Архива
RAČUNI KOMUNALNIH PREDUZEĆA, AŽURNI IZVRŠITELJI, DUŽNIČKO ROPSTVO I SMRT PENZIONERA!!!
Zbog konstantnog osećaja zabrinutosti i straha, nemira i stalne napetosti, što je dovelo do pogoršanje zdravstvenog stanja, umro je jedan od mnogih penzionera u Srbiji kojima je zaplenjena penzija zbog spora sa Javnim komunalnim preduzećem (u ovom slučaju, beogradskim Infostanom).
Slučaj je sa pravnog stanovišta čist državni kriminal, a sa stanovišta ljudskih prava, govori o tome da građani Srbije žive u opasnoj diktaturi. Pismo koje je u vezi ovog slučaja uputila Snežana Dimitrijević, ćerka preminule žrtve Vučićevog terora, a koje objavljujemo neznatno skraćeno, jasno svedoči u kakvom sistemu živimo.
U sledećim brojevima opisaćemo nasilje JKP Infostana koje zloupotrebljava privatne izvršitelje, a oni pravosuđe i neukost najsiromašnije dela društva.
……
Nisam penzioner, ali u ime mog oca i svih naših najstarijih sugrađana, najljubaznije Vas molim da ovaj tekst objavite, da više niko ne bi doživeo ono što je on.
Naime, bio je invalidski penzioner i primao penziju u iznosu od 18.000,00 dinara koja se isplaćuje dva puta mesečno (10-og i 25-og u mesecu) po 9.000,00 dinara. Obzirom da sam nezaposlena, sa ovim iznosom smo nekako "živeli" nas dvoje.
Međutim, tu na scenu stupaju izvršitelji koji mom ocu plene 1/2 penzije radi namirenja potraživanja JKP "Infostan" u iznosu od 139.788,70 dinara (bez kamata i troškova postupka).
Zaplenu je odobrio sud i ona je trajala dve godine (obzirom da je za namirenje potraživanja komunalnih preduzeća za jednu godinu potrebno dve godine zaplene penzije). Tako je u periodu od jula 2014. pa do aprila 2016. moj otac primao penziju u iznosu od oko 4.500,00 dinara dva puta mesečno.
U novembru 2016. "Infostan" ponovo nalaže prinudnu naplatu, pa ovog puta mom ocu od prvog dela penzije preostaje svega 3.010,06 dinara, a od drugog dela – 3.560,85 dinara.
Sveukupno, u navedenom periodu oduzeta mu je penzija u ukupnom iznosu od 202.654,06 dinara. Njegova godišnja penzija iznosila je oko 219,536,16 dinara.
Kako su u periodu trajanja ove zaplene (od jula 2014. pa do aprila 2016.) pristizali novi računi komunalnih preduzeća koji rastu metodom apsolutnog rasta i uvećavaju se za iznose kamata i troškova postupka, pokrenuta su još tri izvršna postupka, čime je moj otac bio doveden u situaciju da iz duga ne može da izađe (dužničko ropstvo).
Praktično, kao da je njegova imovina pod stalnom hipotekom, kao da je u doživotnom kreditu. Sudije odobravaju ova izvršenja i to na njegovoj celokupnoj (pokretnoj i nepokretnoj) imovini, bez ikakvog uvida šta tu imovinu čini.
Oni potpuno zaobilaze odredbe Ustava i član 1 Zakona o sudijama, pri tome posebno imajući u vidu odredbe člana 32 Ustava od koga odstupanja nisu dopuštena ni tokom vanrednog stanja (član 202 Ustava).
U konkretnom slučaju, nikakav sudski postupak nije vođen, niti je moj otac imao priliku da se pojavi pred sudom. RF PIO, dakle, nema pravnosnažnu izvršnu sudsku presudu na osnovu koje je mogao da mu oduzima penziju.
U telefonskom razgovoru sa nadležnima iz filijale Fonda PIO na Novom Beogradu (br. tel. 2017-479 i 2017- 130) na moje pitanje: Odakle Fond PIO crpi pravo raspolaganja nad pravima iz PIO, dobila sam odgovor da su "takvo naređenje dobili od države i to bez ikakve pisane odluke".
Na moju konstataciju da nikakva "država" nije mogla da im da takvo naređenje, već državna administracija, odnosno državni činovnici čije su dužnosti opisane zakonom, a delovanje ograničeno Ustavom, nisam dobila nikakav odgovor.
Naime, ovde se radi o sledećem: RF PIO nema pravo raspolaganja nad penzijama. RF PIO je državni upravni organ sa zadatkom da utvrđuje i isplaćuje penzije i nadoknade iz penzijskog i invalidskog osiguranja. On je pravno lice ovlašćeno da sakuplja doprinose obaveznog socijalnog osiguranja u skladu sa pravima i obavezama utvrđenim važećim propisima.
RF PIO nema pravo raspolaganja nad ličnim sredstvima osiguranika i korisnika prava iz PIO, odnosno nema pravo da njihova lična sredstva prenosi na račune drugih lica (izvršitelja, preduzetnika) niti bilo koga drugog, a naročito na to nema pravo bez pravnosnažne izvršne sudske presude i bez saglasnosti penzionera kao korisnika prava i poverioca RF PIO.
Zakonom o PIO prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su uređena kao neotuđiva, lična materijalna prava. Prema članu 6 Zakona, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su lična prava koja se ne mogu preneti na drugoga.
Prema pravnoj teoriji, lična prava su građanska prava koja se užem smislu određuju kao negativne slobode, imuniteti od državne vlasti, odnosno slobode od zloupotreba državne vlasti.
Dalje, članom 109 Zakona o PIO utvrđeno je da je Fond dužan da korisnicima isplaćuje iznose koji im pripadaju u mestu njihovog prebivališta, a relevantni član 110 Zakona ne sadrži odredbe na osnovu kojih se penzije mogu ograničavati ili ukidati zbog duga prema komunalnim preduzećima, što potvrđuje i presuda Vrhovnog suda Srbije od 15.11.2005. gde se izričito konstatuje da se priznato pravo pojedinca na penziju može ukinuti ili ograničiti jedino na osnovu člana 110 Zakona o PIO, što ovde nije slučaj.
Ovaj stav Vrhovnog suda Srbije prihvatio je i Sud za ljudska prava koji u presudi Grudić v. Srbije iz 2008 ("Sl. glasnik RS", br. 43/12) potvrđuje da je pravo na penziju stečeno pravo i zakonski se ne može opozvati ili obustaviti (par. 56) izuzev u slučajevima predviđenim članom 110 Zakona. Sud u tački 77 presude po ovoj predstavnci smatra da "postojeća stečena prava na penziju predstavljaju imovinu, a mešanje u mirno uživanje zakonom stečene imovine nije dopušteno".
U tom smislu, postupanje RF PIO zalazi i u domen krivičnog prava u smislu krivičnih dela protiv sloboda i prava čoveka i građanina iz članova 135 i 137; protiv imovine iz člana 203; protiv službene dužnosti iz člana 359, 361, 362 i 364; protiv prava po osnovu rada iz člana 163 (povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja), ali iz člana 308 – napad na ustavno uređenje a u smislu članova 1, 69 i 70 Ustava Srbije.
Prema Preporuci o izvršenju Saveta Evrope i evropskoj pravnoj praksi, izvršenja se sprovode za novčana potraživanja koja su neosporena;
Potraživanje je neosporeno samo ako se dužnik izričito saglasio sa njim na osnovu priznanja ili poravnanja u sudskom postupku. Tek tada i samo tada, sud potraživanje proglašava izvršnim i šalje podnosiocu izvršni dokument u svrhu sprovođenja izvršenja.
Pored Ustava, Zakona o PIO (članovi 6, 109 i 110), povređen je čak i (neustavni) Zakon o izvršenju i obezbeđenju čijim je članom 147 utvrđeno da su od izvršenja izuzeta primanja po osnovu invalidskog osiguranja.
Moj otac je bio invalidski penzioner. Najzad, ni Ustavom Srbije (član 91 stav2), ni Zakonom o komunalnim delatnosti nisu predviđena sredstva prinude pri naplati javnih dadžbina, već je utvrđen opšti princip prema kome građani namiruju svoje obaveze prema javnim preduzećima, a to je – njihova ekonomska moć.
Ustav, dakle, jasno štiti građane od bilo kakvih potraživanja sve dok nemaju mesečni prihod dovoljan za dostojan život: građanin koji nema takav prihod, pravnom snagom Ustava nije dužan da plaća bilo kakva fiskalna ili parafiskalna zaduženja.
Tokom perioda od dve godine, koliko je trajala zaplena penzije, moj otac i ja smo bili dovedeni u nemogućnost podmirenja osnovnih životnih potreba (hrana, lekovi, sredstva za higijenu …), u nemogućnost podmirenja ostalih životnih potreba (električna energija, troškovi PTT usluga, pribavljanje novih ličnih dokumenata kao što su lična karta i zdravstvena knjižica, neophodnih popravki u stanu, čime se dovode u opasnost i komšije – zbog poplave, na primer).
Sveukupno, dovedeni smo u nemoguće životne uslove do mere dovoljno ozbiljne, da potpada u okvire članova 23 stav 1 (zaštita ljudskog dostojanstva), člana 24 stav 1 (pravo na život) i člana 25 (nepovredivost psihičkog i fizičkog integriteta) Ustava Srbije: građanin kome se oduzmu sredstva za hranu i lekove i ostale životne potrebe je, sasvim slobodno se može reći, izložen pokušaju ubistva, odnosno teškom i apsolutnom kršenju Ustava i njegovih ljudskih prava.
Konstantan osećaj zabrinutosti i straha, nemir i stalna napetost, imali su za posledicu pogoršanje zdravstvenog stanja mog oca i, najzad, njegovu smrt. Od posledica moždanog udara je umro. Umro je sa zaplenjenom penzijom.
Možda to nikada neću moći da dokažem, ali umro je zbog jakog uznemirenja i opravdanog straha (svakog 10-og i 25-og u mesecu da li će primiti i tu mizernu penziju ili će mu izvršitelji uzeti i to) što ga je potpuno iscrpljivalo, pogoršalo njegovo zdravstveno stanje i na kraju dovelo do njegove smrti.
Za sahranu nisam imala novca. RF PIO pokriva samo deo pogrebnih troškova. U JKP "Pogrebne usluge" mi je rečeno da se obratim Centru za socijalni rad i da oni moraju da mi pomognu.
Centar za socijalni rad me je odbio. U takvim okolnostima, praksa JP "Pogrebne usluge" je da porodicu preminulog potpuno isključuje iz bilo kakvog odlučivanja u vezi sahrane, pa je tako zbog nedostatka iznosa od oko 35.000,00 dinara, moj otac (iako bi mu po mestu stanovanja pripadalo mesto sahrane na Novom bežanijskom groblju) sahranjen na grupnom(!?) groblju Orlovača, oko 20 km daleko od mesta stanovanja njegove porodice; bez obavljene identifikacije; nemam pravo da posedujem ikakvu dokumentaciju o mestu i načinu sahrane; nije mi čak dozvoljeno ni njegovu odeću da mu odnesem, već je sahranjen – u vreći!?
Na kraju, želim da posebno naglasim sledeće: skandalozni Zakon o izvršenju i obezbeđenju ne primenjuje se na sve građane Srbije.
Naime, kolektivni ugovori svih državnih organa, javnih i komunalnih preduzeća u sebi sadrže odredbu o "zaštiti zarade" prema kojoj je na zaradama zaposlenih u ovim institucijama dozvoljena prinudna naplata, ali samo uz vođenje sudskog postupka i pravnosnažnu sudsku odluku, samo uz njihovu saglasnost i samo do 1/3 njihove zarade.
Pri tome, njima su omogućene neverovatne privilegije na račun građana. Tako je, na primer, Skupština grada (kao osnivač komunalnih preduzeća) omogućila da se svim zaposlenima u komunalnim preduzećima uplaćuje dobrovoljno privatno penziono osiguranje i tako im obezbedila dodatnu sigurnost u starosti koju ogromna većina nas koja ih prisilno finansira – nema!?
Pored ove, zaposleni u komunalnim preduzećima ostvaruju i brojne druge privilegije, kao što su: pokrivanje troškova ogreva i zimnice, popravke i adaptacije stambenog prostora, troškove lečenja za njih pa čak i za članove njihovih porodica; osiguranje za slučaj bolesti i hirurških intervencija, stipendije za školovanje njihove dece…
Da se ove privilegije i ostvaruju dokazuju i izveštaji Državne revizorske institucije koja u svojim izveštajima o finansijskom poslovanju komunalnih preduzeća potvrđuje da ona u svojim bilansima iskazuju potpuno neprihvatljive stavke, kao što su – pored napred navedenih – i rashodi za rekreaciju, donacije i sponzorstva, troškovi jubilijarnih nagrada, reprezentacije, troškovi platnog prometa…
Ove privilegije nisu i ne mogu da spadaju pod komunalne usluge koje su građani dužni da plaćaju i koje ogromna većina sebi ne može da priušti.
Skupština grada prekoračila je granice svojih ovlašćenja i više nego ozbiljno zašla u domen krivičnog prava. Takođe, krajnje je vreme da se neko pozabavi pitanjem samog postojanja "Infostan tehnologije" (čija provizija iznosi 9%) i tzv. objedinjene naplate koja nigde u uređenim zemljama ne postoji, obzirom da se "vezana" naplata smatra zabranjenim oblikom poslovanja jer se na taj način ostvaruje povećana a nezakonita dobit. Najzad, to zabranjuje i Zakon o zaštiti potrošača.
U prilogu dostavljam dokaze o svemu navedenom uz veliku molbu da ovo pitanje pokrenete, da se ono što se desilo mom ocu ne bi desilo nikome više.
Snežana Dimitrijević
Pariske Komune 61/56,
11070 Novi Beograd
©Geto Srbija
mateijal: List protiv mafije
ВУЧИЋЕВО ДИСЦИПЛИНОВАЊЕ СРБИЈЕ И КОЗМЕТИЧКИ ДИЈАЛОГ ДО „КОНАЧНОГ РЕШЕЊА“!!???
Куд` то жури Председник Србије и ко га то тера на „потпуну нормализацију односа“ са „РКС-Косова без звездице“???????? Зашто он као Председник Отаџбине не инсистира на испуњење и оних одредби из Резолуције 1244 а које иду у прилог нашој држави!!????
А зашто Албанци са КиМ не воде унутрашњи дијалог о нормализацији односа са својом државом Републиком Србијом????
Како то да привремене институције албанских власти са територије Косову и Метохији могу да постављају услове властима Републике Србије, ако је по важећој Резолуцији 1244 територија КиМ у саставу Србије!!! ????????
Председник Србије не треба тако страствено да намеће своје планове кроз формулацију „дијалог са грађанима“ и да не манипулише свешћу народа и спроводи демонтажу Срба и Србије, већ да обавља задатке из своје надлежности (док овамо заступа легитимне интересе Албанског народа и ван Албаније), и да распише референдум са питањем: „да ли признајете Републику Косово??“, као карту за вожњу путем без алтернативе!!!?
Вучић је зато и доведен на власт и заскочио на функцију Председника, не испуштајући ни једну полугу апсолутног господара у којег је инаугурисан као „Лидер Србије и Западног Балкана“, светског калибра!!!
А Срби су склони слушању Лидера – Вође који ће их као стадо оваца повести у сигуран останак без Отаџбине!!!
А („иницијатива Председника Србије у ауторском тексту објављеном у дневном листу „Блиц“) све ово може да значи да ће се, „унутрашњим дијалогом“, питање Космета утопити у свеобухватну промену Устава за наш бржи пут у ЕУ, управо зато да би се избегло појединачно питање о Косову и Метохији на Референдуму, и тако ствар заврши у „једноУмној“ Скупштини, па ће се на Референдуму наћи Устав Србије у целини, који ће обухватити СВЕ промене, па и ту да Србија више нема власт над Косметом, па је то реалност!!???
Без обзира што се до те „реалности“ стигло оружаном побуном и жалосне чињенице да је на Србиjу извршена (цинички названа) „хуманитарна агресија“, уз свесрдну подршку ЕУ и САД на челу НАТО алијансе, и иста није чињена кроз међународне институције.
Тада су Америка и ЕУ, са још 18 других НАТО злотвора, 78 дана, по Србији сејали смрт својим крстрећим ракетама, касетним, уранијумским и другим бомбама, … остављајући жртве и међу цивилним становништвом!!!
Нема државе на планети која би пристала да се лако одрекне дела своје територије као и своје имовине на тој територији. Без обзира што су косовски Албанци добили политичку власт (аутономију, изборе, управљање,) они никако не могу да добију власништво над целокупном имовином Србије!!
А кад` Србија призна „РКС-Ќосово без звездице“ као самосталну државу, онда може да га врати само агресијом на тада „суседну државу“ и НАТО!!?????
И тако замишљен „унутрашњи дијалог“ треба да траје са циљем да убеди српски народ и остале грађане Србије, да се сви сложе са мишљењем Председника Србије!! Јер Србија се креће незаустављиво путем без алтернативе и на том путу не сме да буде препрека, без обзира на цену, па чак и све до нестанка Србије као националне државе српског народа!!!
Србија се својевремено вратила са Крфа, али је питање хоће ли се вратити из Брисела!!!????
П.С. У истом циљу је и сутрашње ( уторак увече) емитовање епизоде „Карађорђева смрт“ на РТС1, како би се показало “да смо Народ који је вођама само скидао главе”, и да нисмо препознали „светлу будућност“ у коју нас они воде!!!
Такво емитовање има одвраћајући значај због онога што смо вечерас чули (на „Пинк“ ТВ), са опоменом да некоме не падне нешто на ум против изабраног вође……..
©Гето Србија
NOVI KNEŽEVAC: KRIMINAL U BELOM MANTILU I „ODLIČNA SARADNJA“ NA NEZAKONITOJ OSNOVI!!!
U subotu, 8. oktobra, ministar zdravlja, u drugom mandatu, Zlatibor Lončar bio je na “tuširanju“ na TV Pink. Bio je nervozan i trudio se iz petnih žila da svoje gostovanje iskoristi za hvalospev svom gazdi Aleksandru Vučiću.
Tvrdio je da je za njegovog mandata okrečeno mnogo klozeta po srpskim zdravstvenim ustanovama, ali zahvaljujući pre svega, nikom drugom no Aleksandru Vučiću koji je dao pare. „Što činiš-čini, ali i za sutra misli !" Ove mudrosti Lončar se nije setio.
Ličio je na čoveka koji se 10. maja 1945. godine priključio četničkom vođi Draži Mihajiloviću. Sve što je rekao ministar Lončar delovalo je toliko jadno, da su ga i voditelji, koji su moralno dno, sažaljevali i kuražili da ne liči na Moniku Levinski. Srpsko zdravstvo na čijem je čelu Zlatibor Lončar vraćeno je u praistoriju. Lončar je proključao…
major Goran Mitrović
Ministar Lončar je opisivao šta je sve nasledio kao ministar. Pominjao je pljačke, neraspakovane skupe uređaje koji su dobijeni iz donacija, a čamili su u podrumima zdravstvenih ustanova, da ne bi pravili konkurenciju privatnim ordinacijama.
Nije pomenuo nijedan slučaj da je neko zbog zla u kojem je srpsko zdravstvo, izveden pred sud. Bilo mu je važno da pošalje šizofrenom pederu Vučiću poruku svoje duboke lojalnosti, jer on sumnja u nju. Vučić u sve sumnja, i sve ih plaši svojom lažnom veličinom. A Lončar je i njemu i njegovim sledbenicima iz prvog ešalona vadio kao hirurg na Urgentnom centru i pivske flaše, palice i druge tvrde predmete iz čmara.
I reče to, Zlatibor Lončar, i pade.
Nije objasnio zašto ne sme da se oglasi povodom slučajeva koje smo opisivali.
Direktorka bolnice Sveti Vračevi iz Novog Kneževca je sestra direktora operative u BIA Jovana Drobnjakovića, takođe psihičkog bolesnika, a ministar Lončar je bio i na merama ove službe, pod neverovatnom optužbom da ga Magazin Tabloid “ostavlja na miru“. Toliko daleko ide njihovo ludilo!
Gospođa Petrović je opasan kriminalac. Besprizorna, halapljiva, surova. Ona u ovoj bolnici radi od utorka do četvrtka, pokupi pare i dolazi u Beograd, gde se baškari u vili na Dedinju. Brat je ozvučio bolnicu, te joj referiše šta ko u njoj radi, ili njoj radi. Sve njene grehe “peglaju“ njeni saradnici u zločinu.
Jedan slučaj takvog „peglanja" desio se 12.10.2015.god., a krivično delo direktorke „ispeglala" je dr Vesna Rafajlović, psihijatar. Naime, pacijentkinja Stojković Smilja rođena 1961.god. iz Mokrina umrla je 10.10.2015.god. (subota) u 10:55 h na dežurstvu direktorke Jovanke Petrović.
U Istoriji bolesti broj 464/15 dr Rafajlović napisala je: „Smrt konstatovala dr Jovanka Petrović.", a zatim popunila svu prateću dokumentaciju koja je potrebna da bi se pacijentkinja sahranila (i pri tome nije zaboravila da naznači da „obdukcija nije potrebna"), a koja se uobičajeno popunjava na dan smrti.
Dakle, rodbina je čekala do ponedeljka 12.10.2016.god., a kada direktorka ni u ponedeljak nije došla na posao (jer su petak i ponedeljak, a neretko i četvrtak za nju neradni dani) dr Rafajlović je telefonom od nje dobila zadatak da „pegla", ali je loše „ispeglala".
Ako je direktorka u subotu 10.10.2016.god. zaista bila na dežurstvu, zašto sama nije nije popunila potrebnu dokumentaciju ? Imala je čitav dan na raspolaganju od 10:55h do 19:00 h.
Ako je dr Rafajlović menjala toga dana direktorku (što je jedan od mogućih izgovora), zašto je u istoriji bolesti napisala „Smrt konstatovala dr Jovanka Petrović." ? Dakle, džaba ste „peglali". Eto direktnog dokaza za tužilaštvo koje je glatko odbilo krivičnu prijavu sindikata USS podnetu protiv direktorke bolnice 29.10.2014.godine, iz potpuno istog istog razloga (nedolazak na dežurstva sa smrtnim ishodom po pacijente).
Nedavno je na Odeljenju za bolesti zavisnosti-psihijatrija II čiji je načelnik dr Suzana Stijović prijavljen treći smrtni slučaj za manje od mesec dana, dakle i ovaj pacijent je „nađen bez vitalnih znakova".
Sva tri slučaja su interesantna jer na tom odeljenju borave mahom mlađi pacijenti-zavisnici, ali je ovaj poslednji interesantan po tome što je pacijent pre smrti nekoliko sati boravio van bolnice i da je umro jedan sat posle povratka u bolnicu pod sumnjivim i nerazjašnjenim okolnostima.
Niti je zbog toga sprovedena istraga, niti je zbog toga urađena obdukcija. Samo jedan od mnogobrojnih primera „peglanja dokumentacije". Jedan psihijatrijski pacijent manje, koga je za to briga ? Nikoga. O
Posebno je interesantan slučaj „peglanja" nasilne smrti (krivično delo prikrivanja nasilne smrti) pacijentkinje Telečki Darinke na ženskom odeljenju Psihijatrija 1 čiji je načelnik dr Vesna Rafajlović sredinom 2015. godine.
Iako postoji obdukcioni zapisnik (obdukciju je izvršio patolog bolnice Senta) u kome je napisano da se radi o nasilnoj smrti, zvanična verzija gore pomenute već izverzirane direktorkine „peglačice" je da je „pacijentkinja povrede zadobila tokom epileptičkog napada kada je udarila glavom o stepenice".
Prvo pitanje za direktorku bolnice i njenu vernu „peglačicu" je sledeće: Obzirom da takoreći nema kosti na lobanji pacijentkinje koja nije smrskana (čelo, nos, potiljak, slepočnice…), može li čovek da istovremeno padne na čelo i potiljak ?
Drugo pitanje: Koliko puta je pacijentkinja ustala i pala da bi joj sve kosti lobanje bile smrskane ? Treće pitanje: Šta je sa video zapisima sigurnosnih kamera koje pokrivaju mesto gde je pacijentkinja „pala" tj. doživela epileptički napad ? Četvrto pitanje: Da li su po dobijanju obdukcionog zapisnika direktorica i njena „peglačica" obavestile o tome policiju, i da li je sprovedena istraga, ili su smatrale da to nije potrebno, jer su ionako odavno izvan zakona?
U ovom slučaju postoji osnovana sumnja da je pacijentkinja na lečenju u bolnici ubijena višestrukim udarcima tupim predmetom, te „ispeglana" verzija događaja kada se pročita obdukcioni zapisnik postaje smešna. Iskreno se nadamo da će obe uskoro peglati u Požarevcu, a sa njima i ostali „peglači".
Direktorka je donela nedavno Pravilnik bolnice o vakcinaciji po kome su od Hepatitisa B obavezni da se vakcinišu samo medicinski tehničari. Po pravilniku o imunizaciji od zaraznih bolesti (na sajtu min. zdravlja) svako ko dolazi u kontakt sa pacijentima, njihovom krvlju i njihovim izlučevinama mora biti vakcinisan.
Dakle, to važi i za lekare. Ali, lekari ove bolnice opsesivno plaše da prime vakcinu protiv Hepatitisa B (navodno zbog mogućih neželjenih efekata, kojih inače uopšte nema).U svim zdravstvenim ustanovama koje leče pacijente širom Srbije (bolnice, domovi zdravlja), svi lekari imaju obavezu da se vakcinišu od Hepatitisa B, posebno u psihijatrijskim bolnicama. A nadležni sanitarni inspektor iz Kikinde spava snom medveda i ne sme da napiše niti jednu prijavu J.P.
U brojnim izjavama direktorke psihijatrijske bolnice Novi Kneževac Jovanke Petrović, može se saznati da je saradnja između direktorke Doma zdravlja Novi Kneževac Renate Mikloš specijaliste radiologa i nje odlična. Tvrdnja je, tačna, saradnja je odlična, ali samo za njih dve. Evo kako ta saradnja izgleda u praksi.
Dr Renata Mikloš je kao „nestranačka ličnost" na mesto direktorice Doma zdravlja Novi Kneževac ustoličena u vreme vladavine Demokratske stranke , na spahiluku Novi Kneževac, a direktno po direktivi dr Jovanke Petrović i bivšeg predsednika opštine Dragana Babića.
Na taj način direktorka psihijatrijske bolnice Jovanka Petrović, stavila je pod svoju kontrolu i Dom zdravlja Novi Kneževac, posebno njegovu kadrovsku politiku. Između ostalog, preko direktorke doma zdravlja Renate Mikloš, dr Jovanka Petrović je stekla „ekskluzivno pravo" da može da u svakom trenutku sazna od čega boluju pojedini „nepodobni" građani Novog Kneževca i njihove porodice, kakve lekove piju, kakva je prognoza njihove bolesti itd. Takođe je stekla ekskluzivno pravo da vrši pritisak na lekare doma zdravlja na to kako će lečiti pojedine „podobne" i „nepodobne" pacijente.
Dovoljan je samo jedan telefonski poziv dr Petrović i lekar doma zdravlja u paničnom strahu piše „po narudžbini" uput za bolničko lečenje, kojim upućuje pacijenta na „lečenje" u psihijatrijskoj bolnici Novi Kneževac, gde mu je već pripremljen „doček" , a sve u cilju „peglanja" medicinske dokumentacije radi odlaska u penziju, odlaska u Banju Kanjiža, ostvarivanje „prava" na tuđu negu i pomoć, socijalnu pomoć, izbegavanja krivične odgovornosti zbog napada na službeno lice i drugih krivičnih dela, ostvarivanje prava u inostranstvu (bolovanje, penzija, socijalna pomoć…) itd. itd.
Tokom nedavnog renoviranja odeljenja Psihijatrija III bolnice u Novom Kneževcu, direktorka je, bez opravdanog razloga i preke potrebe, naredila hitno preseljenje odeljenja neurologija u Stacionar doma zdravlja Novi Kneževac.
Obe direktorice kažu da je to „primer dobre saradnje", ali su obe zaboravile da kažu da je za vreme trajanja ove saradnje od januara do septembra 2016. godine, po rečima osoblja doma zdravlja, sve troškove Stacionara doma zdravlja (struja, voda, telefon… itd.) na sebe preuzela psihijatrijska bolnica.
Ovim preusmeravanjem budžetskih sredstava iz jedne zdravstvene ustanove u drugu, direktorka bolnice Jovanka Petrović izvršila je krivično delo nenamenskog trošenja budžetskog novca namenjenog za renoviranje bolnice.
Nadležni organi trebali bi da detaljno pregledaju sve finansijske transakcije između ove dve zdravstvene ustanove, posebno za vreme boravka pacijenta sa odeljenja neurologije u Stacionaru Doma zdravlja, gde su inače istovremeno stacionarno lečeni i pacijenti doma zdravlja. Odlična „saradnja", ali na nezakonitoj osnovi.
Odmah posle odlaska pacijenata psihijatrijske bolnice iz stacionara doma zdravlja, direktorka doma tražila je od predsednika opštine Radovana Uverića „finansijsku pomoć" od 2 miliona dinara, kako bi sprečila bankrot doma zdravlja pred kojim se on nalazi već duže vreme.
Ona je za vreme svog mandata dovela Dom zdravlja u stanje katastrofe zbog svoje nesposobnosti i nezainteresovanosti za probleme građana Novog Kneževca. Stopa smrtnosti u ovom gradu je zabrinjavajuća, ali je ona i dalje na mestu direktora i posle promene vlasti u Novom Kneževcu.
Kako se to desilo? Pa tako što je ona kao „nestranačka ličnost" postala stranačka ličnost tj. kadar Saveza vojvođanskih Mađara, sa kojima je SNS potpisao koalicioni sporazum, po kome su podelili plen: „Vama Dom zdravlja, nama bolnica, a građanima Novog Kneževca prostor za lepljenje nekrologa u centru grada".
Tako je i dr Jovanka Petrović brže bolje preletela u SNS. Svi su u Novom Kneževcu ostali na svom direktorskom mestu, jedino se groblje u Novom Kneževcu pomera prema Čoki.
Pacijenti doma zdravlja plaćaju laboratorijske usluge privatnoj firmi Medlab, koja najbezobraznije posluje u okviru ovog doma zdravlja i građanima Novog Kneževca naplaćuje usluge koje se pacijentima ne naplaćuju u drugim ustanovama u Srbiji, jer idu na teret RFZO.
Građani bi trebalo da traže refundaciju od doma zdravlja, jer u sklopu doma zdravlja postoji laboratorija koja može da pruži te iste usluge, ali to ne radi zbog „boniteta" koje dobijaju njen načelnik dr Dejan Grujić i direktorka doma zdravlja Renata Mikloš .
Eksperimenti novih lekova na pacijentima u Novom Kneževcu se nastavljaju. Direktorka i njena kamarila zgrću ogoman novac, žrtvujući pacijente i njihov živote. Ministar se pravi lud. Prozvan u prošlom broju, pokrio se ušima. I ćuti. Da ne naljuti svog šizofrenog Vođu.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
NAROD PLAĆA I SVOJU I NEOSIGURANU IMOVINU DRŽAVE
Zbog stalne besparice narod štedi na svemu, pa zato najveći broj domaćinstava nema osiguranje od poplava, čak ni u područjima koja su tradicionalno izložena izlivanju reka. Danas niko ne želi da kaže da li će država i na koji način pomoći desetinama hiljada ljudi koji su ostali bez imovine, a često i bez jedinog izvora prihoda. Posle katastrofalnog zemljotresa 1969. u Banja Luci, Tito je sve one koji su ostali bez imovine poslao na privremeni rad u Nemačku. Danas narod nema ni tu soluciju.
M. Hadžić
Štetu koju su prouzrokovale katastrofalne poplave od sredine maja, Evropska banka za obnovu i razvoj je procenila na oko dve milijarde evra, dok domaći najeminentniji stručnjaci u svojim optimističkim procenama smatraju da ona nije ispod tri milijardi evra. U to nisu uračunati ljudski životi čijaje vrednost nemerljiva u novcu. Samo je Aleksandar Vučić izjavi o da šteta nije veća od jedne milijarde evra!
Bez obzira na visinu štete postavlja se pitanje ko će sve to da plati. Izuzetno mali broj vlasnika kuća svoju imovinu je osigurao od poplava i drugih elementarnih nepogoda, zadovoljavajući se u najboljem slučaju tek osnovnim osiguranjem imovine. Po procenama radnika osiguravajućih zavoda manje od jedan odsto svih građana ima ovo dodatno osiguranje, što znači da će samo oni moći da izvuku nešto para od zavoda za osiguranje.
Interesantno je da su u najvećem broju slučajeva vlasnici ovakvih polisa seoska domaćinstva koja su bila u vladinom programu subvencionisanih kredita za poljoprivredu, jer je jedan od uslova za dobijanje zajma bilo upravo posedovanje proširene polise osiguranja imovine.
Dok je država brinula o osiguranju imovine svojih dužnika, na svoju imovinu nije obraćala pažnju. Tek posle poplava javnost je saznala da TE „Nikola Tesla" iz Obrenovca nije bila osigurana od poplava.
Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini predsednik Vlade Aleksandar Vučić za ovu neodgovornost je optužio prethodnu vlast, koja je imenovala direktora TENT-a koji je prilikom produžavanja ugovora o osiguranju 1. maja 2012. precrtao nadoknadu štete od poplava.
Tom prilikom je premijer, međutim, zaboravio da kaže šta je više od godinu dana radila njegova ministarka energetike Zorana Mihajlović kada nije uspela ni jedan običan ugovor o osiguranju da rastumači i tako otkrije da termoelektrana na području koje je tradicionalno ugroženo vodenim stihijama, protiv istih nije osigurano.
Ako izuzmemo tih jedan odsto osiguranika koji su bili osigurani i protiv poplava, ostaje masa nesrećnika kojima osiguravajući zavodi neće isplatiti ni dinara. U Srbiji je situacija oko odgovornosti države veoma nejasna.
U Sjedinjenim Američkim Državama, na primer, smatra se da je osiguranje lični izbor, tako da država nema nikakvu obavezu da pomogne nekome ko je usled neposedovanja odgovarajućeg osiguranja ostao bez imovine. Međutim, i tamo je u prošlosti država činila izuzetke i posle prirodnih katastrofa velikih razmera kroz beskamatne kredite sa dugim rokom otplate pomagala ljudima da ponovo stanu na noge.
U evropskoj praksi se smatra, takođe, da je posedovanje osiguranja lični izbor svakog građanina, ali je zbog izuzetno visokih poreza, koji delom moraju da idu u prevenciju štete, i država dužna da pomogne.
Samo nedelju dana posle obrenovačke tragedije nepogode istih razmera su pogodile i široke oblasti u Nemačkoj. Tamo su, međutim, nasipi visoki i stabilni, postoje odvodni kanali, narod je na vreme bio evakuisan… Zbog svega toga su razmere štete daleko manje nego u Srbiji, a nemačka vlada je najavila formiranje posebnih fondova za pomoć stanovništvu i privredi. Tamo, međutim, postoji i stalni fond u koji svi osiguravajući zavodi redovno uplaćuju novac, a odakle se posle isplaćuju i oni koji su pretrpeli štetu, a nisu bili osigurani.
Srpska država smatra da nema para za ovakve vidove pomoći, a to znači, kao i uvek, da kada država nema sredstava, račun mora da plati narod. On uvek ima para, smatraju vlastodršci.
Jedino što je država do sada obećala, jeste da će unesrećeni biti oslobođeni plaćanja komunalija i struje za maj mesec! Bilo bi, inače, neumesno nekome ko je u poplavama izgubio i kuću i okućnicu naplaćivati vodu ili taksu za održavanje obale. Za sada se ništa više od toga ne najavljuje, a biće dobro ako ova pohlepna vlast ne počne da šalje račune za troškove evakuacije i smeštaja u prihvatilištima.
Udruženje banaka Bosne i Hercegovine je odmah reagovalo na katastrofalne poplave u toj republici i najavilo da banke mesec dana neće naplaćivati rate za kredite od onih osoba koje su izgubile imovinu, prethodno založenu da bi se kredit dobio.
Smatra se da će u tom roku osiguravajuća društva završiti procenu i isplatu štete. O sličnom potezu u Srbiji se ni ne razmišlja, a Jorgovanka Tabaković će nas ponovo ubeđivati kako Narodna banka nema instrumente pomoću kojih bi naterala banke na ovako nešto. Kako izgleda, narod je opet prepušten samom sebi po onoj narodnoj: „Sirotinjo, i zemlji si teška".
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije