упозорење написано на енглеском језику. Ни тржишна инспекција није била заинтересована ни за овај производ, а ни да провери због чега оно није подобно за продају.
Оно што је привукло пажњу неких купаца била је декларација накнадно залепљена на флаше, на којој је писало како је производ увезен из Уједињених Арапских Емирата, земље која уопште не производи ову врсту уља, и то преко увозника „Житопрерада Агро" доо из Банатских Карловаца . Још занимљивије је било да је земља порекла уља била Србија, а произвођач „Вицториаоил" ад из Шида?!?
Никада није утврђено да ли је и када уље заиста извезено у УАЕ, а затим враћено у Србију, или су се „шетали" само папири, као и коме и зашто је овако нешто уопште било потребно.
©Гето Србија
материјал: Лист против мафије
TROVAČI NACIJE: SMENA LJUDI KOJI SE NISU BAVILI SVOJIM POSLOM!??
Ko to sve još upravlja Srbijom? Najbolji odgovor na ovo pitanje nudi slučaj upravo smenjenih kadrova u Upravi za veterinu Ministarstva poljoprivrede. U ovoj instituciji neće biti novih zapošljavanja (tako je odredio MMF kao najveći bankarski poverilac).
Sa druge strane, do sada nije moglo biti otpuštanja ali su se ona konačno desila ovih dana, iako se to nimalo nije svidelo ambasadi SAD. Dosadašnji trovači nacije, odgovorni za vakcinisanje životinja neregistrovanim vakcinama, uvoz prehrambenog smeća, širenje svinjske kuge, bruceloze i drugih zaraznih bolesti, teškom mukom su konačno smenjeni. Kome je to odgovaralo da ovaj mučni proces toliko dugo traje?
Vuk Stanić
Vršilac dužnosti direktora Uprave za veterinu, Ministarstva poljoprivrede, Miodrag Petrović, konačno je smenio kadrove koji su proteklih godina državi Srbiji prouzrokovali višemilionsku štetu, širenje zaraznih bolesti među životinjama i masovna trovanja građana!
Petrović je imao podršku iz kabineta predsednika Vlade Aleksandra Vučića, da reformiše upravu, koja je de fakto odgovorna za dugogodišnje trovanje nacije hranom lošeg kvaliteta, dugogodišnju prisutnost svinjske kuge, učestale pojave bruceloze, uvoz i vakcinisanje životinja neregistrovanim vakcinama i mnoge druge kriminalne radnje.
Ta grupa ljudi koja je drmala ministarstvom već duže od deset godina odgovorna je i što je u mleku bio povećan nivo aflatoksina, što su nam prodavali torte sa đubreta, što su više od deset puta deca u školama i obdaništima trovana hranom životinjskog porekla, što su građanima Srbije prodavali mesne proizvode uginulih životinja!
Ipak, oni koji su štitili odgovorna lica u Upravi za veterinu, izgledali su jače i od Vučića i njegovog šefa kabineta Ivice Kojića, i otporni su bili na sistematizaciju radnih mesta sa kojom je Petrović mislio da će ih se rešiti na fin način.
Pravna služba ministarstva obavestila je Petrovića da on može da sprovede sistematizaciju, ali i da ne može bez posla da ostavi dosadašnje kadrove. Uprkos tome, Petrović je naterao pravnu službu da taj posao uradi kako treba.
Petrovića je navodno kočilo to što je za vreme postojanja stranke G17 (dok je on bio u vrhu vlasti preko te stranke) uticao da se promene i napišu pravni akti koji štite državne službenike tako da su praktično nesmenjivi, a istovremeno MMF brani zapošljavanje novih ljudi.
Zbog toga i direktor Uprave za veterinu i drugi rukovodioci u drugim ministarstvima, imali su situaciju da su morali da trpe loše kadrove iz vremena dok je ministar bio Mlađan Dinkić. Istovremeno im je bilo oduzeto pravo da zaposle nove koji valjaju, jer je MMF sa Vučićem postigao dogovor da nema zapošljavanja novih ljudi u ministarstvima!
Ipak, ima i onih koji su mislili da je ovo zapravo bio prevelik posao za "malog" Petrovića, jer zašto Petrović ne bi mogao danas da smeni sve načelnike u upravi za veterinu, kada je 2003. godine ministar Stojan Jeftić upravo to uradio? Postavili su i pitanje, kako je uspeo da sa mesta načelnika republičke veterinarske inspekcije prošle godine skloni Sanju Čelebićanin ? Naime, Ćelebićaninova je nakon Petrovićeve odluke ulagala žalbe i tražila da bude vraćena na mesto načelnice, ali nije uspela, ostala je na mestu savetnika direktora, sa većom platom i manjim uticajem…
Njena smena i nije baš najbolji primer, jer je otišla na bolje plaćenu funkciju savetnika direktora, Miodraga Petrovića.
Istragu o tome da li je zaista bilo nemoguće smeniti ovu grupu, trebalo je posmatrati i iz ugla onih koji su kvalitetno radili, ali su ipak oterani da ne bi smetali mafiji. Pre nekoliko godina, a u vreme dok su važila ista pravila za zaposlene u Ministarstvima, sa mesta direktora uprave za veterinu smenjen je Ivan Sočo, koji je na tu funkciju došao kao veliki stručnjak dugogodišnji veterinarski inspektor sa zapaženim rezultatima.
Sočo je imao i podršku Aleksandra Vučića, sa kojim je proveo mnogo godina u istoj stranci. Ipak kada su načelnica Sanja Čelebićanin, sekretar ministarstva Danilo Golubović i moćno ime ministarstva Slobodan Šibalić tražili njegovu smenu, Soču je tadašnji ministar Goran Knežević sklonio iz Ministarstva poljoprivrede.
Na sličan način je smenjena i direktorka uprave za veterinu Zorica Novaković. Ova uticajna žena i rođaka tadašnjeg direktora policije Milorada Veljovića, takođe je rešenjem koje je potpisao ministar poljoprivrede Dragan Glamočić sklonjena sa mesta direktora Uprave za veterinu. Njenu smenu organizovao je takođe Danilo Golubović, koji je u ministrov kabinet doveo Sanju Čelebićanin i još nekoliko njemu odanih načelnika koji su tražili da iz ministarstva ode Novakovićeva, "ili će sa posla otići svi oni".
Glamočić je sa tog sastanka otišao u pravnu službu ministarstva i tražio da napišu rešenje koje će biti pravno održivo pred sudom. Oni su ga sročili, i Novakovićevoj više ni Veljović nije mogao da pomogne.
Pravna služba Ministarstva je Petroviću poručivala da je nemoguće smeniti one koji treba da budu smenjeni, uprkos tome što je u interesu države da pre svih ostalih treba smeniti načelnicu odeljenja za veterinarsko javno zdravstvo Tamaru Bošković!
Boškovićeva je, da podsetimo, u Upravu za veterinu došla sa mesta sekretarice bivše ministarke Ivane Dulić Marković. Nedugo nakon što je Dulićka prestala da bude ministarka, Tamara je imenovana za načelnika odeljenja za veterinarsko javno zdravstvo. Ni pre njenog imenovanja u ovoj oblasti nisu cvetale ruže, ali nakon njenog imenovanja u Srbiji se gotovo redovno pojavljuje bruceloza, problem svinjske kuge ne uspevamo da rešimo duže od deset godina, pojavila se i bolest plavog jezika…
Najveći skandal u koji je ova mlada dama upletene i za koji je najviše odgovorna je uvoz neregistrovanih vakcina, bolesti "plavog jezika" i sprovođenje vakcinacije stoke tim vakcinama. Ovaj posao Boškovićeva nije sama sprovodila već su sa njom u tome saučestvovali Budimir Plavšić, načelnik odeljenja za zdravstvenu zaštitu, dobrobit i sledljivost životinja i Siniša Kotur načelnik odeljenja za međunarodni promet i sertifikaciju. Svi oni zajedno, plus Zoran Marinković načelnik odeljenja granične inspekcije i načelnik odeljenja veterinarske inspekcije Zoran Ivanović, odgovorni su za često pojavljivanje zaraznih bolesti kod životinja, koje se u Srbiji pojavljuju što zbog uvoza što zbog lošeg rada Uprave za veterinu.
U Srbiju se uvozi sve i svašta, dok je situacija posebno zabrinjavajuća u oblasti koju treba da kontroliše odeljenje granične veterinarske inspekcije, odnosno načelnik tog odeljenja Zoran Marinković.
Ali, Marinković se ne bavi svojim poslom, nego svakodnevno naređuje uzorkovanje proizvoda koji ne moraju biti uzorkovani, jer dolaze iz zemalja sa kojima je međunarodno odeljenje za sertifikaciju usaglasilo standarde.
Ovo znači da kada životinje koje se uvoze, njihov pregled rade, na primer, danski ili holandski inspektor, ali ne postoji obavezna kontrola i na našoj granici! Ipak, sve se uzorkuje. Uzorkovanje se uvek radi u jednoj laboratoriji. Zbog toga bi trebalo svake godine raspisivati konkurs i ovlastiti što veći broj laboratorija, pa u ovoj oblasti ne bi bilo monopola.
Ovako, Marinković šalje na uzorkovanje i šta se uzorkovati ne mora, kako bi jedan manji broj sertifikovanih ostvario ekstraprofit.
Deo ove grupe je i Zvonimir Rot iz odeljenja za finansijsko materijalne poslove, koji je ukinuo naplatu noćnog rada uvoznicima, pa sada na graničnim prelazima Batrovci i Horgoš, svi koji uvoze životinje, a ranije su pauzirali, tokom noći vrše uvoz. Naime, u noćnoj smeni radi malo veterinarskih inspektora. Sve ovo za inspektore u noćnoj smeni znači da moraju da pregledaju po pedeset kamiona za noć što je fizički neizvodljivo.
Kada se već nije pobunio protiv ovako glupave odluke, Zvonimira Rota, Marinković je trebalo da na ovim prelazima rasporedi još ljudi. Nažalost njemu nedostaju organizacione sposobnosti da se seti da povuče takav potez.
Da je neophodno smeniti Marinkovića, to je svima jasno, ali, posle novih događaja, jasno je i laicima da sa Marinkovićem na čelu granične veterinarske inspekcije bolje biti neće. Zato je i on smenjen. I novi načelnik republičke veterinarske inspekcije Zoran Ivanović nije se proslavio i već je počeo da muti vodu zajedno sa predsednikom udruženja pčelara (SPOS), Rodoljubom Živadinovićem, a sada je i on smenjen.
A 1. Trovači konačno smenjeni!
Smena svih načelnika u Upravi za veterinu Ministarstva poljoprivrede i imenovanje novih poštenih ljudi na odgovorne načelničke funkcije, je najbolja vest koja je mogla da se pojavi u oblasti srpske veterine, tvrdi u izjavi za Tabloid Zlatan Đurić predsednik Unije poljoprivrednika.
Prema njegovim rečima smenjena je grupa trovača, odgovorna što je u Srbiju godinama uvoženo mašinski separisano meso u kome su bile mlevene i kosti, a koje se dodavalo u kobasice roštiljsko i drugo prerađeno meso, pa su ljudi zbog radi toga oboljevali od najgorih bolesti.
– Treba smeniti i sekretare Ministarstva poljoprivrede koji štite smenjene trovače i koji sada pokušavaju da ih vrate na funkcije, kaže Đurić i ističe da sada ima nade da dođu bolji dani za srpsku poljoprivredu. Prema saznanjima Tabloida, većina smenjenih je izbegla da im se uruče rešenja o smeni, tako što su, ili otišli na bolovanje, ili su uzeli iznenadne godišnje odmore…
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SABOTAŽA NA DRŽAVNOM NIVOU PO PITANJU IZVOZA GOVEĐEG MESA
Koliko košta 400.000 doza vakcina za krave protiv zarazne bolesti Nodularni dermatitis – Dermatitis, koje su (biće) uvezene bez primene Zakona o javnim nabavkama, a u skladu sa istim Zakonom, koliko letelica učestvuje u zaprašivanju oblasti gde se bolest pojavila, sa koliko vozila za zaprašivanje sa zemlje raspolaže Ministarstvo i ko je doneo odluku da se postave punktovi na putevima za proveru kamiona koji prevoze životinje?
Vuk Stanić
Srbija je donela odluku da vakciniše krave vakcinom protiv Nodularnog dermatitisa, zbog čega će naredne tri godine važiti zabrana izvoza govedine i to u trenutku kada je na ruskom tržištu potražnja za svim vrstama mesa u porastu!
Odluka o vakcinaciji je pogrešna, jer je problem trebalo da bude rešen zaprašivanjem. Proteklih dve godine mnogi su počeli da uzgajaju bikove zbog potražnje na ruskom tržištu, a zabrana izvoza sada će izazvati štetu merenu desetinama miliona evra.
Zaradiće jedino farmaceuti koji će nam prodati vakcine i oni koji budu dobili proviziju za njihov uvoz! Važno je reći da država dve godine nije preduzela skoro ništa da se kvrgavost, odnosno Nodualrni dermatitis ne proširi preko bugarske i makedonske granice…Bolest prenose komarci, muve i drugi insekti, pa se problem mogao rešiti pojačanim zaprašivanjem u pograničnim oblastima. Ne postoji komarac niti insekt koji je mogao da preleti stotine kilometara i da prenese ovu bolest duboko u Srbiju, dakle trebalo je zaprašivati u pograničnim oblastima.
Problem nije rešavan. Nisu zaprašivali. Za suzbijanje ove bolesti bio je zadužen načelnik odeljenja za zdravstvenu zaštitu, dobrobit i sledljivost životinja Budimir Plavšić.
Pošto se bolest u malim razmerama ipak proširila na Srbiju, u Ministarstvu je oformljen "Nacionalni krizni centar" kojim upravlja savetnik predsednika Vlade za poljoprivredu Dragan Glamočić.
Glamočić koji nije veterinar već je po struci agronom, samim tim nije ni veliki stručnjak za ovu bolest. Shvatio je Glamočić da mu trebaju savetnici koji su veterinari, zato je i angažovao već pomenutog Budimira Plavšića, koji jeste veterinar ali se pokazao i kao nemaran službenik ministarstva odgovoran za širenje ove bolesti.
Prema rečima jednog od najuglednijih doktora veterine u Srbiji i člana savetodavnih tela za izmenu pravilnika Ministarstva poljoprivrede, Miroslava Stojšića ova bolest se ne prenosi sa životinja na ljude, šta više ne prenosi se ni sa životinje na životinju, zapravo ograničena je samo na krave, bikove, junad i goveda, koje ujedu insekti koji su pre toga ujedali životinje zaražene ovom bolešću.
– Ne znam na osnovu čega je Glamočić formirao ekipu ljudi ali mislim da je angažovanje doktora medicine bivšeg ministra zdravlja Zorana Stankovića, dokaz da Glamočić nema pojma o ovoj bolesti. Verovatno je mislio da će se bolest prenositi i na ljude pa da mu je u timu potreban i patolog, objašnjava Stojšić i sa čuđenjem zaključuje da se u našoj državi često neupućenima prepušta da donose odluke od nacionalnog značaja, a posledice se potom ispravljaju godinama.
Prema njegovom mišljenju Plavšić, ali ni Nenad Petrović nisu najbolja veterinarska rešenja za krizni centar. Šta više on kaže da Krizni centar nije ni trebalo formirati, već da su to sve mogli da obave ljudi iz Uprava za veterinu.
U međuvremenu je na sajtu Ministarstva poljoprivrede objavljen tekst odluke da se uveze 400.000 vakcina protiv Nodularnog dermatitisa, dok je OIE (Svetska organizacija za zdravlje životinja) nekoliko dana ranije savetovala da se ne počinje sa masovnom vakcinacijom jer je broj otkrivenih slučajeva za sada mali. Preporučili su druge mere odnosno: zaprašivanje protiv insekata koji bolest prenose i ubijanje zaraženih životinja i praćenje stanja životinja koje su bile u blizini onih koje su zaražene.
Ova organizacija je Srbiji ponudila i 50.000 besplatnih doza vakcine za svaki slučaj, koje bi stajale u rezervi za slučaj izbijanja pandemije. Mi, uvek pametniji od celog sveta, odlučili smo drugačije. Odlučili smo da uvezemo 400.000 jedinica inekcije koja se u prošlosti loše pokazala.
Vakcina koja u trenutku dok se piše ovaj tekst još nije uvezena, ali će u trenutku kada Tabloid bude na kioscima već početi da se primenjuje na srpskim kravama je nepouzdana. Dešavalo se u drugim zemljama da kada krava bude vakcinisana sa tim lekom u kome se nalazi umrtvljen virus Nodularnog dermatitisa umesto da izgradi imunitet na ovu bolest, probije imuni sistem životinje i da ona onda oboli od Nodualrnog dermatitisa!
Zbog toga je ova vakcina u nekim zemljama proglašena opasnom i to za dodatno širenje ove bolesti.
Što se tiče našeg kriznog centra, oni su se za sada pokazali i kao ekipa surovih koljača, koji su nakon pojave kvrgavosti kod jedne krave u štali, naređivali da se zakolju sve druge krave koje su bile sa njom u kontaktu.
Ovo je neviđeni idiotizam koji ni Makedonci ni Bugari nisu primenjivali, jer je neopravdan. Neopravdan je iz razloga što: Nodularni dermatitis stručno rečeno nije. "Kontaginoza", u prevodu na srpski to je bolest koja se ne prenosi sa životne na životinju. Sve zemlje gde se ova bolest pojavila ubijali bi zaraženu životinju.
Stanje se prati 27 dana i ako se životinja u tom periodu ne razboli proglašava se zdravom! Istovremeno se i oblasti u kojima se bolest prijavila pojačano zaprašuju, ali u Srbiji se zaprašivanje i sada loše sprovodi, s obzirom da u pograničnim oblastima iz vazduha zaprašuje samo jedan helikopter. Istina Ministarstvo je na teren poslalo i veliki broj vozila za zaprašivanje, ali svi koji se u ovaj posao razumeju kažu da je zaprašivanje iz vazduha krucijalno.
Takođe je naša ekipa, organizovala punktove na putevima za proveru kamiona koji prevoze krave i goveda na koje su poslali veterinare koji su trebali da obilaze teren i otkrivaju nove slučajeve u štalama. Punktovi ne bi bili potrebni da se donela privremena zabrana transporta krava goveda junadi i bikova kroz Srbiju i preko granice. Onda bi veterinari mogli da obiđu teren i do danas bi se znalo koliko je životinja u kojim oblastima obolelo i da li je potrebna vakcinacija.
Ovo je možda i namerno urađeno, jer, prema našim saznanjima, u Srbiji je obolelo manje od dvadeset krava, što se ne može smatrati epidemijom pogotovo ne pandemijom. U želji da od nadležnih iz Ministarstva poljoprivrede dobijemo informacije bitne za pisanje ovog teksta poslali smo pitanja njihovoj pravnoj službi i ljudima iz kriznog centra: koliko životinja u Srbiji je obolelo od Nodularnog dermatitisa? (odnosno koliko slučajeva je otkriveno).
Koliko košta 400.000 doza vakcina za krave protiv zarazne bolesti Nodularni dermatitis, koje su (biće) uvezene bez primene Zakona o javnim nabavkama, a u skladu sa istim Zakonom?
Da li je istina da je OIE savetovala Srbiji da se životinje ne vakcinišu već da se pokuša suzbijanje zaprašivanjem? Koliko letelica učestvuje u zaprašivanju oblasti gde se bolest pojavila? Sa koliko vozila za zaprašivanje sa zemlje raspolaže Ministarstvo? Ko je doneo odluku da se postave punktovi na putevima za proveru kamiona koji prevoze životinje?
Nodularni dermatitis se pojavio pre dve godine u Makedoniji i Bugarskoj, šta je preduzeto tokom prošle i pretprošle godine da se obezbedimo da bolest ne pređe granicu? Da li je oblast uz granicu zaprašivana prethodne dve godine i kojim intenzitetom? Ko je bio odgovoran za sprečavanje širenja ove bolesti pre formiranja nacionalnog kriznog centra?
Do zaključenja ovog broja nismo dobili nikakve odgovore, osim odluke o jednom smenjivanju sa dužnosti…..
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
ZAHVALNOST: PRAVAC AMERIKA – KAO NAGRADA ZA NAMERAN PROPUST BESPOTREBNOM VAKCINACIJOM STOKE U SRBIJI!!!
Američka ambasada i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, Danilo Golubović, sprečili su smenu više službenika Ministarstva poljoprivrede, a Tamara Bošković načelnica za veterinarsko javno zdravstvo umesto da bude smenjena biće nagrađena!
Zašto je ovoliko stalo ambasadi SAD da sačuva kadrove u Ministarstvu poljoprivrede? Zašto je američki Stejt department spreman da plati Tamari Bošković putovanje, boravak i obuku na "Individuala Visitor Leadership Program" u Americi, vredno pedeset hiljada dolara?
Vuk Stanić
Gospođa Tamara Bošković, načelnica za veterinarsko javno zdravstvo, odgovorna je za vakcinaciju životinja neregistrovanim vakcinama, protiv bolesti plavog jezika. Za uvoz ovih i ovakvih neregistrovanih vakcina odgovorni su i načelnik odeljenja granične veterinarske inspekcije Zoran Marinković i još nekoliko službenika koji su morali da spreče uvoz i korišćenje neregistrovane vakcine.
Protiv Boškovićeve je istina u jednom trenutku pokrenut disciplinski postupak, ali kako stvari stoje taj postupak će biti zaboravljen. Ona će na predlog sekretara Golubovića biti nagrađena putovanjem u Ameriku.
Tamarino putovanje će Stejt department platiti pedeset hiljada dolara, tvrdi ekspert za poljoprivredu i službenica (savetnik) američke ambasade u Beogradu Tatjana Maslać.
Inače službenica američke ambasade Tatjana Maslać, poslala je jednu e. mail poruku direktoru Uprave za veterinu pri Ministarstvu poljoprivrede, Miodragu Petroviću, posle koga je Petrović obustavio sprovođenje nove sistematizacije radnih mesta.
Podsećamo javnost je očekivala da će sistematizacijom biti sklonjeni svi službenici zbog čijih je propusta u radu trpela država Srbija. Jedan od službenika koji je prema saznanjima Tabloida trebalo da bude smenjen je Tamara Bošković, načelnica za veterinarsko javno zdravstvo.
Oblast javnog zdravstva je godinama u lošem stanju, stalno se pojavljuju zarazne bolesti životinja, kuga svinja i vakcinacija od svinjske kuge u Srbiji su trajali duže od bilo koje civilizovane države na svetu. Bruceloza sa više puta pojavljivala, a nisu preduzimane adekvatne mere. Najgori skandal koji je Magazin Tabloid otkrio u ovoj oblasti je vakcinacija životinja neregistrovanim vakcinama, protiv plavog jezika.
Naime, Plavi jezik je bolest koju prenose komarci. U Srbiji nije postojala epidemija plavog jezika, ipak uvezena je neregistrovana vakcina. Uvoz je obavljen zimi kada komaraca nema, pa sve i da se pojavio neki izolovani slučaj bolest se nije mogla raširiti.
U slučaju sumnje prisustva plavog jezika širenje ove bolesti može se sprečiti i zaprašivanjem komaraca. Ipak, Ministarstvo je donelo odluku da se započne sa vakcinacijom goveda. Više stotina grla je vakcinisano neregistrovanom vakcinom, a razmere štete koja je na taj način počinjena srpskom stočnom fondu i potrošačima do danas su nepoznati.
Zbog ovakvih i sličnih propusta novi direktor uprave za veterinu Miodrag Petrović bio je primoran da zatraži od ministarke, Snežane Bogosavljević Bošković, da se pokrene sistematizacija kojom bi sa odgovornih mesta bili sklonjeni svi loši kadrovi u ovoj Upravi.
Petrović je pokrenuo i disciplinski postupak protiv načelnice Tamare Bošković, što su mnogi poljoprivrednici pozdravili. Ipak trećeg marta u 15 časova i pedeset jedan minut Petroviću je stigao mejl iz ambasade Sjedinjenih Američkih Država u kome mu je Tatjana Maslać napisala da je pre godinu dana ministarstvo nominovalo Tamaru Bošković za "Individuala Visitor Leadership Program" (Individualni posetilac programa za lidere IVLP) da program košta 50.000 dolara i da će novac propasti ako Boškovićeva ne bude poslata.
"…Pošto IVLP program traje od 19.marta do 09. aprila 2016. godine još nam je veoma malo vremena ostalo za tehnički deo organizacije puta (viza, avio karta). Napominjem da je program na kome treba da učestvuje Tamara Bošković već napravljen, hoteli i avioni su rezervisani.
Na programu učestvuje oko dvadeset učesnika (većina iz državnih institucija) iz celog sveta, svi troškovi boravka i puta su plaćeni od strane SAD (State department). Samo napomena da programom po učesniku košta oko USA 50.000 dolara i ako sada odustanemo od Tamarinog odlaska za SAD ti fondovi za Srbiju će propasti (zbog kratkog roka otkazivanja ne mogu se fondovi prebaciti na drugu zemlju).
Konkurencije iz celog sveta za IVLP program je veoma oštra i prestižno je dobiti mesto kao učesnik/zemlja na ovom programu. IVLP program je prestižni program koji je u potpunosti finansiran od strane SAD State Departmenta.
Cilj programa je upoznavanje učesnika sa velikim brojem tema iz oblasti poljoprivrede, dok se za stručnjake iz određenih oblasti u ovom slučaju veterine javno zdravlje, bezbednost hrane, procena rizika pripremaju dodatni programi. Zbog veoma kratkog vremenskog perioda, odvojenih fondova za Srbiju i neophodnih dodatnih priprema za put, molim Vas da nas u što kraćem roku obavestite o vašoj odluci da Tamara Bošković bude deo IVLP programa u 2016…" navodi Maslać u svom mejlu.
Pre i posle ovog mejla sekretar Ministarstva poljoprivrede Danilo Golubović, koji zajedno sa Tamarom Bošković često putuje na službena putovanja, već je razglasio po ministarstvu, da će izbiti diplomatski skandal ako Tamara Bošković ne bude predstavljala Srbiju na IVLP programu Američkog Stejt departmenta.
Petrović je kako saznajemo posle ovog mejla i razgovora sa sekretarom Golubovićem odmah obustavio sve smene neodgovornih kadrova u Ministarstvu poljoprivrede, a službenicima američke ambasade je odgovorio da je saglasan da Tamara Bošković učestvuje u IVLP programu.
U dokumentacije do koje je Tabloid došao nalazi se i e-mejl Danila Golubovića, u kome piše:
"…Shodno mejlu koji sam dobio od Ambasade USA u Beogradu, molim Vas da na isti hitno odgovorite kako ne bi došlo do diplomatskog skandala i ozbiljnih problema za Vašu upravu i celo Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine. Ukoliko je potvrđeno da će Tamara Bošković ići, onda proceduru treba pod hitno obraditi. Ja 09.03, imam sastanak sa H.E. Ambasadorom USA i sigurno će me pitati za predmetni problem."
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SRBIJA I SVINJSKA POSLA: NEKONTROLISANO UVOŽENJE HRANE SUMNJIVOG KVALITETA IZ ZEMALJA EU
Evropska unija je u velikim problemima zbog kontra-sankcija Ruske federacije, gde su ranije izvozili milione tona mesnih prerađevina, voća i povrća i gotovih prehrambenih proizvoda.
Jedan od ventila za viškove iz Evropske unije sada je srpsko tržište, koje je prošle godine zatrpano prehrambenim proizvodima Evropske unije. Ko je dozvolio da Srbija bude kontejner najgore robe iz EU, umesto da svoje proizvode izvozi u Rusiju?
Vuk Stanić
U Srbiju je od početka godine samo iz Španije uvezeno milion i sto pedeset hiljada kilograma žive vage svinja, dok je Perutnina Ptuj u Srbiju uvezla 2,1 tone mašinski separisanog mesa!
Istovremeno, od naših seljaka gotovo niko ne otkupljuje tovljenike, i sve teže prodaju stočne i živinske viškove, za ovakvu situaciju krivi su ministarka Poljoprivrede, Snežana Bogosavljević Bošković i ministar trgovine i turizma Rasim Ljajić.
Na pregovorima u Vladi Srbije Unija poljoprivrednika je tražila, da se privremeno stopira uvoz mesa i mesnih prerađevina, kako bi seljaci mogli da prodaju svoje viškove.
– Znamo da ugovori koje ste potpisali sa Evropskom unijom dozvoljavaju privremenu obustavu uvoza, rekli su seljaci ministarki.
U prvom trenutku, očigledno je bila zbunjena, očekujući valjda da ima posla sa neškolovanim ljudima, ali…Poljoprivrednici su je potom iznenadili kada su u nastavku razgovora pokazali zavidno znanje iz ove oblasti, navodeći joj detalje različitih sporazuma i izuzetke koji su dozvoljeni i u kojim situacijama.
Potom su joj skrenuli pažnju i da su dobro upoznati na koji način slične probleme rešavaju u Hrvatskoj i Mađarskoj. Na kraju, ministarka više nije imala kuda i na pitanje da li će obustaviti uvoz ili će seljaci morati da blokiraju puteve odgovorila je kratko: NE!
Prisutnima je rekla da su ona i Ministar Ljajić, obećali strancima da neće biti obustave uvoza mesa i mesnih prerađevina u Srbiju iz Evropske unije. Naime, Evropska unije je u velikim problemima zbog kontra-sankcija Ruske federacije , gde su ranije izvozili milione tona mesnih prerađevina, voća i povrća i gotovih prehrambenih proizvoda. Jedan od ventila za viškove iz Evropske unije sada je srpsko tržište, koje je prošle godine bukvalno zatrpano prehrambenim proizvodima Evropske unije.
Ova godina počela je gore od prošle. U celoj 2015. godini uvezeno je 9.654.760 kilograma svinja , dok je ove godine za samo prva dva meseca uvezeno 1.140.207 kilograma svinja iz Španije. Iz Španije je i bilo najviše kontigenata čak pedeset i četiri.
Svinje se od početka godine uvoze i iz još pet zemalja Evropske unije među kojima, Hrvatske i Mađarske. Firme koje su uvozile su Bajunović, Đurković, Bogalić, Tovilović, Badovinci…
Prema podacima sa kojima raspolažu Tabloidovi izvori, osim svinja iz Španije od početka godine je iz Nemačke i Danske uvezeno 2.722 komada živih svinja za tov…
Ivica Todorić, najveći hrvatski tajkun koji posluje u Srbiji, u Hrvatskoj je vlasnik prodajnog lanca Konzum. I Konzum se od uvođenja ruskih kontra mera suočava sa sličnim problemima kao i drugi privrednici u Evropskoj uniji.
Hrvatsko tržište sada raspolaže kako sa viškovima domaćih proizvoda, ali su zatrpani i robom iz drugih zemalja EU. Ipak, spretnije od svih, Todorić ovaj problem rešava presipanjem preko hrvatsko srpske granice.
Sva Todorićeva roba u Hrvatskoj koja je pred istekom roka zamrzava se , ili se prepakuje i potom upućuje u Todorićeve prodavnice u Srbiji. Prodavnice Idea su može se reći postale otpad za Todorićeve viškove iz Hrvatske. Slična situacija je i u prodavnicama Maksi u kojima se odmrzlo meso iz Evropske unije prodaje kao sveže.
Prema rečima bivšeg radnika industrije mesa Matijević, Mihajla Čepija, meso iz EU stiže u hladnjačama i kada su ga istovarali ono jako smrdi jer je pokvareno . Vozači hladnjača su, kaže Čepi, pričali, da se u Nemačkoj pored kamiona meso otpakuje i ubacuje u nove ambalaže na kojima je drugačiji rok trajanja od onog na ambalažama iz kojih su izvađene.
Potom se sve to trpa u hladnjaču i vozi za Srbiju. Inače, zbog ranijih tekstova objavljenih u Tabloidu, Industrija mesa Matijević sada se suočila sa padom prodaje od čak devedeset odsto, pa se postavlja pitanje šta će ta industrija ovaj puta uraditi sa tolikim povratom, s obzirom da su ga ranije prerađivali i stavljali u viršle, švargle i krvavice.
Matijević je navodno pregovarao sa prodajnim lancem Maksi da otkupe viškove sa kojima zbog novonastale situacije raspolaže. Tokom tih razgovora Matijevića su navodno ucenjivali i pokušali da reketiraju, a pretpostavlja se da ništa od njegovih ponuda nije prihvaćeno pošto su kupili nikad više zamrznutog mesa.
Načelnik, odeljenja granične veterinarske inspekcije Zoran Marinković, je zbog ovakve situacije odavno trebao da reaguje. Morao je da spreči da smrznuto meso ulazi nekontrolisano u Srbiju, ali Marinković je pao u depresiju.
On je kažu upućeni vrlo nervozan jer mu je ukinuta moć da od njega zavise uvozne dozvole ! Do sada je Marinković bio alfa i omega za dodelu uvoznih dozvola kada su prehrambeni proizvodi životinjskog porekla u pitanju.
Sada sve i kada bi hteo Marinković ne može da primi mito od uvoznog lobija. Više niko ne može da pusti nekoliko kamiona neispravne robe, a da mu zauzvrat kupe televizor, ili daju debelu kovertu. Dozvole za uvoz se od prvog marta idu preko kancelarije za međunarodnu saradnju, odakle ih šalju direktno na granicu.
Nikada nije dokazano da je Marinković od nekoga uzeo mito, ali sada kada mu je tako nešto tehnički onemogućeno on je počeo čudno da se ponaša. Nervozan je i često se zatvara u svoj luksuzni i lepo opremljeni kabinet koji nema nijedan drugi načelnik u Upravi za veterinu.
U toj upravi godinama stvari ne funkcionišu, ali proteklih meseci dešavale su se stvari koje su do skoro smatrane ne mogućim. Novi direktor uprave za veterinu zajedno sa ministarkom doneo je novu sistematizaciju radnih mesta, koja je potvrđena na Vladi Srbije. Ovo je trebalo da znači da su svi načelnici smenjeni, i da će oni koji valjaju i kojih je malo biti ponovo imenovani, dok će oni koji ne valjaju biti trajno uklonjeni sa načelničkih mesta.
Još pre sistematizacije smenjena je bivša dugogodišnja načelnica Sanja Čelebićanin. Na njeno mesto imenovan je Zoran Ivanović. Ivanoviću su kolege odmah iskopale podatak da je pre više od godinu dana tokom inspekcijske kontrole u jednoj klanici prebio gazdu klanice.
Istina, gazda se bahato ponašao i predložio inspektorima da uzmu mito i da mu ne pišu prijavu za nepravilnosti koje su otkrili. Gazda klanice je pritom sve to radio krajnje bezobraznim i drskim tonom, a sve se završilo tako da ga je tada samo inspektor Ivanović dobro isprebijao.
Smatrajući da je bolja od novog Načelnika, Sanja Čelebićanin, je podnela žalbu ne njenu smenu i komisija je odlučila da je vrati na posao, ali u rešenje je napisano tako da ona mora biti vraćena u Upravu, ali nije izričito pisalo da mora biti vraćena na mesto Načelnika. Novi direktor Uprave iskoristio je takav tekst rešenja i na posao je nije vratio na mesto načelnika već na mesto savetnika, direktora.
Formalno ona je čak unapređena, jer savetuje direktora lično, u stvarnosti Čelebićaninova nema više moć da sprečava inspektore da kontrolišu one koje ona štiti, pa joj je u stvarnosti funkcija mnogo slabija. Što se same sistematizacije tiče, nikome još nije jasno kada će ona zaista i stupiti na snagu.
Od novog direktora Petrovića je da traženo da protiv Čelebićaninove podnese disciplinske i krivične prijave zbog ranijih propusta u radu. Direktor Petrović smatraju mnogi treba da povuče poteze i pružila mu se istorijska šansa da se obračuna sa korupcijom koja uništava ovu Upravu poslednjih petnaest godina.
Petroviću mnogi zameraju da se sa kriminalcima sporo obračunava, ali ga isto tako i hvale jer je protiv načelnice za veterinarsko javno zdravstvo Tamare Bošković pokrenuo postupak za disciplinsku odgovornost. Inače oblast za koju je ona nadležna puna je propusta, u Srbiji se životinje vakcinišu čak i sa neispitanim vakcinama, o čemu je Tabloid ranije objavio materijalne dokaze.
Široj javnosti Boškovićeva je poznata kao stalna saputnica sekretara Danila Golubovića na njegovim mnogobrojnim putovanjima po svetu. Neke od slika na kojima se u Irskoj provode Danilo i Tamara, Tabloid je objavio u ranijim tekstovima.
Na žalost mnogih pomahnitalih putnika iz Ministarstva poljoprivrede, podivljali uvoz, i visoki putni troškovi bili su tema u kabinetu predsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića.
Službenici Ministarstva poljoprivrede pomahnitalo putuju na seminare u Evropsku uniju i troše državni novac kao da im je poslednji. Najviše od svih putuje sekretar ministarstva Danilo Golubović.
Po povratku u zemlju oni koji su bili na edukativnim seminarima dužni su da prenesu znanje drugim kolegama iz Ministarstva. U poslednjih deset godina koliko smo proveravali nije održana nijedna sednica za prenos stečenih znanja, saopšteno je ljudima iz Vučićevog kabineta. Zbog ovakvog ponašanja sekretara ministarstva Danila Golubovića i drugih, putovanju radi u Ministarstvu poljoprivrede, ministarka za Upravu i lokalnu samoupravu Kori Udovički, tražila je da joj se dostave izveštaji o svim putovanjima službenika.
Šefica pregovaračkog tima Srbije za pridruživanje Evropskoj uniji, Tanja Miščević, ponovo je ovih dana od Vlade Srbije tražila promet genetski modifikovane stočne hrane.
U sklopu uredbe trebalo je da prođe i deo teksta koji bi omogućio da proizvodi koji sadrže GMO više od količine koju propisuju srpski zakoni budu dozvoljeni ukoliko se uvoze iz EU. Za ovaj predlog Miščevićeva je dobila podršku jedne strane ambasade, a njen predlog zasada nije naišao na podršku članova Vlade.
Predlozi Miščevićeve su i ranije bili u suprotnosti sa predlozima drugih ministara čak su mediji pisali o tome da psotoji sukob između nje i ministarke za evropske integracije Jadranke Joksimović.
Miščevićeva je ranije izjavila da Srbija planira da ispuni sve uslove za ulazak u Svetsku trgovinsku organizaciju (STO), uključujući usvajanje zakona o genetski modifikovanim organizmima. Suprotno izjavama Miščevićeve, postoje zemlje koje su članice Evropske unije i svetske trgovinske organizacije, a da su na svojoj teritoriji zabranile uzgajanje, proizvodnju i promet GMO.
Jedan od blistavih primera je susedna Mađarska, koja je članica Evropske unije, a u svoj Ustav je unela zabranu prodaje zemlje strancima i zabranu proizvodnje i prometa GMO. GMO je u međuvremenu u gotovo svim oblicima zabranjen i u Ruskoj federaciji.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
PROMOCIJA HERBICIDA NA NJIVAMA SRBIJE: PREPARAT KOJI UNIŠTAVA SRPSKO SELO I LJUDSKO TELO!!!
Dok se u Srbiji svom snagom uvoze otrovi svih vrsta, koje koriste domaći povrtari i prerađivačka industrija, dotle se u Ruskoj federaciji donosi zakon prema kome će takva aktivnost biti krivično gonjena, i smatraće se aktom bioterorizma! A, promoteri širenja GMO i svih proizvoda američke kompanije "Monsanto" iz Vlade Srbije, rade nesmetano svoj zločinački posao.
Vuk Stanić
Ukoliko se herbicid koga seljaci popularno zovu Total, koji je već u upotrebi na srpskim njivama, raširi još više, veliki broj Srba koji žive u zdravim sredinama, gde do sada nije bilo mnogo slučajeva raka i leukemije, suočiće se sa ovim ali i nekim retkim i smrtnim bolestima. Procenat smrtnosti novorođenčadi će takođe porasti, a rađaće se i deca sa deformitetima.
Direktan krivac što ovaj preparat već sada malo po malo uništava srpsko selo, je Ministarstvo poljoprivrede Srbije. Veliko je pitanje da li su neka od dece za čije se lečenje novac skuplja SMS-ovima, u takvom stanju završila zbog korumpiranih službenika koji su legalizovali korišćenje glifosata i drugih kancerogenih materija u tretiranju bilja u Srbiji.
Indirektan krivac je televizija B92 i drugi mediji koji prave besplatnu reklamu za ovaj preparat preporučujući ga seljacima kao rešenje koje je zdravije od spaljivanja letine?! Od spaljene letine još niko nije dobio rak, od Totala jeste.
Total je preparat na bazi glifosata, u Srbiji se može kupiti i pod imenom Glifosan.
Legalizovalo ga je Ministarstvo poljoprivrede, kojim zvanično upravlja ministarka Snežana Bogosavljević, a u stvarnosti ga vodi sekretar ministarstva Danilo Golubović.
Bez ikakve griže savesti, Danilo Golubović i Bogosavljevićeva preparate na bazi glifosata drže na listi dozvoljenih herbicida sa izgovorom da su oni dozvoljeni i u Evropskoj uniji.
Činjenica da su takvi proizvodi odgovorni za stotine hiljada nesrećnih sudbina širom sveta, njih ili ne interesuje, ili su oni nekompetentni za obavljanje funkcija na kojima su. Istina je da je pravilima koja važe na nivou Evropske unije dozvoljeno koristiti herbicide na bazi glifosata. Istina i da je dokazano da je u pitanju kancerogena hemikalija.
Činjenica je da je Holandija, država koja ima najrazvijeniju agroprivredu u Evropskoj uniji, zabranila glifosat i tako svoje pravilnike stavila iznad onih koje propisuje Komisija Evropske unije.
Takođe, činjenica je da je Kolumbija zabranila da se takvim herbicidima zaprašuje iz aviona, da je u Argentini rođen veliki broj dece sa deformitetima, čije su majke tokom trudnoće bile u kontaktu sa ovim herbicidom.
Činjenica je i da su u Evropskoj uniji farmeri sami uspeli da se informišu o štetnosti ovog zla i da je tamo pored jake kampanje najuticajnijih medija napokon pokrenuta javna debata o zabrani ovakvih herbicida. Većina poštenih farmera u EU, je već prestala da koristi sve što ima veze sa glifosatom.
Ipak, kod nas je promocija ovog zla tek počela…
U interesu nacije, važno je obavestiti sve one koji obrađuju zemlju, da ne koriste Total odnosno nijedan preparat na bazi glifosata, jer je u pitanju hemikalija koja može izazvati rak kod lica koja konzumiraju biljke koje su sa njime tretirane!
Ovaj preparat takođe može izazvati rak kod lica čija koža dođe u neposredan dodir sa istim. Putem podzemnih voda on može dugoročno zagaditi vodoizvorišta i bunare i sa pijaćom vodom stići u organizme građana koji će potom oboleti od najgorih bolesti.
Prema poslednjim statističkim podacima, u Srbiji 33. 000 ljudi godišnje oboli, a 21. 000 umre od raka, zato apelujemo posebno na velike proizvođače da povedu računa čime tretiraju hranu, jer nije sve u profitu.
Na kraju krajeva što više potrošača oboli i umre od raka, manje će biti onih koji konzumiraju, odnosno u interesu ostavrivanja profita je i da nacija i konzumenti budu zdravi kako bi duže mogli da konzumiraju na tržištu.
Proizvođači glifosatnih herbicida u EU se trenutno suočavaju sa viškovima koje ne mogu da prodaju, pa se pretpostavlja da će isti biti po damping cenama prodavati zemljama trećeg sveta kao što je Srbija.
Srbija istina nije zvanično zemlja trećeg sveta, ali se razvijene ekonomije prema nama odnose na isti način kao i prema drugim siromašnim zemljama u koje se izvozi pod sloganom: "…Ljudi će umirati od našeg proizvoda, ali će mo ostvariti profit koji će nam omogučiti da proizvedemo još bolje i isplativije."
Prednost srpskog tržišta, kapitalisti iz EU vide u tome što smo mnogo geografski mnogo bliže od afričkih zemalja ili onih u dalekoj Aziji, prema kojima se odnose na isti način kao prema nama.
Kako bi smo čitaocima što slikovitije objasnili kakvo zlo nas može zadesiti ukoliko se proizvodi na bazi glifosta domaće i strane proizvodnje rašire po Srbiji, predstavićemo sudbinu Argentine gde se glifosatskim proizvodima kompanije Monsanto sada već decenijama zaprašuju usevi.
U nastavku ćemo prezentovati kako je Monsanto napravio svoj prvi proizvod ovakve vrste i izneti radnu pretpostavku da se ovi herbicidi u Srbiji namenski šire kako bi na našim njivama u budućnosti mogle da rastu samo GMO kulture.
"…Imamo svog čoveka u srpskom Ministarstvu poljoprivrede"
Kada se zemlja dovoljno dugo tretira glifosatskim herbicidima, ona u jednom trenutku počinje da bude manje plodna. Ako se u taj proces kasnije uključi i Monstantov Raund ap, koji naši seljaci kao i ostale glifosate zovu Total, može se desiti da na toj zemlji više ne može da raste gotovo ništa. Ono što će i na tako uništenoj zemlji sigurno rađati su GMO kulture razvijene u Monsantovim laboratorijama.
Kada se povežu sledeće činjenice, neke stvari postaju još jasnije: Monsanto je odavno prisutan u Srbiji. Iz godine u godinu pojačava se kampanja za korišćenje Total herbicida. Nezamenjivi državni sekretar u Ministarstvu poljoprivredem Danilo Golubović, forsira propise koji dozvoljavju Total.
Američke diplomate u dokumentima objavljenim na Vikiliksu kažu: "…Imamo svog čoveka u srpskom Ministarstvu poljoprivrede", iz istih dokumenta saznajemo da pomažu firmu Monsanto u celom svetu, i da su aktivno lobirali u vreme ministrovanja Saše Dragina da se srpskim zakonom dozvoli GMO.
Onda je skoro jasno da je najnovija promocija herbicida na bazi glifosata, zapravo nastavak lobiranja za kompaniju Monsanto i druge kompanije poput Al Dahre koje očigledno imaju u planu da od Srbije naprave GMO koloniju kakva je Argentina postala.
Firma Al Dahra koja se između ostalom bavi i GMO usevima je u Srbiju stigla preko premijera Aleksandra Vučića, odnosno njegovog prijatelja šeika iz Emirata.
Sa druge strane, ozloglašeni Monsanto u Srbiji ima dve svoje firme, i paralelno ih zastupa i Miodrag Kostić koji prodaje njihova semena.
Jedna Monsantova kompanija registrovana je pod nazivom "Monsanto Serbia d.o.o" iz Novog Sada osnovana je 2010. godine. Vlasnik te kompanije je "Monsanto Invest B.V." iz Holandije.
Zakonski zastupnik je dr Zoran Petrović. Ta firma je sa pet zaposlenih prošle 2010. godine ostvarila poslovni prihod veći od 64 miliona dinara, ali i gubitak od 13,5 miliona dinara.
Posle loših poslovnih rezultata nisu zatvori nelikvidnu kompaniju u Srbiji? Verovatno je gubitak bio samo na papiru.
Monsantova druga kompanija se zove "Predstavništvo Monsanto Holandija B.V." iz Novog Sada. Ta kompanije je samo predstavništvo stranog pravnog lica u Srbiji. Registrovano je 2. aprila 1999. godine, nekoliko dana posle početka bombardovanja Srbije, a zakonski zastupnik je takođe dr Zoran Petrović.
Na zvaničnom sajtu firme "MK Seed", koja posluje u sklopu "MK Group" Miodraga Kostića, navodi se da je ta kompanija generalni uvoznik i distributer "Dekalb" hibrida kukuruza čiji je proizvođač "renomirana svetska semenska kuća Monsanto".
Kostić je ranije rekao da je hibrid, koji uvozi nije Zakonom zabranjen jer se ne radi o GMO. Međutim, teško je za poverovati da kompanija Monsanto, koja je omražena u celom svetu zbog forsiranja GMO hrane, u svom opisu poslovanja za Srbiju pravi prirodno ukrštene biljke.
Kostićev stav po pitanju GMO se menja iz godine u godinu. Pa je tako jednom prilikom izjavio da nije lobista za GMO da bi kasnije rekao da Srbija mora da prihvati GMO.
Veliki je uspeh da Srbija uopšte ima zakon koji brani GMO uzgoj i promet. Nažalost zakon se često ne poštuje niti ima kontrole na terenu pa je Vojvodina puna GMO useva.
Sa druge strane, Ruska federacija je shvatila da se prema GMO mora zauzeti ozbiljniji stav od proste zabrane, pa je u rusku Dumu nedavno ušao predlog zakona koji kaže: "Uzgoj genetskih modifikovanih organizama biće krivično delo."
Ne samo da će za razliku od Srbije gde se uzgoj GMO tretira kao prekršaj to delo u Rusiji biti označeno kako krivica, već će se oni koji se takvim uzgojem budu bavili biti kažnjavani kao teroristi!
Ako Rusija usvoji ovakav zakon, oni će biti i prva zemlja koja je zakonski GMO definisala kao bio terorizam . Kada terorista počini zločin on obično ubije nekoliko ljudi. GMO sa druge strane može da povredi desetine ili stotine ljudi.
Konsekvence su mnogo gore u slučaju da se GMO distribuira nego u slučaju konvencionalnog terorističkog napada. Zato i konsekvence za izvršioca moraju biti mnogo strože.
Kazna mora biti proporcionalna zločinu, izjavio je nedavno za rusku televiziju Raša tudej, koautor ovog predloga Kiril Hersakov, član Ruske dume i član skupštinskog odbora za poljoprivredu. Ruski krivični zakon predviđa kao kazne za terorizama petnaest godina zatvora i doživotnu robiju.
Teror "Monstanta" niko neće preživeti
Američka kompanija Monsanto uništava živote ljudi širom sveta, a pretpostavlja se da je najviše dece zbog njihovog proizvoda na bazi glifosata "Raund ap" stradalo u Argentini.
Najpoznatija žrtva čije slike su prvi put objavljene u bostonskom magazinu je devojčica Kamila Veron, u trenutku kada je ova slika napravljena ona je imala dve godine i rođena je sa višestrukim poremećajima unutrašnjih organa i veoma ozbiljnim invaliditetom.
Lekari su Kamilinoj majci Silviji Ačaval rekli da je njena bolest posledica delovanja (Monsantovih) agrohemijskih proizvoda, iako je teško naučno dokazati stopostotnu vezu između pojedine hemikalije i bolesti raka i drugih urođenih deformacija. Lekari naglašavaju da su njihovi nalazi u okviru standarda veoma ozbiljne Vladine istrage.
Gospođa Ačaval je izjavila: "…Oni su mi rekli da je uzrok bolesti kontaminirana voda jer je cela okolina intenzivno zaprašivana otrovnim hemikalijama"…Kako bi prikrili istinu i naučne dokaze, kompanija Monsanto finansira izradu manipulativnih naučnih radova kojima se obmanjuju ljudi širom sveta.
Ljudi su potpuno nemoćni jer ova korporacija u dogovoru sa svetskim vladama vrši depopulaciju stanovništva, ali i prilagođavanje planete svojim GMO proizvodima koji doslovno uništavaju sve živo i neživo što postoji na Zemlji.
Na primer, agrohemijsko zaprašivanje u Argentini dramatično je uvećano. Sa devet miliona galona, koliko je bilo u 1990. godin,i danas se potroši i do 84 miliona galona ovih otrova.
U Argentini postoji i manjak zakonske regulative, baš kao i u Srbiji, što je dovelo do toga da je argentinsko stanovništvo vrlo izloženo otrovnim hemikalijama koje kontaminiraju kuće, dvorišta, škole, pijaću vodu, i na taj način i celokupnu ljudsku populaciju…Lekari i naučnici upozoravaju da nekontrolisano zaprašivanje preti da ozbiljno ugrozi argentinsku naciju.
Američka biotehnologija pretvorila je Argentinu u trećeg svetskog proizvođača GMO soje, koja je otporna na glifosate, pa se njen plod širi na druga polja, plantaže kukuruza i pamuka. Sve je više naučnika koji javno govore i upozoravaju da je ovo nekontrolisano tretiranje i špricanje hemijskim otrovima plantaža uzrok velikog broja obolelih ljudi registrovanih u južnoameričkim bolnicama.
Opasni glifosat (na engleskom Glyphosate), koji je ključni sastojak Monsantovih proizvoda, korišćen je u Argentini između osam i deset puta više nego što je to opšta praksa u SAD-u. Argentina ne primenjuje nacionalne standarde za poljoprivredne hemikalije, prepuštajući odluke o tome autonomnim provincijama i nadzoru lokalnim opštinama.
Kako bi smo još slikovitije opisali šta čeka Srbe ako nas plaćeni mediji i lažni stručnjaci uvuku u Monsantovu igranku, objavljujemo i sliku druge argentinske devojčice takođe žrtve GMO industrije, Aise Kano.
Aisa Kano živi u selu Avia Terai, provinciji Čako u Argentini i ima dlakave madeže po celom telu koje lekari nikako ne mogu da objasne. Iako je ovu bolest nemoguće dijagnostikovati, doktori su se složili kako bi ova vrsta urođene mane mogla da bude posledica agrohemikalija. U provinciji Čako, deca imaju četiri puta veće šanse da se rode sa jezivim urođenim deformacijama, posledicama biotehnologije koja se drastično širi u argentinskoj poljoprivredi.
Na trećoj slici argentinskih žrtva je bivši radnik plantaže Fabian Tomasi, / koji je u trenutku kada je izrađena slika imao 47 godina. Ova slika je dokaz da glifosat ne ubija samo decu.
Fabian je fotografu dopustio da slika stanje njegovog mršavog tela, dok stoji u svojoj kući u Basavilbasu u provinciji Entre Rios. Posao Tomasija je bio da puni zaprašivače, koji nikad nisu smeli da budu prazni hemikalijama. Kako tvrdi, on nikada nije bio obučen za rad sa pesticidima. Sada je na samrti jer pati od polineuropatije.
– Pripremao sam milione litara otrova bez ikakve zaštite, bez rukavica, bez maske ili posebne odeće, ništa nisam znao. Tek sam kasnije saznao što sam sebi učinio kada sam otišao kod lekara, rekao je.
Prvi Monsantov proizvod koji je sadržao glifosat je agens oranž, koji kao bojni otrov prodavan američkoj vojsci.
Taj otrov Amerikanci su iz vazduha bacali na vijetnamsku prašumu, koja je posle zaprašivanja doslovno nestala. Iza agensa oranž ostajala je neplodna zemlja na kojoj Vijetkong borci nisu imali gde da se sakriju.
Kod američkih i vijetnamski boraca, koji su došli u kontakt sa ovim otrovom, desilo se u velikom broju slučajeva da im se rode deca sa deformitetima. Viškove neprodatog otrova agens oranž, Monsanto je spaljivao u krugu fabrike. Jednog dana su uradili analizu ostataka posle spaljivanja verujući da ne postoji živi organizam koji može da preživi taj otrov i spaljivanje.
Na iznenanđenje Monsantovih naučnika, otkrivena je čak i jedna bakterija koja može da živi u kontejnerima u kojima se spaljuje agens oranž.
Deo DNK, lanca te bakterije, kasnije je u laboratorija uspešno ubačen u kukuruz, soju i druge oblike biljnog života. Potom je proizveden herbicid Raund ap, sličan agensu oranž na bazi glifosfata, od koga umiru svi korovi ali i sve biljke, osim onih u koje je ugrađen deo DNK lanca one bakterije iz kontejnera za spaljivanje kompanije Monsanto.
Pretpostavlja se da kada plaćeni naučni radnici iz kategorije "doktor Mengele" ali mediji, poput televizije B92 propagiraju proizvode na bazi glifosfata, u državama gde je uzgoj GMO proizvoda zabranjen, zapravo rade pripremu terena za dolazak GMO.
A 1. Povrtarima nikad gore
Na kvantaškim pijacama širom Srbije, cena povrća je nikad niža. Cene su toliko niske da se povrće ne isplati prodavati, pa će paradajz iz leskovačkog kraja najverovatnije kao i krastavci pre nekoliko meseci završiti na đubretu.
Paradajz koji iz uvoza koji Beograđani kupuju u trgovinskom lancu hrvatskog tajkuna Ivice Todorića (Idea) plaćaju od pedeset i više dinara po kilogramu, zauzeo je mesto na policama, dok naše seljake nakupci na kvantaškim pijacama ponižavaju i savetuju da im ga prodaju po ceni od pet dinara za kilogram!
– Prodaj ili baci, jer na suncu će ti istrune, reklisu nedavno malom proizvođaču iz Leskovca Draganu Nikoliću Rokiju na kvantaškoj pijaci.
On u izjavi za Redakciju tvrdi, da mu je ponuđena otkupna cena od pedeset dinara za gajbu, s tim da mora bespovratno da im da i gajbe. Nikolić posebno naglašava: "…Gajbice sam platio 30 dinara, utovario i dovezao iz Leskovca, u gajbici ima deset kila i oni mi nude pedeset dinara za gajbu, pa ti sam izračunaj koliko hoće da mi plate po kilogramu…".
Slična situacija zadesila je u isto vreme i francuske seljake. U ovoj zemlji supermarketi su takođe zatrpani jeftinim poljoprivrednim artiklima koji su ranije izvoženi u Rusiju.
Ipak način na koji su francuski farmeri reagovali je drugačiji od ovog na koji se naši bune. Ali, za razliku od naših, francuski seljaci su danima blokirali puteve i prilaze otkupnim centrima, a blokada je osim parkiranja vozila na prilazne puteve i glavne raskrsnice podrazumevala da se istovari i stočno đubrivo (stočni izmet) ispred supermarketa koji nisu hteli da otkupe njihove proizvode po isplativim cenama.
U Francuskoj se nije protestovalo samo zbog povrća kako kažu već i zbog veštački niskih cena mleka i mesa. Sa druge strane u Srbiji protesta nema, a uvoz mašinski otkošenog, odnosno separisanog mesa, treće kategorije od čijeg konzumiranja se dobija rak je i dalje u toku. Radno telo Ministarstva poljoprivrede koje bi trebalo da izradi pravilnik koji to zabranjuje prošle nedelje nije održalo sednicu zbog posete "troglavog" predsedništva BiH.
A 2. Ko i kako reklamira Glifosan i Total
U emisiji "Dobra zemlja", na televiziji B92, agro-stručnjak Branislav Veljković dobio je prostor da osam minuta reklamira proizvod Glifosan, a da pritom nigde na ekranu nije pisalo da je u pitanju zakupljen termin, ili PR prezentacija tog proizvoda.
Novinar Uroš Davidović nedavno je u svojoj emisiji dao prostora za značajnu temu "nestanak više stotina hektara državne zemlje iz katastara i preknjižavanja te iste zemlje na privatna i pravna lica..". On je zbog toga među upućenima bio prepoznat kao hrabar čovek, dok su se, istovremeno, zbunili otkud ta tema na RTV B92.
To je trajalo, sve dok Davidović je pomogao reklamiranje Glifosana, i to tako što ga je sa Veljkovićem aktivno preporučivao seljacima, da umesto spaljivanja letine iskoriste ovaj herbicid.
Davidović je na društvenim mrežama opisan duhovito i kao novinar koji je pao u trans reklamirajući Total. Video prilog iz ove emisije postoji na Jutjub kanalu pod naslovom "Kako pravilno i efikasno koristi Total na njivi, a šta raditi u voćnjaku – nova stvar".
Osim televizije B92, Total je proteklih meseci dobio slične prikrivene reklame u više stručnih časopisa i internet portala.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
UVOŽENA KANCEROGENA HRANA U SRBIJU PREKO DILA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I STRANIH BIOTEHNOLOŠKIH KOMPANIJA!!!
Od početka ove godine, u Srbiju je ušlo preko sto tona mesnih prerađevina koje su zabranjene u EU, čak i kao hrana za pse i mačke! Ministarstvo unutrašnjih poslova i bezbednosne službe se već godinama ne oglašavaju o tome kakva su im saznanja o kriminalnim aktivnostima uvoznika prehrambenog smeća. Javnost u Srbiji ne zna ni ko je od naših stručnjaka, zaposlenih u državnoj službi i funkcionera interesno povezan sa biotehnološkim kompanijama i stranim vladama, koje nam agresivno nameću tu višestruko dokazano štetnu tehnologiju.
Vuk Stanić
Tokom 2014. godine, u Srbiju je uvezeno 22 miliona tona mleka. Jedina mlekara koja je proteklih nedelja otkupljivala mleko od malih srpskih gazdinstava je Šabačka mlekara, ali ova mlekara, verovali ili ne, nije stavljena na spisak onih koji mogu mleko otkupljivati u skladu sa Vladinim programom!
Kako menadžmentu te mlekare nije u interesu mešetarenje i uništenje malih proizvođača, oni su stvari stavili na papir i izračunali da se ipak isplati kupovati mleko od srpskih seljaka. Istina, dok traje ovaj kriminalni režim, Šabačka mlekara nikada neće takvim poslovanjem ostvariti nenormalne zarade kakve interesuju grupaciju Salford, ali će moći da posluje uspešno i pozitivno.
Istražujući zbog čega Vlada Srbije nije Šabačkoj mlekari dozvolila da i ona zaradi na interventnom otkupu mleka, rečeno nam je da je na spisak onih koji mogu da učestvuju u interventnom otkupu pre svih uticao ozloglašeni sekretar Ministarstva poljoprivrede Danilo Golubović.
Kao što već godinama radi, Golubović i sada zagovora stvari koje su na štetu malih proizvođača, ali i zdravlja nacije. Da je radio po zakonu i u interesu države, on je odavno trebao da pokrene inicijativu zabrane uvoza smrznutog mesa, mleka, ali i svinja iz Evropske unije, jer bi u tom slučaju domaći proizvođači imali daleko veći profit, a država Srbija veće prihode od doprinosa i poreza koje bi mali proizvođači platili. Ali, njegova kriminalna aktivnost jednostavno ne sme da stane! Ko jednom uđe u kolo sa velikim, mafijaškim distribucijama prehrambenog đubreta, za njega nema stajanja…
Sasvim opravdano se sumnja, i da velike količine mleka koje su uvezene u Srbiju, vode poreklo od krava koje su hranjene genetski modifikovanim (GMO) usevima. Nikome u Ministarstvu poljoprivrede ne pada na pamet da to i proveri…
Na poslednjem sastanku kome su prisustvovali predsednik Vlade Aleksandar Vučić, službenici Ministarstva poljoprivrede i mali proizvođači koji su tražili da Vlada Srbije stopira nekontrolisani uvoz mesa, mleka, mlečnih proizvoda, Golubović se usprotivio ovakvom zahtevu ističući da sporazum sa EU to ne dozvoljava.
Na opšte zaprepašćenje prisutnih, jedan od malih proizvođača izvadio je iz džepa pomenuti sporazum i okrenuo stranu na kojoj piše da Srbija ima pravo na "prelevmane" u trgovini sa EU.
Prelevmani i služe, istakao je ovaj paor, da države koje treba da pristupe EU, a nisu još dovoljno ekonomski jake, zaštite svoje poljoprivrednike i dozvoljeno ih je držati na snazi sve do punopravnog članstva u EU…
Ovo nije i jedini slučaj da Golubović namerno pogrešno citira, međunarodne sporazume, u korist domaćih tajkuna i velikih multinacionalnih kompanija.
Državni sekretar najavio je i izmenu Zakona o genetski modifikovanim organizmima kako bi se udovoljilo zahtevu Svetske trgovinske organizacije (WTO). Prema Golubovićevom tumačenju Srbija je dužna da dozvoli promet GMO proizvoda jer je to obaveza koja proizilazi iz duha slobodne trgovine koja je predviđena sporazumom STO.
Da ovo nije tačno potvrđuje i činjenica da je Evropska komisija krajem aprila, pripremila novi propis koji dozvoljava zemljama članicama da zabrane uvoz GMO hrane! Zapravo jedina zemlja od svih članica STO koja zahteva od Srbije da dozvoli promet GMO, je Amerika! Koja nije članica Evropske unije!
Uvoz stranog trećerazrednog mleka
Investicioni fond Salford, koji je osnivač Denjub fuds grupe, koja je kupila Beogradski Imlek i Subotičku mlekaru, glavni je krivac za aktuelni poremećaj na srpskom tržištu mleka. Umesto da sa drugim velikim igračima otkupe viškove mleka od 7.000 domaćinstava kako je tražila Vlada Srbije, oni su uvezli veliku količinu mleka u prahu iz Holandije.
Holandsko mleko u prahu, Salford je zapravo dovezao do Bosanske Dubice, odakle je na sumnjiv način uvezeno u Srbiju, kao bosansko mleko u prahu. Upućeni tvrde da u Bosni i Hercegovini ne postoji nijedno postrojenje za preradu mleka u mleko u prahu, što je još jedan dokaz da je zapravo Salford preko Dubice samo "štelovao" papire.
Kako bi smo pojasnili zašto je Salford imao interes da ovo uradi, podsetićemo da je Vlada Srbije odobrila projekat po kome je trebalo da 25 velikih otkupljivača mleka, kupe viškove od 7.000 malih srpskih proizvođača.
Takva odluka je donesena kako bi se sprečilo da seljaci svakodnevno bacaju mleko. Veliki igrači su trebali da otkupe mleko, prerade ga u prah, i da ga potom prodaju Robnim rezervama. Robnim rezervama je takođe naređeno da mleko u prahu i otkupe, i tako je problem malih proizvođača trebalo da bude rešen u potpunosti.
Međutim, kako Salford u Srbiji ima postrojenja da mleko koje otkupi od seljaka preradi u prah, tu nije trebalo da bude većih problema. Ipak, oni su izračunali da je jeftinije da uvezu već gotovo mleko u prahu, koje decenijama stoji u holandskim magacinima, i da ga potom prodaju Robnim rezervama.
Kako je državna administracija i sva politička elita sastavljena od korumpiranih kriminalaca, Salfordu je pošlo za rukom da prvi deo prevare uspešno sprovede. Holandsko mleko u prahu je uspešno uvezeno u Srbiju, ali su na opšte iznenađenje svih, službenici Robnih rezervi svoj posao uradili u skladu sa zakonom.
Ljudima iz Salforda su objasnili da oni treba da isporuče mleko u prahu koje su proizveli od domaćeg mleka, a ne da im šalju ono koje su uvezli iz Holandije. Glumeći naivnost, iz Salforda su saopštili da očekuju da Robne rezerve hitno prime 80 tona mleka u prahu koje su poslali, jer je u pitanju baš kao što je i traženo proizvod urađen od domaćeg mleka.
Ne verujući da neko može da bude toliko bezobrazan i pokvaren, službenik Robnih rezervi im je skrenuo pažnju:
– Mleko u prahu mora imati prateću dokumentaciju, u kojoj piše, od kojih je gazdinstava koja količina svežeg mleka otkupljena sa datumima i validnim popisima. Ta dokumentacija mora odgovarati onoj koja prati mleko u prahu za koje tvrdite da je napravljeno od domaćeg mleka.
Količine onoga što je otkupljeno moraju se poklapati sa sa onim što šaljete. Znate jedan kilogram neobranog mleka daje oko 200 g. mleka u prahu, pa ukoliko želite da primimo i uskladištimo 80 tona koje ste poslali potrebno je da nam date dokaze da ste kod malih domaćinstava kupili 400 tona mleka, a vi tu dokumentaciju nemate…
U međuvremenu, više službenika Robnih rezervi je pod stalnim pritiskom, prećeno im je, ali za sada nisu popustili pod pretnjama tajkuna.
Inače Salford i druge 24 kompanije mesecima ucenjuju male proizvođače cenama koje su ispod tržišnih, dok svoje proizvodne kapacitete popunjavaju uvozom trećerazrednog jeftinog mleka, mleka u prahu i drugih gotovih mlečnih proizvoda.
Srpski političari interesno povezani sa biotehnološkim kompanijama
Razumno objašnjenje za postupanje ljudi kao što su sekretar Golubović ili šef pregovaračkog tima za pristupanje Srbije EU Tanja Miščević nema, jer i oni sami dobro znaju da je, Svetska zdravstvena Organizacija (WHO) objavila je da je glifosat, aktivni sastojak u herbicidu "Raundap" (Roundup) Monsanto korporacije, kojim se prskaju GMO usevi kancerogen za ljude.
Činjenica da Luksemburg skoro ništa od zakona o GMO nije uskladio sa EU a članica je i EU i STO-a, a što je u suprotnosti sa tvrdnjama domaćih GMO lobista da je slobodan promet degenerisane hrane uslov svih uslova. Srećom u EU se sve više ljudi priziva pameti pa je tako u Nemačkoj, krajem Januara, 50.000 ljudi bilo na protestu protiv GMO, i protiv Sporazuma o slobodnoj trgovini EU i SAD (TTIP)!
Iz svega navedenog jasno je, Srbija ne treba da menja zakon o GMO tako da on bude opušteniji, već ga treba pooštriti i dozvoljeno prisustvo od 0,9 odsto GMO organizama koliko je sada dozvoljeno, treba zameniti potpunom zabranom prisustva GMO, makar to značilo zatvaranje Mekdonaldsa ili da na rafovima prodavnica više neće biti Nestle čokolada.
Nažalost, u Srbiji ima mnogo beskrupuloznih, pa su tako neki od službenika Ministarstva poljoprivrede tvrdili da je dobro da za obnovu našeg stočnog fonda, desetkovanog u poplavama, koristiti modifikovane sojine sačme za ishranu životinja. Ta sačma je jeftinija i krupnija, isticali "stručnjaci" Ministarstva poljoprivrede protekle godine.
Ipak, mnogo je indicija da ova vlada ne odustaje od namere da liberalizuje domaće tržište za GMO proizvode. Od parlamentarnih političkih stranaka nijedna nije zauzela stav, i retke su one organizacije koje su jasno i nedvosmisleno rekle da su protiv GMO.
Interesantno je da svaki put kada krenu medijske pripreme za izmenu Zakona o GMO, vlast koristi istu frazu: Zakon nije bezbedan i ne štiti na dovoljan način naše stanovništvo!
Zakon definitivno ima manjkavosti, pošto bi morao da bude znatno restriktivniji, ali glavni problem je što ga naše vlasti ne primenjuju, pa zato imamo ilegalne zasade. Nemamo podataka o tome, kako su se i da li su se uopšte završili postupci protiv brojnih prekršilaca, koji su unosili genetički modifikovano seme u Srbiju i bavili se uzgojem zabranjenih biljnih kultura.
Ministarstvo unutrašnjih poslova i bezbednosne službe se već godinama ne oglašavaju o tome kakva su im saznanja o kriminalnim aktivnostima vezanim za nepoštovanje postojećeg zakona, kao ni ko je od naših stručnjaka, zaposlenih u državnoj službi i funkcionera interesno povezan sa biotehnološkim kompanijama i stranim vladama, koje nam agresivno nameću tu višestruko dokazano štetnu tehnologiju.
Između ostalog, Tužilaštvo se uopšte nije izjasnilo o krivičnoj prijavi koju je grupa građana podnela protiv bivšeg ministra poljoprivrede, sada Vučićevog savetnika, Dragana Glamočića, koga više ne štiti imunitet.
U svojoj izjavi medijima povodom namere da se legalizuje GMO, sekretar ministarstva poljoprivrede Danilo Golubović navodi i da će Vlada RS o izmenama zakona odlučivati u saradnji sa stručnom javnošću u zemlji. Njegova izjava je najbolji dokaz da vlast ne planira da pitanje GMO, stavlja ne referendum, odnosno da će narod biti isključen iz odlučivanja o svojoj sudbini.
Da li Vučićev brat uvozi zatrovano, separisano meso?
Prema sada važećim propisima EU, GMO ne može biti pušten na tržište ukoliko nije prošao temeljnu procenu rizika Evropske agencije za bezbednost hrane i ekspertskih tela zemalja članica i dobio dozvolu.
Pored toga, potrebno je da firma koja ima dozvolu sprovodi striktan nadzor mogućih neželjenih efekata GMO na životnu sredinu, pri čemu EFSA (Evropska agencija za bezbednost hrane) redovno kontroliše taj nadzor.
Zemlje članice mogu da se pozovu na bezbednosnu klauzulu i zabrane čak i one kulture koje su prošle procenu na nivou EU ukoliko smatraju da predstavljaju rizik za životnu sredinu ili zdravlje.
Zemlje članice to i čine, s tim što EFSA redovno daje negativna mišljenja o zasnovanosti tih obrazloženja. Sa druge strane mnoge države članice suprotno mišljenjima EFSA uvek smišljaju način da svoje tržište zaštite od GMO-a različitim ne carinskim barijerama.
Tu treba naglasiti da bitnu ulogu igra administracija država članica, koja ukoliko je nacionalno orjentisana uvek može uspešno i da zaštiti državu članicu od pogrešnih odluka donesenih na nivou unije.
Službenici poput onih koji rade u našim ministarstvima koji su uvek spremnih da bez razmišljanja sprovedu i ispune svaki zahtev iz EU, ili da za mito koje im daju tajkuni rade na štetu države predstavljaju veliku opasnost za svaki narod i državu…
Jedan od primera koji najbolje odslikava kakvi su službenici u našim ministarstvima je događaj sa nedavnog sastanka u ministarstvu poljoprivrede: nakon više meseci, mali poljoprivrednici uspeli su da se sastanu sa predsednikom Vlade Aleksandrom Vučićem, i da mu skrenu pažnju na to koliku im štetu donosi nekontrolisan uvoz, mesa, mleka i mlečnih proizvoda. Smatrajući da je dovoljno da ih uputi na razgovor u Ministarstvo poljoprivrede, Vučić je to i učinio.
Na razgovorima sa ljudima iz Ministarstva poljoprivrede, oni su istakli i zahtev za izmenom pravilnika smrti kojim se dozvoljava uvoz mesnih otpadaka, tražili su i zabranu uvoza mesa, mesnih prerađevina, kao i zabranu uvoza mleka i mleka u prahu.
– Možda vas jeste na razgovor poslao Aleksandar Vučić, ali smo mi našli prolaz do Vučićevog brata Andreja. Zato nemojte misliti da postoji šansa da se pravilnici o mesu i mesnim prerađevinama izmene, saopštili su im službenici među kojima su bili Sanja Čelebićanin i Danilo Golubović.
Ukoliko je narodna poslovica koja kaže da gde ima dima ima i vatre tačna, onda je ovo svakako priča koju treba temeljnije proveriti. Našem novinaru, nedavno je pokazan i-mejl iz premijerovog inboksa, u kome mu osoba čiji identitet ne možemo da otkrijemo, postavlja pitanje: da li je istina da je Andrej, (Andrej Vučić) zaista ušao u poslove uvoza mašinski separisanog mesa, koje je u Evropskoj uniji zabranjeno stavljati čak i u hranu za mačke!
Istovremeno, u toku je izrada predloga promene pravilnika koji je široj javnosti poznat kao pravilnik smrti, a u grupi stručnjaka koji rade ne predlogu izmena je i doktor veterine Miroslav Stojšić.
Stojšić je ranije u izjavi za naš list, okarakterisao aktuelni pravilnik kao "pravilnik smrti".
Kancerogeni aditiv E407 koji izaziva ulcerativni kolitis, u Srbiji je dozvoljeno stavljati čak i u dečiju hranu. Na pakovanju ovog aditiva piše da uzrokuje rak debelog creva.
Stavljaju ga u gotovo sve mesne prerađevine, rekao je tada Stojšić i na naše pitanje kojim zakonom je to dozvoljeno, on je objasnio da se radi o "Pravilniku o kvalitetu usitnjenog mesa, poluproizvoda od mesa i proizvoda od mesa".
U pitanju je "Pravilnik Smrti", rekao je tada Stojšić i tom prilikom objasnio da je taj "pravilnik", pre nekoliko godina, usvojila komisija u kojoj su bili, Sanja Ćelebičanin, načelnik Republičke veterinarske inspekcije, Ilija Vuković, profesor Veterinarskog fakulteta, Ljiljana Petrović, profesor Tehnološkog fakulteta, a sa njima u komisiji su bili i svi veći predstavnici mesne industrije.
Da je takav pravilnik donet u vreme Tita, mislim da bi ih sve streljali, rekao je tada Stojšić. On je kasnije u više navrata objasnio da je istim pravilnikom dozvoljeno u viršle, mleveno meso, kobasice stavljati mašinski otkošeno pileće i svinjsko meso i ne samo mašinski otkošeno gde se koske delimično odvajaju, već i mašinski separisano, odnosno, ono gde su meso i koske zajedno samleveni.
Osim kostiju, ta masa sadrži oči, bubrege, trtične žlezde i creva, gde se u velikoj meri sakupljaju ostaci hormona i antibiotika, koje daju životinjama. Ovi otpaci odavno su zabranjeni u Evropi za ljudsku ishranu, i godinama su stavljani u hranu za mačke. Kada je studija pokazala da je ovakva hrana uzrokovala povećan broj karcinoma kod kućnih ljubimaca. U Evropi su ovi otpaci zabranjeni čak i kao dodatak hrani za mačke.
Proizvođači mesa u Nemačkoj dužni su da ovakve mesne otpatke, ili unište, ili izvezu u roku od 48 sati. Zbog čega kamioni srpskih preduzetnika uvek čekaju spremni ispred ovih fabrika u Nemačkoj? Svake godine u Srbiju se uveze stotine tona ovog kancerogenog mesnog otpada, koji se potom stavlja u viršle za decu, kobasice, paštete, a ponekada je u procentu većem od 50 odsto to đubre zajedno sa sojom u sastavu mlevenog mesa, koje kupujemo u prodavnicama.
A 1. Ševarlića tuže jer zna matematiku
Kada je profesor poljoprivrednog fakulteta u Beogradu Miladin Ševarlić na osnovu javnih podataka Ministarstva poljoprivrede izračunao da u Srbiji ima 5.000 hektara zasejanih genetski modifikovanom sojom, zaprećeno mu je krivičnom prijavom.
Kasnije se ispostavilo da je u pitanju podatak izračunat na osnovu objavljenih informacija koji je svako mogao da izračuna, pa su nadređeni iz Ministarstva poljoprivrede odustali od tužbe.
– Izjavili su da su Kontrolisali kontrolisali 1.300 parcela pod sojom i uzeli 45 sumnjivih uzoraka. Kako su objavili, 42 su bila pod GM sojom. Ta 42 uzorka nalazila su se na ukupnoj površini od 23 hektara i kažu to je minorno, to nije ništa.
Hteli su da me tuže, jer sam izjavio da u Srbiji ima do 5.000 hektara pod GM sojom, a do tog podatka se dolazi prostom računicom. To nije samo 23 hektara, kako su objavili. Danas, verujem, ima manje, ali ne zato što se država bori za to nikada nisu pokazali ni objavili imena počinilaca, nisu prikazali uništavanje ovih zasada u toku vegetacije, niti su nekoga kaznili sankcijama koje su kod nas, inače, za ova dela sedam puta manje nego u susednoj Hrvatskoj. Danas je manje samo zbog toga što nam je propalo stočarstvo, objasnio je Ševarlić.
Inače Srbija je trenutno najveći evropski proizvođač nemodifikovane soje. Deseti smo svetski izvoznik kukuruza koji nije genetski modifikovan. Ovako mala zemlja izvozi enormne količine ovih sirovina, a uvozimo meso životinja koje su hranjenje GM proizvodima GMO sojom. Uvozimo i takvu sojinu sačmu, a to je počelo, kada su nam SAD „poklonile" 50.000 tona sojine sačme za koju se znalo da je od GMO soje.
Tada smo najviše zagadili naše stočarstvo. Sve je završilo u našim oborima i štalama odnosno na našim trpezama, kroz razne vrste mesa i prerađevina od takvog mesa. Srpske trpeze pune su mesa od životinja hranjenih GMO sojom.
Iako imamo jedan od najrigoroznijih zakona koji zabranjuje uvoz, promet i proizvodnju GMO u Srbiji, što može da se iskoristi kao odličan marketing za izvoz agrarnih proizvoda.
U Srbiji je tri četvrtine opština i gradova usvojilo deklaraciju protiv GMO. Anti GMO aktivisti planiraju i da formiraju savez Opština i gradova pod nazivom: „Za Srbiju bez GMO" i da institucionalizuju masovnu podršku lokalnih samouprava protiv uvoza, uzgoja i prometa GMO.
Od 1996. godine, kada je počelo sa milion hektara pod GMO usevima u Americi, danas u celom sveti ima 170 miliona hektara pod GMO. Svim državama u kojima postoje GMO usevi postoje i zdravstveni problemi onih koji su uključeni u njegovu proizvodnju. Najčešće uzgajivači oboljevaju od raka, a česti su i mentalni poremećaji.
Glosa
Tajna iz premijerove elektronske pošte: Andrej Vučić, uvoznik separisanog mesa zabranjenog u EU!
Ukoliko je narodna poslovica koja kaže da gde ima dima ima i vatre tačna, onda je ovo svakako priča koju treba temeljnije proveriti. Našem novinaru, nedavno je pokazan i-mejl iz premijerovog inboksa, u kome mu osoba čiji identitet ne možemo da otkrijemo, postavlja pitanje: da li je istina da je Andrej, (Andrej Vučić) zaista ušao u poslove uvoza mašinski separisanog mesa, koje je u Evropskoj uniji zabranjeno stavljati čak i u hranu za mačke!
©Geto Srbija
mateijal: List protiv mafije
TEMELJNO UNIŠTAVANJE PREHRAMBENE INDUSTRIJE, DOMAĆEG AGRARA I STOČARSTVA!
Srpski agrar je uništen. U poslednjih deset godina, iz srpskog zadružnog sektora oteto je 401.000 hektara zemlje, vredne pet milijardi dolara, i predato na upravljanje tajkunima i kriminalnim korporacijama iz susednih zemalja i Evropske unije. Srbija je osamdesetih godina raspolagala sa dva miliona goveda, danas ih imamo svega 920.000, dok je 4,5 miliona svinja svedeno, na oko 2,95 miliona. Razlog je manijakalna potreba za pljačkom koja se sprovodi pod plaštom "evropskih integracija", mada je očigledno da je reč o interesima male kriminalne grupe, koja je Srbiju od snažne poljoprivredne zemlje svela na zaparloženu koloniju koja uvozi sve ono što je sama vekovima proizvodila.
Vuk Stanić
Da je naprednjačka vlast nastavila sa uništenjem srpskog agrara, koji je započet petog oktobra, govori i činjenica da je 1658 agronoma, kratko nakon formiranja naprednjačke vlasti avgusta 2012. godine, dobilo otkaz.
O tome da strategija razvoja agrara poljoprivrede ne postoji, već da poslednjih deset vlada radi u korist tajkuna govori i podatak da je svaki deveti hektar obradivog zemljišta neiskorišćen.
Čak 25 opština od ukupno 168 koliko ih ima u Srbiji nema dovoljno obradivog zemljišta da prehrani stanovništvo u slučaju rata ili sankcija. Cena obradivog zemljišta niža je nego u Evropskoj uniji, jer su prihodi od zemlje u Srbiji manji.
Interes inostranih kapitalista je da se ta situacija održi do promene Zakona kojim će stranci dobiti pravo da kupuju zemlju. Iz tih razloga EU i podstiče uvoz mesa u Srbiju i izvoz stočne hrane iz Srbije. Oporavkom stočnog fonda počela bi da raste i cena oranica u Srbiji, a to ne bi odgovaralo onima koji hoće ovu državu i njene resurse da dobiju na poklon.
Na žalost, činjenice govore da je naš stočni fond uništavan pojačanim uvozom mesa i povećanim brojem klaničnih kapaciteta koji će uskoro da rade u korist stranog eksploatatora.
Da bi bilo jasnije kakve su razmere tog uništavanje, treba se podsetiti da je broj tovnih svinja u Srbiji 1980. godine iznosio je 4, 5 miliona. Tokom 2000. godine, pao je ispod 4 miliona. Već 2013. godine, zabeležen je dalji pad, na 3,1 milion.
Danas, 2015. godine, imamo nešto više od dva i po miliona tovnih svinja. Ovakvim tempom, ostaćemo bez domaće svinjetine, što bi bilo prvi put u dugoj istoriji Srbije, koja je još krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka izvozila u Austo-ugarsku i do milion svinja godišnje!
Smanjio se i broj grla goveda – pre 34 godine, bilo ih je dva miliona, a 2000. godine, gotovo upola manje. Pogrešnom politikom, bez strategija za stočarstvo, došlo je dotle da je 2013. godine bilo svega oko 920.000 grla goveda. Danas još manje. U Srbiji je čak i broj konja za 30 godina smanjen deset puta!
Poslednjih 15 godina posebno su problematične. Ta pogrešna politika dovela je do toga da se stočarstvo Srbije danas nalazi na nivou 1910. godine! Nekadašnja Jugoslavija je izvozila u Evropu 50.000 tona mesa. Izvoženo je i u SAD, pa je naše meso kupovala čak i američka armija, čije standarde je ispunjavala. U 2006. godini je izvezeno tek 2.300 tona, a u 2013. 400 tona, i zaključeno je da postoji tendencija daljeg pada.
Stočarstvo Srbije ima značajno mesto u privredi zemlje jer stvara veliku vrednost angažujući prirodne i ljudske resurse. Zastupljeno je u više od 600.000 domaćinstava i predstavlja granu koja učestvuje u formiranju društvenog proizvoda poljoprivrede sa oko 31 odsto. Iako ova delatnost ima šanse da bude značajna privredna grana, broj stoke stalno se smanjuje.
Istovremeno, dok se smanjuje stočni fond, u Srbiji ima oko 40.000 praznih obora za tov stoke! Srbija je od izvoznika mesa postala njegov uvoznik!
Najbolja potvrda takvog stanja je činjenica da je u 2014. godini u Srbiju uvezeno 18.000 tona mesa i 35.000 tona treće kategorije mesa, odnosno svinjskih otpadaka. Pored toga u 2014. godini uvezeno je i 347.957 komada živih tovljenika, ponajviše iz Mađarske i Hrvatske. Samo za uvoz živih tovljenika plaćeno je 48.197.433 evra!
Broj goveda, svinja i ovaca je 2014. povećan, ali farmere uništava jeftinija konkurencija iz Evropske unije gde se dobijaju velike subvencije.
Cena svinja je u jednom trenutku pala na 100 dinara po kilogramu žive mere.
Svi podaci govore u prilog tome, da stočarstvo treba što više subvencionisati, kako bi se zaštitila domaća proizvodnja od konkurencije iz EU, koja ima ogroman udeo subvencija u ceni proizvodnje, i povećala proizvodnja za izvoz u Rusiju, Tursku, Arabiju i Emirate. Subvencije bi bilo najbolje da dobiju svi ne samo registrovana domaćinstva, kakva je praksa sada na delu.
Pre izvesnog vremena Antal Cindel, predsednik Udruženja odgajivača svinja iz Bajmoka, rekao je da slobodan uvoz mesa i svinja kao i mala otkupna cena uništavaju seljake. Cindel je ispravno zaključio: "…Da bismo mogli da povećamo broj svinja, mora da se spreči uvoz i da nam se pomogne subvencijama jer ih dobijaju i stočari u drugim zemljama".
Početkom 1990. godine, imali smo 938.000 krava. Danas je stočni fond drastično smanjen, naročito prošle godine, kada je prema zvaničnim podacima zaklano 80.000 krava muzara, nezvanično 150.000. Prema tim procenama, Srbija se po broju grla vraća u period pred Prvi svetski rat.
A da bi se obnovio stočni fond, neophodno je da prođe barem deset godina, i to pod pretpostavkom da postoji ozbiljna državna strategija vezana za ovu oblast.
Razlog ovakvog stanja treba potražiti u smanjenju subvencija za skoro 10 puta, pri čemu od nekada 51 odsto farmi, danas svega njih 23 odsto zadovoljava uslove Ministarstva poljoprivrede. To znači da 77 odsto srpskih poljoprivrednika ne dobija nikakve subvencije!
Uz to, ovi ljudi su se samo 2010. godine suočili sa skokom cena stočne hrane za 50 odsto i nepovoljnim vremenskim prilikama. Sve to rezultiralo je naglim padom ukupne proizvodnje mleka, zatvaranjem farmi i pokoljem stoke.
Pri tome milion srpskih državljana, farmera, radnika u mlekarama i njihovih porodica, živi od mlekarske industrije. Proizvodnja mesa u Srbiji za dve decenije opala je sa 650.000 na 450.000 tona godišnje. Nekada smo po stanovniku godišnje trošili 65, a danas svega 43 kilograma mesa.
Zatvaranje farmi
Stočari su na početku prošle, 2014. godine, očekivali oporavak, jer su cene žive stoke bile nešto povoljnije. Međutim, očekivanja su izneverena pa su cene na početku 2015. godine bile prepolovljene. Tada se, samo u Mačvi, pojavio višak od 50.000 tovljenika. U jednom trenutku, na početku 2015. godine, zadovoljan je bio onaj ko je imao kupca (105-100 dinara po kilogramu žive mere).
Na taj način smanjivani su troškovi dalje ishrane stoke. Sve je podsećalo na tešku 2007. godinu, a neki seljaci su situaciju opisali još gorom nego 2007. godine. Tada su nakupci imali više para nego danas…Dalo bi se tako zaključiti da su, ustvari, nakupci spasavali stočare!
Profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta Vitomir Vidović podseća da su postojali projekti da u Srbiji tovimo i 14 miliona svinja. Dakle, nije neophodno da u Srbiju dovodimo nemačku klaničnu industriju "Tenis"! Ali, na žalost, projekti su ostali u fiokama, a iz podataka se vidi da imamo sve manje stoke, da raste uvoz i da smo od nekadašnjeg izvoznika hrane postali uvoznici.
Egzaktni podaci o kojima se malo ili nikako ne priča, svedoče o padu dohotka poljoprivrednih proizvođača, niskom učešću direktnih stranih investicija od samo jedan odsto, pokolju stoke, zatiranju sela, zatvaranju farmi, ukidanju subvencija, te činjenici da od 1620 zadruga koliko ih ima u našoj zemlji, u 70 odsto ne postoji nijedno zaposleno lice sa višom stručnom školom.
Agrarni budžet nije razvojni, jer poljoprivreda koja je u ovim vremenima krize strateška privredna grana, ostaje i dalje u zapećku. Za agrar je u sledećoj godini iz ukupnog budžeta države izdvojeno samo 20 milijardi dinara. Očito da onaj ko je kreirao ovakav budžet nije uzeo u obzir činjenicu da se direktan doprinos agrara budžetu kretao od 11 do 15 odsto, a sa pratećim delatnostima u prehrambenoj industriji to je dostizalo i 40 odsto. Agraru se iz budžeta vraćalo simbolično, prošle godine sa 2,6 odsto, a sad je taj procenat neznatno, prividno povećan.
Uvoz subvencionisane hrane uništava Srbiju
Otvaranje domaćeg tržišta za bescarinski uvoz visoko subvencionisanog mleka i mesa iz EU, kao i njihovih prerađevina – uništava srpsku poljoprivredu i priprema teren za rasprodaju domaćih oranica strancima.
Ukupne srpske subvencije za poljoprivredu su 2015. godine u proseku osam puta manje po uslovnom hektaru od evropskih. Bez zaštitnih mera ili subvencija izjednačenih sa zemljama iz kojih se uvozi meso i mleko – domaćoj poljoprivredi preti potpuni slom.
Cena uvoznog mleka iz Evrope je danas oko 24 dinara po litru, što je manje od najnižih (do sada) zagarantovanih otkupnih cena mleka u Srbiji, a manje je i od najnižih otkupnih cena mleka u EU – čak i kada se ne uzmu u obzir evropske poljoprivredne subvencije koje su inače višestruko veće od domaćih.
Generalno, problem je što uticajne zemlje izvoze svoje jeftine a subvencionisane poljoprivredne proizvode u siromašne zemlje, čiji farmeri nemaju tolike subvencije. U stvari, SAD i ostale razvijene zemlje prisiljavaju siromašne zemlje na sporazume koji ih sprečavaju da zaštite domaću poljoprivredu" – kaže američki agroekonomista i profesor Majkl Preleman.
Evropa se tokom 2015-te godine zbog ruskih kontra sankcija suočava sa viškovima mleka i njegova cena dramatično pada, pa evropski proizvođači mleka traže nova tržišta za izvoz i opstaju samo zahvaljujući visokim subvencijama za proizvodnju. Slična je situacija i sa viškovima mesa, započeta još tokom 2014-te godine, a koji su nastali zbog ruskog embarga na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Evropske unije.
Prema zvaničnim podacima EU iz 2013-te godine, direktna plaćanja (subvencije) evropskim farmerima čine u proseku 30% njihovih prihoda iz poljoprivrede – na nivou cele Evropske zajednice. Poslednjih godina, zbog krize, ove subvencije su u pojedinim slučajevima dostizale i 60% prihoda iz poljoprivrede.
Direktna plaćanja (podsticaji, subvencije) Evropske unije za poljoprivredu, koštaju svakog njenog građanina oko 110 evra godišnje. Iako je ukupan budžet za podršku poljoprivredi EU veoma visok, nivo poljoprivrednih subvencija u zemljama članicama EU je različit, dok je nivo prodajnih cena hrane ne evropskom tržištu skoro izjednačen – što pogađa farmere u zemljama koje daju najniže poljoprivredne subvencije.
Ovo posebno pogađa domaće poljoprivrednike jer je Srbija ukinula gotovo sve mere zaštite domaćeg tržišta od uvoza visoko subvencionisane evropske hrane – mada nije članica EU – dok su domaće subvencije ostale mnogostruko niže od prosečnih subvencija u Evropi.
Ukupni podsticaji (subvencije) za poljoprivredu Srbije u 2015. godini, koštaju svakog njenog građanina oko 28 evra godišnje, od čega je 21 evro godišnje za direktne subvencije poljoprivrednicima – što je 4-5 puta manje od evropskih subvencija.
Mereno u subvencijama po uslovnom hektaru poljoprivredne površine, ovaj iznos u visini subvencija je još nepovoljniji na štetu Srbije: ukupne srpske subvencije za poljoprivredu su ove godine 8 puta manje po hektaru od evropskih (zbog dva puta veće poljoprivredne površine po stanovniku u Srbiji nego u EU)!
Ukupni državni podsticaji za poljoprivredu u Srbiji, u 2015. godini su izuzetno niski, oko 204 miliona evra godišnje (ili oko 230 miliona po nekim podacima), u okviru kojih su direktna davanja (subvencije) za poljoprivrednike samo oko 152 miliona evra. Ovo nanosi zemlji mnogostruko veću štetu jer se zbog smanjenja subvencija smanjuje domaća proizvodnja i njena konkurentnost a povećava se uvoz jeftine, a zapravo visoko subvencionisane evropske hrane.
Za razliku od sezonskih prihoda iz biljne proizvodnje, proizvodnja mleka omogućavala je do sada srpskim poljoprivrednicima stabilan izvor prihoda tokom cele godine.
Otvaranje domaćeg tržišta za bescarinski uvoz visoko subvencionisanog mleka i mesa iz EU, kao i njihovih prerađevina – uništava srpsku poljoprivredu i priprema teren za rasprodaju domaćih oranica strancima.
Trovanje uvoznim smećem i Vučićeva lažna obećanja
Skandalozni uvoz mesnog otpada iz EU, ne bi se ni desio da u Ministarstvu poljoprivrede nisu sedeli ljudi koji donose propise koji idu u njihovu korist, a na štetu naroda i države…
Klika iz Ministarstva koju predvodi državni sekretar Danilo Golubović, od kako je postavljena na ključne dužnosti u resoru poljoprivrede, radila je u dogovoru sa ljudima iz uvoznog lobija. Podršku ovim banditima pružile su i strane banke, kojima je čistu situaciju i pravo na kriminalno poslovanje stvorio bivši guverner Mlađan Dinkić. Kako bi bilo jasnije o čemu se radi, navešćemo primer iz koga se do detalja vidi kriminalna sprega…
Srpskog uzgajivača pilića kontaktirala je jedna od stranih banaka nudeći mu zajam, za povećanje obima posla. On je prihvatio nakon čega je morao banci da uvid u kompletno poslovanje njegove firme. Zajam mu je odobren i čovek je ušao u investicioni ciklus, sve što je njegova firma posedovala stavio je pod hipoteku kod banke, dostavio im je bankarske garancije i potpisao menice.
Kada je došlo vreme da kupi hranu za piliće, banka je od njega usmeno tražila da sirovinu kupi od firme koja takođe ima kredit u toj banci. Privrednik je pristao, a isporučena mu je buđava hrana.
Kako nije mogao da prehrani živinu upao je finansijske probleme i nije mogao više banci da vraća kredit. Banka se ponovo pojavila sa rešenjem ovaj put predlagali su da posreduju u prodaji njegove firme slovenačkoj Perutnini Ptuj. Privrednik je ovo odbio, a potom mu je banka aktivirala sve finansijske instrumente postala vlasnik celog njegovog poslovanja i prodala ga konkurentskoj firmi.
Ovaj privrednik je potom otkrio nepravilnosti u načinu na koji Perutnina obrađuje meso i tužio ih sudu. Na suđenju se pojavila Načelnica uprave za veterinu Sanja Čelebićanin i dala mišljenje da je način na koji oni to rade bezbedan i u skladu sa zakonom.
Novinar Redakcije je potom uputio pitanja ministarstvu vezano za način na koji Perutnina obrađuje meso, a iz Ministarstva su kontakt sa novinarom preusmerili na Perutnu, koja je pokušala da utiče na to šta će biti objavljeno. Sve ovo je dokaz da ljudi iz ministarstva, u ovakvim situacijama rade u korist velikih kompanija, a ne u interesu javnosti, ali je isto tako i dokaz da kontakte sa velikim firmama (tajkunima) koriste da bi im pomogli u slučaju da postoji opasnost da mediji objave nešto što ne treba, ili ukoliko tajkunima treba pomoć u sudskom postupku.
Na kraju, evidentna je i uloga stranih banaka koje na osnovu ovlašćenja dobijenih od Narodne banke Srbije, vrše špijunažu, kao za strane tako i za domaće tajkune. Tabloid takođe raspolaže i sa dokazima da su tokom afere aflatoksin, radnici laboratorija koje su utvrdile da je kukuruz neispravan, pritiskani od strane službenika raznih ministarstva da izveštaje falsifikuju u korist tajkunskih firmi.
Iz svega navednog, može se zaključiti da strani i domaći tajkuni imaju proverene kanale preko kojih kontrolišu, službenike u ministarstvima. Novcem kontrolišu stranke koje postavljaju ministre. Novcem od reklama kontrolišu većinu medija.
Jedina pretnja ovoj pomahnitaloj organizaciji su malobrojni slobodni mediji, usamljeni pošteni inspektori u ministarstvima, i mali broj poštenih, a hrabrih policajaca.
Kriminalna akcija uz pomoć kriminalnih vlasti: malim ulaganjem do ogromnih profita
Za sve što se poslednjih petnaest godina dešavalo u srpskom agraru, direktno odgovorni svi bivši ministri poljoprivrede, počev od Dragana Veselinova, preko Ivane Dulić Marković, Saše Dragina, Gorana Kneževića i Dragana Glamočića, ali i aktuelna ministarka Snežana Bogosavljević Bošković, koja je samo nastavila tamo gde su oni stali.
Neki od njih su kratkotrajno pokušali da stvari promene na bolje. Na primer, Saša Dragin je stopirao donošenje zakona koji glorifikuje GMO, ali to nije zaustavilo vrh vlasti da radi na njegovom donošenju.
Ministarstvo poljoprivrede poslednjih deset godina u skladu sa željama domaćih-stranih tajkuna vode državni sekretari, Danilo Golubović i Dejan Krnjajić, načelnik Odeljenja za zdravstvenu zaštitu dobrobit životinja, Budimir Plavšić, načelnik Odeljenja za veterinarsko javno zdravlje u Upravi za veterinu Slobodan Šibalić, načelnik Odeljenja za međunarodni promet i sertifikaciju Siniša Kotur, načelnik veterinarske republičke inspekcije Sanja Čelebićanin.
Najuticajniji od svih službenika je Danilo Golubović, a njegovi prsti su umešani u sve propise koje ovo ministarstvo donosi, od onih koji regulišu pravila o žitaricama, voću povrću sve do onih koja se odnose na med, mleko, sir i meso…
Na pitanje ko profitira od načina na koji oni vode srpsku poljoprivredu, odgovor je jednostavan u pitanju je "uvozni lobi" koji čine strani kapitalisti, domaći tajkuni i crnogorska mafija!
Odmah posle petog oktobra, na naše tržište pristigli su prvo Slovenci, potom Hrvati, odnosno ljudi koji su se u tim državama obogatili na kriminalan način koristeći situaciju koja je stvorena raspadom Jugoslavije.
Najpoznatiji hrvatski tajkun u Srbiji je Ivica Todorić, kupac fabrike "Dijamant" iz Zrenjanina i vlasnik prodajnog lanca "Idea" odnosno "Konzuma". Do danas on je preko svojih firmi kupio desetine hiljada hektara najplodnije srpske zemlje. Interesantno je da je u Srbiji postojala podela u demokratskom bloku, pa su tako Đinđićeve demokrate češće pomagale slovenačkim kapitalistima, dok su Koštuničin DSS i Dinkićev G17 bili bliži sa hrvatskim kapitalistima.
Crna Gora je posle petog oktobra još bila deo iste države, ali već tada su njihovi preduzimljivi kriminalci shvatili da "Montenegro" ne može sam sebe da nahrani. Novac od šverca i drugih kriminalnih aktivnosti iznet je u inostranstvo gde su osnovane firme i fondovi koji se kasnije pojavljuju kao kupci mnogih preduzeća iz oblasti poljoprivrede. Stručnjaci iz oblasti poljoprivrede u šali kažu da su crnogorski "agronomi" uspeli da ukrste kravu i žirafu i da su tako dobili životinju koja pase u Vojvodini, dok je muzu u Podgorici.
Ni ovdašnji tajkuni, među kojima su najveći Miodrag Kostić i Petar Matijević, nisu sedeli skrštenih ruku, već su se zajedno sa strancima upustili u trku koja za rezultat ima: sve veći monopol, otimanje poljoprivredne zemlje kroz privatizaciju, sve veći uvoz poljoprivrednih proizvoda, uništavanje malih srpskih gazdinstava, sprečavanje oporavka zadrugarstva, uništenje srpskog stočnog fonda, dok je cilj ove trke da sa malim ulaganjima izvuku veliku količinu novca kroz monopolizaciju izvoza, žitarica, malina, voća i povrća i kroz uvoz mašinski separisanog mesa i genetski modifikovanih proizvoda.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije