Архива
REŽIMSKA PUTOGRADNJA: KREDITI ZA PUTEVE ZAVRŠILI U DŽEPOVIMA STRANAKA, TAJKUNA, KOMPANIJA…
Više od dvadeset godina traje izgradnja takozvanog Koridora 10, trase međunarodnog auto puta kroz Srbiju. Više od 25 godina traju pokušaji da oko glavnog grada Beograda bude sagrađena obilaznica.
Za 15 godina povučeno je oko 6 milijardi evra kredita za izgradnju puteva u Srbiji, a još toliko je dato iz budžeta za istu namenu. Skoro polovina tog novca završila je u džepovima stranačkih mafija, tajkuna, kriminalaca i izvođača radova koji su novac uzeli a posao nisu završili. Na ovaj način, nikad niko nije platio skuplji put u propast u savremenoj Evropi…
Nikola Vlahović
Blizu granice Srbije i Mađarske, na trasi auto-puta koji se odvaja ka Horgošu, takozvani Y (ipsilon) krak, dvadeset kilometara južno od Subotice, dakle, deonice koja treba da povezuje autoput sa graničnim prelazom Kelebija, trećina puta je asvaltirana još pre deset godina, a za ostali deo bili su urađeni pripremni radovi.
Onda se godinama ništa nije dešavalo…Samo su vetrovi i kiše ispirali i drobili asvalt i šljunak, a korov je prekrio celu trasu…Precizna cena ovih "pripremnih radova" koji su propali nebrigom izvođača poslova i države kao naručioca, nikada nije objavljena, mada se među upućenima operiše sumom od više desetina miliona evra.
Ovakvih i sličnih primera ima širom Srbije, gde god se prilikom izbora slavila "veličanstvena" režimska putogradnja. Milijarde evra su potrošene iz nepovoljnih kredita MMF-a, EBRD-a i Svetske banke, a Srbija i dalje nema putnu mrežu dostojnu veka u kome živimo.
Dana 5. aprila ove godine, ministarka infrastrukture Zorana Mihajlović, valjda u nameri da pokaže svome premijeru kako je "budna i na zadatku", dala je sledeću izjavu za medije: "…Kada sam dolazila danas u Užice preko Rudnika, na deonici od 27 kilometara nismo zatekli nijednog radnika i to je drugi put da prolazim tim putem i da ne vidim radnike.
Izvođač je Srbija auto-put i moj poziv je da pod hitno pošalju svoje radnike i počnu da rade!". Mihajlovićeva je još upozorila izvođače na obnovi puteva da će biti raskinuti ugovori s firmama čijih radnika nema na terenu. Sve je to uredno preneo i dnevni list "Blic" sa pretećim naslovom "27 kilometara puta, i nijedan radnik – slede otkazi!".
Režimski mediji poput "Blica" mogu da lažu i govore poluistine. Ministarka može da daje sebi još više na važnosti. Ali, javnost ima pravo da zna pozadinu ove farse. Jer je istina prilično drukčija. Naime, ne proveravajući lično šta se dešava na pomenutoj trasi puta, Mihajlovićeva je kritičnog dana pozvala telefonom Zorana Drobnjaka direktora JP "Putevi Srbije", pa je on lakonski "uverio" da su radnici morali da budu na terenu ali da ne zna zašto ih nema.
Glumeći nevešto da je isprovocirana, Mihajlovićeva je odmah saopštila da će "u narednih sedam dana" ekipe ministarstva obići sve deonice na kojima se obnavlja putna mreža u programu koji finansiraju Svetska banka, Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj i država Srbija sa ukupno 400 miliona evra za obnovu oko 1.100 km puteva širom zemlje. "…
Imenovaćemo svakog izvođača koji ne radi svoj posao i budite sigurni da će već u naredne dve nedelje biti raskinuti ugovori ukoliko ne počnu da rade. Niko nema prava nijedan dan, niti sat da ne bude na terenu, jer je vlada dala garancije za taj novac", pretila je praznom puškom Mihajlovićeva.
Prošlo je tih sedam dana i ništa se nije desilo. Ispostavilo se da izvođač radova čeka pare i da niko neće džabe da radi. Čim je shvatila da se "zatrčala", dala je jednu "futurističku" izjavu, prepunu lepih obećanja. Na primer, da će u putnu mrežu u Zlatiborskom okrugu biti uloženo milijardu i po dinara i da će samo na teritoriji Užica biti uloženo u 46 kilometara 400 miliona dinara. Dakle, tek će biti uloženo! Tj. da ništa još nije uloženo!
Ipak, ako je neko i bio angažovan, država kao investitor, i nadležna ministarka, bili su dužni da imenuju nezavisni projektantski biro da obavlja nadzor radova i podnosi izveštaje o njihovom napredovanju (nedeljne, mesečne, tromesečne…), a ne da neko iz Vlade sporadično prolazi putem i gleda gde su radnici.
Nanizala su se i druga pitanja: zašto ministarka uopšte javno upozorava nekoga, zašto odmah nije raskinula ugovor (ako ga ima) i da li sve to priča samo u političkoj kampanji, a stvarno je odlično obaveštena da je problem u kreditu koji neko iznad nje nenamenski troši?
Građevinski inženjer R. Radović, koji je godinama radio za nekada ugledne jugoslovenske firme u afričkim i azijskim državama na izgradnji auto-puteva, kratko za Magazin Tabloid ovim povodom kaže: "…Radovi zavise isključivo od toga da li je država odradila eksproprijaciju trase i svu potrebnu pravnu dokumentaciju za radove i da li je uplaćen avans i sredstva po situacijama, da li postoje kašnjenja. Ukoliko su ova prethodna dva uslova ispunjena onda možete razmatrati da li je potrebno da ljudi budu na terenu ili ne ili je sve u okviru definisanog roka….
Nije gospođin posao da broji radnike po putu, nego da zastupa državu, odnosno obezbedi finansiranje. To znači da do datuma određenim ugovorom, posao mora da bude gotov. Zna se kakve su posledice i koliko se ne poštuje ugovor. Da li radi 1 ili 100 radnika, to nju nije briga. U organizaciju nijedne firme ona ne sme da se meša…".
Zvanične informacije govore da je, na primer, u 2014. godini izgrađeno nešto više od 50 kilometra puta u celoj Srbiji (poređenja radi, za samo jednu noć je postavljeno 14 kilometara najkvalitenijeg specijalnog asvalta, za poletno-sletnu aerodromsku pistu u bilizni Ciriha u Švajcarskoj).
Oba kraja Koridora 10 trebalo bi da budu izgrađena do kraja ove 2016. godine. A, Koridor 11, kažu, biće gotov do sredine 2017. Ništa od toga nije realno. Ove investicije finansiraju se iz pet kredita u iznosu od oko dve milijarde evra.
Jer je praksa pokazala, da tako unapred obezbeđen novac bude dobrim delom potrošen u druge namere, "preusmeren", opljačkan ili naprosto sakriven na nekim, samo Vođi poznatim računima.
Državni sekretar u Ministarstvu građevine pokušao je da opravda sadašnji režim i svu krivicu prebaci na onaj prethodni pa je kazao: "… prebrzo se ulazilo u kredite, bez planske dokumentacije, a i kada je tako rađeno, to je činjeno loše, te da je odgovornost išla po vertikali", i dodao da je ključni period za propadanje tih investicija bio od 2008. do 2012. (sve do dolaska Vučića na vlast, a tada je, valjda, krenula "procvat").
Stanje od 2012. godine do danas je znatno gore. Na primer, put prvog reda, Kragujevac-Batočina, ukupne dužine dvadeset kilometara, koji treba da ide po skoro ravničarskom kraju sa blagim bregovima, ušao je u petnaestu godinu izgradnje! Zato što nema kazni za izvođače, nema raskida ugovora sa "partnerom" bliskim svakoj vlasti, sve je smišljeno da novac bude potrošen a projekat nikada završen.
Više od šest milijardi evra kredita podignutih u poslednjih deset godina za putogradnju u Srbiji (i još toliko "zahvaćeno" iz Budžeta), završili su u džepovima stranaka, tajkuna, prebogatih kompanija koje su započele a nisu završile radove i slično.
Nikome ni u sadašnjoj vladajućoj strukturi, kao ni bilo kome ko je u vezi sa njom, ne pada na pamet da se bilo koji projekat završi. Dokle god je neki projekat otvoren, postoji milion prilika za malverzacije. Kad posao "stoji", to je najbolji znak da se svi "ugrađuju" ili otimaju iz povučenih sredstava.
"Izvođač" jednom godišnje nabaci tek koji kilometar asvalta, radi stvaranja privida da se nešto radi i da uzme još koji milion evra i tako u krug. Ako za petnaest godina sve dosadašnje vlade nisu htele da završe autoput do Makedonije, šta očekivati od "Koridora 11" i ostalih nazovi kapitalnih investicija?
Ali, ključno pitanje u ovoj korupciji ogromnih razmera je: ko je i kako bez projekata dolazio do međunarodnih kredita? Još manje je jasnije projektovanje iz fotelje. Ako neko jednom uradi loše projekat, pa izvođači po tom osnovu sklope gomilu aneksa ugovora, kako je moguće da taj nije poslovno diskreditovan zašto se takvom nekom i dalje nude visoko profitabilni poslovi? Zbog čega glavne projektantske kuće u Srbiji nisu nikada bile predmet ozbiljnih kontrola države? Jer, gde god su CIP i Institut za puteve na sceni, tu su i problemi u izvođenju radova.
Ima i gore od toga. Došlo je do ideje o privatizovanju ovih institucija, koja je potekla od vrlo ozbiljne putarske mafije.
Ministarka Mihajlović na svakom mestu u predizbornoj kampanji govori kako će "njena vlada" da završi svaki metar autoputa. Istina je da ne postoji nijedan metar koji je izgrađen a da je kvalitetan i po standardima, da nije nešto oteto, da nije bilo prevare i manipulacije.
A 1. Zašto bivši direktor JP Putevi Srbije Zoran Drobnjak i dalje radi?
U Službenom glasniku broj 105, koji je štampan 29.11.2013. godine, objavljeno je Rešenje Vlade Republike Srbije o imenovanju direktora JP Putevi Srbije i tu piše da je Zoranu Drobnjaku prestao mandat vršioca dužnosti generalnog direktora, a posle toga da se imenuje Zoran Drobnjak za vršioca dužnosti direktora JP Putevi Srbije od 29.11. 2013. godine.
Iz rešenja se može izvući zaključak da je Zoran Drobnjak po drugi put imenovan za vršioca dužnosti direktora JP Putevi Srbije i da mu je drugi mandat od 6 meseci trajao do 29.05.2014. godine. Sada se iz člana 52. novog zakona vidi to isto, samo da period obavljanja funkcije v.d. direktora ne može biti duži od jedne godine. I pored svega ovoga Zoran Drobnjak i dalje vrši poslove direktora u JP Putevi Srbije.
Opšte je poznata činjenica da se protiv Zorana Drobnjaka vodi krivični postupak zbog zloupotrebe službenog položaja, pred Specijalnim sudom u Beogradu.
Shodno tome, Zoran Drobnjak mora da bude suspendovan, a ne kao što se do sada događa da dolazi na posao i obavlja funkciju direktora. Pitanje je kako neko protiv koga se vodi krivični postupak zbog zloupotrebe službenog položaja može da predstavlja i zastupa javno preduzeće, rukovodi njegovim radom, vodi poslovanje, odgovara za zakonitost rada itd. Zašto Nadzorni odbor ne reaguje i kome ovakvo stanje odgovara?
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
ZAHVALNOST: PRAVAC AMERIKA – KAO NAGRADA ZA NAMERAN PROPUST BESPOTREBNOM VAKCINACIJOM STOKE U SRBIJI!!!
Američka ambasada i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, Danilo Golubović, sprečili su smenu više službenika Ministarstva poljoprivrede, a Tamara Bošković načelnica za veterinarsko javno zdravstvo umesto da bude smenjena biće nagrađena!
Zašto je ovoliko stalo ambasadi SAD da sačuva kadrove u Ministarstvu poljoprivrede? Zašto je američki Stejt department spreman da plati Tamari Bošković putovanje, boravak i obuku na "Individuala Visitor Leadership Program" u Americi, vredno pedeset hiljada dolara?
Vuk Stanić
Gospođa Tamara Bošković, načelnica za veterinarsko javno zdravstvo, odgovorna je za vakcinaciju životinja neregistrovanim vakcinama, protiv bolesti plavog jezika. Za uvoz ovih i ovakvih neregistrovanih vakcina odgovorni su i načelnik odeljenja granične veterinarske inspekcije Zoran Marinković i još nekoliko službenika koji su morali da spreče uvoz i korišćenje neregistrovane vakcine.
Protiv Boškovićeve je istina u jednom trenutku pokrenut disciplinski postupak, ali kako stvari stoje taj postupak će biti zaboravljen. Ona će na predlog sekretara Golubovića biti nagrađena putovanjem u Ameriku.
Tamarino putovanje će Stejt department platiti pedeset hiljada dolara, tvrdi ekspert za poljoprivredu i službenica (savetnik) američke ambasade u Beogradu Tatjana Maslać.
Inače službenica američke ambasade Tatjana Maslać, poslala je jednu e. mail poruku direktoru Uprave za veterinu pri Ministarstvu poljoprivrede, Miodragu Petroviću, posle koga je Petrović obustavio sprovođenje nove sistematizacije radnih mesta.
Podsećamo javnost je očekivala da će sistematizacijom biti sklonjeni svi službenici zbog čijih je propusta u radu trpela država Srbija. Jedan od službenika koji je prema saznanjima Tabloida trebalo da bude smenjen je Tamara Bošković, načelnica za veterinarsko javno zdravstvo.
Oblast javnog zdravstva je godinama u lošem stanju, stalno se pojavljuju zarazne bolesti životinja, kuga svinja i vakcinacija od svinjske kuge u Srbiji su trajali duže od bilo koje civilizovane države na svetu. Bruceloza sa više puta pojavljivala, a nisu preduzimane adekvatne mere. Najgori skandal koji je Magazin Tabloid otkrio u ovoj oblasti je vakcinacija životinja neregistrovanim vakcinama, protiv plavog jezika.
Naime, Plavi jezik je bolest koju prenose komarci. U Srbiji nije postojala epidemija plavog jezika, ipak uvezena je neregistrovana vakcina. Uvoz je obavljen zimi kada komaraca nema, pa sve i da se pojavio neki izolovani slučaj bolest se nije mogla raširiti.
U slučaju sumnje prisustva plavog jezika širenje ove bolesti može se sprečiti i zaprašivanjem komaraca. Ipak, Ministarstvo je donelo odluku da se započne sa vakcinacijom goveda. Više stotina grla je vakcinisano neregistrovanom vakcinom, a razmere štete koja je na taj način počinjena srpskom stočnom fondu i potrošačima do danas su nepoznati.
Zbog ovakvih i sličnih propusta novi direktor uprave za veterinu Miodrag Petrović bio je primoran da zatraži od ministarke, Snežane Bogosavljević Bošković, da se pokrene sistematizacija kojom bi sa odgovornih mesta bili sklonjeni svi loši kadrovi u ovoj Upravi.
Petrović je pokrenuo i disciplinski postupak protiv načelnice Tamare Bošković, što su mnogi poljoprivrednici pozdravili. Ipak trećeg marta u 15 časova i pedeset jedan minut Petroviću je stigao mejl iz ambasade Sjedinjenih Američkih Država u kome mu je Tatjana Maslać napisala da je pre godinu dana ministarstvo nominovalo Tamaru Bošković za "Individuala Visitor Leadership Program" (Individualni posetilac programa za lidere IVLP) da program košta 50.000 dolara i da će novac propasti ako Boškovićeva ne bude poslata.
"…Pošto IVLP program traje od 19.marta do 09. aprila 2016. godine još nam je veoma malo vremena ostalo za tehnički deo organizacije puta (viza, avio karta). Napominjem da je program na kome treba da učestvuje Tamara Bošković već napravljen, hoteli i avioni su rezervisani.
Na programu učestvuje oko dvadeset učesnika (većina iz državnih institucija) iz celog sveta, svi troškovi boravka i puta su plaćeni od strane SAD (State department). Samo napomena da programom po učesniku košta oko USA 50.000 dolara i ako sada odustanemo od Tamarinog odlaska za SAD ti fondovi za Srbiju će propasti (zbog kratkog roka otkazivanja ne mogu se fondovi prebaciti na drugu zemlju).
Konkurencije iz celog sveta za IVLP program je veoma oštra i prestižno je dobiti mesto kao učesnik/zemlja na ovom programu. IVLP program je prestižni program koji je u potpunosti finansiran od strane SAD State Departmenta.
Cilj programa je upoznavanje učesnika sa velikim brojem tema iz oblasti poljoprivrede, dok se za stručnjake iz određenih oblasti u ovom slučaju veterine javno zdravlje, bezbednost hrane, procena rizika pripremaju dodatni programi. Zbog veoma kratkog vremenskog perioda, odvojenih fondova za Srbiju i neophodnih dodatnih priprema za put, molim Vas da nas u što kraćem roku obavestite o vašoj odluci da Tamara Bošković bude deo IVLP programa u 2016…" navodi Maslać u svom mejlu.
Pre i posle ovog mejla sekretar Ministarstva poljoprivrede Danilo Golubović, koji zajedno sa Tamarom Bošković često putuje na službena putovanja, već je razglasio po ministarstvu, da će izbiti diplomatski skandal ako Tamara Bošković ne bude predstavljala Srbiju na IVLP programu Američkog Stejt departmenta.
Petrović je kako saznajemo posle ovog mejla i razgovora sa sekretarom Golubovićem odmah obustavio sve smene neodgovornih kadrova u Ministarstvu poljoprivrede, a službenicima američke ambasade je odgovorio da je saglasan da Tamara Bošković učestvuje u IVLP programu.
U dokumentacije do koje je Tabloid došao nalazi se i e-mejl Danila Golubovića, u kome piše:
"…Shodno mejlu koji sam dobio od Ambasade USA u Beogradu, molim Vas da na isti hitno odgovorite kako ne bi došlo do diplomatskog skandala i ozbiljnih problema za Vašu upravu i celo Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine. Ukoliko je potvrđeno da će Tamara Bošković ići, onda proceduru treba pod hitno obraditi. Ja 09.03, imam sastanak sa H.E. Ambasadorom USA i sigurno će me pitati za predmetni problem."
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SRBIJA I SVINJSKA POSLA: NEKONTROLISANO UVOŽENJE HRANE SUMNJIVOG KVALITETA IZ ZEMALJA EU
Evropska unija je u velikim problemima zbog kontra-sankcija Ruske federacije, gde su ranije izvozili milione tona mesnih prerađevina, voća i povrća i gotovih prehrambenih proizvoda.
Jedan od ventila za viškove iz Evropske unije sada je srpsko tržište, koje je prošle godine zatrpano prehrambenim proizvodima Evropske unije. Ko je dozvolio da Srbija bude kontejner najgore robe iz EU, umesto da svoje proizvode izvozi u Rusiju?
Vuk Stanić
U Srbiju je od početka godine samo iz Španije uvezeno milion i sto pedeset hiljada kilograma žive vage svinja, dok je Perutnina Ptuj u Srbiju uvezla 2,1 tone mašinski separisanog mesa!
Istovremeno, od naših seljaka gotovo niko ne otkupljuje tovljenike, i sve teže prodaju stočne i živinske viškove, za ovakvu situaciju krivi su ministarka Poljoprivrede, Snežana Bogosavljević Bošković i ministar trgovine i turizma Rasim Ljajić.
Na pregovorima u Vladi Srbije Unija poljoprivrednika je tražila, da se privremeno stopira uvoz mesa i mesnih prerađevina, kako bi seljaci mogli da prodaju svoje viškove.
– Znamo da ugovori koje ste potpisali sa Evropskom unijom dozvoljavaju privremenu obustavu uvoza, rekli su seljaci ministarki.
U prvom trenutku, očigledno je bila zbunjena, očekujući valjda da ima posla sa neškolovanim ljudima, ali…Poljoprivrednici su je potom iznenadili kada su u nastavku razgovora pokazali zavidno znanje iz ove oblasti, navodeći joj detalje različitih sporazuma i izuzetke koji su dozvoljeni i u kojim situacijama.
Potom su joj skrenuli pažnju i da su dobro upoznati na koji način slične probleme rešavaju u Hrvatskoj i Mađarskoj. Na kraju, ministarka više nije imala kuda i na pitanje da li će obustaviti uvoz ili će seljaci morati da blokiraju puteve odgovorila je kratko: NE!
Prisutnima je rekla da su ona i Ministar Ljajić, obećali strancima da neće biti obustave uvoza mesa i mesnih prerađevina u Srbiju iz Evropske unije. Naime, Evropska unije je u velikim problemima zbog kontra-sankcija Ruske federacije , gde su ranije izvozili milione tona mesnih prerađevina, voća i povrća i gotovih prehrambenih proizvoda. Jedan od ventila za viškove iz Evropske unije sada je srpsko tržište, koje je prošle godine bukvalno zatrpano prehrambenim proizvodima Evropske unije.
Ova godina počela je gore od prošle. U celoj 2015. godini uvezeno je 9.654.760 kilograma svinja , dok je ove godine za samo prva dva meseca uvezeno 1.140.207 kilograma svinja iz Španije. Iz Španije je i bilo najviše kontigenata čak pedeset i četiri.
Svinje se od početka godine uvoze i iz još pet zemalja Evropske unije među kojima, Hrvatske i Mađarske. Firme koje su uvozile su Bajunović, Đurković, Bogalić, Tovilović, Badovinci…
Prema podacima sa kojima raspolažu Tabloidovi izvori, osim svinja iz Španije od početka godine je iz Nemačke i Danske uvezeno 2.722 komada živih svinja za tov…
Ivica Todorić, najveći hrvatski tajkun koji posluje u Srbiji, u Hrvatskoj je vlasnik prodajnog lanca Konzum. I Konzum se od uvođenja ruskih kontra mera suočava sa sličnim problemima kao i drugi privrednici u Evropskoj uniji.
Hrvatsko tržište sada raspolaže kako sa viškovima domaćih proizvoda, ali su zatrpani i robom iz drugih zemalja EU. Ipak, spretnije od svih, Todorić ovaj problem rešava presipanjem preko hrvatsko srpske granice.
Sva Todorićeva roba u Hrvatskoj koja je pred istekom roka zamrzava se , ili se prepakuje i potom upućuje u Todorićeve prodavnice u Srbiji. Prodavnice Idea su može se reći postale otpad za Todorićeve viškove iz Hrvatske. Slična situacija je i u prodavnicama Maksi u kojima se odmrzlo meso iz Evropske unije prodaje kao sveže.
Prema rečima bivšeg radnika industrije mesa Matijević, Mihajla Čepija, meso iz EU stiže u hladnjačama i kada su ga istovarali ono jako smrdi jer je pokvareno . Vozači hladnjača su, kaže Čepi, pričali, da se u Nemačkoj pored kamiona meso otpakuje i ubacuje u nove ambalaže na kojima je drugačiji rok trajanja od onog na ambalažama iz kojih su izvađene.
Potom se sve to trpa u hladnjaču i vozi za Srbiju. Inače, zbog ranijih tekstova objavljenih u Tabloidu, Industrija mesa Matijević sada se suočila sa padom prodaje od čak devedeset odsto, pa se postavlja pitanje šta će ta industrija ovaj puta uraditi sa tolikim povratom, s obzirom da su ga ranije prerađivali i stavljali u viršle, švargle i krvavice.
Matijević je navodno pregovarao sa prodajnim lancem Maksi da otkupe viškove sa kojima zbog novonastale situacije raspolaže. Tokom tih razgovora Matijevića su navodno ucenjivali i pokušali da reketiraju, a pretpostavlja se da ništa od njegovih ponuda nije prihvaćeno pošto su kupili nikad više zamrznutog mesa.
Načelnik, odeljenja granične veterinarske inspekcije Zoran Marinković, je zbog ovakve situacije odavno trebao da reaguje. Morao je da spreči da smrznuto meso ulazi nekontrolisano u Srbiju, ali Marinković je pao u depresiju.
On je kažu upućeni vrlo nervozan jer mu je ukinuta moć da od njega zavise uvozne dozvole ! Do sada je Marinković bio alfa i omega za dodelu uvoznih dozvola kada su prehrambeni proizvodi životinjskog porekla u pitanju.
Sada sve i kada bi hteo Marinković ne može da primi mito od uvoznog lobija. Više niko ne može da pusti nekoliko kamiona neispravne robe, a da mu zauzvrat kupe televizor, ili daju debelu kovertu. Dozvole za uvoz se od prvog marta idu preko kancelarije za međunarodnu saradnju, odakle ih šalju direktno na granicu.
Nikada nije dokazano da je Marinković od nekoga uzeo mito, ali sada kada mu je tako nešto tehnički onemogućeno on je počeo čudno da se ponaša. Nervozan je i često se zatvara u svoj luksuzni i lepo opremljeni kabinet koji nema nijedan drugi načelnik u Upravi za veterinu.
U toj upravi godinama stvari ne funkcionišu, ali proteklih meseci dešavale su se stvari koje su do skoro smatrane ne mogućim. Novi direktor uprave za veterinu zajedno sa ministarkom doneo je novu sistematizaciju radnih mesta, koja je potvrđena na Vladi Srbije. Ovo je trebalo da znači da su svi načelnici smenjeni, i da će oni koji valjaju i kojih je malo biti ponovo imenovani, dok će oni koji ne valjaju biti trajno uklonjeni sa načelničkih mesta.
Još pre sistematizacije smenjena je bivša dugogodišnja načelnica Sanja Čelebićanin. Na njeno mesto imenovan je Zoran Ivanović. Ivanoviću su kolege odmah iskopale podatak da je pre više od godinu dana tokom inspekcijske kontrole u jednoj klanici prebio gazdu klanice.
Istina, gazda se bahato ponašao i predložio inspektorima da uzmu mito i da mu ne pišu prijavu za nepravilnosti koje su otkrili. Gazda klanice je pritom sve to radio krajnje bezobraznim i drskim tonom, a sve se završilo tako da ga je tada samo inspektor Ivanović dobro isprebijao.
Smatrajući da je bolja od novog Načelnika, Sanja Čelebićanin, je podnela žalbu ne njenu smenu i komisija je odlučila da je vrati na posao, ali u rešenje je napisano tako da ona mora biti vraćena u Upravu, ali nije izričito pisalo da mora biti vraćena na mesto Načelnika. Novi direktor Uprave iskoristio je takav tekst rešenja i na posao je nije vratio na mesto načelnika već na mesto savetnika, direktora.
Formalno ona je čak unapređena, jer savetuje direktora lično, u stvarnosti Čelebićaninova nema više moć da sprečava inspektore da kontrolišu one koje ona štiti, pa joj je u stvarnosti funkcija mnogo slabija. Što se same sistematizacije tiče, nikome još nije jasno kada će ona zaista i stupiti na snagu.
Od novog direktora Petrovića je da traženo da protiv Čelebićaninove podnese disciplinske i krivične prijave zbog ranijih propusta u radu. Direktor Petrović smatraju mnogi treba da povuče poteze i pružila mu se istorijska šansa da se obračuna sa korupcijom koja uništava ovu Upravu poslednjih petnaest godina.
Petroviću mnogi zameraju da se sa kriminalcima sporo obračunava, ali ga isto tako i hvale jer je protiv načelnice za veterinarsko javno zdravstvo Tamare Bošković pokrenuo postupak za disciplinsku odgovornost. Inače oblast za koju je ona nadležna puna je propusta, u Srbiji se životinje vakcinišu čak i sa neispitanim vakcinama, o čemu je Tabloid ranije objavio materijalne dokaze.
Široj javnosti Boškovićeva je poznata kao stalna saputnica sekretara Danila Golubovića na njegovim mnogobrojnim putovanjima po svetu. Neke od slika na kojima se u Irskoj provode Danilo i Tamara, Tabloid je objavio u ranijim tekstovima.
Na žalost mnogih pomahnitalih putnika iz Ministarstva poljoprivrede, podivljali uvoz, i visoki putni troškovi bili su tema u kabinetu predsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića.
Službenici Ministarstva poljoprivrede pomahnitalo putuju na seminare u Evropsku uniju i troše državni novac kao da im je poslednji. Najviše od svih putuje sekretar ministarstva Danilo Golubović.
Po povratku u zemlju oni koji su bili na edukativnim seminarima dužni su da prenesu znanje drugim kolegama iz Ministarstva. U poslednjih deset godina koliko smo proveravali nije održana nijedna sednica za prenos stečenih znanja, saopšteno je ljudima iz Vučićevog kabineta. Zbog ovakvog ponašanja sekretara ministarstva Danila Golubovića i drugih, putovanju radi u Ministarstvu poljoprivrede, ministarka za Upravu i lokalnu samoupravu Kori Udovički, tražila je da joj se dostave izveštaji o svim putovanjima službenika.
Šefica pregovaračkog tima Srbije za pridruživanje Evropskoj uniji, Tanja Miščević, ponovo je ovih dana od Vlade Srbije tražila promet genetski modifikovane stočne hrane.
U sklopu uredbe trebalo je da prođe i deo teksta koji bi omogućio da proizvodi koji sadrže GMO više od količine koju propisuju srpski zakoni budu dozvoljeni ukoliko se uvoze iz EU. Za ovaj predlog Miščevićeva je dobila podršku jedne strane ambasade, a njen predlog zasada nije naišao na podršku članova Vlade.
Predlozi Miščevićeve su i ranije bili u suprotnosti sa predlozima drugih ministara čak su mediji pisali o tome da psotoji sukob između nje i ministarke za evropske integracije Jadranke Joksimović.
Miščevićeva je ranije izjavila da Srbija planira da ispuni sve uslove za ulazak u Svetsku trgovinsku organizaciju (STO), uključujući usvajanje zakona o genetski modifikovanim organizmima. Suprotno izjavama Miščevićeve, postoje zemlje koje su članice Evropske unije i svetske trgovinske organizacije, a da su na svojoj teritoriji zabranile uzgajanje, proizvodnju i promet GMO.
Jedan od blistavih primera je susedna Mađarska, koja je članica Evropske unije, a u svoj Ustav je unela zabranu prodaje zemlje strancima i zabranu proizvodnje i prometa GMO. GMO je u međuvremenu u gotovo svim oblicima zabranjen i u Ruskoj federaciji.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
PREFINJENO SKRIVANJE TRAGOVA KRIMINALNE TRGOVINE DECOM OD STRANE ENGLESKIH VLASTI I VRHA DRŽAVE!!!
Rezolucijom o Srebrenici, Velika Britanija je još jednom pokazala svoje licemerje, jer se opet bavi tuđim nesrećama, umesto da istražuje sopstvena zlodela, masakre i užase, za koje nikada nije kažnjena. Masovni zločini koje je počinilo Ujedinjeno Kraljevstvo, genocidi sa blagoslovom kraljice, trgovina decom i pedofilija, kojom su se "proslavili" vodeći političari ove bivše imperije, dovoljan su razlog da se Britanija bavi sama sobom i ispituje sopstvene zločine.
Doroteja Simić-Harold (London)
Osamdesetih godina prošlog veka, policija je bila u posedu dokumentacije koja za pedofiliju optužuje poslanike britanskog parlamenta, a 2013. godine, jedna nezavisna međunarodna organizacija osudila je i britansku kraljicu, zbog učestvovanja u genocidu nad jednim indijanskim narodom u Kanadi, ali i za kidnapovanje maloletnika.
Tek godinu dana pošto je nadležni komitet Ujedinjenih Nacija upozorio Veliku Britaniju da konačno stane na put trgovini decom, britanske vlasti su formirale komisiju koja će da ispita iznete optužbe.
Velika Britanija je kolevka modernog evropskog parlamentarizma, ali i zemlja u kojoj tradicionalno, uklanjaju tragove velikih skandala i afera. Istina, pojedini mediji, kad dođu do činjenica, otvoreno o svemu izveštavaju, ali, pre ili kasnije, sve prekrije veo zaborava.
Ipak, Komitet za prava deteta Ujedinjenih Nacija (Committee on the Rights of the Child – CRC) na svojoj 66. sednici održanoj u Ženevi od 26. maja do 13. juna 2014. godine javno je pozvao Veliku Britaniju da konačno prekine lanac trgovine decom koja su završavala kao belo roblje, a u pojedinim slučajevima bila i ritualno ubijana.
Od tada je prošlo godinu dana, ali britanske vlasti ništa značajnije nisu uradile po tom pitanju. Britanski list Telegraf je 14. marta 2015. objavio jedan članak koji je napisala aktuelna ministarka unutrašnjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva, Tereza Mej, u kome se tvrdi kako će Britanija sprovesti detaljnu istragu o navodima da su najviši državni funkcioneri osamdesetih godina prošlog veka seksualno zlostavljali maloletne osobe.
Osnova ove istrage je skoro potpuno zaboravljeni dosije koji je sastavio poslanik Džofri Dikens još 1983. godine. Ovaj veoma obiman materijal u kome su postojali jasni dokazi o upetljanosti vrha britanskog establišmenta u pedofiliju, Dikens je dostavio policiji, tri primerka je na čuvanje poverio ljudima od poverenja, a jedan je zadržao za sebe.
Posle Dikensove smrti 1995. godine njegova udovica uništava primerak dosijea koji je on za života čuvao, a isto to čine i sva trojica „ljudi od poverenja" koji su imali po jedan primerak materijala. Šta se desilo sa dosijeom koji je bio predat policiji do skora se ništa nije znalo.
Tek kada je 2012. izbila afera u vezi preminulog voditelja Bi-Bi-Sija Džimija Sevila, koga su žrtve još ranije optuživale da ih je silovao dok su bili maloletni (britanska televizija i policija su o svemu ćutali do Sevilove smrti), jedan bivši visoki funkcioner tajne službe objavljuje kako je Dikensov dosije završio u nekom sefu obaveštajne službe MI5.
Prašina se brzo slegla i mediji su prestali da se interesuju za dalju sudbinu dosijea. Zbog čega se odvija ovako sporo uprkos tome što je zlostavljanje dece jedan od najstrašnijih zločina?
U lanac pedofilije i trgovine, očigledno, nisu bili upleteni samo članovi britanskog parlamenta, kako je javnost u početku verovala. Laburistički poslanik Tom Votson je još 2012. ukazao na saznanja koja je imao, kako trag vodi i do Dauning strita, sedišta britanske vlade. Međutim, postoje indicije, ako ne i dokazi, da ni to nije sam vrh kriminalne grupe.
Britanski novinar i publicista Dejvid Ajk je svojevremeno javno objavio kako je i sama britanska kraljica Elizabeta Druga uključena u zlostavljanje dece. Ajk je, međutim, malo pouzdan, jer često u svojim istraživanjima zna da zađe i u sferu onostranog. Tako je, recimo, u svojoj takozvanoj „tirkiznoj fazi" (kada je nosio samo odela u toj boji) tvrdio kako je dobijao poruke od Najvišeg Uma (Boga).
Međutim, u pomenutom slučaju upletenosti kraljice Elizabete u lanac pedofila Ajk se pozivao na odluku Međunarodnog suda zasnovanog na prirodnom pravu (International Common Law Court of Justice – ICLCJ).
ICLCJ je organizacija osnovana 15. septembra 2012. sa sedištem u Briselu. Iako se tako zove, ovo nije nikakav sud u pravom smislu te reči, odnosno njegove odluke nisu ni za koga obavezujuće. Ipak, članovi ICLCJ-a su aktivne i penzionisane sudije i drugi stručnjaci koji veoma pažljivo odmeravaju svoje odluke.
Jednoglasnom presudom ICLCJ-a od 25. februara 2013. britanska kraljica je zajedno sa još tridesetak optuženih oglašena krivom za učestvovanje ili prikrivanje genocida nad kanadskim urođenicima.
Predmet je baziran i na događajima iz Instituta Mohavk u Kanadi koji je 1832. osnovala engleska Anglikanska crkva, navodno zbog edukacije Indijanaca iz naroda Mohavk. Umesto da budu podvrgnuta obrazovanju, deca u ovom internatu su zlostavljana i mučena, a ICLCJ veruje kako je polovina interniranih maloletnika završila na obližnjem groblju. Institut je zatvoren 1970. godine.
Kraljica Elizabeta II, koja je istovremeno i kanadski suveren, posetila je 1964. ovu školu. Po izjavi dvojice ljudi, ona je na piknik povela desetoro dece, od kojih nikada nijedno živo više nije bilo viđeno. Očevidac ovog događaja, Vilijam Kumbes, ubijen je u februaru 2011. godine, ali je prethodno dao veoma precizna i iscrpna svedočenja koja su snimljena kamerom.
Ako je na neki način i sama britanska kraljica upletena u lanac trgovaca belim robljem, onda je jasno zbog čega vlasti ove ostrvske zemlje odugovlače sa pokretanjem i sprovođenjem istrage.
ICLCJ u svojoj presudi ide i dalje, objašnjavajući za šta su sve nestala deca korišćena. Petorica sudija i 27 porotnika iz šest zemalja smatralo je dokazanim da je više od 50.000 nestale deca završilo u krvavom ritualu „Deveti krug", koji zagovara jezuitski dokument "Magisterial Privilege".
Postojanje ovog dokumenta zvanična katolička crkva nikada nije osporila, ali se za ritual „Deveti krug" tvrdilo da potiče iz ruralnih oblasti Belgije i Holandije u kojima se i dalje izvodi, ali da nikada nisu bile prinošene ljudske žrtve.
"Magisterial Privilege", međutim, izričito navodi kako rimski Papa ima pravo da odobri žrtvovanje dece čija bi se krv pila ili na drugi način koristila tokom pomenutog rituala. Čak šta više, svaki kandidat za Papu je dužan da pre nego što se pristupi konačnom glasanju upražnjava „Deveti krug" koji obuhvata i ispijanje dečije krvi.
U toku sveobuhvatne privatne istrage koju od kraja prošlog veka vodi britanski funkcioner za zaštitu dece Piter Mekelvi na površinu su isplivala svedočanstva o orgijanjima odraslih članova britanskog establišmenta sa maloletnicima koji mogu da se porede jedino sa scenama iz poznatog filma „Širom zatvorenih očiju". Od 2013. se Mekelvi povukao sa funkcije i potpuno posvetio vođenju društva „Fenbridž" koje se bavi otkrivanjem slučajeva zlostavljanja maloletnika.
Po svedočenjima zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova više stotina dosijea o zlostavljanju maloletnih lica je nestalo tokom vođenja istrage. Zbog toga je ministarka Mej obećala poslanicima britanskog parlamenta da će svako ko bude pokušao da ometa rad komisije čije je formiranje najavila, biti krivično gonjen. Tročlana komisija je čak dobila i zakonska ovlašćenja da iznudi svedočenja od osoba za koje smatra da imaju podatke o trgovini i zlostavljanju dece.
Zanimljivo je da se Velika Britanija energično zalaže za donošenje rezolucije Saveta bezbednosti UN koji zločin u Srebrenici tretira kao genocid, a istovremeno potpuno ignoriše presude ICLCJ-a kako je čak i aktuelna kraljica bila upletena u potpuno istrebljenje naroda Mohavk i tim povodom ne želi da pokrene nikakvu istragu.
Izveštaj CRC-a bi sigurno bio i dalje ignorisan da se nisu uključili britanski mediji, ali će i ovo biti „čudo za tri dana" kao i sve ranije istrage pokretane zbog optužbi za pedofiliju i trgovinu belim robljem.
A 1. Genocid nad kanadskim indijancima
Papa Benedikt XVI (rođen kao Jozef Alojz Racinger u Bavarskoj, Nemačka) povukao se sa prestola Svetog Petra 28. februara 2013. godine, svega tri dana pošto je ICLCJ doneo presudu kojom je osuđena britanska kraljica, ali i vrh katoličke crkve za genocid nad kanadskim Indijancima iz naroda Mohavk.
U presudi se pominje i krvavi ritual „Deveti krug" koji se po jezuitskom spisu "Magisterial Privilege" od 18. veka upražnjava i u Vatikanu pre izbora novog Pape.
Benedikta je na tronu nasledio Franja I, za koga ICLCJ tvrdi da je još sedamdesetih godina prošlog veka učestvovao u prebacivanju dece nestalih argentinskih političara. Ovo je nadgledao Vatikan, a umesto u sigurnost deca su odvođena u belo roblje.
Ovo je, kako tvrde stručnjaci, bio deo takozvanog prljavog rata koji je vojna hunta vodila protiv opozicije. Takođe je osam očevidaca potvrdilo da je Franja kao sveštenik i biskup silovao dve maloletnice tokom rituala žrtvovanja dece.
„Deveti krug" se redovno izvodi u jezutskim zajednicama širom sveta. Posle iznošenja tajni "Magisterial Privilege" i povlačenja Benedekta XVI i mnogi jezutski zvaničnici su naprasno odlučili da se povuku u manastirski mir i tišinu, zavetovavši se na doživotno ćutanje.
Ritual se izvodi jedanput mesečno, po mogućnosti u noći punog meseca, mada to nije obavezno. U Zagrebu je u jednoj vili, koju u starom gradu poseduje red Malteških vitezova „Deveti krug", praktikovan 15. februara 2015. godine. Tog dana je u glavnom gradu Hrvatske inaugurisana predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, a ceremoniji je prisustvovao i premijer Srbije Aleksandar Vučić.
©Geto Srbija
materijal:Lit protiv mafije
DRŽAVA TRETIRA RADNIKE KAO BELO ROBLJE SA NISKIM PLATAMA MOTIVIŠUĆI IH ZA NERAD!!!
Na nedavno održanom Petnaestom kongresu Saveza samostalnih sindikata Srbije, svirani su marševi i mahalo se barjacima u slavu Aleksandra Vučića, čije prisustvo je gromoglasno pozdravljeno. Ovaj sramni događaj desio se neposredno nakon informacije evropskih ekonomskih institucija, koje su objavile podatak da u Srbiji tek svaki šesti radnik prima platu (u privatnom sektoru), a da oni srećnici koji ipak primaju platu, devedeset odsto zarade daju na puko preživljavanje.
Umesto opšte pobune, sindikat je pristao na to da se i dalje vrši pritisak na radnike da ne traže povećanje zarada, jer će se na tržištu pojaviti veliki broj kvalifikovanih radnika i stručnjaka koji će zbog pogrešne stranačke pripadnosti ili kritičnog odnosa prema lopovskoj vlasti ostati bez posla u državnoj službi i javnim preduzećima.
Milan Malenović
Odlazeći predsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić, nedavno je priznao kako ne zna koliko je tačno ljudi zaposleno u državnoj i lokalnoj administraciji, odnosno u javnim službama. Ne zna im se broj, ali se zna da ih ima više nego što je potrebno?!
Predlogom zakona o smanjenju zaposlenih u državnoj upravi predviđeno je da opštine na svakih 1.000 stanovnika imaju 9,5 zaposlenih u javnom sektoru ako imaju do 50.000 stanovnika, odnosno 11 ako imaju do 100.000 žitelja, dok će one sa više stanovnika moći da zaposle 13 službenika. Kada su gradovi u pitanju, na svakih 1.000 stanovnika moći će da zaposle sledeći broj službenika: Kragujevac do 15, Niš 16,5, Novi Sad 18, a Beograd 18,5.
Posebno će biti utvrđen broj profesionalnih vojnika i pripadnika policije koje će predlagati resorni ministri. Nigde se, međutim, ne pominju medicinari i prosvetni radnici, pa je u ovom trenutku nejasno šta će biti sa njihovim brojem. Od smanjenja broja zaposlenih izuzimaju se kabinet predsednika Republike i Narodna banka Srbije. Zašto je to tako, niko ni ne pokušava da objasni.
Broj zaposlenih u potpuno nepotrebnim državnim agencijama nije neka velika tajna, mada niko u vlasti sa sigurnošću ne zna ni koliko tih agencija ima.
Ministarka za državnu upravu Kori Udovički u leto 2014. je javnost obavestila da će u septembru iste godine biti donet akcioni plan za sprovođenje Strategije reforme javne uprave, i da će agencije biti ukinute čim budu prebrojane?!
Niti su agencije prebrojane, niti imamo pomenutu strategiju.
Posle izbora 2012. Vučić je najavio ukidanje čak 60 agencija i drugih bespotrebnih institucija, ako naprednjaci budu formirali vlast. Posle dolaska na vlast, Zorana Mihajlović je u septembru 2012. obećala da će broj agencija biti smanjen na 50.
Kancelarija poverenika za informacije Rodoljuba Šabića je u maju 2014. utvrdila da postoji oko 170 republičkih agencija, zavoda, direkcija, fondova i drugih organizacija. Ovo nije konačan broj, jer su slične institucije osnivale lokalne samouprave širom Srbije, koje se finansiraju iz lokalnog budžeta, dakle, takođe, novcem građana, rečeno je tada.
Režimski mediji danas lažno tvrde kako je broj agencija sveden na ispod stotinu. U analizi Balkanskog centra za regulatornu reformu, međutim, navodi se da konačnog spiska svih agencija nema, a da su tokom svog istraživanja utvrdili da postoji više od 100 agencija i sličnih organizacija državne uprave.
Prema toj analizi postoji: 15 javnih agencija; 31 uprava, inspektorat, direkcija i organi u sastavu ministarstva pod drugim nazivom; 19 vladinih službi i savetodavnih tela; 17 sekretarijata, zavoda i posebnih organizacija sa nazivima koji u sebi ne sadrže "sekretarijat" ili "zavod"; 25 nezavisnih regulatornih tela…
Prema podacima Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, objavljenim početkom juna, u agencijama radi navodno oko 32.000 ljudi, ali je taj broj barem dva puta veći.
Krajem maja Republički zavod za statistiku (RSZ) je saopštio kako je aprilska plata u proseku iznosila 45.605 dinara, i u odnosu na mart bila je nominalno veća za 5,8 a realno za 5,3 odsto. Aprilska prosečna neto plata je, međutim, nominalno manja za 0,5 odsto, a realno za 2,3 procenta nego u istom mesecu prošle godine.
Kada su u pitanju zaposlenost i prosečna plata, mora se biti oprezan, jer su izneti podaci dobijeni na osnovu ankete koju sprovodi RSZ. Većina zaposlenih u Srbiji, međutim, ne prima prosečnu platu, već daleko manji iznos.
Cena takozvane potrošačke korpe u martu mesecu (u trenutku nastajanja ovog teksta još nisu bili objavljeni podaci za april) iznosila je 66.628,74 dinara, dok je ona minimalna koštala 34.550,48 dinara.
Direktor ozloglašene Agencije za privatizaciju, Ljubomir Šubara, pokrenuo je postupak razrešenja zastupnika kapitala u preduzeću predviđenom za privatizaciju, koji se drznuo da mu kaže kako ne želi svoje preduzeće da namerno odvede u stečaj samo kako bi ono bilo kupljeno za trećinu tržišne vrednosti od strane unapred poznatog kupca. Šubara neće imati nekih problema posle ovakvog nezakonitog postupanja, jer je njegova najbliža saradnica (a možda i nešto više) u rodbinskim vezama sa Bratislavom Gašićem.
Naime, Šubara je visoko kotiran u SNS-u, jer drugačije ne može da se objasni njegovo postavljenje u januaru na ovo mesto, uprkos činjenici da je kao stečajni upravnik uhvaćen u velikom broju mahinacija, pa je čak protiv njega vođen disciplinski postupak i zato što je samom sebi u jednom kruševačkom preduzeću u stečaju odredio duplo veću platu od dozvoljene.
Otpuštanja iz državne službe pogodiće, očigledno, one najsposobnije, koji se ne uklapaju u sumanutu ideju naprednjaka o jednopartijskoj, kleptokratskoj vlasti. Na tržištu rada će se tako pojaviti veliki broj kvalifikovanih radnika, pa če privatni poslodavci lako i brzo nalaziti zamenu za radnike koji odlaze jer im je plata mala.
I inače je na Zapadu već duži niz godina prisutan trend koji prodire i u Srbiju, kako više ne postoje stalno zaposleni. Svi su na privremenom radu, a gazda može u svakom trenutku da ih otpusti i primi nekog mlađeg, sposobnijeg i manje zahtevnog.
Srbija pod naprednjacima nazaduje i vraća se u 19. vek, u eru pre dolaska socijal-demokratskih i socijalističkih pokreta, koji su za radnike uspeli da izdejstvuju humane uslove rada sa platama koje im omogućavaju da žive kako pošten čovek i zaslužuje.
Robovska radna snaga u Srbiji, glavni režimski adut
Problem sa kojim se većina zaposlenih u Srbiji suočava nije samo razlika između prosečne plate i visine životnih troškova. Na regionalnoj konferenciji "Zarade i modeli nagrađivanja" u Beogradskoj bankarskoj akademiji, održanoj krajem maja u organizaciji beogradskog udruženja "Business Support Network" (BSN), profesorka Živka Pržulj je iznela zapanjujući podatak: u realnom sektoru u Srbiji oko 650.000 zaposlenih prima zarade sa zakašnjenjem, dok oko 50.000 njih ne prima platu nikako, a samo oko 17.000 zaposlenih redovno prima zaradu.
Iz ovoga se vidi i da u realnom sektoru privrede (onom koji nešto zarađuje, a ne samo troši novac poreskih obveznika) radi tek nešto više od 700.000 zaposlenih, odnosno oko 10 odsto ukupnog stanovništva Srbije.
Oni su, znači, ti koji finansiraju ovu državu u kojoj, po zvaničnim podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, u ovom trenutku na posao čeka 761.878 osoba. Ne postoji ni jedan u svetu poznati ekonomski model koji bi pomogao državi da opstane, ako je u njoj broj zvanično nezaposlenih (njima treba dodati i lica koja iz nekog razloga nisu na evidenciji NSZ-a, kao i penzionere i osobe na školovanju) veći od broja zaposlenih, posebno kada se uzme u obzir da je broj zaposlenih u javnom sektoru približan onom u privatnom sektoru.
Toliko o uspešnosti privrednih reformi ove i svih prethodnih vlada.
Uprkos katastrofalno niskim platama (koje se još ne isplaćuju redovno ili se ne isplaćuju uopšte) aktuelna vlast ne čini apsolutno ništa kako bi se tu nešto poboljšalo. Naprotiv!
Počev od premijera Aleksandra Vučića, svi državni zvaničnici u svim kontaktima sa stranim kompanijama i potencijalnim investitorima, ističu kako su niske plate u Srbiji najveća prednost ovog tržišta i najvažniji razlog zašto treba novac ovde ulagati.
Žalosno je kada neka država nema čime drugim da se ponosi, već samo siromaštvom sopstvenog naroda.
Od osoba sa kupljenim diplomama i doktoratima ne treba ni očekivati ništa pametnije, jer privredni stručnjaci tvrde upravo suprotno: kako su niske plate pre razlog da ozbiljne kompanije ne investiraju u neko tržište.
Niske zarade, posebno one ispod minimuma potrebnog za život, ne motivišu radnike da rade. Na konferenciji "Zarade i modeli nagrađivanja" međunarodni poslovni konsultant Milan Vučković je objasnio kako male zarade teraju radnike da traže dodatne izvore prihoda, pa se tako često dešava da stalno zaposleni uzimaju bolovanje u vreme sezonskih ili poljskih radova.
Uz to, dodaje Vučković, što je tržište i ukupna ekonomska situacija gora, to je i sveukupni platni nivo slabiji, tako da strani investitori ovde proizvedenu robu nemaju kome da prodaju, pa se onda odlučuju ili na proizvodnju u zemljama potrošačima (uprkos visokim platama, ali sa daleko nižim troškovima transporta), ili u državama u kojima je radna snaga još jeftinija nego u Srbiji, ali je zato populacija daleko brojnija, pa je samim tim i tržište veće.
Osim toga, jeftina radna snaga je i iz drugih razloga sve manje argument za kojim se povode investitori. Ovo je naročito izraženo kod stranih kompanija u proizvodnji (koje se koriste modernim proizvodnim tehnologijama u auto-industriji, metalskoj industriji i tako dalje) kroz implementaciju automatizacije i robotike, usled čega je sve manja potreba za proizvodnom radnom snagom. Ovaj trend će sa tehnološkim osavremenjivanjem u Srbiji sve više biti prisutan ubuduće. On će svakako doprineti značajnom gašenju radnih mesta u proizvodnom sektoru.
Pošto je profit jedini pokretač investitora, kako domaćih tako i stranih, niko od njih ne vidi razlog da samoinicijativno podiže plate radnicima. Da bi do toga došlo potrebno je sinhronizovano delovanje države i sindikata.
U Srbiji su, uprkos katastrofalnom stanju na tržištu rada i bednim platama, sindikati i aktuelna vlast saglasniji nego u doba realnog socijalizma, ali ne po pitanju poboljšanja položaja radnika. Ova ljubav, tačnije ulagivanje sindikalnih lidera, ide toliko daleko da gladni radnici, umesto na proteste, odlaze na slet u čast vođe Vučića.
Tako je nedavno na Petnaestom kongresu Saveza samostalnih sindikata Srbije održan plesni performans radnika sa sviranjem marševa i nošenjem barjaka, začinjen gromoglasnim pozdravljanjem Aleksandra Vučića.
U narednom periodu teško da može da dođe do povećanja plata u realnom sektoru, jer će najavljenim otpuštanjem zaposlenih iz javnih preduzeća i ustanova doći do povećanja konkurencije na tržištu rada. Poslodavac će lako moći da bira između više radnika iste kvalifikacije i iskustva, pa će izabrati onog spremnog da radi za najmanju platu.
Naprednjačko "kadrovanje" u Boru
Od dolaska naprednjaka na vlast partijska pripadnost je bila jedini uslov da bi neko dobio državni posao. Zbog toga ne treba sumnjati da će se i otpuštanja od 1. jula sprovoditi isključivo po stranačkoj liniji i biće pogođeni isključivo oni koji ne samo da ne podržavaju ovu vlast, već ne žele da kriju ni njene lopovluke. To već sada pokazuju mnogobrojna iskustva.
Za primer se može uzeti i situacija u Boru, Vučićevoj "naprednjačkoj bazi", gde je VD direktor JKP "Toplana" Darko Milićević promenio rukovodeći kadar. Tako je na mesto rukovodioca ekonomske službe umesto Maje Stanković postavio ponovo Mirjanu Živanović, na mesto rukovodioca pravne službe umesto Vladimira
Tasića ponovo je postavio Draganu Jenić, a umesto Dragutina Damnjanovića, koji se vratio u RTB Bor, postavio je Desimira Miljkovića.
Na jednom sastanku kolegijuma, Dragana Jenić predlaže da se otpuste partijski nepodobni radnici, kako bi se otvorila mogućnost zapošljavanja naprednjačkih kadrova. Prvi otkaz dobio je Dragan Nakić, samohrani otac koji se usudio da kaže svom rukovodiocu Dragiši Đorđeviću da ne može da ide u Majdanpek na miting podrške Vučiću. Nakić je čak tom prilikom dao i opravdanje (mora da ostane uz povređeno dete), ali Milićevića to nije interesovalo.
Odmah posle toga red dolazi na Svetlanu Jovanović. Na sastanku sa njom, kome su osim Milićevića prisustvovali i Mirjana Živanović, Dragana Jenić i Vladimir Tasić, v.d. direktor je pita u kakvom je srodstvu sa Jugoslavom Jovanovićem, osnivačem pokreta "Šesti oktobar" i istoimenog sajta.
Pošto je dobio odgovor da joj je to suprug, Milićević je osuo drvlje i kamenje na Jugoslava tvrdeći kako on na pomenutom sajtu blati to preduzeće iznoseći podatke o mahinacijama i lopovluku rukovodstva.
Nakon što je Svetlana odbila Milićevićev predlog da se distancira od svog muža (kao što su u vreme Golog Otoka supruge morale da se odreknu muževa okrivljenih da su informbirovci), pokrenut je postupak za raskid radnog ugovora sa njom. S obzirom na predstojeći talas otpuštanja "viška" zaposlenih u državnoj službi, Milićević čak neće morati ni da smišlja neki poseban razlog za otkaz.
Na većim mukama je Blagoje Spaskovski, direktor RTB Bor, nekadašnji kadar Dinkićevog URS-a, a sadašnji kadrovik lokalnog SNS-a. On mora da nađe obrazloženje prihvatljivo za sud, zašto sa posla otpušta doktora rudarstva Branislava Mihajlovića, čiji je jedini greh što je na svom Tviter nalogu tražio da se na Terazijama podigne spomenik pokojnoj Verici Barać i naveo opšte poznatu činjenicu kako je Vučić ceo svoj život i radni vek proveo tražeći načina da dođe na vlast.
A 1. Šta režim nudi strancima, a šta traži od njih
Umesto da poboljša sveukupni privredni ambijent u zemlji, koji bi, time, postao atraktivniji za samostalni dolazak stranih investitora u proizvodnji, Srbija već godinama, nudi raznim "investitorima" po inostranstvu čitave pakete državnih subvencija koje su obuhvatale i širokogrude poklone iz budžeta u iznosima i do 10.000 evra po jednom radnom mestu. Ovo je između ostalog rečeno na nedavno održanoj regionalnoj konferenciji pod nazivom ""Zarade i modeli nagrađivanja".
Uzgred, konstatovano je da u Srbiji baš niko nakon potpisivanja ugovora ne kontroliše koliko je ta firma zaista realno zaposlila ljudi, već su sredstva izdavana na obećanje određenog navodno planiranog broja budućih kadrova! Potom se u čitavu priču uključuju lokalne samouprave, preko kojih su strani investitori dužni da primaju ljude.
Tada se aktivira čitav sistem pritisaka na stranog investitora da lokalnim moćnicima na vlasti, u svom budućem menadžmentu zaposle svakojaku rodbinu, ljubavnice i svojtu. I to nije sve: najgore od svega nije bila visina novčane subvencije, već autoritarno pravo bivših ministara ekonomije koji su sahranili domaću proizvodnju, da stranim firmama nude sume "od oka", koje oni lično procene i na kraju odrede.
Naročito je ovo otvaralo široke mogućnosti za razne vidove korupcije. Zahvaljujući takvim ministrima, uz kumovanje pseudoagencije kakva je bila i ostala SIEPA, Srbija je u očima mnogih privrednika i investitora iz inostranstva, delovala poput jedne obične banana-države. I nova vlada, odnosno politički establišment na vlasti video je tu neku svoju računicu pa je budalaština sa državnim subvencijama nastavljena. Zato sada gase kompromitovanu SIEPU a osnivaju agenciju sa novim imenom, kako bi prevarili javnost da je reč o nečem novom.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije