ČUVARI SRBIJE: NEPOROČNI FUNKCIONERI NACIONALNE BEZBEDNOSTI SRBIJE
Bezbednosni sistem u Srbiji je u službi Aleksandra Vučića i onih koji njime upravljaju. Malo je onih koje on plaća. Svi ostali moraju da ćute, trpe i rade. Na takvoj osnovi nije se održala nijedna zločinačka vlast, ni diktator. Bliži li se kraj ovom ludilu i maloj grupi kriminalaca koji su na čelu vojno-policijskih službi.
major Goran Mitrović
Nedavno se u Nišu ubila policijski službenik Anita Mitić (32), rodom iz Doljevca, koja je radila u Policijskoj upravi u Nišu, u Odeljenju za suzbijanje narkomanije.
U oproštajnom pismu teško je optužila svoje pretpostavljene koji su je šikanirali, omalovažavali, a ko zna šta je sve od nje traženo…
U oproštajnom pismu opisani su postupci njenih šefova Dejana Jovanovića, načelnika Odeljenja za suzbijanje narkomanije, kao i načelnika Odeljenja kriminalističke policije Dejana Anđelkovića i načelnika Policijske uprave u Nišu Srđana Grekulovića.
Jedna od najboljih policijskih službenika PU Niš, napisala je i da su se zbog Dejana Anđelkovića ljudi razboljevali, odlazili na bolovanje, jer nisu mogli da podnesu torturu!
„Bez imalo sumnje, mogu da kažem da je on najbeskrupulozniji, najnemoralniji i najbezobrazniji čovek koga sam ikada upoznala", napisala je sada pokojna inspektorka. „Čovek bez savesti, morala, obraza, koji pritom nije imao pojma kako se radi posao. Isto kao i Dejan Jovanović! Ali fotelja i vlast su najbitniji, zar ne?"
Nezavisni sindikat niške policije zatražio je sudsku istragu povodom samoubistva koleginice, oštro kritikujući ponašanje načelnika uprave Srđana Grekulovića, koji nije birao reči opisujući pokojnu inspektorku.
Nasilje u policiji je nesnosno. Iza njega stoji nesmenjivi direktor srpske policije Milorad Veljović. "Zaposlene treba jebati, mučiti, da budu ponizni, ima da slušaju i izvršavaju šta im se naredi." – saopštio je Veljović svojim seizima.
Srđan Grekulović je upućen na rad u Niš, da osigura interese Milorada Veljovića, jednog od najopasnijih kriminalaca u istoriji Srbije. Kao desna ruka dodeljen mu je i Dejan Anđelković iz Smedereva, čovek koji ima debeo kriminalni dosije.
Za kratko vreme, Veljović je preko Grekulovića prodao oko 20 hiljada prijava boravišta na teritoriji Niša Albancima sa Kosova!
Novine, pa i Vučićevi listovi, opisivali su kako Veljović dobija novac u klozetu hotela Zira u Beogradu od narkobosa Ćazima Osmanija, kome je dao lažni pasoš na ime Milana Petrovića, koji koristi dok šparta Srbijom.
Milorad Veljović kontroliše skoro sve transporte droge kroz Srbiju, prati iznošenje novca iz Srbije, prodaje državljanstva i preko načelnika koje postavlja na čelo područnih policijskih uprava drži pod kontrolom i reketom sve tajkune u Srbiji.
Da podsetimo, oba Veljovićeva sina su teški narkomani, ali su mesečno od Famakoma dobijali 7.000 evra za “savetničke usluge“ koje je Stanko pružao Miroslavu Bogićeviću.
Nekretnine Milorada Veljovića procenjuju se na sto miliona evra, a upućeni tvrde da je ministru policije dr Nebojši Stefanoviću kupio kuću u Crnoj Gori. Na Goliji, Veljović pustoši šume, a pored svojih vikendica, namenjenih njegovim sinovima, narkomanskim sokolima, podignuta je i stanica Žandarmerije, koja ima zadatak da mu obezbeđuje nekretnine i hacijendu.
Po Veljovićevim instrukcijama, u svakoj policijskoj stanici i organizacionoj jedinici, zaposleni su izloženi nasilju, pretnjama, poniženjima. To je deo strategije koju je promovisao Milorad Veljović, da policija, koja ima male plate i izuzetno loše uslove za rad, mora da ćuti i trpi. "Moji sinovi će i onako uskoro otići, ali mene će da zapamti ova raja" – žalio se Veljović svojim najbližim saradnicima. Najopasniji, i po zaposlene i po državu je Goran Dragović, komadant Žandarmerije, državljanin Crne Gore.
Služba unutrašnje kontrole MUP-a Srbije obasuta je pritužbama o mobingu koji se sprovodi nad zaposlenima, ali niko od tih nasilnika nije kažnjen. Čak ni Stana Jovičić, koja radi u Upravi saobraćajne policije Beograda, protiv koje je podneto nekoliko krivičnih prijava i tužbi za mobing, ali načelnik uprave Bogosavac se pokrio ušima, i pokriva je. Zaposleni tvrde da će uskoro načelnica i bičem da ih goni.
Ubistvo načelnika Odeljenja Službe unutrašnje kontrole MUP-a Srbije Radomira Nerandžića unelo je veliki bes među policijske službenike. On je ubijen https://getosrbija.wordpress.com/2015/07/15/unutranji-kontrolori-policije-u-sumnjivom-slucaju-smrti-svog-kolege/ jer se zamerio premijeru lično. Odbio je da potpiše krivičnu prijavu protiv osam žandarma iz Niša koji su intervenisali da spreče Andreja Vučića da probije kordon policije u septembru prošle godine.
Kada su žandarmi odlučili da ga predlože za svedoka, naređeno je da bude ubijen. I bi tako.
Početkom avgusta očekuje se i institucionalni napad na policiju.Ministar promoviše izmene Zakona o policiji, kojima će nepoćudni službenici moći da budu premeštani, šikanirani i sa smanjenom platom, a da to sve bude po zakonu. To ukazuje da je diktator izgubio svaki razum.
Osim Veljovića, Vučiću su se stavili na raspolaganje i direktori Vojnoobaveštajne i Vojnobezbednosne agencije. Bespogovorno izvršavaju sva njegova naređenja, a ona se svode na to da uhode njegove oponente, i da razbijaju odbrambenu moć Srbije.
Za direktora VBA postavljen je brigadni general Petar Cvetković. Profesionalno iskustvo ovog oficira ukazuje da je na pogrešnom mestu, i da je nekompetentan za tako ozbiljan posao.
Od 1990-1992. Cvetković je bio komandir voda Vojne policije. od 1992-1997. komandir čete Vojne policije, a od 1997-2003. nastavnik je u BOŠC. Od 2005-2009. radio je kao referent u Upravi Vojne policije, a od 2009 do 2014. bio je načelnik Odeljenja Uprave vojne policije.
Vlada Srbije imenovala je 10. novembar 2014. Petra Cvetkovića za direktora Vojnobezbednosne agencije. Prvi put da oficir koji je ceo radni vek proveo u vojnoj policiji, bude na čelu Vojnobezbednosne službe, koja zahteva ogromno iskustvo u tom radu, stručnost, obučenost…
Za pseće služenje Vučiću i njegovoj kamarili, Petar Cvetković je prvo unapređen u čin brigadnog generala, a iz Ugrinovaca njegova supruga i troje dece preselili su se u komforan, petosoban stan, u naselju Vojvode Stepe na Voždovcu.
Oficiri koji poznaju generala Cvetkovića tvrde da se promenio, da je pun sebe, i da je ušao u veliki biznis. Od siromašnog, postao je oficir pun para. U jednom od narednih brojeva opisaćemo rasulo koje vlada u VBA, kao i Cvetkovićevu porodicu, da oni koji ih poznaju znaju ko su, i od kojih para žive.
Vojnoobaveštajna agencija (VOA) je deo bezbednosno-obaveštajnog sistema, kao funkcionalno objedinjenog podsistema nacionalne bezbednosti Republike Srbije.
Bezbednosno-obaveštajni sistem čine Bezbednosno-informativna agencija, Vojnobezbednosna agencija i Vojnoobaveštajna agencija. Poslove usklađivanja rada službi bezbednosti obavlja Biro za koordinaciju.
Vojnoobaveštajna agencija je organ uprave u sastavu Ministarstva odbrane koji obavlja obaveštajne poslove od značaja za odbranu i deo je jedinstvenog bezbednosno-obaveštajnog sistema Republike Srbije Vojnoobaveštajna agencija (VOA) je deo bezbednosno-obaveštajnog sistema, kao funkcionalno objedinjenog podsistema nacionalne bezbednosti Republike Srbije.
Brigadni general Slavoljub Dabić je na čelu Vojnoobaveštajne agencije.
I on je ceo radni vek proveo kao oficir vojne policije, zajedno sa Cvetkovićem! Elitna služba, koju treba da čine vrhunski profesionalci, doživela je da je vodi vojni policajac!
General Dabić je ista spodoba, kao i Petar Cvetković. Čovek koga je nasledio Slavoljub Dabić je postao glavni Vučićev operativac za Kosmet. Reč je o bivšem direktoru VOA Draganu Vladisavljeviću.
On je bio izaslanik odbrane Vojske Srbije u Turskoj, odakle je vraćen prisilno i penzionisan, a dva dana kasnije ministar odbrane Dragan Šutanovac postavio ga je za zastupnika direktora VOA, umesto generala Zdravka Jelisavčića, koji je smenjen.
I pukovnik Vlaisavljević, bivši pilot zečjeg srca, pravio je od ove službe Veselo pozorište. Magazin Tabloid je objavio dva pisma oficira Vojnoobaveštajne agencije, koji su opisivali marifetluke čoveka koji je vodio elitnu vojnu službu.
Kada je Vučić izabran za premijera, Vlaisavljević je na kolegijumu pravio viceve na njegov račun, savetujući oficire da Vučiću ne okreću leđa, da im ne “surdukne“. Danas je on Vučićev savetnik za prodaju i predaju Kosmeta . Osim penzije, dobija i debelu nadokandu i dnevnice, a može i samostalno da pljačka. Ima budžet.
Raspoloženje u vojnim bezbednosnim službama je takvo, da je moguća eksplozija. Nije lako kada se naređenja dobijaju od diletanata, i sva su protivzakonita. Vojne službe nisu ovlašćene da budu lični servis za ostvarivanje kriminalnih interesa umobolnog premijera.
Na čelu Bezbedonosno-informativne agencije je zamlata Aleksandar Đorđević, Vučićev intimus. On je po profesiji advokat, i srećna je okolnost što nije zlonameran, niti spreman da naređuje zločine. Za razliku od pomenutih, on najviše ide u kršenju zakona – ilegalnim prisluškivanjem. Ruke prljaju drugi.
Bezbednosni sistem u Srbiji je u službi Aleksandra Vučića i onih koji njime upravljaju. Malo je onih koje on plaća. Svi ostali moraju da ćute, trpe i rade. Na takvoj osnovi nije se održala nijedna zločinačka vlast, ni diktator. Ovaj ološ treba pohapsiti jednom munjevitom akcijom.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
VAGANJE PO SRBIJI: DRŽAVNI ŽIGOVI U RUKAMA PRIVATNIH SERVISERA, PROIZVOĐAČA I UVOZNIKA MERILA
Redakcija je dobila pismo koje je uputilo nekoliko stručnih lica iz Direkcije za mere i dragocene metale, u kome razotkrivaju kako je politička vrhuška u Srbiji stavila svoju nestručnu ruku na Zavod za mere i dragocene metale, i ko danas upravlja i ko profitira od metrologije. Objavljujemo njihovo pismo bez skraćenja.
„Treba imati na umu da je još davne 1873. godine Kraljevina Srbija donela prvi Zakon o merama, dok je Kneževina Srbija bila potpisnik Metarske konvencije još 1879. godine i da metrologija u Srbiji ima veoma dugu i bogatu tradiciju što svakako predstavlja simbol državnosti svake moderne države.
Posle petooktobarskih promena, na rukovodeće mesto Zavoda za mere i dragocene metale dolazi kadar Liberala Dušana Mihajlovića, asistent Rudarsko-Geološkog fakulteta, Dragan Milošević.
Za vreme njegove „vladavine", svojski je unazađena i upropašćena metrologija u Srbiji, jer taj čovek nije prezao ni od čega, a sve zarad lične koristi. Simptomatično je da je on u tadašnji Zavod kročio u ućebanom džemperiću, a danas je vlasnik kuće u Novom Sadu i firme koja se bavi metrologijom iz oblasti zapremine, sa opremom vrednom preko 300.000 evra!
Njegova je zasluga što je Zavod spao sa konja na magarca, tj. postao Direkcija za mere i dragocene metale (kao da je Direkcija za puteve!). Srećom, zaposleni u Direkciji (koji su uvideli njegove kriminalne radnje i nisu se plašili posledica) su se organizovali u sindikat, i 2008. godine ga prijavili Republičkom odboru za sukob interesa, posle čije reakcije je i smenjen od strane Vlade.
Nažalost, to nije kraj propadanja i urušavanja metrologije u Srbiji, jer je na Direkciju odavno stavio šapu Mlađan Dinkić, pa je Direkcija redovno bila u sastavu Ministarstva kojim je on rukovodio, bez obzira kako su se ministarstva i države menjale (SRJ, SCG, RS)!
Na mesta pomoćnika direktora dovodi kadrove G17, koji nisu ni u prolazu čuli za nauku o merenju, Borisa Laštra, dipl.fiz. i Luciju Dujović, diplomiranog pravnika (bilo bi dobro da neko objasni vezu između prava i metrologije).
Zbog gospođice Dujović je čak morala biti izmenjena i sistematizacija radnih mesta, jer ni po zvanju ni po godinama staža, ona nije mogla biti postavljena na mesto pomoćnika direktora Sektora za kontrolu i nadzor!
Na mesto glavnog direktora postavljena je mr Vida Živković, dipl.fiz, kadar DS, tako da se Akreditacionom telu Srbije posrećilo što nije više tamo! Zadatak Dinkićevog rukovodstva je bio donošenje novog Zakona o metrologiji, jer je državne poslove overavanja merila trebalo poveriti privatnim subjektima i na taj način oštetiti budžet Republike Srbije za približno tri miliona evra godišnje! Taj zadatak je besprekorno obavljen, jer trenutno radi više od 75 tela ovlašćenih za poslove overavanja merila i državni budžet je svake godine uskraćen za 3.000.000 evra!
Tu nije kraj, jer treba ući u suštinu, pa se postavlja pitanje – ko su danas ovlašćeni privredni subjekti, odnosno nosioci poverenih državnih poslova koji im donose lepu zaradu, a svake godine oštećuju budžet Republike Srbije?
Odgovor je poprilično neverovatan – to su nazovi serviseri, proizvođači i uvoznici merila u Srbiji koji su za vreme vladavine pomenutog Dragana Miloševića, šurovali (čitaj: korumpirali) deo zaposlenih Zavoda za mere i dragocene metale zaduženih da overavaju merila!
Sadašnje rukovodstvo zajedno sa resornim Ministarstvom (pomoćnica ministra Jelena Popović, desna ruka Mlađana Dinkića) čini još goru stvar – ovlašćuje te nazovi servisere, proizvođače i uvoznike merila (čast izuzecima) i daje im državne žigove u ruke!
Možete samo zamisliti kakav haos i samovolja sada vlada pri overavanju merila u Srbiji – muljatori i secikese rade šta god požele! Ni to nije kraj, jer je smenjen je načelnik Odeljenja za metrološki nadzor (da ne bi imao uvid u kriminal), a nadzor nad ovlašćenim privrednim subjektima je preuzeo čovek koji nema nikakvo iskustvo u radu sa njima, niti ima iskustvo u oblasti metrologije!
Na ovaj način rukovodstvo ostavlja praktično bez pravog nadzora sva ta ovlašćena tela koja rade šta god požele – naročito u slučajevima gde su ti privredni subjekti (kao direktna zaineresovana strana) servisirali, proizveli ili uvezli merilo koje potom sami overavaju državnim žigom, što automatski znači da je merilo provereno i tačno?!
Treba li napominjati da su na ovaj način krajnji korisnici (vlasnici merila i svi mi, potrošači) potpuno nezaštićeni u državi Srbiji, jer država mora da garantuje tačnost merenja svakog merila sa državnim žigom, bila to vaga, benzinska stanica, električno brojilo, vodomer ili neko drugo!
Rad mnogih ovlašćenih subjekata je nadziran, otkrivene su mnogobrojne njihove zloupotrebe, ali su ukinuta samo dva (oni koji direktoru Vidi Živković nisu po volji) – svi ostali su amnestirani (korupcija na delu)!
Velika bruka za Republiku Srbiju je to da je Direkcija za mere i dragocene metale, odnosno njen Odsek za kontrolu i nadzor Beograd, po izričitom naređenju pomoćnika direktora za taj sektor, Lucije Dujović, žigosao bez ispitivanja merenja brzine šest policijskih presretača (merila brzine vozila u saobraćaju) tipa Vascar, proizvođača Traffic System, Velika Britanija (o ovome možemo nadugačko i naširoko jer je mućka u MUP-u Srbije oko nabavke tih presretača)!
Takođe, Odsek za kontrolu i nadzor Novi Sad je žigosao bez ispitivanja merenja brzine, po izričitom naređenju Lucije Dujović, 25 komada merila brzine vozila u saobraćaju (radara) i to 20 kom, tipa TLaser III, proizvođača TELIX, Novi Sad i 5 kom, tipa Fama Laser III, proizvođačaVideo HTKft, Mađarska.
Najpogubnija posledica svega navedenog je da se u državi Srbiji koriste merila (i uvezena i domaće proizvodnje) koja ni pod tačkom razno ne zadovoljavaju propisane norme, a svi to trpimo i plaćamo iz sopstvenog džepa, na primer kazne za prekoračenje brzine, kilogram mesa u prodavnici, ogromne račune za utrošenu struju, vodu, grejanje itd!
Za ove činjenice postoje brojni dokazi. Smenjeni načelnik Odeljenja za metrološki nadzor, Dejan Kovačević diplomirani inženjer, još pre smene i hajke protiv njega, uvideo je kriminalne radnje rukovodstva i protiv njih podneo krivičnu prijavu zbog zloupotrebe službenogpoložaja i kršenja zakona, a sada trpi šikaniranje i odmazdu. Predmet pod brojem KTP 855/14 se trenutno nalazi u Tužilaštvu za organizovani kriminal, a kakav će epilog imati, saznaćemo uskoro!“
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SOROŠEV NOVI ISKORAK PO SEVERNOJ SRBIJI I PODRŠKA STRANIH FINANSIJERA!!!
Zao duh Džordža Soroša, berzanskog mešetara i finansijera nenarodnih režima u istočnoj Evropi, opet se nadvio nad Srbijom, koja se svom snagom vratila u devedesete godine. Kao i onda, socijalisti i presvučeni radikali (naprednjaci), uveliko provociraju novu masovnu pobunu opljačkanih, poniženih i prevarenih građana. Isto kao i devedesetih, Soroš sa parama čeka svoje "klijente" u Budimpešti, deli im savete kako da iskoriste priliku i preuzmu vlast, jer je Vučićev režim u Srbiji pri kraju. Među prvima koji se javio na Sorošov "šalter", bio je i Aleksandar Odžić, vođa vojvođanskih "republikanaca" i predsednik "Vojvođanske partije". To su shvatili i dojučerašnji mentori i finansijeri aktuelnih vlastodržaca, koji su uvideli da im je Vučić postao balast i sada bi da ga svrgnu novom obojenom revolucijom koju uveliko pripremaju.
Đorđe Višekruna
Početkom februara 2015. vođa vojvođanskih republikanaca i predsednik Vojvođanske partije Aleksandar Odžić je gotovo nedelju dana proveo na instruktaži i sastancima u Budimpešti, koje je organizovala fondacija milijardera Džordža Soroša. Odžiću je saopšteno tom prilikom da će se pitanje Vojvodine rešavati paralelno sa Ukrajinom, da se Vojvodini ne bi dogodio ukrajinski scenario, koji valja što pre preduprediti.
Kada se kaže "ukrajinski scenario" misli se na jednu od dve mogućnosti: nasilno obaranje vlasti pomoću uličnih nemira i masovnih demonstracija, ili vojna intervencija u slučaju nelegitimnog preuzimanja vlasti. Na šta se konkretno u ovom slučaju mislilo ne znam, ali je realno da su smatrali kako bi Srbija vojno intervenisala u slučaju da na vlast u Novom Sadu dođu separatisti.
Politika Nenada Čanka i Ištvana Pastora je opterećena dosadom i zamorom: u ovih 25 godina bi se ljudi umorili od Ruzvelta i Čerčila, a ne ovih trivijalnih likova. Sa separatistima u Vojvodini borbu treba voditi samo packalicom za muve, jer što novine više pišu oni, inače beznačajni, dobijaju sve više značaja. Oni se bore nekakvim parolama iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, koje se već u istorijskim čitankama nalaze.
U Budimpešti je Odžiću predočeno da su nezadovoljni dosadašnjim delovanjem Čanka i Pastora po pitanju Vojvodine i date su mu smernice za novu politiku i metodologiju rada po pitanju budućeg statusa severne pokrajine Srbije.
Ta nova metodologija rada Vojvođanske partije daje polako rezultate. Naime, prvi put se desilo u zemlji Srbiji da lider ne štampa sebi plakate i bilborde nego da to čini narod, a svaki dan širom Vojvodine pojavi se neki plakat sa Odžićevim likom i njegovim parolama.
Posle silnih grešaka koje je počinio, Džordž Soroš, koji je već na kraju svog života, opredeljuje se za Odžića kao svog novog pulena u Srbiji. U takvoj situaciji, najbolje bi bilo Odžiću da promeni ime, jer je ime Aleksandar zbog Vučića postalo toliko omraženo u narodu da se ni deci više ne daje.
Posle otvorene podrške koju je dobio kako od Soroševe fondacije tako i od uticajnih mađarskih parlamentaraca, možemo sa pravom reći da se u Vojvodini pojavio novi krupan igrač na političkoj sceni, koji je tradicionalista iz patrijahalne banatske porodice, koji želi uz podršku dunavskih integracija da vrati Vojvodinu tamo gde joj je mesto: među tri najrazvijenije regije. Pa zvala se ona republika, monarhija, džamahirija ili avarski kaganat, samo da bude najrazvijenija.
Kako sam Odžić tvrdi, u Budimpešti je dogovoreno da mu se daju odrešene ruke da ne ispadne kao kod drugih stranaka, posebno Vučića i Vulina kojima su samo iz inostranstva stizale direktive, jer Vojvođani najbolje znaju šta im je činiti.
Ubistvo Nenada Opačića, koje se dogodilo na kratkoj udaljenosti od policijske stanice, takođe je promenilo odnose na političkoj sceni Vojvodine, jer je Čanak ostao ne samo bez kuma, već i značajnog finansijera.
Čanak je dobio poslednju opomenu ubistvom kuma i sada je naprasno od krajnjeg separatiste postao državotvorac i najveći ustavobranitelj srpske državnosti.
Ako se ostvari plan iz Budimpešte i namere Džordža Soroša, Odžić na proleće ne kreće nikuda, nego narod kreće za njim. Jadan je onaj političar koji kao Vučić mora da obilazi svinjce i pušnice da zadobije podršku naroda. Tako izgledaju oni kojima su mentori okrenuli leđa, a koje ni narod ne ceni.
Dok je 5. oktobar bio masovna zabava za sada već uništenu građansku klasu, nova obojena revolucija u Srbiji, koju planira i finansira opet Soroš, biće strogo kontrolisana, profesionalno izvedena, sa minimalnim brojem učesnika koji će taman da stanu na Trg republike u Beogradu, a to će u medijima koje kontroliše Soroš biti prikazano kao volja vascelog srpskog naroda, što znači da su velike igre i pozorišne predstave poput mitinga i spontanih okupljanja potrošena i prežvakana stvar. Sad sleduje krvavo otrežnjenje onih malobrojnih što su još sačuvali zdrav razum, a takvi novom svetskom poretku ne da nisu potrebni, nego su i krajnje opasni po njega.
Uništeno je zdravstvo, školstvo, poljoprivreda, turizam, industrija… Ostalo je još da se par udruženja građana eliminiše i da ovce umesto "bee, bee" počnu da bleje "bleer, bleer" i da Srbija potone u potpuni mrak i okupaciju. Još jedan divan primerak kako protiv novog svetskog poretka nema ama baš nikakve odbrane.
Soroševe fondacije su prepoznale Aleksandra Odžića kao novog, mladog i poletnog kadra, jer oni baš vole takve Oni su prepoznali Vučića kao nekog ko je doveo Srbiju na ivicu provalije, a sada traže nekog novog ko će napraviti odlučni iskorak…
Retko koji sastanak koga objave državni mediji ima neki značaj, osim samo u svrhu zamajavanja javnosti, dok se one prave odluke donose na sastanku kao što je onaj koji je bio u Budimpešti početkom februara, na koji mediji nisu bili pozvani.
Nasuprot verovanju običnog naroda da se svetski moćnici kreću u blindiranim džipovima sa 50 telohranitelja, to su tihi, mirni i neupadljivi ljudi daleko od radoznalih očiju.
U njihovim rukama stvarno leži svetska moć, a njihovi eksponenti (razne lože masonske i rotarijanske i templarske i adventističke) služe samo da bi odvlačile pažnju javnosti sa pravih vladara sveta. Oni finansiraju stvaranje istorije, ali istorije koja njima odgovara. Oni se ne eksponiraju kao neki naši političari, poput Gorana Kneževića koji se slikao u loži sa zavrnutom nogavicom i svima obznanio da je mason.
Sastanak u Budimpešti nas je vratio na devedesete, kada su lideri tadašnje opozicije išli u glavni grad Mađarske po mišljenje i pare da bi rušili Slobodana Miloševića. Kako se sve to završilo znamo, a i dan danas osećamo na svojoj koži.
Sastanak je imao i jednu pozitivnu stranu, a to je da je obelodanio kako ni oni krugovi u inostranstvu koji su do juče podržavali Vučića njemu više ne veruju. On im treba za samo još jedan ili dva posla koja bi trebalo da obavi, a onda mu konačno ističe upotrebni rok.
Vidi se po tom sastanku i da strani finansijeri svih političkih gibanja i promena u Srbiji poslednjih decenija nemaju više poverenje ni u svoje dojučerašnje pulene, koji su dati novac i vlast koristili samo za lično bogaćenje, tako da sada traže nove, još neafirmisane i političare bez skandala u prošlosti koji će za njihov račun da deluju u Srbiji.
Ne razumem kakva je to demokratija koja se uvodi pučem finansiranim iz stranih centara moći?! Ne razumem ni da demokratske države tako nešto prihvataju, pa čak i podržavaju.
Možda će doći dan kada će i naš narod da shvati kako je on jedini nosilac suvereniteta i da se demokratija ne izražava samo jednom u četiri godine kada se izlazi na izbore, već svakodnevno.
Svakog dana narod ima pravo da smeni vlast koja mu ne odgovara i da postavi novu u koju ima više poverenja. Ali, za tako nešto narodu ne trebaju strani mentori, naprotiv – bez njih je sve mnogo bolje i uspešnije.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
POSLEDNJA VELIKA ČISTKA U SNS: STRANKA NESTAJE KAKO JE I POČELA – IZDAJOM, PRETNJAMA I INTRIGAMA!!!
Od svog osnivanja do danas Srpska napredna stranka predstavljala je jednu privremenu tvorevinu, kojoj je sada vreme isteklo. Njen rok trajanja bio je određen brzinom kojom će Aleksandar Vučić obaviti sve prljave poslove za potrebe evroatlanske alijanse i međunarodnih bankarskih špekulanata. Ostalo mu je još malo vremena. Čim rasproda Telekom i EPS, nestaće kao da ga nikada nije ni bilo. Članstvo Srpske napredne stranke, raspada se već nekoliko godina. Bolest je u odmakloj fazi. Njeni odbori su u stalnim podelama i međusobnim obračunima. Da postoji bilo kakva druga ozbiljna politička organizacija u Srbiji, došlo bi do masovnih prebega članstva SNS. Jer, ta stranka postoji još samo kao scenografija za potrebe Vučićevih medija. Njegov zadatak je bio da iz stranke ukloni sve osnivače i sve sposobne ljude koji su hteli promene.
Igor Milanović
Za manje od godinu dana Srpska napredna stranka (SNS) je raspustila više od 100 opštinskih odbora širom Srbije, po izričitom nalogu Aleksandra Vučića, koji više i ne krije dase otvoreno gadi rada sa članstvom.
Mada mu je stvaranje nove stranke pomoglo u pokušaju da opere svoju radikalsku biografiju, on je danas prezire i čini sve da iz nje protera njene osnivače. Na spisku za udaljenje iz stranke, našli su se svi koji su olako poverovali da će on ispuniti predizborna obećanja, i da će doći do ozbiljnih promena u državi.
Umesto njih, Vučić se okružio najgorim ljudskim talogom, ljudima sebi sličnim, ličnostima bez ijednog dana radnog staža, sa kupljenim diplomama i lažnim doktoratima. Najgori među njima, dobili su najbolje uloge: Zoran Babić, preprodavac grobnih mesta iz Vrnjačke Banje, postao je šef poslaničke grupe SNS u Skupštini Srbije, Bratislav Gašić zvani Bata Santos, nekadašnji nakupac pržene kafe iz Kruševca i keramičar po struci, postao je ministar odbrane, Nebojša Stefanović je ministar policije…Mnogo je takvih oko Vučića, ali nisu svi stigli da mu se dopadnu.
Ova beskrupulozna i na sve spremna družina, dobila je zadatak da napravi "tampon zonu" između vođe i stranke, kako bi on nesmetano mogao da se bavi veleizdajničkim poslovima i da omogući nesmetani nastavak pljačke srpske privrede i državnih resursa.
Da nešto ne valja sa odnosom rukovodstva i članstva Srpske napredne stranke, postalo je jasno još 2012. godine, kada je gradski odbor u Smederevu, sa oko 1.000 članova, kolektivno istupio iz stranke, obrazlažući to ignorantskim odnosom tadašnjeg predsednika (Nikolića) i zamenika predsednika SNS (Vučića), prema članstvu u Smederevu.
Smene, sukobi i skandali
Prošle, 2014. godine, pred kraj leta, raspušteno je više od trideset opštinskih i gradskih odbora na jugu Srbije. Likvidaciju stranačkih odbora u Vlasotincu, Doljevcu, Žitorađi, Babušnici, Bojniku, Bosilegradu, Surdulici, Bujanovcu i drugde, po nalogu Aleksandra Vučića, obavio je Radomir Nikolić.
Bila je to tek prva faza njegovog dokazivanja novom vođi, koji ga je kasnije, nakon obavljenog posla, nagradio mestom gradonačelnika Kragujevca, a sada se sprema da ga odbaci kao potrošenu robu.
Dok je "na terenu" radio prljave poslove za Vučićev račun, Nikolić je u opštinske odbore dolazio i "po narudžbini". Kako je to izgledalo u praksi, opisuju isterani članovi SNS-a, koji su došli i do jednog pisma iz Loznice, u kome "zabrinuti naprednjak" piše: "…
Dragi gospodine Radomire Nikoliću, molim Vas, šta je sa GO SNS Loznice? Zašto on nije raspušten kada u njemu je haos? Šačica ljudi ‘rukovodi’ Odborom sa ‘predsednikom’ kome je mandat istekao pretprošle godine. Zar je moguće da Vi i vrh naše SNS centrale u Beogradu ne znate zajavašluk u njegovom radu? Ovako vise ne ide pa Vas molim da najhitnije raspustite ga i postavite poverenika da sa radom krenemo ispočetka. Naravno, sa novim ljudima…".
Ali, već krajem 2014. godine, Nikolić je iznenada napadnut da je "rušio Vučićeve ljude u opštinskim odborima". Napravljena mu je zamka. Najpre je od Vučića dobio zadatak da kontroliše funkcionere SNS-a koji treba da podnesu ostavke na duple plaćene funkcije, a rok za podnošenje njihove ostavke, trebao je da bude 15. septembar 2014. godine.
Od novembra meseca prošle, do februara meseca ove godine, "otkriveno je" da naprednjaci Milan Stevanović i Milan Kovačević i dalje imaju po dve plaćene funkcije, da Vladimir Đukanović obavlja dve funkcije, a da član SNS, Predrag Sazdanović, ima čak sedam plaćenih funkcija.
Odmah su u Vučićevim biltenima objavili vest da će "zbog aljkavosti u kontroli funkcionera s duplim primanjima i raspuštanja oko 80 odbora, Radomir Nikolić biti smenjen sa mesta predsednika IO". Vučić je već odredio da će ga na toj funkciji zameniti Aleksandar Jovičić, sadašnji potpredsednik Izvršnog odbora SNS-a.
Doktorant na Pravnom fakultetu u Beogradu i inicijator osnivanja "Izvorne frakcije Srpske napredne stranke", Dušan Jakšić, nedavno je podneo neopozivu ostavku na sve stranačke funkcije u Srpskoj naprednoj stranci. To je usledilo nakon njegovog pisma koje je uputio Aleksandru Vučiću, a u kome između ostalog kaže, da „mnogobrojno, razočarano članstvo SNS, insistira da se na predstojećoj Skupštini SNS, usvoji upravo deset tačaka kao osnov političkog delovanja stranke".
Jakšić je Vučiću napisao i to da je "…potpisivanje tzv. ‘Briselskog sporazuma’ i njegova implementacija, uključujući pomoć (u pojedinim slučajevima i upotrebom prinude) nepriznatoj Republici Kosovo u sprovođenju lokalnih izbora, te ukidanja svih institucija Republike Srbije na teritoriji ove Autonomne Pokrajine predstavljaju krajnost u koju su otišli funkcioneri stranke, a koja je stožer u aktuelnoj Vladi, i predstavlja najgrublje kršenje Statutom utvrđene politike SNS-a, zbog kojih isti moraju disciplinski odgovarati i biti isključeni iz stranke…". Odmah potom, usledila je Jakšićeva ostavka.
Bivši čelnik opštinskog odbora iz Sombora i bivši član Gradskog veća, Siniša Todorović, jedan od dva smenjena poverenika SNS u Somboru, smenjen je samo zato što je vrhu stranke ukazivao na rastuću korupciju.
Todorović je naivno poverovao da Vučić ima poštene namere, pa je pokrenuo inicijativa za potpunu transparentnost finansijskih tokova grada. Bilo je to dovoljno da ga Vučić proglasi "remetilačkim faktorom" i smeni sa dužnosti.
Istovremeno, dok je trajao proces isterivanja starog članstva i osnivača SNS-a, Vučićevi "operativci" su od njega dobili zadatak da na svaki način vrbuju članove Demokratske stranke. Jedan takav slučaj je dospeo i do najšire javnosti, kada je u januaru 2015. godine, uhapšen Milivoj Vrebalov, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine i funkcioner DS. Na videlo je izašla priča o najcrnjem vidu političke ucene.
Naime, Vrebalov je nakon izlaska iz pritvora ispričao da mu je potpredsednik SNS, Igor Mirović, nudio da napuste poslanički klub DS u zamenu za novac i različite povlastice, i da ga je istovremeno "opomenuo" da može da utiče i na pravosudne organe ako bude zatrebalo!
Umesto bilo kakvog odgovora Vrebalovu, Mirović je javno pozvao sve "preletače" i profesionalne političke mešetare, da uđu u SNS, rekavši da će čak i u Glavnom odboru biti "prostora za nova imenovanja".
Mnogo pre nego je iko pomislio na raspad Srpske napredne stranke, u Magazinu Tabloid, broj 264, od 2. avgusta 2012. godine, tek nekoliko dana od kako je Aleksandar Vučić postao potpredsednik vlade, u tekstu glavnog i odgovornog urednika, Milovan Brkića, pod naslovom "Ko je novi kum Srbije", najavljen je raspad Srpske napredne stranke!
U tekstu je detaljno opisan scenario po kome se danas ova stranka raspada, između ostalog piše: "…Gospodin Vučić je strateški igrač DS-a, koji je opčinjen ličnošću Borisa Tadića i njegovom moći. I politički i privatni život Borisa Tadića impresionirao je Vučića, koji je postao prijatelj Tadićevom šefu kabineta Miodragu Rakiću.
Nije nikakva tajna da se još pre dve godine Vučić zakleo na doživotnu vernost Tadiću i Rakiću, i da će, kada zatreba, razbiti Srpsku naprednu stranku, tako da će stvoriti, uz podršku DS-a, svoju partiju (familiju) i da će njihove dve mafije zajedno godinama vladati Srbijom…". Brkić podseća i na jedan događaj koji govori o smišljenoj nameri Aleksandra Vučića da u Srpsku naprednu stranku uđe isključivo sa razbijačkim namerama: "…
Nekoliko meseci nakon osnivanja Srpske napredne stranke, Vladan Batić me pozvao na kafu u hotelu Moskva. Bili su prisutni novinari Milomir Marić, Predrag Sarapa i moj pomoćnik Nikola Vlahović. Vladan nas je obavestio da mu je Rakić javio da je Vučić, pred kamerama Rakićeve tajne službe, dao svečanu zakletvu da će kad mu se naredi, razbiti tek osnovanu partiju, da će je odvojiti od Tomislava Nikolića i da će zajedno sa žutima večno vladati Srbijom."
Sled kasnijih događaja, i svega što se oko stranke i danas, 2014. godine dešava, potpuno je potvrdio Vučićeve destruktivne namere.
Epilog, ili fizički nestanak SNS
Pojedini bivši članovi Srpske napredne stranke, još uvek pokušavaju na razne načine da skrenu Vučiću pažnju na rušenje stranke, naivno verujući da on to ne zna i da on ne stoji iza toga.
Jedno pismo bivšeg naprednjaka iz opštine Irig, rečito govori o tome: "…Vučiću, pa zašto pobogu? Zašto otera 500 pravih naprednjaka, iskrenih, poštenih i glupih koji su ti izbore doneli? Zašto stavi čoveka iz DS za poverenika, zašto vrati sve ove što su te pljuvali najviše? Zašto okupi loše ljude da nas predstavljaju…Pa ko će za takav SNS glasati? Mi nećemo više nikad!".
Već dve godine, duboka podela vlada i među valjevskim naprednjacima. Prošle godine, članovi SNS optužili su narodnog poslanika Slobodana Gvozdenovića za samovolju i „samoproglašenje" za poverenika stranke, zamerajući mu, između ostalog, da je novo sedište stranke prebacio u hotel, čiji je vlasnik jedan od najvećih poreskih dužnika u Srbiji, industrijalac Vidoje Vujić. Gvozdenović im je samouvereno odgovorio: "…Moje imenovanje nije sporno, mene podržava vrh stranke!". Vrh stranke, to je Aleksandar Vučić. On zna gde su pare, a njegov poverenik, prirodno, mora da bude blizu onih koji prave pare.
Iz vrha stranke, odmah su napadnuti svi koji imaju nešto protiv saveza Gvozdenovića i Vujića. Ocrnjeni kao razbijači stranke, morali su da se obrate "vrhovniku" pismom u kome između ostalog piše: "…Ovo nije cepanje stranke, već naša želja da se izabere legalno rukovodstvo i Gradski odbor, jer je SNS sada prepuštena samovolji pojedinaca bez ikakvog moralnog i političkog kredibiliteta".
I u opštini Lučani, došlo je do cepanja stranke na dve struje, i to zbog podele vlasti (između "Tomine i Vučićeve frakcije") posle izbora u ovoj opštini, gde je SNS osvojila većinu.
Članovi opštinskog odbora u Vlasotincu, duboko podeljeni kao i u svim drugim opštinskim odborima SNS-a, i fizički su se među sobom obračunavali, pa je policija morala da interveniše.
Poverenici SNS u Batočini, skoro tri godine nisu mogli da naprave opštinski odbor i ostali su bez odborničke grupe i sa tri odbornika. Kad su ostali članovi opštinskog odbora SNS hteli da ih smene i stave nove poverenike, pozvali su "vrh stranke" da ih brani.
I odbranjeni su. Tri odbornika SNS dobila su "po ključu", čak pet radnih mesta u opštini, i na svih pet su zaposlili svoju rodbinu i zeta predsednika opštine.
Članovi rukovodstva Srpske napredne stranke u Babušnici, od kako su zavladali ovim krajem, i finansijski su "progledali"!, pa se svi redom pokupovali stanove u Nišu.
A, šta Vučić zaista misli o članovima SNS i njihovim odborima po unutrašnjosti Srbije, najbolje govori i podatak da je poslao Bratislava Gašića u Vranje, kako bi celom opštinskом odboru preneo poruku da ih se stidi! Gašić je ekspresno raspustio odbor i naredio formiranje Povereništva na čije su čelo došli izvesni Slaviša Bulatović i Goran Nikolić, ljudi tek pristigli u stranku.
Spremajući novu, a kako poznavaoci stvari unutar stranke kažu-verovatno i poslednju veliku čistku, konačno se, nakon prve ovogodišnje sednice predsedništa SNS, članstvu obratio i Aleksandar Vučić, rekavši: "Naša obaveza je da se ponašamo drugačije od svih do danas, što znači da naša stranka ne sme da bude biznis partija kakve su bile sve partije. Ne smemo da budemo stranka u kojoj će funkcioneri da se bave svojim ličnim finansijskim napretkom, a ne da vode računa o interesima građana".
Naravno, monopol na veliki biznis nije svačija stvar. Kao autokrata u stranci, tu privilegiju je ostavio za sebe i svoje najbliže saradnike. Istovremeno, dok se oblizivao pred novinarima, govoreći o svojim ciljevima, kao Sveti Pavle na izdisaju. U opštinskom odboru SNS u Čačku, između osnivača stranke i male grupe okrenute ka Vučićevom klanu, rasplamsao se sukob.
Nekoliko dana uoči unutarstranačkih izbora, obračun je dostigao vrhunac. Obračun između dva tabora valjevskom SNS, od kojih jedan predvodi dr Aleksandar Radojević, sa jedne, i Radenko Luković, sa druge strane, ubrzano je iz stranke oterao mnogo dobronamernih ljudi, jer nisu mogli da gledaju i slušaju intrige i netrpeljivost, svađe i sukobe.
I u slučaju SNS u Čačku, opet je primenjena ista igra, sa ulogom takozvanog poverenika. Zadatak novog poverenika, navodno, trebalo bi da bude organizovanje izbora u stranci, koji predstoje.
Ali, kao i u mnogim drugim opštinskim odborima SNS, desiće se "intervencija sa vrha". To znači da na čelo stranke može doći neko mnogo gori od ovih koji se sada bore za vlast. Jer, Vučićev kandidat mora biti blizu velikih para (ili sa velikim parama), mora biti vrlo lukav, agresivan, nasilan, primitivan, a poželjno je-i nastran! Sa takvim preporukama, lakše se stiže do vođinog tabora.
Prilikom prošlogodišnjih obračuna u opštinskom odboru SNS u Užicu, izašli su na videlo svi razlozi učlanjenja u ovu stranku. Naime, na sastancima u SNS-u, više opštinskih odbornika je zahtevalo da se "centrala u Beogradu" izjasni povodom obećanih privilegija, zapošljavanja i imenovanja.
Mnogi od njih su pretili da će da napuste stranku u slučaju da vođe SNS ne ispune svoja obećanja. Danas, godinu dana kasnije, kad Vučić planira završni obračun sa svima koji su stranku pomogli svojim glasom, novcem ili učlanjenjem, u Užicu više niko ne sme ni da pomene. Oni pametniji, već su napustili stranku ili su članovi samo formalno, i čekaju da se na velikoj sceni desi neki novi pokret ili partija, jer SNS sa Vučićem više ne postoji. Svi su svesni da postoji samo on i njegovi interesi.
Poslednji čin propalog posla
Posle januarske sednice predsedništva SNS, gde se Vučić ponašao kao ludi imperator koji je spreman da zapali sopstveni Rim (svedoci govore da je pretio smenom članovima predsedništva, ministrima, i da im je, po običaju, nabrajao imena i "grehe") u medijima se oglasila i Maja Gojković, takođe predstavnica neoradikalske pandemije u Skupštini Srbije. Pokušala je da zaštiti Vučića iznoseći detalje sa sastanka, rekavši: "…Bila sam iznenađena jer sam prisustvovala stranačkim sastancima i videla kakve smo odluke doneli, a sutradan videla informacije u medijima da su deljeni kartoni. Nisu deljeni nikakvi kartoni. Mi smo odrasli i zreli ljudi koji vodimo državu i posvećeni smo poslu. Srbiji je potreban rad, ali očigledno nekom smeta snaga, velika popularnosti i poverenje koje građani imaju u SNS, koja nudi ozbiljnu politiku".
A, šta se stvarno dešavalo iza vrata? Vučića, naime, stranka ne interesuje. Njegova faraonska umišljenost ne bi mogla da se pomiri sa tako mizernim poslom, kakvo je bavljenje članstvom i stranačkim poslovima. Ipak, određeni ljudi mu trebaju. Njegov problem je što su svi oni koji su mu slepo odani (Gašić, Mihajlovićeva, Stefanović, Radomir Nikolić i drugi), nepovratno sukobljeni.
Konačno, i raskol između Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, otišao je predaleko. Dok Vučić izvršava sve naredbe iz evroatlanskih institucija i podvodi Srbiju svemu što dolazi sa Zapada, Nikolić se takođe slobodno izjašnjava i deluje kao proruski predsednik Srbije.
Vreme je pokazalo: što su se više udaljavali jedan od drugog, bilo je sve jasnije da su imali samo privremene političke interese. Nikolićev "politički sin", danas je samo politički pastorak koga se i otac odrekao. Članstvo SNS je to nepogrešivo osetilo. Zato ova stranka nestaje, onako kako je i nastala-izdajom, pretnjama i intrigama!
Raspad naprednjaka i na Internetu
Poslednjih nedelja počeo je da se osipa i takozvani internet tim Srpske napredne stranke, jer su mladi članovi shvatili da su zloupotrebljeni i odbačeni odmah posle upotrebe. Pre izbora su im obećavane kule i gradovi, na prvom mestu im je obećavana dobro plaćena državna služba. Većina je odmah posle izbora zaboravljena i, uprkos svom doprinosu naprednjačkoj izbornoj pobedi, prepuštena daljem boravku pred šalterima Nacionalne službe za zapošljavanje. Nisu bolje prošli ni mnogi drugi članovi i aktivisti.
Kod naprednjaka se sve svodi na ličnu korist. Isto kao što je vrh stranke zaboravio na narod, tako je zaboravio i na obično članstvo koje je poslužilo samo da donese glasove ovoj stranci. Posle su prepušteni sami sebi.
Postoji i druga strana medalje, a to je da su oni koji su na vrhu vlasti ili bliski najvažnijim funkcionerima finansijski izuzetno dobro prošli, što se vidi na njihovim redovnim bahanalijama.
A 1. On je Guzonjin sin
Danilo Vučić nema nikakvu funkciju ni u državi niti u stranci, ali kao sin Aleksandra Vučića ima izuzetno veliki uticaj. Danilu, očigledno, na raspolaganju stoje i velike količine novca, jer je poznat po svojim noćnim boravcima u najskupljim beogradskim klubovima.
Njegovom ocu, očigledno, ne smeta što mu maloletni sin do zore sedi u kafani, a još manje što konzumira alkohol. Moguće da je opijanje deo porodične tradicije, jer Vučićevi imaju u svojoj kući u Jajincima veliki i bogato opremljeni vinski podrum u kome je često i rado boravio i Danijel u društvu svog oca.
Na svim fotografijama dostavljenim redakciji Danilo je zajedno sa mladim funkcionerima stranke koji pripadaju takozvanoj Banjičkoj grupi. Po izjavama očevidaca najradije je u društvu Relje Ognjenovića, mladog kadra koji je napredovao do člana opštinskog veća Voždovca zaduženog za saobraćaj. Zahvaljujući svojoj bliskosti sa sinom premijera, a najviše zbog zajedničkog noćnog kupanja u bazenu, Relja je meteorski brzo napredovao u stranci, a samim tim i u životu.
Dok običan narod gladuje, a visoki oficiri vojske čak sebi oduzimaju život jer ne mogu da podnesu život u nemaštini, vesela družina okupljena oko sina Aleksandra Vučića svake noći troši hiljade evra na piće po beogradskim lokalima.
Zanimljivo je da na tim noćnim provodima učestvuju samo mlade osobe muškog pola. Ono što je interesantno, jeste odakle ovim mladim ljudima toliko para da mogu da finansiraju svoje provode?
Danijel Nikolić svoj uspeh u životu duguje vezama sa drugim ljudima iz vlasti. Široj javnosti je postao delimično poznat po svom učešću u seriji „Selo gori, a baba se češlja" u kojoj je glumio jedan sporedan lik, potrčka službenika Jovana. Diplomirao je glumu na BK Univerzitetu.
Političku karijeru je započeo kod Mlađana Dinkića kao član njegovog kabineta. Tokom vremena je postao jedan od glavnih pregovarača sa šeicima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i na vreme promenio stranačke boje. Njegova sestra je Mišel Nikolić, bivša savetnica Mlađana Dinkića i Saše Radulovića, a sadašnja saradnica ministarke Zorane Mihajlović.
Danijel Nikolić je Agenciji za borbu protiv korupcije prijavio da je od 8. januara 2013. šef Kabineta generalnog sekretara Vlade Republike Srbije, za šta mesečno prima 83.423,89 dinara, i član Upravnog odbora Agencije za zaštitu od jonizirajućeg zračenja i nuklearnu sigurnost, za šta mesečno dobija još 43.840,00 dinara.
Ranije je bio u kabinetu potpredsednika Vlade Mlađana Dinkića i to od 8. aprila 2011. do nepoznatog datuma, gde je mesečno zarađivao 70.000 dinara, a od 6. maja 2011. do 20. novembra 2013. bio je zamenik predsednika Upravnog odbora Agencije za osiguranje i finansiranje izvoza sa mesečnom platom od 43.702,18 dinara.
Sa sadašnjim mesečnim prihodima od oko 1.000 evra Nikolić teško da bi sebi mogao da priušti luksuzna putovanja na egzotične destinacije. Njegovo poslednje putovanje bilo je u Tajland, zajedno sa grupom drugih bahatih i bogatih državnih funkcionera, a sudeći po fotografijama koje je objavio na svom Fejsbuk profilu, Danijel je obišao pola sveta.
Uspeo je da kupi i ukupno tri stana i podrum od 15,75 kvadrata. Jedan stan je trosoban, 58,6 kvm, drugi je garsonjera od 18,4 kvm, a najveći je trosoban stan od 66,5 kvadrata. Kako mu je sve to pošlo za rukom, s obzirom da ima tek 34 godine?
Najvažniji izvor prihoda i svog uticaja Danijel nije prijavio Agenciji za borbu protiv korupcije. On je saradnik opskurnog preduzeća „Global Infrastructure Development Company" (GIDC) d.o.o. iz Beograda, koje je za godinu i po svog postojanja uspelo da izgubi jednog direktora i sklopi jedan višemilionski ugovor sa Ministarstvom građevinarstva i urbanizma.
GIDC je osnovan tako što je Vlada Srbije uložila 300.000 dinara nenovčanog kapitala i tako stekla 30 odsto udela u preduzeću, dok je „Global Capital Advisors Management" iz Ujedinjenih Arapskih Emirata uložio 700.000 dinara u novcu i preuzeo ostalih 70 odsto kapitala društva. Direktor je Bhavin GirishKumar Dave iz Indije.
Vojin Radojčić je 26. juna 2014. obavestio nadzorni odbor GIDC-a i Vladu Srbije da podnosi neopozivu ostavku na mesto direktora preduzeća. U obrazloženju je naveo kako GIDC ne može zakonito da funkcioniše, jer ne postoji Skupština društva.
Osim toga, on je ukazao na činjenicu kako većinski vlasnik, „Global Capital Advisors Management", pokušava preko predsednika Nadzornog odbora GIDC-a Arun Ramswaropji Panchariya iz Indije, sve poslove da prebaci na svoju ćerku firmu GFCL u Londonu.
Radojčić je dalje naveo kako preduzeće, čiji je direktor bio, ne obavlja poslove za koje je registrovano i za koje iz budžeta dobija novac. Iako je GIDC 24. januara 2014. sa Ministarstvom građevinarstva i urbanizma potpisalo memorandum o saradnji po kome je trebalo za 20 miliona evra da izradi projekat tehničke dokumentacije za deo Koridora 11 od Požege do Crne Gore, ni četiri meseca kasnije, tvrdi Radojčić, ovo preduzeće nije donelo odluku o angažovanju spoljnih saradnika zbog čega će ceo projekat da kasni.
Iz svega ovoga je jasno da je GIDC osnovan samo da bi se preko njega oprale pare i podmitili ovdašnji političari, dok će stvarne poslove da radi londonska kompanija.
U međuvremenu je Danijel Nikolić postao član Savetodavne grupe ovog preduzeća. Nije poznato koliko para prima za ovaj rad, a još manje je poznato koje su to stručne kvalifikacije ovog diplomiranog epizodnog glumca preporučile za savetnika u infrastrukturnom preduzeću specijalizovanom za pranje para i podmićivanje srpskih političara.
Zahvaljujući tome što su on i njegova sestra Mišel od početka bili pouzdano ćutljivi svedoci muljanja između srpskih vlastodržaca i arapskih šeika, oni su uspeli ne samo da politički prežive odlazak URS-a u istoriju i sve smene vlasti, već i da steknu pozamašnu ličnu finansijsku korist. Deo tako zarađenih para oni odvajaju za svoje zaštitnike iz vrha vlasti.
Po registru Agencije za borbu protiv korupcije Mišel Nikolić je u periodu od 28. novembra 2012. do 4. jula 2014. kao pomoćnik ministra privrede mesečno zarađivala 123.062. dinara. Danas joj je navodni jedini mesečni prihod 34.000 dinara, koliko dobija kao članica Skupštine privrednog društva „Internacional CG", dok se rad u kabinetu ministarke Mihajlovićeve ne pominje. Zbog toga je nejasno kako je nedavno i ona sebi mogla da priušti putovanje u daleki Tajland. Kada se uzme u obzir i deo novca dobijenog za ćutanje, onda je sve razumljivije.
Još jedan od naprednjačkih funkcionera koji duševni bol zbog gladovanja naroda leči boravkom u nekom od luksuznih odmarališta u Tajlandu je Zvonko Mitrović, član gradskog veća Čačka. Od plate koju prima od 13. jula 2012. u visini od 28.000 dinara mesečno, Mitrović je uspeo da kupi višesoban stan od 87 kvadrata, trosoban stan od 71 kvm, trosobnu kuću od 120 kvm i poslovni prostor veličine 34 kvadratna metra. Drugih prihoda, navodno, nema. Još krajem marta 2014. godine najavljeno je njegovo smenjivanje sa mesta člana gradskog veća, ali neko veoma moćan iz SNS-a je to sprečio, bar tako proizilazi iz dokumentacije Agencije za borbu protiv korupcije.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Mitrović je oglašen krivim zbog toga što je u periodu 2009. i 2010. godine bez znanja svoje koleginice Zdenke Radovanović koristio njen pečat kojim je overavao 11 projekata za parcelizaciju i preparcelizaciju urađenih u preduzeću „Bauhaus" iz Čačka.
Vlasnik i direktor ovog preduzeća je – Zvonko Mitrović. Isti taj čovek je i član gradskog veća Čačka zadužen za urbanizam. Klasičan sukob interesa, jer se „Bauhaus" bavi izradom projektne dokumentacije i građevinarstvom, a od grada Čačka je dobio najmanje jedan posao, kako priznaju i u samom Gradskom odboru SNS-a. Očigledno dobro opremljen velikim deviznim sumama, Mitrović je u stanju da finansira svoj opstanak na lokalnoj političkoj sceni.
Njemu je ostanak na vlasti važan ne zbog plate, već zbog toga što koristeći svoj uticaj pomaže uspešno poslovanje svog građevinskog preduzeća koje deo para dobija i iz lokalnog budžeta. Novac koji ovakvi članovi SNS-a plaćaju vrhu stranke da bi bili ostavljeni na miru, služi drugim funkcionerima, onima sličnim okruženju Danila Vučića, da finansiraju svoje noćne bahanalije.
Time je zatvoren krug pljačke i korupcije.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
ENGLESKO ROVARENJE PO NEMANJINOJ 11: ILI KAKO RATNI ZLOČINAC ELEGANTNO DOVRŠAVA UBRZANO URUŠAVANJE SRBIJE!!!
Kao u najcrnjim horor-filmovima, u kojima zločinac nanovo smišlja nove metode zločina, tako se i bivši britanski premijer Toni Bler pojavio u Srbiji, na poziv Aleksandra Vučića, da sa njim zajedno učestvuje u likvidaciji poslednjih velikih državnih kompanija, kao što su EPS, Telekom, Železnice Srbije, Srbijagas…Mada je još 2014. godine, Vučić dao izjavu da mu je "Bler preskup", ipak je zavukao ruku u budžet Srbije da ga plati, a javnost je pokušao da prevari pričom o tome da Blera i njegovu kompaniju "finansiraju Arapi". Mediji širom sveta su ostali zapanjeni Vučićevom odlukom, jer je Toni Bler označen kao ratni zločinac čak i u Velikoj Britaniji. Uprkos činjenici da je Bler zagovarao i kopnenu intervenciju uz prateće bombardovanje Srbije, zahvaljujući Vučiću dobio je priliku da se sada bavi komadanjem i rasprodajom najvećih srpskih preduzeća.
Vuk Stanić
Javna preduzeća i firme sa državnim udelima u Srbiji, uskoro će biti raskomadana i privatizovana, dok će oko, 500.000 radnika iz tih kompanija i državne administracije ostati bez posla u narednih dve godine. Sve ovo je sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) dogovorila Vlada Srbije. Zapravo, istinskih pregovora i dogovora nije ni bilo!
Službenici MMF-a su, prilikom svoje poslednje posete Beogradu (26. februara 2015), saopštili da se privatizacija mora okončati, i da očekuje kraj ere državnog vlasništva u firmama kao što je Elektroprivreda Srbije (EPS). Između ostalog, članovi delegacije MMF-a, su rekli i da u tim sistemima i državnoj upravi ima viška 500.000 ljudi koji treba da se otpuste!
Sa druge strane, članovi srpske delegacije su u skladu sa instrukcijama predsednika Vlade Aleksandra Vučića, sve to saslušali i klimali glavom. Naime, kako Redakcija saznaje, privatizaciji velikih sistema prethodiće rasparčavanje EPS-a, Železnica Srbije, Srbijagasa i Telekoma.
Taj posao biće poveren stručnim timovima iz kabineta Aleksandra Vučića. Ali, tim timovima neće samostalno upravljati Vučić, već konsultantska kuća bivšeg britanskog premijera Tonija Blera!
Plan je da za potrebe formiranja timova, u Vučićevom kabinetu bude primljeno u stalni radni odnos pedesetak novih ljudi. Ukoliko plan zaživi , Vučić će imati najmasovniji i najskuplji kabinet na svetu!
Plate tih ljudi kretaće se od četiri hiljade evra za članove timova, dok će vođe grupa primati sedam hiljada evra mesečno, plus bonuse! Ukoliko bi svi imali najnižu platu, od pet hiljada evra, na njihove zarade iz budžeta bi se trošilo 250.000 evra mesečno, odnosno tri miliona evra godišnje, ne računajući zdravstvene i druge doprinose. Sa bonusima i većim platama za vođe timova, troškovi će iznositi više od pet miliona evra.
Svima je jasno da će, ukoliko takav plan bude realizovan, oni taj novac dobijati iz budžeta, dok će njihov zvaničan posao biti da smanje budžetske rashode!
Vučićevi "stručni timovi" planirali su smanjenje budžetskih rashoda koje će sprovesti tako što će bez milosti otpuštati radnike državnih firmi i državne administracije. Ovim timovima upravljaće konsultantska kuća bivšeg britanskog premijera, Tonija Blera.
Troškove će, navodno, plaćati Vučićevi prijatelji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, što će im obezbediti povlašćen položaj prilikom privatizovanja delova srpskih firmi, koje će raskomadati članovi njegovog kabineta. Prema pisanju stranih i domaćih medija, Vlada Srbije je otkupila od organizacije "Toni Bler asošijets" model rada kabineta premijera, koji funkcioniše pomoću "deliveri junita" (delivery unit), odnosno osoba ili timova, koji su zaduženi za ispunjavanje ciljeva u različitim oblastima i za povezivanje svih institucija koje su angažovane na istim projektima.
U Vučićevom kabinetu se planira formiranje pet podgrupa – za infrastrukturu, privatizaciju javnih preduzeća, direktne strane investicije, državnu upravu i poljoprivredu. Timovi su unutar sebe podeljeni po konkretnim projektima.
Predstavnici Blerove organizacije biće zaduženi da vrše nadzor formiranja timova u kabinetu premijera Vučića i kontrolišu njihov rad, dok predstavnici Vlade rade na izboru ljudi koji će biti angažovani na tim poslovima.
MMF, EU, odnosno političari i službenici EU, Komisije EU, Evropske centralne banke nezadovoljni su činjenicom da EPS još uvek nije transformisan u akcionarsko društvo zbog čega ga je i dalje ne moguće privatizovati.
Nemačke kompanije su zainteresovane da kupe neke delove, saopšteno je još ranije službenicima Srpske Vlade. Pomenute evropske ličnosti i institucije, ne podnose činjenicu da se konstantno pojavljuju zahtevi radnika poput onih iz KSR-a koji traže da se vrate nazad u sistem Železnice. Planovi koje, kako kažu iz EU, treba da prihvatimo, su smanjivanje, gašenje ili privatizacija velikih sistema umesto njihovog uvećavanja.
Prema saznanjima do kojih je došla Redakcija, timovi koje će formirati Bler i Vučić, treba da Železnicama Srbije postepeno ukinu sve subvencije. Ukidanjem subvencija, za ovo preduzeće sa viškom zaposlenih i rashodima većim od prihoda, jedino rešenje biće u tom slučaju stečaj. Prema važećim propisima, iz firmi u stečaju, moguće je otpuštati radnike i bez otpremnina!
Železnice bi u stečaju bile podeljene na firme koje se bave transportom robe i transportom putnika, jedna firma bi bila vlasnik železničke mreže, odnosno šina, a pored ovih bile bi osnovane još dve kompanije. Radna grupa bi potom predložila izmene zakona, tako da i infrastruktura može da bude predmet privatizacije.
Novoosnovane firme bez dugova, preuzele bi mlade radnike koji mogu da budu od koristi, kao i poslove Železnice koji donose profit, a mogu se monopolskim položajem braniti od konkurencije. U pitanju je lokacijsko infrastrukturni monopol. Tako organizovane nove firme bi potom bile privatizovane.
Javno preduzeće Telekom Srbija, je već podeljen na mobilnu i fiksnu telefoniju, dok je premijer Vučić u više navrata najavio da Vlada planira da ga proda. Ranije strategije prethodnih Vlada koje su jačale Telekom kao srpski brend, kada je ova kompanija proširila poslove u Crnu Goru i Republiku Srpsku, i otkupila italijanski udeo, Vučića ne interesuju.
Regulatorne Agencije, kojima upravljaju strane obaveštajne službe i koje su formirane u vreme vladavine Borisa Tadića, primorale su ovu kompaniju da svoju infrastrukturu, kao što su bazne stanice, centrale i razvučene komunikacione linije, izda Telenoru, Vipu, Orionu i drugim konkurentskim kompanijama ispod tržišne cene.
Gušenje Srbijagasa
U medijima se nedavno pojavila vest da su Rusi zainteresovani da kupe Telekom. Na žalost, u vrhu srpske politike stvari se odvijaju tako da će naša država pre uvesti sankcije Rusiji, nego što će im dozvoliti da pojačaju svoje ekonomsko prisustvo u našoj zemlji. NATO je već odredio čoveka koji treba da sedne na Vučićevo mesto, kada njegov rok istekne i koji je spreman i proveren po pitanju embarga Ruskoj federaciji.
Inače, timovi Vučićevog kabineta će se od svih kompanija najmanje baviti Telekomom, pošto je strategija za uništenje ove kompanije ranije pripremljena. Tim koji bude vodio privatizaciju MTS, odnosno uništenje ovog brenda, prevashodno će vodi računa da se ne otpuštaju naprednjački kadrovi i da se u medijima sve odluke Vlade predstave kao pozitivne.
Srbijagas je firma koja se mora razbiti na više delova, smatraju stručnjaci MMF i EU. Nekoliko evropskih zvaničnika je proteklih godina Vučiću saopštilo da je način na koji Dušan Bajatović vodi ovo preduzeće suprotan njihovim željama.
Uzalud su Vučiću govorili njegovi evropski prijatelji da Srbijagas ne treba u svoj sistem da prima Azotaru i druge firme i da raste, već da Srbijagas treba da razbije na sitnije delove. Na terenu su stvari išle drugim tokom i to je Vučića dovodilo do besa.
U vezi sa ovim, potpredsednica Vlade Srbije, Zorana Mihajlović, podnela je više krivičnih prijava protiv direktora Srbijagasa, koji je bio glavna prepreka ovakvim planovima. Ipak, Bajatović je bio zaštićen ruskim kišobranom i uspeo je da preživi napade ove moćne žene. Oni koji su pomislili da su Evropski moćnici odustali od preuzimanja kontrole nad gasnim sektorom Srbije, uskoro će se uveriti da je u pitanju bila samo kraća pauza.
Na Bajatovića i Srbijagas udariće ovaj put lično Vučić, odnosno Vučićev kabinet, dok će im logističku podršku davati bivši premijer Velike Britanije, Toni Bler, i sve u Srbiji prisutne britanske službe.
Kao plan za razbijanje ovog preduzeća, poslužiće ranije izrađen nacrt, koji su odobrili EBRD i MMF i koji je javnosti već prezentovan pre dve godine.
Plan predviđa odvajanje distributivne mreže za gas u posebnu firmu, formiranje firme koja će upravljati međunarodnim transportom gasa kroz i iz Srbije, kao i treću firmu koja bi upravljala gasnim skladištima.
Interesantno je da MMF nema ništa protiv da firma koja bi upravljala magistralnim gasovodima ostane u državnom vlasništvu, ali da insistiraju da gasna skladišta po svaku cenu uđu u proces privatizacije.
Među političarima u EU, postoje oni koji smatraju da možda nije toliko bitno da se od Srbije traži priznanje Kosova, koliko je bitno da se ljudi bliski Kremlju, marginalizuju u oblasti energetike, kao i da se stane na put širenju ruskog kapitala u Srbiji. U skladu sa tim, Blerovi ljudi će se maksimalno potruditi da u kompanijama koje treba da budu formirane, ne bude ljudi bliskih Rusima.
Toni Bler je pre izvesnog vremena u Beogradu savetovao Vučića da primeni novi model funkcionisanja u državnim firmama, koji omogućava rasparčavanje i rasprodaju firmi i tom prilikom mu je skrenuo pažnju na problem sa Srbijagasom, odnosno na ono šta Britanci vide kao problem.
Bler i Vučić su kasnije u javnost izašli sa pričom da će nameravani poslovi i dogovorene investicije i projekti u različitim oblastima biti efikasnije obavljeni, primenom novih modela, ne ističući da, kada kažu investicije, zapravo misle na kupovinu rentabilnih delova javnih preduzeća za male pare. Komadanje srpskih javnih preduzeća u skladu sa Blerovim scenariom, nigde neće biti tako teško kao u EPS.
Tim kome Bler i Vučić budu poverili zadatak da restruktuiraju, raskomadaju i rasprodaju EPS, suočiće se sa najviše izazova. Osim poštenih sindikalaca i stručnjaka koji se godinama bore da ova kompanija ne bude uništena, ljudi iz Vučićevog kabineta moraće da vode računa, jer će svaki potez koji povuku, eventualno da razljuti nekoga domaćeg tajkuna, ili neku od stranih kompanija poput Alstoma ili General elektriksa koje ovde godinama lobiraju za monopol u određenim poslovima sa EPS, a očekuju i da dobiju deo kolača kada ova kompanija bude konačno raskomadana.
Vučićev tim, kome će biti poverena briga o EPS-u, moraće da uzme u obzir i da već postoji ozbiljan sukob među vođama više frakcija Srpske napredne stranke, oko toga ko će imati primat od uzimanja provizije prilikom rasprodaja ove kompanije.
Plan za prodaju EPS-a, koji MMF želi, suprotstavljen je trenutnom stanju na terenu, jer je Nikola Petrović, Vučićev kum i direktor Elektromreže Srbije, umesto komadanja sistema na manje delove, sa svojim ljudima upravo počeo da planira ukrupnjavanje svih distributivnih firmi u jednu.
Sa druge strane, naprednjaci nisu uspeli ni da ispune zahtev MMF-a, da se kompletan EPS, transformiše iz javnog u akcionarsko društvo. Ovakav propust znači da je formalno pravno nemoguće privatizovati ovu kompaniju. Po zakonu, ne može se prodavati javno preduzeće, već se EPS i druge elektroenergetske kompanije prvo moraju prevesti u akcionarska društva poput Telekoma i Naftne industrije Srbije. Jedan od predloga MMF-a, je da se putem međuržavnog sporazuma, u vlasničko-upravljačku strukturu EPS uvede manjinski partner.
Jedan od razloga zašto su Bler i MMF posebno zabrinuti je i taj što se sa otpuštanjem dve trećine radnika u zavisnim firmama EPS-a, neće početi ove godine. Ipak, kako upućeni tvrde, tim koji Bler i Vučić zaduženi za EPS, imaće i olakšavajuću okolnost, a to je činjenica da postoje dobra veza između najuticajnijih srpskih tajkuna u oblasti energetike, Vuka Hamovića, Vojina Lazarevića, Vučićevog kuma Nikole Petrovića i ljudi koji su u Britaniji bliski sa Tonijem Blerom. Ovo bi moglo da znači da će Blerov tim iz Vučićevog kabineta biti upućen na saradnju sa ljudima u EPS, koje su tamo postavila ova tri moćna čoveka.
Prvi čovek sa kojim bi "mladi lavovi" zaduženi za EPS trebalo da se sastanu je Tomaž Orešić, slovenački državaljanin, nedavno zaposlen u EPS-u, na mestu direktora za snabdevanje električnom energijom. Na društvenim mrežama i u internet medijima moguće je pročitati da je u pitanju: "Veliki, Vukov i Vojinov direktor".
Vučićevi "timovi za reorganizaciju"
Dolazak ovog čoveka u EPS, izazvao je mnoge kontroverze među zaposlenima. Pre imenovanja Orešića urađena je rutinska provera u kaznenoj evidenciji. Ipak, na zaprepašćenje radnika koji su imali uvid u ovu proveru, Orešić nije proveravan u Sloveniji, gde je proveo veći deo svog života, već je od MUP-a Srbije traženo da ga provere u srpskoj evidenciji.
Provera je urađena tako što je policiji dat njegov broj pasoša, i kao adresa u Srbiji naveden je hotel u kome ovde boravi. Vrlo brzo, policija nam je saopštila da Orešić ne prolazi kaznenu evidenciju Srbije.
Sa tim papirom, on je imenovan na mesto direktora snabdevanja i niko se nije setio da zatraži proveru Orešića preko Interpola ili kod slovenačkog MUP-a, objašnjava Tabloidov sagovornik koji ima saznanja o imenovanju ovog direktora.
Orešić je u Sloveniji predsednik udruženja za jedrenje i aktivno se bavi tim sportom, a ta aktivnost iziskuje nekoliko stotina hiljada evra troškova godišnje. Sa druge strane, on će u EPS-u raditi za platu od svega 1.500 evra mesečno, pa se postavlja pitanje od čega on planira da finansira svoje aktivnosti u slobodno vreme.
Pojedini zainteresovani privredni i finansijski krugovi se pitaju i ko mu plaća smeštaj u hotelu, jer on ni posle nekoliko meseci od kada je došao u Srbiju još uvek nije iznajmio stan niti kuću, već živi svo vreme u hotelu, gde doručkuje ruča i večera, osim kada ima planirane poslovne obroke.
Nema dokaza da njegove sportske aktivnosti i hotelski smeštaj plaća Vuk Hamović, ali svi sa pravom sumnjaju da će sa mesta direktora u EPS-u, na koje je imenovan, činiti usluge nekome ko ga finansira.
Ukoliko pokušate da logički zaključite ko je taj kome bi on mogao činiti usluge, napravićete spisak mogućih kandidata po sistemu ko su osobe koje on poznaje, a da posluju sa EPS-om.
Na prvo mesto tog spiska, možete slobodno da stavite Vuka Hamovića. Istina, logička zaključivanja nisu i sudski dokazi. Niti činjenica da Hamović ima poslove u Britaniji i da tamo poznaje mnogo uticajnih ljudi, može biti dokaz da će on profitirati od timova koje zajedno sastave bivši predsednik Vlade Velike Britanije, Toni Bler i predsednik Srpske Vlade Aleksandar Vučić.
Zlonamerni će možda na internetu plasirati vest da je Vučić, još u vreme rada skupštinskog Anketnog odbora, kada je optuživao Vuka Hamovića i Vojina Lazarevića da su opljačkali EPS, sa njima u Beogradskom Rotari klubu sklopio nekakav dogovor da ih više ne dira. Za takve tvrdnje, kao i za optužbe da su mu tom prilikom dali kovertu sa više stotina hiljada evra, ne postoje dokazi.
Sa druge strane, očigledno je da danas kada je Vučić predsednik Vlade, ljudi Vuka i Vojina dobijaju dobre pozicije u EPS-u, kao i da njihovo poslovanje u Srbiji doživljava renesansne razmere.
Osim sa Orešićem Vučićevi i Blerovi eksperti, ako takvi timovi budu formirani, sarađivaće i sa izvršnim direktorom Zoranom Rajovićem. Rajovića u EPS-u u šali zovu "Bivši". On je bivši direktor Elektro distribucije, bivši direktor Elektro Kosmeta, bivši veliki prijatelj alfe i omege, Aleksandra Jokića, baš kao što je i bivši najbolji drugar Vučićeve ekipe u EPS-u, priča se među zaposlenima u toj kompaniji.
Ipak, kako stvari stoje, Rajović je doneo odluku koja će mu, uprkos njegovom nadimku "Bivši", omogućiti da još dugo potraje na funkcijama u ovoj kompaniji. Rajović je raskinuo koaliciju sa kosovarskim klanom i postao je veliki prijatelj sa Nikolom Petrovićem. Ipak, kako kažu u njegovoj ekipi, nije dobro što je Rajović zaboravio da su ga stvorili neki drugi ljudi, koji mu sada spremaju smenu, već tokom sledeće reorganizacije u julu.
Sa druge strane, Slobodanka Krčevinac za sada ne mora da se plaši za svoju funkciju. Ona će narednih meseci, ali i tokom svih reformi koje budu sprovodili Vučićevi ljudi, biti prava zvezda programa. Ovakav položaj omogućiće joj činjenica da je odnedavno u izuzetno dobrim odnosima sa Nikolom Petrovićem i Nenadom Kovačem, poznatim kao Neša Roming.
U nešto težoj poziciji će se naći Izvršni direktor Aleksandar Surla, inače dobar prijatelj Aleksandra Obradovića. Surlini neprijatelji već mesecima dostavljaju medijima informacije o tome da je njegovo obrazovanje krajnje sumnjivo. U anoniomnim dopisima se ističe da su u pitanju sumnjivi koledži i sumnjivi univerziteti koje je ubacio u svoju biografiju.
Kako navode, u pitanju je pravi primerak novokomponovanih kadrova u vrhu EPS. Oni bez trunke savesti morala i znanja pelješe najveću srpsku kompaniju, a time i građane srbije. Taj lik i prosto obožava da plaća konsultantske kuće i da za njihove usluge troši više miliona evra godišnje. To je upravo i dokaz da nema znanje i organizacione sposobnosti, navode nezadovoljne kole u svojim opisima ovog mladog direktora.
Pored Surle u dopisima se nekada nađe ime i direktora za trgovinu strujom, Dragana Vlaisavljevića, zvanog Vlaja, za koga kažu da je pravi primerak čoveka koji se ne meše u svoj posao. S obzirom da su mu nametnuti pravi saradnici koji više od deset godina rade za Vuka i Vojina, Vlaja i nema potrebe da se meša u svoj posao, ogovaraju neprijatelji Vlaisavljevića.
Ukoliko Vučićevi timovi za reorganizaciju i privatizaciju javnih i drugih državnih preduzeća budu birali kadrove kakvi su do sada zapošljavani u EPS i drugim kompanijama, onda će njihov posao biti ne samo okončanje privatizacionog procesa kako to MMF očekuje, već će prouzrokovati i veliku štetu srpskoj privredi.
U dosadašnjem procesu privatizacije, bez posla je ostalo više od milion ljudi. Oni danas čine armiju, gubitnika tranzicije, ljudi koji nisu sposobni da izdržavaju svoje porodice, a čija je imovina meta privatnih izvršioca. Ukoliko Vučić usliši molbe MMF i na ulicu pošalje dodatnih 500.000 ljudi, to će za Srbiju biti udarac od koga će se nacija teško oporaviti. Ljudi koji trenutno vode našu zemlju ponašaju se kao da ne vide, da naš ekonomski sistem stvara sve manje novih vrednosti, dok populacija uskoro neće moći da se reprodukuje u dovoljnom broju za redovno funkcionisanje ekonomskog sistema.
Koliko nas sada košta "Engleski pederski isprdak Toni Bler"?
Od kako je javnost u Srbiji saznala da će Aleksandar Vučić dovesti bivšeg britanskog premijera Tonija Blera i njegovu kompaniju da "usmerava" Vladu Srbije, iz Vlade Srbije je plasirano više dezinformacija koje su imale smisao da dovedu u zabludu građane Srbije.
Jer, predstavljeno je kako Bler i njegova kompanija dolaze sa zadatkom da "usmeravaju" Vladu Srbije, ali ne i da Bler, preko svojih službenika, preuzme kontrolu nad privatizacijom preduzeća u Srbiji.
Vučićeva ideja da angažuje bivšeg britanskog premijera Tonija Blera i njegovu kompaniju za poslove u Vladi Srbije, nije od juče. I nije Bler bio jedini kandidat za to mesto…
Naime, u broju od 30. juna 2014. godine, britanski dnevni list "Dejli Mejl" (Daily Mail), objavio je tekst u kome je rečeno da će premijer Srbije Aleksandar Vučić, umesto Tonija Blera, koji je "preskup", za svoga savetnika pozvati lorda Pitera Mendelsona, laburistu, koji bi trebao da mu pomogne oko poslova pridruživanja Evropskoj uniji.
U široj analizi, "Dejli Mejl" je opisao kako je Srbija na putu da ponudi bivšem laburističkom ministru lordu Piteru Mendelsonu unosan ugovor za savetovanje pri priduživanju Evropskoj uniji, te da je razlog nedavne "tajne" posete Tonija Blera Srbiji, bio dogovor o njegovom unajmljivanju kao savetnika i lobiste za srpske interese u Briselu, ali da je cena koju je Bler za svoje usluge tražio prevelika za Srbiju koja je zemlja na ivici bankrota.
Da bi pokazao koliko je Vučiću bilo stalo do Blera, "Dejli Mejl" se poslužio i njegovim izjavama o bivšem britanskom premijeru, koje su prepune neverovatnih pohvala, poput: "On je jedna od najpametnijih osoba koje sam sreo u životu…" i "On je najbolji motivator koga sam u životu video. Neki zlobnici bi rekli da je pripadnik tamne strane, ali on je izuzetno snažna i nepokolebljiva ličnost, neustrašiv, uticajan i može da izvrši pravi pritisak."
Vučić je, piše "Dejli Mejl" bivši pripadnik režima Slobodana Miloševića a ugostio je Blera kao i bivšeg šefa njegovog kabineta Džonatana Pauela, kako bi ga privoleo da bude posrednik u pregovorima koje Srbija vodi oko pristupanja Uniji.
Aleksandar Vučić, upoznao se sa lordom Mendelsonom pre godinu i po dana, kada je bio prvi potpredsednik vlade i tada mu je prvi put predložio saradnju ali je Mendelson morao da odbije jer je već bio preokupiran poslom. Međutim, Dejli mejl prenosi kako je gospodin Vučić bio uporan i konstantno zvao i iznova nudio lordu Mendelsonu angažman.
"Dejli Mejl" se posebno osvrnuo na biografiju Aleksandra Vučića pa ga je britanskoj javnosti predstavio kao "bivšeg građevinskog radnika, koji je pritom u mladosti proveo godinu dana u Londonu radeći u jednoj radnji za dve funte na sat". U vezi sa Vučićevom "klasnom orjentacijom", citirali su njegovu izjavu u kojoj on kaže da "nema problema sa činjenicom da Bler ima milione".
Tekst "Dejli Mejla" završava se vestima iz Beograda, gde se kaže da su mnogi građani Srbije iznenađeni korelacijom Vučić-Bler, pošto je bivši premijer Britanije podržao vazdušne napade NATO-a 1999. godine za vreme konflikata na Kosovu: "…Gospodin Vučić, koji je premijer Srbije od aprila ove godine, bio je ministar informisanja u ubilačkom Miloševićevom režimu. Lično je inicirao zakone kojima je ućutkivao novinare, praktično im stavivši brnjicu preko usta. Jednom prilikom je čak imao i zabranu pristupa zemljama EU, ali je nedavno promenio svoj politički kurs i postao snažan borac i predvodnik Evrointegracija".
U više navrata, nakon poslednjeg dolaska Blera u Srbiju, Vučić je kazao kako je "impresioniran pristojnošću Tonija Blera koji je video zgradu generalštaba i nije izustio niti jednu reč na tu temu jer je smatrao kako bi to bilo nekulturno, a ni on lično nije želeo da potencira teme od pre petnaest godina".
Srbija se nalazi među brojnim zemljama koje teže članstvu u EU među kojima su i Crna Gora, Makedonija i Albanija, koje je sve savetovao Toni Bler zajedno sa svojim bivšim specijalistom za širenje dezinformacija, Alisterom Kempbelom.
Javnost u Srbiji se sa pravom pitala: šta je to moglo da natera Aleksandra Vučića, čoveka koji je bio recenzent knjige Vojislava Šešelja pod naslovom "Engleski pederski isprdak, Toni Bler" da mu se danas ovoliko ponizno klanja i da ga plaća iz budžeta svih građana, uprkos tome što je i dalje "preskup"? Odgovor može biti samo žeđ za vlašću, izdaja i novac.
Šesnaest godina nakon operacije „Saveznička snaga", ne treba zaboraviti zločinačke poslove Tonija Blera ni njegovu izjavu iz 1999. godine, dok je lično agitovao (23. Marta 1999. godine, u britanskom parlamentu) da se Beograd i cela Srbija bombarduju: "…Moramo se pokrenuti kako bismo zaštitili hiljade nevinih ljudi, žena i dece od humanitarne katastrofe!".
Blerov kabinet saglasio se sa komandom NATO pakta da bude bombardovana i zgrada Vlade Srbije. Pogodak je odneo kupolu ispod koje je bila kancelarija tadašnjeg ministra informacija Aleksandra Vučića, koji, slučajno ili ne, tada nije bio tu!
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SAMSON BEZ DALILE, ILI TAJNI PLAN POSLEDNJE ODBRANE IZRAELA I UNIŠTENJA SVETA!!!
"Samson Opcija" je termin koji koristi Izrael da opiše strategiju zastrašujuće masovne odmazde nuklearnim oružjem kao "poslednje sredstvo" protiv naroda čiji vojni napadi prete njihovom postojanju. Nuklearno oružje iz jevrejske države je viđeno kao poslednji garant njegovoj bezbednosti! Izrael je uveren da će ako dođe u pitanje njegovo postojanje, moći da odgovori nuklearnom odmazdom koja bi zbrisala suprotstavljene države.
Međutim, postoji zabrinutost da je to plan koji bi doveo i do kraja sveta.
Nije tajna da su sve zemlje i narodi okolnih zemalja želeli da unište Izrael!! Na kraju krajeva, Jevreji su suočeni više puta sa arapskim koalicijama, a nekadašnji egipatski predsednik Naser je tvrdio ovo kada je rekao da "Jevreji ubijaju u Sredozemnom moru."
Dakle, opet ne bi trebalo da pretstavlja iznenađenje, niti plan poslednje odbrane izraelske države, koji će biti aktiviran u slučaju da invaziona sila traži uništavanje ove zemlje.
Naučnici i politicari procenjuju, da po prvi put u istoriji, narod koji je pretrpeo izumiranje je uspeo da ima moć da uništi svet
Izrael je uvek tvrdio da nikada ne bi prvi koristio nuklearno oružje na Bliskom istoku i da je takođe obećavao da neće testirati nuklearno oružje.
Čak i uprkos ogromnom nuklearnom arsenalu, on je pokušao da zadrži svoje nuklearno oružje izvan očiju arapske javnosti, kako se ne bi ohrabrile okolne države da i one naprave sosptveno nuklearno oružje.
Jevrejske vođe su često preporučivale korišćenje Samson Opciju, pretnju nuklearnim i ne-nuklearnim oružjem protiv neprijatelja.
Oni su čak povremeno pretili da bi koristili nuklearno oružje ne samo protiv Arapa, već i protiv Evropljana i drugih naroda sveta, piše lajmi.net.
Minahen Begin, jevrejski premijer iz 1977, je izjavio da "Izrael ponovo može izvući političku mapu Bliskog istoka" koristeci pretnje iz plana koji se odnosi na Samson Opciju.
Arijel Šaron je rekao: "Mi smo mnogo važniji od mišljenja (Amerikanaca). Nama ne mogu oduzeti Bliski istok i gde god da idemo".
Još odavno, jedan " Izraelski službenik " potsećajući na "prve dane postupaka svoje vlade u razvijanju i poznavanju programa nuklearnog oružja ", rekao je Sejmoru Heršitu zamerajući mu na ne podršci SAD Izraelu u ratu s Egiptom 1956: "Vi Amerikanci ste nas gurnuli, i još uvek mogu da se setim mirisa Aušvica i Treblinke. Sledeći put ćemo da vas odvedemo "!!
Martin Van Creveld, profesor vojne istorije na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, izjavio je: "Mi posedujemo nekoliko stotina atomskih raketa, i zasićenost je velika i mogu ih uputiti u svim pravcima, možda čak i u Rim. Većina evropskih prestonica su mete našeg vazduhoplovstva . "
Moše Dajan, jevrejski general je izjavljivao: "Izrael može da bude kao besan pas, previše opasan; da brinem … Mi smo u stanju da uništimo svet sa nama. I ja mogu da vas uverim da će se to dogoditi pre nego što bude Izrael uništen ", piše casopis lajmi.net.
Izrael je uznemiren mogućnošću invazije Egipta u ratu 1973, pretio tada da će koristiti nuklearno oružje protiv njega, da bi podstakao SAD da ga ozbiljnije snabdevaju oružjem i da bi obeshrabrili Sovjetski Savez da interveniše.
Danas se procenjuje da Izrael ima nuklearno oružje, čak i do 400 atomskih i vodoničnih bombi.
One mogu da se pokrenu iz zemlje, mora i vazduha. Ovo daje Izraelu drugu priliku da čak i udara, ako veći deo zemlje slučajno bude uništen.
Izrael smatra da svoj vojni arsenal strateškog nuklearnog oružja služi i koristi kao glavni faktor zastrašivanja drugih država protiv uništenja njega samog.
To naoružanje i bezrezervna podrška Amerikanaca u zapadnom delu države, pretstavlja glavnu činjenicu u kojoj Izrael ima svoj uticaj na percepcije, strategije i akcije arapskih vlada.
©Geto Srbija
materijal:zeri.info