НАЈУЗОРНИЈИ ЂАК ЕУ НА ПУТУ БЕЗ АЛТЕРНАТИВЕ УЗ ОБАВЕЗНО РЕЖИМСКО УТИШАВАЊЕ ГЛАСА СРПСКОГ НАРОДА!??
Није тако давно било кад је актуелни српски диктатор изјавио: "…Знам како ћу да скончам, јер добро знам свој народ. Знам себе, свој народ и највише га волим на свету. Зато и знам како ћу да скончам…Зато ми се толико жури, јер знам да ми се приближило…"
Многи се данас питају, каква је била та љубав према грађанима Србије које је он лично за само пет година владавине довео у положај гори од онога који је био за време немачке окупације. Коначно, многи би радо да сазнају, да ли му се "приближило" и какав ће бити епилог ове ужасне социјалне, политичке и државне драме у којој он као таоце држи седам милиона људи.
Извесно је да су последице његовог дивљања већ данас страшне и сваки дан који он проведе на власти, укопаваће Србију све дубље. Али, као што је познато, све има свој крај.
Никола Влаховић
Чувени шлагер Хитлерових нациста из Другог светског рата, "Лили Марлен", који су Немци, иначе, први пут 1941. године емитовали са таласа тада окупираног Радио Београда, поново се, као времепловом, ових децембарских дана зачула, у једном београдском ресторану, у Скадарлији.
Група припитих немачких туриста, хтела је да чује незваничну нацистичку химну, па су музичари почели да је изводе, но нису стигли до краја. Из кухиње је након неколико тактова, излетео кувар Марко Орељ и наредио оркестру да одмах прекину са нацистичком песмом.
Према сведочењу присутних гостију, настала је непријатна сцена, Немци су се побунили, али Марко није одступио него је позвао менаџера ресторана да интервенише. Уместо да га подржи, менаџер му је дао моментални отказ!
То је слика Вучићевог режима који је довео сваки сегмент друштва до понижавајућег положаја, онако како су то радили немачки колаборационисти за време Другог светског рата, па чак и горе.
Није ли ова симболична и симптоматична прича слика данашње Србије, у којој Александар Вучић свакодневно прети, и јавно, пред страним дипломатама, ружи и тужи сопствени народ, само зато јер је тај народ непокорен, и не воли да игра по нотама и тактовима болесних диктатора попут њега и оних империја пред којима он данас пузи, тражећи милост и још неку годиницу живота на власти?
Зашто се ово дешава у данашњој Србији, зашто је свако ко покаже имало поноса и ко проговори језиком истине, одмах виђен као опасност за Вођу и његове скутоноше? Није тешко закључити-режими попут шизоидне Вучићеве диктатуре, не могу да поднесу глас народа и слободу туђег мишљења.
Спреман је овај тиранин, не само да пева "Лили Марлен", него и свих осам милиона грађана Србије да стрпа, као бело робље, на принудни рад у страним зеленашким компанијама, које ничу од Мораве до Дунава, а од којих нема користи ни народ ни држава. Само Вучић и његова група хохштаплера и подводача.
У првој недељи децембра одлазеће 2016. године, сви његови медији објавили су вест како је у преговорима о чланству Србије у Европској унији изгледно да ће бити отворена три нова поглавља која се тичу јавних набавки, науке и културе и образовања. Вођа је то најавио као "велики допринос Велике Немачке", јер је Бундестаг у Берлину донео одлуку да подржи отварање ова три поглавља.
И док је Вучић балавио преко својих телевизија о овом догађају, председник Европске комисије, Жан Клод Јункер је јасно ставио до знања свакоме у Србији, да до 2020. године нема ни говора о некаквом придруживању Европској унији, те да је економско стање у Италији, Грчкој, Шпанији али и неким другим ЕУ државама, такво да је и опстанак уније неизвестан. Упркос томе, Вучић срља даље.
Само једно од три поменута поглавља (јавне набавке), ако и када буде заживело, биће директно уперено против његове криминалне владавине, преко нелегалних послова и корпорација препуних прљавог новца.
Али, Вучић срља даље, ослоњен на импресивну количину свакодневних лажи коју емитују његови електронски медији и штампају његови билтени. Ужасни наслови који сваког дана ремете јавни ред и мир у Србији, производ су његове болесне потребе да на тако немушти начин ‘разговара’ са великим силама и онима који истински одлучују о судбини Европе и света. Кад се осети угроженим, његови билтени позивају и прозивају редом дипломате, државнике, европске комесаре…
Таква параноја и најшири спектар његових лудила савршено добро су познати, како међу европским политичарима тако и у медијима.
Бечки лист Дие Пресе пре извесног времена му је упутио поруку са својих страница која у дословном преводу гласи: "…Господине премијеру, не живимо у 1914. години! Нико не поставља Србији ултиматум. Нико не жели никакво зло Вашој земљи, ни ‘српском народу’ који тако често цитирате (ни мањинама, уколико сте њих заборавили), нема међународне завере, напротив. Темељи за приступ Ваше земље ЕУ су постављени. Не отежавајте непотребно Србији. Да је све била само фасада, не желимо да верујемо".
Био је то одговор на његово урлање са једне недавне конференције за новинаре, где је претио, прозивао, заклињао се, плакао, смејао се, хватао ваздух, лупао песницом по говорници, окретао леђа присутнима, а све зарад јасне поруке која је стигла из Брисела: "Србија може да пролази поглавља, али је пут далек". Само што нису рекли "и неизвестан".
На изненађење присутних, Вучић се 8. децембра ове године појавио и у Цириху, на међународном симпозијуму под називом "Wорлд миндс" (учешће је платио парама из буџета Србије), где је направио својеврстан скандал када је увелико прекорачио термин за излагање, о чему је швајцарска штампа известила, а посебно "Ноје Цирихе цајтунг" који се осврнуо на невоље организаторима са Вучићевом "ширином тема".
Наиме, мали балкански диктатор је дао себи слободу да прича о свему и свачему, па је редом кренуо да паметује: о економским "успесима" Србије, о ситуацији у региону, мигрантској кризи, изборима у САД, референдуму у Италији, променама у Бугарској, економској сарадњи са Кином и Уједињеним Арапским Емиратима, европском путу и предстојећим изборима у Србији, па чак и такозваном дуалном образовању, где се похвалио како Србија има најјефтинију и најшколованију радну снагу, а успут нагласио да је најсиромашнија држава у Европи, "идеална за инвеститоре".
Кад је у неприлику довео организаторе, на сцену је ступио бивши немачки канцелар Герхард Шредер, који га је склонио из радне атмосфере у део одређен за угоститељску понуду, где је могао слободно да шири тематику на све могуће и немогуће теме.
Председник Швајцарске конфедерације, Јохан Шнајдер, некако је ипак избегао да буде Вучићева жртва, јер би га у супротном овај лудак одмах прогласио "својим пријатељем".
Колико је Србија заиста окупирана и понижена, обесправљена и изолована, деградирана и сврстана међу ординарне колоније, говори и реченица Дејвида Мекалистера, известиоца Европског парламента за Србију, коме су у петак 9. децембра ове године, новинари немачког Радија Дојче Wеле, упутили низ непријатних питања (на која је одговорио са неколико општих и бесмислених реченица).
Наиме, ова угледна медијска кућа тражила је да одговори на питање зашто он сматра да су "политичка мерила за Балкан другачија", од чега зависи даљи напредак Србије ка ЕУ и које то поруке Унија шаље Београду када је реч о људским правима и слободи медија, зашто он сматра да је Вучић "најузорнији ђак" на Западном Балкану, шта је с поштовањем грађанских права или слободом медија у Србији?
Зар је решавање позивног броја за Косово и Метохију важније од идеала на којима је утемељена ЕУ или Унија игнорише те проблеме у Србији јер јој је важније да има добар партнерски однос с владом у Београду, и посебно: какав сигнал ЕУ шаље јавности у Србији када рецимо видимо комесара Јоханеса Хана како ћутке стоји поред Александра Вучића, док премијер оштрим речима прозива медије и новинаре? Да ли је то нека врста издаје сопствених, европских вредности?
Јасна је порука коју Мекалистер шаље Србији глорификацијом Александра Вучића и његових криминалних дела. "Политичка мерила" која он помиње нису ништа друго него чисти фашизам, јасна сегрегација "нижих" и "виших" (Мекалистер без имало срама помиње "разлику" у политичкој култури северне и централне Европе у односу на овај део Балкана). У том смислу је и подршка једном диктатору, који не преза ни од чега, па чак ни од свакодневног медијско-полицијско-мафијашког терора.
Уосталом, његов диктаторски однос најбоље се видео недавно кад је, уместо у парламенту или на седници Владе, најавио Предлог Буџета за 2017. годину на конференцији за штампу (који у овом броју детаљно анализира наш познати економиста Миодраг К. Скулић). Испоставило се да је неколико сати пре његове конференције за новинаре, сајт његовог билтена "Информер" знао све о томе, пре народних посланика и председника посланичких група!
Свет Вучића никада није гледао као реформатора него као онога ко ће да одради прљаве послове. Недавно је амерички "Хафингтон пост" објавио текст о његовом насиљу у коме између осталог пише: "…Александар Вучић подсећа на Милошевићев деспотизам…Цензура је била увод у његову крваву еру."
И Дојче прес агенција (ДПА) говори слично: "….Може ли се бившем националистичком и радикалном вођи рећи да се преобразио у демократског и проевропског политичара? Последњих седмица је у земљи и иностранству осуђивано притискање критичких медија од стране Владе, што Вучић одбацује…"
Сам предлог буџета је у Скупштину стигао у петак као скандалозан купус, мало у ПДФ-у, мало у Ексцелу, а мало у Wорду. Министарство финансија тиме је показало тоталну неспособност да у савременом, отвореном формату предложе буџет или још горе дрскост према Народној Скупштини и покушај да онемогући ефикасну, упоредну и смислену анализу буџета.
Предлог буџета нема никакву упоредну анализу са претходним годинама, нема никакве детаље о милијардама које се троше на разне партијске и буразерске пројекте, никакве детаље о огромним субвенцијама, никакве детаље о милијардама у државним гаранцијама неспособним партијским кадровима у јавним предузећима, никакве детаље о донацијама партијским невладиним организацијама…
Ни то изгледа не смета разним известиоцима Европске уније, ситим и задриглим бриселским комесарима и водећим људима водећих земаља ове заједнице која, очито, мучи своју муку како да опстане и да ли да опстане са теретом земаља које имају на хиљаде милијарди дуга…
У таквим околностима, Вучић логично рачуна на своју малу мафију, предвођену градоначелником Београда Синишом Малим, кумом Николом Петровићем, својим братом Андрејом, Александром Вулином, Небојшом Стефановићем…
Рачуна да ће остати на ногама и након избора на пролеће идуће године које хоће да инсценира, како би још увек постојећу партијску војску натерао да истог дана гласају и за СНС председничког кандидата и за себе и своје привилегије. Да једним ударцем убије две муве.
Није више питање да ли ће му то поћи за руком (јер се неко други пита), него да ли ће постојећа политичка олигархија у Бриселу и нова власт у Вашингтону то да му дозволе. Јасно је да су се на међународној сцени играчи променили и да је Трампова победа у САД, све окренула у другом смеру.
Дојучерашњи кандидат за државног секретара САД, Руди Ђулијани, не претендује више на то место, а томе је пресудио прљави новац који је као лобиста добио од Вучића још 2012. године.
Србија јесте под окупацијом, њени грађани, хтели-не хтели, натерани су да, симболично речено, певају нацистичку "Лили Марлен", да раде само за хлеб и воду и клањају се свакоме ко дође да им дере кожу са леђа.
Али, истовремено, назире се и Вучићев крај. Подршка коју очекује од европских парламентараца, у случају парламентарних избора на пролеће, неизвесна је као и сама Европска унија. Чак и ако заведе додатну диктатуру и још једном покраде изборну вољу Србије, чега га судар са социјалном бедом која је нарасла до граница неподношљивог. Природно је да су његов режим угуши у блату на Сави, тамо поред арапске куле-чардака, која већ помало тоне док подземне воде неумитно роваре испод његовог лоповског пројекта.
Коначно, дошао је тренутак да се суочи и са својом пронатовском, и јасно израженом антируском политиком. Наиме, Вучић је направио више кардиналних грешака са Русијом.
Руска спољнополитичка машинерија, снажно је помогла Србији да спречи улазак Косова у УНЕСКО, спречила је и усвајање штетне резолуције о Сребреници у Уједињеним нацијама, спречила је бројна насиља над српским делегацијама у Уједињеним нацијама, а Вучић им је одговорио тако што је на сваки начин избегавао да се кредитно задужује у Москви (мада су ти кредити били неупоредиво повољни по Србију него они са ЕБРД, ММФ и Светском банком).
Нећу да испуњавам налоге страних амбасада у Србији, вриштао је Вучић са говорнице у Влади Србије недавно и поручио страним дипломатама у нашој земљи да почну "да се одвикавају од мешања у унутрашње ствари Србије". Овде ће народ одлучивати о својој будућности, а ја нећу да испуњавам налоге страних амбасада, храбрио је он себе самог па наставио: "…Хоћу да разговарам с њима, да их чујем, саслушам, али нећу да испуњавам њихове налоге".
И саслушао их је! Одмах му је Кајл Скот, амерички протектор у Србији, дао у руке коверту у којој је стајао списак хитних захтева САД, међу којима и неколико нерешних случајева (дегутантна прича о "случају Битићи", паљење америчке амбасаде у Београду, случај Савамала…).
У држави коју је понизио, у којој се школа са именом "Свети Сава" преименује у школу са именом "Мохамеда Бин Заједа", у држави где се са државним институцијама може општити искључиво путем разних Кол-центара, где батина из мрака вреба и где неприкосновени владар лаже брже него што мисли могу да теку, барем за једну генерацију више нема наде.
Превара је била и остала главни инструмент његове владавине. Није прошао ниједан дан од како је на власти, а да некога није преварио, довео у заблуду или му подметнуо лаж или фалсификат. Масовне преваре које свакодневно спроводи преко медија, већ су му се вратиле као бумеранг и чека га „дан беса" ојађених грађана. Али, пре него што се попео на владарски трон, преварио је и све оне који су му дали новац да би победио на изборима. Многи од њих једва чекају да ускоро падне са власти па да му наплате своја потраживања.
Ангела Меркел је довела милионе Арапа у Европу, да јој буду слуге. Али, нема више тих концентрационих логора у које може да их стави, да служе њеној фашистичкој политици.
Доналд Трамп се јавно одриче те политике поробљавања малих држава, најављује повратак својих економских убица и војске кући, и враћању ка хришћанским вредностима и изгубљеном америчком сну. У том пројекту нема Ангеле Меркел и њеног Мајн Кампфа. Пре ње ће сигурно бити збрисано њено већ одбачено чедо Александар Вучић и његова злочиначка банда, који, као квислинзи, спроводе њену политику поробљеног Балкана.
А 1. Романсирана планска привреда за веверице
(Посвећена Вучићевој економској стратегији)
У давна, прадавна времена једна породица је производила и продавала ципеле.
То је била велика породица од 60 људи.
Њих 50 је правило ципеле, а 10 продавало.
Имали су добру маржу. 40% просечно.
Једног дана дошли су им странци и понудили ципеле 20% јефтиније, да продају као додатни асортиман. Маржа на тим ципелама би била 50%, а оне би и даље била јефтинија од домаће производње.
Квалитет није био исти, али у сиромашном селу као што је било наше цена је била важна.
Шта се онда догодило?
Уместо 50.000 комада домаће производње, сада се производило 20.000 комада, а 30.000 комада се увозило. Цена коштања домаћих ципела је порасла и због мањих набавки сировина, као и због непопуњених капацитета погона. Будући да су у фабрици сви били породица, нико није хтео никога да отпусти.
Странци су још мало спустили цену и зарада на увозним ципелама се повећавала, а на домаћим смањивала.
У трећој години продавало се 45.000 страних и 5.000 домаћих ципела.
Породица је била принуђена да затвори погон због губитака. Пристали су да странцу продају фирму за 1 евро.
Село тј. локална самоуправа, да би помогло породици, пристало је да на себе преузме дугове.
Идуће године, странци су подигли цену ципела које се више нису правиле од коже, него од скаја. Праве кожне ципеле било је немогуће купити.
Произвођач млека који је продавао кожу за ципеле био је принуђен да подигне цену млека да надомести мањак зараде на кожи.
Странци су почели да увозе млеко јефтиније од домаћег.
Произвођач млека је продао краве и постао увозник млека.
То млеко је било јефтиније од других и сви остали произвођачи су продали своје краве, јер им се није исплатило да производе млеко.
Идуће године млеко је поскупело.
Траве је било довољно јер није било довољно крава. Није се више ђубрила.
Произвођач НПК ђубрива морао је отпусти вишак радника, али због предимензионисаних капацитета самих погона, при овом обиму цена коштања производа је била превелика. Странци су почели да увозе јефтиније ђубриво.
Обим производње је још пао, фабрика је ређала губитке и морала је да се затвори.
Странци су понудили да је купе за 1 евро.
Локална самоуправа је помогла и преузела постојеће дугове.
Странци су фабрику затворили и отпустили раднике.
Задржали су монопол на увоз ђубрива, али то је у том тренутку било јако повољно за нас јер фабрика није правила губитке, а и ђубриво је било јефтиније.
Идуће године ђубриво је поскупело, ал нисмо могли да бирамо.
Нестало је ципела, млека, крава и ђубрива.
Нисмо знали шта да радимо, па смо платили стране саветнике, који су израчунали да је ситуација лошија него раније и да сада уз фабрике морамо да дамо и субвенције.
Нисмо имали пара да дамо субвенције.
Странци су нам позајмили паре да им платимо да нам узму фабрике. Са каматом.
©Гето Србија
материјал: Лист против мафије
PO GLAVI SRBIJE: I SLUŽBENO – POČETAK NESTAJANJA DRŽAVE SRPSKOG NARODA…
Srbiju i srpski narod uz pomoć sopstvene vlasti poraziti, da bi ideja evropskog ujedinjenja opstajala i omogućavala glomaznom birokratskom briselskom aparatu da nesmetano uvećava novčani iznos svojih tekućih računa!!!
Poslednjih petnaest godina, ni jedna od „vlasti u Srbiji“ se ne mogu pohvaliti dobrim pamćenjem delova istorije našeg naroda, posebno onih delova u kojima je opisano nastajanje Srbije kao države, da bi se svi „evropski preobrazili“, a narodu predstavljali stvarnost kao da su ovih godina živeli na grani sve do decembra 2009. kada je Boris Tadić podneo i zvaničan zahtev za prijem Srbije u EU!!
Iako je i vlastima koje vode Srbiju jasno da igramo u kolu koje se svira u Briselu, i da svako naše naređeno zaklinjanje u evropski put, kao i na sva usta silni hvalospevi o radu i vrednosti briselske mašinerije samo njima podižu rep i duvaju u njihova jedra, a znajući da se u Skupštini Srbije čak i po hitnom postupku donose na stotine nekakvih zakona, čiju sadržinu nisu razumeli ni većina Narodnih poslanika (a koji često ne mogu biti ni upotrebljeni) a nameću se našem narodu i iscrpljuju ga, time direktno razgrađuju sopstvenu državu, na žalost i uz našu pomoć svojom pasivnošću, iako je poznat jasan stav EU da do 2020. neće biti prijem novih članica u njihov tabor, i umesto da malo ohlade i poslušaju glas stvarne većine naroda, ministri „Vlade u Srbiji“ bespogovorno slede ritam ispunjavanja zadataka dobijenih iz Brisela!!!
Svi oni likovi koji su na vlast u Srbiji došli uz obilnu pomoć stranih obaveštajnih službi i preko paljenja Skupštine i nasilnim zauzimanjem institucija, svoje snage i znanje nisu usmerili na čuvanju i razvoju privrede države a ne njenom urušavanju, nisu se posvetili rešavanju stanja zapošljenosti stanovništva, rešavanju socijalnih pitanja čiji su uzroci i smanjenje plata i penzija, nisu sprečavali urušavanje školskog i prosvetnog sistema Srbije u cilju vaspitanja naše dece, nisu se posvetili preduzimanju mera u očuvanju zdravlja stanovništva, izgradnji vojske, ..itd, itd!!!
Oni su „evropske integracije“ predstavljali kao „nezaustavljiv put izgradnje moderne Srbije“, a svaka priča da se otvaranje tzv. Poglavlja EU, predstavlja kao vrhunsko dostignuće srpske politike, lažući narod da su EU integracije instrument u sprovođenju reformi, a svesno zaboravljajući na nepobitnu činjenicu da to ima za cilj da sami dokusurimo sopstvenu državu , i da se između ostalih ciljeva, Evropa, SAD i NATO potpuno operu od zločina učinjenih bombardovanjem i Srbiju pretvore u region jeftine radne snage, izvor sirovina i neku tamo državicu bez nacionalnog identiteta …itd, itd …
A izgubili smo iz vida da u pozadini toga vrebaju i "finansijski stručnjaci" iz EBRD -a , MMF-a (koji je godinama nezaobilazni kreator punjenja i trošenja budžeta Srbije) i ostalih svetskih finansijskih institucija koji se ponašaju k`o lešinar kada čeka svoj umoran plen, da planiraju, raspolažu i raspoređuju novac koji će biti sakupljen od naroda Srbije, i da se jeftino dočepaju preostale imovine Srbije, a posebno one na teritoriji Kosova i Metohije !!!
Nikako neće da nam bude jasno kako to da Predsednik „Vlade u Srbiji“ radosno uzvikuje parole u kojima propoveda da je za opstanak Srbije, srpskog naroda i ostalih građana Srbije, najvažnije da, još navodno zvanično, samostalna država Srbija ispunjava razna poglavlja, zaključke, mišljenja, smernice, uputstva, naloge, direktive, preporuke, platforme, strategije, mere… koje propisuju i donose čak i trećerazredni činovnici briselskog birokratskog aparata!!!!! ????
A u ovomo procesu “pridruživanja”, gde ostade teritorija Kosova i Metohije koja je po Rezoluciji UN1244 i dalje sastavni deo Srbije!!????
©Geto Srbija
PRAVOSUĐE: UMESTO NEZAVISNO, POSTALO JE POSLUŠNIK VLASTI KOJE IMA I SVOJU CENU HVALE!?!!
Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša – nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral.
Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Najgori medu njima je, svakako, ministar pravde Nikolica Selaković. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i zbog čega je onda čudno što Evropska unija ne otvara ni jedno poglavlje u pregovorima sa Srbijom, pa ni ono o pravosuđu.
Milan Glamočanin
Englez Majkl Devenport, bivši ambasador Velike Britanije u Srbiji, danas još uvek šef misije Evropske unije u Beogradu, predao je, svečano, uz razdragan osmeh, prošle nedelje srpskom premijeru Vučiću Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije u pregovorima za članstvom.
Scena je nadrealna. Majkl se pravi Englez, a premijer Vučić taj njegov ljigavi i podmukli osmeh koristi da predstavi podanicima da je Srbija pred vratima EU, samo što nije ušla. Jer, to treba da potvrdi i osmeh, a potom i reči ser Devenporta da je "Srbija na dobrom putu".
Svakom građaninu Srbije je poznato da je Srbija među najsiromašnijim zemljama sveta, da vlada Velike Britanije smatra Vladu Srbije jednom od najnesposobnijih na planeti, da se svake sekunde država zadužuje za 217 evra, a u oktobru se zadužila sa novih 411 miliona evra!
Srpsko pravosuđe je među najkorumpiranijim na planeti, i podređeno je interesima premijera, njegove kriminalne grupe i političke elite. Ne postoji nezavisnost tužilaštva, sudova, ni policije.
Pred očima gospodina Devenporta svakodnevno se love nepodobni građani i tajkuni, najavljuje njihovo hapšenje, a sve po nalogu Vučića i njegove kamarile.
Sudovi hapse novinare, sudije osuđuju medijske kuće na plaćanje velikih novčanih globa za naknadu nematerijalne štete zbog navodnih uvreda onih koji su “nežnog srca“.
Zabranjeno je prozivati političare, sudije, biznismene. Srpske sudije, a danas su to sudije Višeg suda u Beogradu, utrkuju se ko će veću odštetu da dosudi, da pokažu vlasima da su njeni poslušnici. Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama ne pominje se u presudama beogradskog suda.
Svaka ljudska aktivnost, opisana u medijima, podleže kaznama, ako tužbu dobiju sudije Višeg suda u Beogradu. Oni danas presuđuju za “grehe“ novinara počinjene na teritoriji cele Republike.
Zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Milan Malenović je rešenjem Višeg suda u Beogradu već tri meseca u kućnom pritvoru. Bez prava na šetnju. On je, u šta se sud uverio, teško narušenog zdravlja, i potrebna mu je šetnja na vazduhu, da preživi.
Odeljenje Višeg tužilaštva u Beogradu za visoko-tehnološki kriminal ni nakon tri meseca nije podiglo optužni predlog protiv urednika, a sumnjiči ga da je na fejsbuk profilu pretio premijeru Vučiću. Optužnica se piše za pola sata, ali se tužiocu ne žuri. ON mora da se sveti uredniku, jer to od njega traži premijer lično.
Svako ko se usudi da o Vođi ne piše sve najbolje, na meti je tužioca, policije i sudija. Vučićev bilten Informer i dežurna televizija PINK svakodnevno izdvajaju nove žrtve među medijima. Javno se vrši njihova “kriminalistička obrada“, pod budnim nadzorom srpskog premijera i njegove organizovane kriminalne grupe.
Ovih dana, tačnije u subotu 8. novembra, nakon što je pokrenuo svoju Veliku propagandu laži protiv vlasnika dnevnog lista Kurir, na udaru se našao i specijalni tužilac Miljko Radisavljević, koga su prozivali što se tog neradnog dana nije javljao na pozive TV PINK da se uključi i napadne na tipovanog Aleksandra Rodića, koji se izvinuo građanima Srbije što je podržavao politiku laži i prevara Aleksandra Vučića.
"Zašto specijalni tužilac ćuti, zašto se krije" – siktali su Vođini goniči.
Subota i nedelja, a tužilac Miljko ćuti. A njegovo ćutanje popravilo je svedočenje izvesne portaprolke policije koja je rekla, u nedelju, da tajkun Miroslav Bogićević, koji je opljačkao Mačvu i Srbiju za milijardu evra, govori istinu!
I prvim jutarnjim satima u ponedeljak, dok tužilac još nije ni došao na posao, saopšteno je da je isti naložio policiji da tipovanog Rodića “stavi u obradu“. Hapšenje tek sledi.
Isti taj Vučićev bilten, optužuje tužioca Radisavljevića da njegovom krivicom Srbija plaća milionske odštete onima koji su oslobođeni od njegovih lažnih optužbi. Kao da je te optužnice pisala Radisavljevićeva ruka.
Tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala brojnije je od italijanskog tužilaštva, koje zaista ratuje sa pravim mafijaškim porodicama, koje traju vekovima.
Skoro svaki greh građanina je u nadležnosti Specijalnog tužilaštva. Pred Višim sudom u Beogradu veći broj sudija presuđuje u Odeljenju za organizovani kriminal, nego u redovnim krivičnim postupcima.
Pod izgovorom borbe protiv organizovanog kriminala, nekoliko stotina tipovanih od strane izvršene vlasti uhapšeno je i mesecima držano (neki i godinama!) u pritvoru, a potom su oslobođeni.
Pred očima ser Devenporta, Vučićeva kamarila preti, optužuje, hapsi, osuđuje, pljačka.
Kada god je u neprilici, Vučić na sednicu Vlade Srbije pozove Devenporta, koji ne propušta priliku da Vladu Srbije pohvali. Zbog kojih to uspeha? Zašto gospodine Devenport? Zar mislite da su svi Srbi šizofreni, kao što tvrdi gospodin Kirbi, kome takođe, zbog ove uvrede, niko u Beogradu nije razbio nos.
Koliko košta ser Devenport? Koliko para poreskih obveznika ide u njegov džep? Da li ga Vučić plaća po učinku ili paušalno? Ko iz “centrale“, ili tačnije Evropske komisije, aminuje ponašanje šefa misije EU u Beogradu?
Svakako da treba istražiti da li je mršava pomoć EU upućena Srbiji nakon prošlogodišnjih katastrofalnih poplava, natrpana i u njegove džepove. Da li su svi Devenportovi izveštaji lažni, ili se on, za lepu apanažu, smeši uslikan sa srpskim premijerom, koji je uvek narogušen i namazan ratničkim bojama.
Šefa misije Evropske unije u Beogradu štiti diplomatski imunitet. Ali, da li Srbi imaju pravo da mu razbiju nos, kada on umišljajno otvara Nacionalnu laboratoriju u Zemunu, znajući da su njegovi štićenici pokrali 20 miliona evra donacija, da je to peto otvaranje, i peta pljačka, zaredom? Koliko je para Devenport stavio u džep da učestvuje u otvaranju nepostojeće laboratorije?
Koliko je nesrećnih građana Obrenovca ostalo bez krova nad glavom, jer se Devenport slikao otvarajući neke renovirane objekte, da posluži kao pokriće bestidnoj pljački donacija za postradale od Vučićeve kamarile?
Dakle, Srbija, sudeći prema radosnom osmehu Majkla Denverporta, samo što nije u Evropskoj uniji?
Da li će nas ovaj engleski gad i dalje ponižavati i do kojih granica moramo trpeti njegov kriminal? Ako bi neko smakao gospodina Devenporta, ostale diplomate bi ruke držali u svojim džepovima.
Dok je komentarisao Izveštaj koji u Briselu izgleda drugačiji, od onog koji mu je uručio g. Devenport, srpski premijer je rekao da će, eto, pokušati da poprave ono što su primedbe u pogledu otvaranja poglavlja 23 i 24 (odnose se na slobodu medija i pravosuđa), gledajući u ministra pravde, koji je izgledao ozaren, uprkos konstatacijama u tom izveštaju da je srpsko pravosuđe na najnižim granama!
A 1. Sudija iz kriminogene sredine
A kako izgleda suđenje kada Vučićev kum tuži Magazin Tabloid zbog nanetih mu duševnih bolova, mogu se uveriti i naši čitaoci. Nakon što smo opisali kriminal Vučićevog kuma, on se oglasio u Informeru tvrdnjom da neće da nam plati reket!
Optužio nas je da smo reketaši. To je omiljena optužba Vučićeve kamarile koja otima, pljačka i sama reketira. Potom je pred očima Majkla Devenporta usledila zabrana štampanja našeg magazina, prvo u štampariji u Novom Sadu, potom u štampariji Blica, a potom i u svim drugim štamparijama.
Kada smo našli štampara u Podgorici, Petrović je naterao distributere da ne prodaju naš magazin, a na kioscima smo ponovo zahvaljujući privremenoj meri koje su donele sudije Privrednog suda u Beogradu.
I, eto procesa.
Gospodin Petrović je za sudiju koja će nas osuditi izabrao Maju Čogurić, kumu predsednika Višeg suda u Beogradu Aleksandra Stepanović, koja je iz kriminogene sredine.
Podsećamo, ona je brzo napredovala u službi, rukovodilac je odeljenja za suđenje u parničnim postupcima prvog stepena. Njen otac Radovan Čogurić je bio sudija Vrhovnog suda Srbije, bio je, bez sumnje, jedan od najkorumpiranijih, kao i njegov brat Slobodan. Razrešen je dužnosti sudije, jer je u teško pijanom stanju pogazio na pešačkom prelazu u Žarkovu, u Beogradu, rođaku Mirjane Marković.
Postupak je sproveo Drugi opštinski sud u Beogradu, iako je sudija bio u stanju teškog pijanstva. Spasio ga je bivši sudija Okružnog suda u Beogradu Miodrag Jović, a Čogurić je bio jedno vreme zamenik predsednika Okružnog suda. Ipak, na kraju je osuđen na samo pet meseci zatvora! Skupština Srbije razrešila ga je sudijske dužnosti, ali ga je dolaskom DOS-a na vlast, Ustavni sud SR Jugoslavije vratio na posao, nakon izdržane kazne.
Drugi stric Maje Čogurić, Milisav Čogurić, je nedavno razrešen dužnosti pomoćnika ministra u Ministarstvu pravde Srbije, na zahtev ministra Selakovića, jer je uhvaćen u korupciji. On je, inače, pisao zakon o amnestiji, prilagođavajući ga svom sinu, koji je bio na izdržavanju kazne, zbog saobraćajnog udesa.
Čogurići gaze sve pred sobom. To im je u krvi. Na raspravi zakazanoj 27. aprila po tužbi Nikole Petrovića, tuženi Predrag Popović je priložio nalaz iz Urgentnog centra u Beogradu, da je teško bolestan, da zbog diskohernije ne može da se kreće. Sudija je odlučila da nastavi suđenje, ocenivši da njegovo prisustvo kao tuženog nije obavezno! Presudiće ona njemu, zar on da vređa Nikolu Petrovića!
Sudija Maja Čogurić ima kćerku u vanbračnoj vezi sa Aleksandrom Lukićem, koji je u bekstvu. Postupak protiv njega vodi sud u kojem je Maja sudija, jer je on, kao vlasnik Delta-legala ostavio bez stanova oko 2.000 kupaca, koji su unapred platili za njihovu gradnju. Naravno, Maja svoju kćerkicu izdržava od para koje je njen nevenčani suprug uzeo do 2.000 onih koji su ostali, sa svojim porodicama bez krova nad glavom.
Da li je moguće da neko, sa ovakvom biografijom, u bilo kojoj zemlji može da deli pravdu?
Pozivamo građane, kolege i gospodina Devenporta da prisustvuju suđenju koje će se po tužbi kuma Nikole Petrovića održati u zgradi Višeg suda u Beogradu, u Timočkoj ulici broj 15, u sudnici na drugom spratu, sa početkom u 13,30 sati, 14. decembra 2015. godine.
A 1. Osuđenik iz Padinske Skele u pismu upućenom Magazinu Tabloid kaže:
Robijam kao da sam zatočenik Islamske države!
Kao osuđenik koji služi kaznu u novokomponovanom zatvoru Padinska Skela (takozvana "Nova Skela"), pišem Vam o dešavanju unutar ćelijskog zida.
Ja, osuđenik Draža Božić MB 37/12, sa A2 bloka, ćelija br.6, totalno sam siromašnog statusa, poput drugih koji su ovde pod diktaturom. Vođenjem ovog "objekta" od strane upravnika Milana Pavlovića, zapovednika Kristijana Đujić, načelnice službe tretmana Daliborke Kujačić i vaspitača Darka Krstića, predstavlja posebnu priču…
Za njih ne postoji reč "razumevanje". A kamoli "resocilizacija". Svi siromašni osuđenici poput mene, koji ne pristanu na vrbovanje od strane pretpostavljenih, bivaju zatvarani u ćelije sa problematičnim osuđenicima. Zahvaljujući tretmanu od strane tih, nazovi-ljudi, nas tretiraju kao da smo u Aušvicu.
Ako, upravo ti da nazovem ljudi, ako se ne tretiramo ni kao u Aušvicu. Bivaju primorani da štrajkuju, da se seku, da bi napokon toga bili prebijani i pokrenuti disciplinski postupci. Nakon prošlog mog dopisa Vašem uredništvu i objavljivanja tog pisma, ja doživljavam torturu. Još idem bos, bez čarapa, majica, osnovnog rublja!
Imam uredan lekarski specijalistički nalaz da treba da boravim u ćeliji sa spoljne strane kojih ima oko 300. Ali to niko ne poštuje. Vaspitač Darko Krstić mi je doslovno rekao: "Bićeš sa kime ja kažem i gde ja to odredim. Ja sam ti sve i upravnik, doktor!"
U pravnoj demokratskoj uređenoj državi Srbiji kao osuđenik, Srbin, robijam kao u zatočeništvu Islamske države!
Kao pravoslavnom verniku i verska prava su mi ugrožena. Sveštenik ne dolazi da zapalim sveću mada je to drugim osuđenicima omogućeno. Skoro mi je poslalo monaštvo iz manastira Sopoćani par čarapa od vune i potkošulju! Svaka im čast!
Osim četiri zida, od 3. februara 2012. godine, gledam zid i rešetke. Nemam TV aparat u ćeliji. Dok drugi dobrostojeći osuđenici imaju po dva televizora, rešo, dva ventilatora, pa čak i plejstejšn igre, ja gledam u zidove! Ministarstvo pravde i njihove inkvizitore u ovom zatvoru, to ne zanima. Pored toga, do isteka kazne imam manje od dve godine.
A, celokupna je 8 godina i 10 meseci. Pisao sam da me prebace od 2012. godine u matični zatvor ili u Okružni zatvor Zaječar pošto sam ja iz Knjaževca koji od Skele ima oko 300 kilometara! Niko mi ne dolazi! Tačno dve godine.
Zatvoren, sam 24 sata dnevno, dve godine nisam video sunčev sjaj! Ovde je istinita bezbednost na nultom nivou. Stvara se krvavi pir! Zbog ovakvog odnosa, osuđenici umiru ili sebi prekraćuju muke.
Služba obezbeđenja takođe trpi diktaturu i naređenja "sa vrha" koja poneki komandiri nerado izvršavaju. A, plata im je manja od plate vozača komunalnog kamiona!
Ukoliko do Vas uopšte stigne ovaj dopis i ako ga objavite, što Vas molim, pošaljite mi taj broj Vašeg magazina.
Sa verom u slobodne medije i Vas!
Zahvalan, i s poštovanjem
© Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
DRŽAVNI NAIVCI I OPASNO DODVORAVANJE ZAPADU: UKIDANJE VIZA ARAPSKIM I DALEKIM ZEMLJAMA I MOGUĆI RIZICI!!?
U sumrak najcrnjeg od svih crnih režima koji su zadesili Srbiji u poslednjih četvrt veka, odlukom sumasišavšeg vođe, Srbija jednostrano ukida vize grupi islamskih zemalja koje se bave finansiranje i izvozom terorizma. Evropska unija će zbog toga zatvoriti Srbiji sva vrata i najverovatnije ukinuti takozvanu viznu liberalizaciju.
Mersiha Hadžić
Ministar trgovine, turizma i telekomunikacija šeik Rasim Ljajić najavio je 1. juna, da će na sledećoj sednici vladi biti predloženo da ukine vize za 10 zemalja, čime će se nastaviti proces vizne liberalizacije, koja je u “velikoj meri doprinela povećanju broja stranih turista.“
Vize će, između ostalog, biti ukinute za Katar, Kuvajt, Oman, Venecuelu, Panamu, Jamajku, Paragvaj, Kolumbiju i Gvatemalu, najavio je šeik Rasim Ljajić.
“U narednoj grupi zemalja čijim građanima razmišljamo da ukinemo vize su Malezija, Jermenija i Azerbejdžan“ – izjavio je u Gornjem Milanovcu potpredsednik Vlade Srbije šeik Rasim Ljajić.
Prema njegovim rečima, ovaj proces će, ukoliko ne budu postojale tehničke ili neke druge prepreke, biti nastavljen – negde će se jednostrano u potpunosti ukidati vize, a ponegde sezonski, za vreme turističke sezone.
„…U petak smo imali zajednički sastanak sa ministrom spoljnih i unutrašnjih poslova i dogovorili smo da vladi, već na sledećoj sednici, predložimo ukidanje viza za još 10 zemalja… Očekujemo i po ovom osnovu veći dolazak inostranih turista„, rekao je Ljajić na konferenciji za novinare u Turističkoj organizaciji Srbije.
Ministar je najavio i da je formirana Radna grupa koja radi na viznoj liberalizaciji, jer postoje još neke zemlje gde bi vize mogle ili da budu ukinute, ili da vizni režim bude olakšan.
I dok šeik Ljajić najavljuje novu najezdu Arapa, islamista i narko bosova, Mađarska je odlučila da hitno na granici sa Srbijom podigne sanitarni kordon, i speči prodor islamista na njenu teritoriju podiyanjem žice, a u Briselu razmišljaju da Srbiju skinu sa belog Šengena!
Sve je počelo kada je premijeru Vučiću podveden šeik Muhamed Bin Zajed iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. “…Čim sam mu spazio oči snene, znao sam da je čovek za mene“ – hvalio se među svojom braćom Aleksandar.
Šeik Bin Zajed boluje od sifilističkog ludila, ali Vučiću to nije smetalo da sa njim zanoći u svom zamku u Jajincima. Kad su uranili, zoru prevarili, obojica su bili srećni.
Šeik Zajed je poklonio Vučiću dva džipa, sablju, pušku, obećavao je i velike količine novca. Ali, samo je obećavao.
Šizofreno srce srpskog premijera Aleksandra Vučića, nije želelo ni na istok, ni na zapad, ni na sever već na jug. Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, države koje su finansirale rat u Bosni i na Kosovu i Metohiji, među prvima su priznale i nezavisnost Kosova, a terorističku organizaciju OVK snabdevale su municijom, oružjem i novce, veličajući, kao svetu stvar, ubijanje Srba. Ali, snene oči šeika Zajeda i njegovo sifilističko ludilo, magično su privlačili Aleksandra Vučića.
Obećavao nam je da će njegovi prijatelji šeici i emiri u Srbiji izgraditi fabrike mirkočipova, podići agrokombinate, fabrike pijaće vode, a u Beogradu podići novi grad – Beograd na vodi!
Dobili smo samo maketu Beograda na vodi, i obavezu da iz budžeta platimo Arapinu Al Abaru 290 miliona, da uredimo priobalje, čiji će on postati vlasnik, potom ga prodati i nestati, kao što je to činio u još pet drugih zemalja.
Ukinuli smo vize onima koji dolaze iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, iz Saudijske Arabije. Oni nama nisu. Vođe Al Kaide, obučavaju se u ove dve islamske države, da preko Srbije idu u Evropu, sa pasošima koje im štampa Vučićev brat Andrej, u Kovnici novca na Topčideru, u kojoj je zaposlen, a potpisuje ih Vučićeva desna ruka ministar unutrašnjih dela dr Nebojša Stefanović. (Njegov dosije je u obradi, i objavićemo ga u sledećim člancima).
Danas, zemljama iz Arabijskog zaliva, u kojima se kale islamisti i surove ubice, ukidamo vize. Katar, Oman, Kuvajt…Navodno, zbog turizma.
Građani ovih država nikada nisu ni čuli za Srbiju, a njima je put u zemlju nevernika, nemoguća misija, osim ako ne kreću u svetu misiju, da u Evropi dižu u vazduh mostove, škole, bolnice, obdaništa…Dakle, u Srbiju, iz ovih zemalja, bez vize mogu da dođu samo oni koji kreću na takav sveti put.
Žitelji Malezije su siromašniji i od građana Srbije. A, zbog njihovog svetog puta, zatvoriće se put građanima Srbije ka Evropi. Da bi se branile od islamista, zemlje Evropske unije nameravaju da potpuno izoluju Srbiju!
Kakav interes imaju stanovnici Malezije da posete Srbiju, daleku nekoliko hiljada kilometara? A, 30 miliona stanovnika Malezije, iz Kuala Lumpura može u Srbiju jedino avionom. Povratna karta iz Kuala Lumpura do Beograda je oko 1.300 evra. Šta mogu da vide Malezijci u Srbiji? Da se sunčaju i kupaju na obalama Panonskog mora?
Vlada je ukinula vize i građanima Venecuele, Kolumbije, Gvatemale, Jamajke i Paragvaja. (Urugvaju namerno nisu, jer Vučić namerava da zbriše u ovu zemlju, pa da ga ne bi tamo tražili oni kojima duguje krv, vize ovoj zemlji nisu ukinute).
Osim Venecuele, sa ovim zemljama Srbija nema diplomatske odnose! Kakav interes imaju građani Gvatemale, Kolumbije ili Paragvaja da dolaze u turističku posetu Srbiji kad su im karipske plaže ispred nosa i trostruko jeftinije?
Vučićeve pretnje da će Džo Bajden da se razbesni i da podvikne Angeli Merkel da se Srbija primi u članstvo EU, samo su njegov sanak pusti. I dok sude Darku Šariću, za šverc kokaina iz Latinske Amerike, Andrej Vučić i njegova družina preuzimaju ove poslove, koji uveliko traju.
Vučićev bata Andrej, moći će sa svojom kamarilom da avionima Etihada, u direktnom letu, prenosi najčistiji kokain, bez carinski barijera i agenta DEA! To će, svakako, pojeftiniti kupovnu cenu, i zarada će biti astronomska. Ako već ne možemo u Evropu, prodavaćemo i kokain, da ih podavimo, kao što oni dave nas, komentariše Andrej Vučić.
Tužno i smešno deluje objašnjenje ministra za trgovinu i turizam šeika Rasima Ljajića, da ovim veoma siromašnim latinoameričkim državama ukidamo vize, zbog turizma, da nas njihovi građani posećuju.
Treba biti idiot, poput šeika Ljajića, i saopštiti to građanima kao razlog. Ako Vučićeva propagandna mašinerija i opravda i ovaj potez Vučićeve kamarile, Evropska unija će dobiti još razlog više da nas hermetički izoluje.
Komesar Han je u privatnom i nezvaničnom razgovoru sa jednim srpskim diplomatom rekao da mu je iskreno žao Srbije, ali da je njena budućnost posve neizvesna, i tragična. Oni koji je vode, gori su i od najgorih narko bosova iz latinomaričkih kartela, i od vođa islamističkih odreda, jer su, prema svojim građanima suroviji i od njih.
„Arapske investicije“ i migraciona kriza
A što se tiče aktuelne migrantske krize u Srbiji, možemo da zaključimo da su birokrate briselskog tabora odlučili da se odbrane tako što će da primoraju Srbiju da prihvati što više tih migranata iz arapskih zemalja, razmišljajući na način: zato što je Srbija pravoslavna država, a ONI – zapadnjaci su katolici, pa je pogodnije da ti arapski migranti ostanu u Srbiji kako bi se resursi države iscrpljivali i promenila nacionalna struktura!!! Zato se prećutno i dopušta da Mađari ubrzano podižu zid!!!
Izgleda da se mnogo puta pominjane, (od strane “vlasti u Srbiji”) i na sva usta hvaljene “arapske investicije” , upravo sprovode kroz ovu migrantsku krizu!!!?? Da li i ukidanje viza pojedinim afričkim i azijskim državama pogoduju ovakvim migrantskim dešavanjima!!?????
A pored sve muke tih lica migranata koji dolaze iz područja zahvaćenim ratnim dejstvima, primećujemo da oni ne odlaze u neke druge arapske države koje su im po kulturi i veri bliže ( kao što je bio slučaj sa našim sunarodnicima koji posle hrvatske zločinačke “Oluje” nisu potražili spas u npr. Španiji ili Italiji, ili Francuskoj, već su potražili spas u okrilju svog naroda), a ta lica bivaju upućivana u pravcu Srbije, pa je primećeno da među njima ogroman broj takvih lica poseduje velike količine novca, što se može i okom videti pred trafikama i dalje, obzirom da neki od njih kupuju skupe cigarete i dvolitarsku Koka kolu, vrše redovnu dopunu interneta na mobilnim telefonima, a raspituju se za Taxi (kojim putuju do Subotice pre nego što Mađari podignu zid), menjačnicu, usluge Western union i DHL!!!!
Lica su planski izmanipulisana i upućena u pravcu Srbije, a nama ostaje da se pitamo, da li su to “vlasti u Srbiji” sklopili nekakav, skriven od javnosti, dogovor u cilju prećutnog prihvatanja desetine hiljada migranata, kao i da li su, preko domaćih bezbednosnih agencija i službi, a znajući gore navedena interesovanja takvih migranata, preduzeli adekvatne mere u cilju bezbednosne kontrole tih lica, kao i onih mera usmerenih na zaštitu sopstvenog stanovništva i države!!????
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije