Архива
DIGITALIZACIJOM DO KILAVOG ZDRAVSTVA SRBIJE: UMESTO BRŽEG I KVALITETNIJEG LEČENJA, NEKADA SE BRŽE DOLAZI I DO SMRTI!????
Za više desetina miliona evra pacijenti u Srbiji su dobili Integrisani zdravstveni informacioni sistem koji ni do danas nije proradio kako treba. Pare su potrošene i podeljene između ministra Zlatibora Lončara, Aleksandra Vučića i pojedinih učesnika, a sada građani kroz doprinose, poreze i enormno uvećane cene lekova sve to (samo)finansiraju.
Milan Malenović
U Srbiji se sve vrti oko novca, a najviše se obrće oko zdravstvenog sistema. Ko nema novac, a razboli se, najbolje je da sam sebi prekrati muke. Novac, koji je preko potreban za lečenje teških bolesnika, ali i žrtava različitih nesreća, preusmerava se u faraonske projekte koji više predstavljaju spomenik odnarođenoj vlasti, nego što služe svojoj svrsi.
Sredinom novembra 2016. sa radom je počeo nacionalni kol-centar Ministarstva zdravlja, koje je ministarstvo saznalo tek desetak dana kasnije.
Naime, iako je još 18. novembra 2016. osvanula vest kako je u „okviru implementacije Integrisanog zdravstvenog informacionog sistema (IZIS)“počeo sa radom pomenuti centar, Ministarstvo zdravlja je tu istu informaciju na svom sajtu objavilo tek 26. novembra iste godine. U međuvremenu je dogovarano sa ministrom Zlatiborom Lončarom ko će svečano da pusti u rad kol-centar i kako će da se podele pare. A uložena sredstva nisu bila mala, naprotiv.
Samo za opremu i softver koji koristi kol-centar Ministarstvo zdravlja je izdvojilo ukupno više od pet miliona evra. Uz to, dolaze softveri i oprema za svaku zdravstvenu ustanovu u Srbiji. Koliko je to na kraju bilo sredstava niko ne sme da saopšti javnosti. Ipak se ponešto zna: relativno mali dom zdravlja „Stari grad“ u Beogradu je za pomenute svrhe izdvojio najmanje pola miliona evra.
Pacijenti su za taj novac, koji su dali preko plaćanja poreza i doprinosa, dobili – ništa. Umesto da zovu svog izabranog lekara, oni pozivaju centralni kol-centar (mada postoje i pokrajinski i lokalni) preko koga onda zakazuju pregled, ali samo kod svog izabranog lekara, stomatologa, pedijatra ili ginekologa. Ovo je, u suštini, pomoć medicinskim sestrama koje su se ranije javljale na telefon, a ne građanima.
Izrada idejnog rešenja za softver, kao i nadzor nad kasnijim radovima dobio je svojevremeno Elektro-tehnički fakultet u Beogradu, ali je izvođač radova bilo neko privatno preduzeće.
Kompletna oprema je kupovana od preduzeća bliskih vlastima, tako i od „Galeb grupe“. Najveći deo provizije odlazio je od prvog dana resornim ministrima, koji su deo predavali prvo Borisu Tadiću, a onda novom vladaru Srbije, Aleksandru Vučiću. Tako su na jednom projektu povezane i zbratimljene dve vlasti.
Za najmanje pet miliona evra plaćenih za opremu i softver centralnog kol-centra, pacijenti kod svog izabranog lekara mogu da zakažu samo preglede kod specijalista koji su u istom domu zdravlja. Ako njih nema, ili pacijent želi nekog drugog, mora sa uputom da ode kod njega (isto kao i pre plaćanja pet miliona evra) i da zakaže pregled u nekoj doglednoj budućnosti.
Tako se pregledi za kardiologa zakazuju početkom maja tek za sredinu juna ili kasnije. I to uz pomoć IZIS-a!?!
Hitni slučajevi, koji su već u bolnici, imaju nešto više sreće – oni pregled specijaliste mogu da dobiju i na samrti. U najgorem slučaju, na obdukcionom stolu, odmah posle smrti.
Naš penzionisani kolega Milosav Jovanović nalazio se na Internoj B klinici u okviru Kliničkog centra Srbije, gde je prebačen preko Urgentnog centra, jer mu je pozlilo. Na prijemu je imao jako otečene noge i nepravilan rad srca, kao i otežano disanje. Sve je ukazivalo na insuficijenciju srca, posebno kada se dodaju i njegove poodmakle godine.
Krajem aprila mu je, dok se još nalazio na klinici, zakazana koronografija, što je jedan lak (mada ne i uvek bezazleni) hirurški zahvat. U određeno vreme je dogovorenog dana sa Internog B kolima prebačen u oko 250 metara udaljeni Klinički centar. Dan ranije mu je rečeno da ne doručkuje ili da, eventualno, uzme samo malo (zbog lekova). U KCS je prebačen u 13:00 časova, znači pre ručka. Ležao je na pomoćnom krevetu u hodniku i čekao svoju sudbinu.
Posle tri i po sata čekanja prišla mu je jedna sestra i rekla mu da tog dana neće stići na red i da se sam, pešice vrati na svoje odeljenje?!? Kolega je ovo odbio i pokazao na otečene noge primetivši, usput, kako ne može da se vrati, jer ne zna ni put. Posle toga su se smilovali i poslali kola po njega i ostale pacijente.
Pomenuti kolega je još imao i sreće, jer je gladovao „samo“ pola dana. Na Drugoj hirurškoj klinici u Beogradu početkom decembra prošle godine, potpisnik ovog teksta je ležao u sobi sa pacijentom koji nije smeo ni da večera dan uoči operacije, a zatim da gladan čeka da ga prozovu.
Oko tri sata posle podne (ručak je odavno prošao) saopštili su mu da tog dana neće biti operisan. Mučenje je nastavljeno neki dan kasnije kada, takođe, nije smeo ništa da jede od podneva prethodnog dana. Ovog puta je odvezen na operaciju. Da li je, onako izgladneo, preživeo, potpisniku nije poznato.
Svakodnevne višestane gužve u skučenom i potpuno neuslovnom Urgentnom centru u Beogradu, koji je slika i prilika raspalog srpskog zdravstva, dovele su do toga da najbolji kadrovi iz urgentne medicine doslovno beže iz tog pakla koji dele zajedno sa pacijentima.
U prizemlju Ugrentnog centra, tačnije, u hodniku dugom jedva petnaest metara i širokom oko dva metra, nalazi se čekaonica za hitne slučajeve u gradu od dva miliona ljudi. Pregledi i administrativne procedure traju u proseku najmanje oko četiri sata.
Uprkos lažima režimskog ministra da je „sve digitalizovano“, medicinsko osoblje osim registrovanja podataka u računaru, ručno i dalje popunjava „knjige“ i svaki slučaj ponaosob stvara gomilu nepotrebnih papira. Na taj način, jedna trećina osoblja je potpuno izbačena iz svog posla, a ono malo lekara Urgentog centra koji su izloženi svemu i svačemu, obavljaju preglede kao u ratnoj bolnici: ozbiljno su posvećeni samo u drastičnim slučajevima.
U pomenutom hodniku, ljudi leže na kolicima (kreveti na točkovima), satima, bez kontrole lekara i medicinskih tehničara. Pa i tih pokretnih kreveta nikada nema više od dva do tri, pa ljudi doslovno padaju. Mrak, smrad, odsustvo svetla i ventilacije, bauljanje bolesnika, redovi ispred ortopedije, to je slika Urgentnog centra u Beogradu.
Pacijenti koji imaju sreću da dožive pregled kod specijaliste suočavaju se sa dodatnim problemom.
Magazin Tabloid je već u više navrata pisao o tome kako ovdašnji lekari prepisuju one lekove od čije prodaje imaju najvišu proviziju, ali se još nije desilo da počnu da prepisuju i lekove koji još nisu ni registrovani u Srbiji.
Naime, specijalisti se pozivaju na za njih besplatne „stručne seminare“ (tako se danas zove ono što je do pre nekoliko godina nosilo narodsko ime „podmićivanje“) i to obavezno u neko fensi odmaralište. Sve troškove snosi neka od farmako-kuća, a najbolji trgovci među lekarima dobijaju i vredne poklone ili mogućnost da o tuđem trošku povedu i osobu svoga srca. Oni na samom vrhu dobijaju i novac za „predavanja“ (to je čitanje tuđih radova koji su od drugih „stručnjaka“ pročitani već na najmanje tri takva seminara), a retki srećnici dobijaju i plaćeno „stručno usavršavanje“ u inostranstvu, uz koje ide i mesečna plata.
Ove provizije su veoma privlačne za puno ovdašnjih lekara (čast izuzecima), pa se oni trude da se dokažu kao trgovci i kreću da prepisuju lekove od kojih imaju najviše koristi. Slučaj je hteo da je potpisnik ovih redova, prilikom otpusta sa Interne B krajem aprila, dobio otpusnu listu sa preporučenom terapijom, na kojoj je bio i lek „Aldactone“ koji, po rečima apotekara, tada još nije bio registrovan za upotrebu u Srbiji.
Lekari su postali toliko alavi da prepisuju i neodobrene lekove, samo da bi na kraju godine imali bolji skor od drugih kolega. Pomenutu otpusnu listu su potpisali mrsci. med. Dijana Đikić i načelnik kardiologije III prof. dr Dragan V. Simić. Čija je bila ideja da se u terapiju uvrsti i neodobreni lek, neka utvrdi istraga.
U normalnom svetu, koji funkcioniše i bez IZIS-a, lekar je dužan, u slučaju da u istoj grupi postoje lekovi koji se dobijaju besplatno (uz participaciju) i oni koje pacijenti plaćaju, ako iz nekog razloga želi da prepiše ovaj potonji da o tome obavesti pacijenta i traži njegovu saglasnost. Tamo se poštuje tuđi džep. O mogućnosti da se prepiše neodobreni lek, medicinska struka u tom normalnom svetu ne zna ništa. Za to je, tamo, nadležan državni tužilac i sud.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
NOVI KNEŽEVAC: KRIMINAL U BELOM MANTILU I „ODLIČNA SARADNJA“ NA NEZAKONITOJ OSNOVI!!!
U subotu, 8. oktobra, ministar zdravlja, u drugom mandatu, Zlatibor Lončar bio je na “tuširanju“ na TV Pink. Bio je nervozan i trudio se iz petnih žila da svoje gostovanje iskoristi za hvalospev svom gazdi Aleksandru Vučiću.
Tvrdio je da je za njegovog mandata okrečeno mnogo klozeta po srpskim zdravstvenim ustanovama, ali zahvaljujući pre svega, nikom drugom no Aleksandru Vučiću koji je dao pare. „Što činiš-čini, ali i za sutra misli !" Ove mudrosti Lončar se nije setio.
Ličio je na čoveka koji se 10. maja 1945. godine priključio četničkom vođi Draži Mihajiloviću. Sve što je rekao ministar Lončar delovalo je toliko jadno, da su ga i voditelji, koji su moralno dno, sažaljevali i kuražili da ne liči na Moniku Levinski. Srpsko zdravstvo na čijem je čelu Zlatibor Lončar vraćeno je u praistoriju. Lončar je proključao…
major Goran Mitrović
Ministar Lončar je opisivao šta je sve nasledio kao ministar. Pominjao je pljačke, neraspakovane skupe uređaje koji su dobijeni iz donacija, a čamili su u podrumima zdravstvenih ustanova, da ne bi pravili konkurenciju privatnim ordinacijama.
Nije pomenuo nijedan slučaj da je neko zbog zla u kojem je srpsko zdravstvo, izveden pred sud. Bilo mu je važno da pošalje šizofrenom pederu Vučiću poruku svoje duboke lojalnosti, jer on sumnja u nju. Vučić u sve sumnja, i sve ih plaši svojom lažnom veličinom. A Lončar je i njemu i njegovim sledbenicima iz prvog ešalona vadio kao hirurg na Urgentnom centru i pivske flaše, palice i druge tvrde predmete iz čmara.
I reče to, Zlatibor Lončar, i pade.
Nije objasnio zašto ne sme da se oglasi povodom slučajeva koje smo opisivali.
Direktorka bolnice Sveti Vračevi iz Novog Kneževca je sestra direktora operative u BIA Jovana Drobnjakovića, takođe psihičkog bolesnika, a ministar Lončar je bio i na merama ove službe, pod neverovatnom optužbom da ga Magazin Tabloid “ostavlja na miru“. Toliko daleko ide njihovo ludilo!
Gospođa Petrović je opasan kriminalac. Besprizorna, halapljiva, surova. Ona u ovoj bolnici radi od utorka do četvrtka, pokupi pare i dolazi u Beograd, gde se baškari u vili na Dedinju. Brat je ozvučio bolnicu, te joj referiše šta ko u njoj radi, ili njoj radi. Sve njene grehe “peglaju“ njeni saradnici u zločinu.
Jedan slučaj takvog „peglanja" desio se 12.10.2015.god., a krivično delo direktorke „ispeglala" je dr Vesna Rafajlović, psihijatar. Naime, pacijentkinja Stojković Smilja rođena 1961.god. iz Mokrina umrla je 10.10.2015.god. (subota) u 10:55 h na dežurstvu direktorke Jovanke Petrović.
U Istoriji bolesti broj 464/15 dr Rafajlović napisala je: „Smrt konstatovala dr Jovanka Petrović.", a zatim popunila svu prateću dokumentaciju koja je potrebna da bi se pacijentkinja sahranila (i pri tome nije zaboravila da naznači da „obdukcija nije potrebna"), a koja se uobičajeno popunjava na dan smrti.
Dakle, rodbina je čekala do ponedeljka 12.10.2016.god., a kada direktorka ni u ponedeljak nije došla na posao (jer su petak i ponedeljak, a neretko i četvrtak za nju neradni dani) dr Rafajlović je telefonom od nje dobila zadatak da „pegla", ali je loše „ispeglala".
Ako je direktorka u subotu 10.10.2016.god. zaista bila na dežurstvu, zašto sama nije nije popunila potrebnu dokumentaciju ? Imala je čitav dan na raspolaganju od 10:55h do 19:00 h.
Ako je dr Rafajlović menjala toga dana direktorku (što je jedan od mogućih izgovora), zašto je u istoriji bolesti napisala „Smrt konstatovala dr Jovanka Petrović." ? Dakle, džaba ste „peglali". Eto direktnog dokaza za tužilaštvo koje je glatko odbilo krivičnu prijavu sindikata USS podnetu protiv direktorke bolnice 29.10.2014.godine, iz potpuno istog istog razloga (nedolazak na dežurstva sa smrtnim ishodom po pacijente).
Nedavno je na Odeljenju za bolesti zavisnosti-psihijatrija II čiji je načelnik dr Suzana Stijović prijavljen treći smrtni slučaj za manje od mesec dana, dakle i ovaj pacijent je „nađen bez vitalnih znakova".
Sva tri slučaja su interesantna jer na tom odeljenju borave mahom mlađi pacijenti-zavisnici, ali je ovaj poslednji interesantan po tome što je pacijent pre smrti nekoliko sati boravio van bolnice i da je umro jedan sat posle povratka u bolnicu pod sumnjivim i nerazjašnjenim okolnostima.
Niti je zbog toga sprovedena istraga, niti je zbog toga urađena obdukcija. Samo jedan od mnogobrojnih primera „peglanja dokumentacije". Jedan psihijatrijski pacijent manje, koga je za to briga ? Nikoga. O
Posebno je interesantan slučaj „peglanja" nasilne smrti (krivično delo prikrivanja nasilne smrti) pacijentkinje Telečki Darinke na ženskom odeljenju Psihijatrija 1 čiji je načelnik dr Vesna Rafajlović sredinom 2015. godine.
Iako postoji obdukcioni zapisnik (obdukciju je izvršio patolog bolnice Senta) u kome je napisano da se radi o nasilnoj smrti, zvanična verzija gore pomenute već izverzirane direktorkine „peglačice" je da je „pacijentkinja povrede zadobila tokom epileptičkog napada kada je udarila glavom o stepenice".
Prvo pitanje za direktorku bolnice i njenu vernu „peglačicu" je sledeće: Obzirom da takoreći nema kosti na lobanji pacijentkinje koja nije smrskana (čelo, nos, potiljak, slepočnice…), može li čovek da istovremeno padne na čelo i potiljak ?
Drugo pitanje: Koliko puta je pacijentkinja ustala i pala da bi joj sve kosti lobanje bile smrskane ? Treće pitanje: Šta je sa video zapisima sigurnosnih kamera koje pokrivaju mesto gde je pacijentkinja „pala" tj. doživela epileptički napad ? Četvrto pitanje: Da li su po dobijanju obdukcionog zapisnika direktorica i njena „peglačica" obavestile o tome policiju, i da li je sprovedena istraga, ili su smatrale da to nije potrebno, jer su ionako odavno izvan zakona?
U ovom slučaju postoji osnovana sumnja da je pacijentkinja na lečenju u bolnici ubijena višestrukim udarcima tupim predmetom, te „ispeglana" verzija događaja kada se pročita obdukcioni zapisnik postaje smešna. Iskreno se nadamo da će obe uskoro peglati u Požarevcu, a sa njima i ostali „peglači".
Direktorka je donela nedavno Pravilnik bolnice o vakcinaciji po kome su od Hepatitisa B obavezni da se vakcinišu samo medicinski tehničari. Po pravilniku o imunizaciji od zaraznih bolesti (na sajtu min. zdravlja) svako ko dolazi u kontakt sa pacijentima, njihovom krvlju i njihovim izlučevinama mora biti vakcinisan.
Dakle, to važi i za lekare. Ali, lekari ove bolnice opsesivno plaše da prime vakcinu protiv Hepatitisa B (navodno zbog mogućih neželjenih efekata, kojih inače uopšte nema).U svim zdravstvenim ustanovama koje leče pacijente širom Srbije (bolnice, domovi zdravlja), svi lekari imaju obavezu da se vakcinišu od Hepatitisa B, posebno u psihijatrijskim bolnicama. A nadležni sanitarni inspektor iz Kikinde spava snom medveda i ne sme da napiše niti jednu prijavu J.P.
U brojnim izjavama direktorke psihijatrijske bolnice Novi Kneževac Jovanke Petrović, može se saznati da je saradnja između direktorke Doma zdravlja Novi Kneževac Renate Mikloš specijaliste radiologa i nje odlična. Tvrdnja je, tačna, saradnja je odlična, ali samo za njih dve. Evo kako ta saradnja izgleda u praksi.
Dr Renata Mikloš je kao „nestranačka ličnost" na mesto direktorice Doma zdravlja Novi Kneževac ustoličena u vreme vladavine Demokratske stranke , na spahiluku Novi Kneževac, a direktno po direktivi dr Jovanke Petrović i bivšeg predsednika opštine Dragana Babića.
Na taj način direktorka psihijatrijske bolnice Jovanka Petrović, stavila je pod svoju kontrolu i Dom zdravlja Novi Kneževac, posebno njegovu kadrovsku politiku. Između ostalog, preko direktorke doma zdravlja Renate Mikloš, dr Jovanka Petrović je stekla „ekskluzivno pravo" da može da u svakom trenutku sazna od čega boluju pojedini „nepodobni" građani Novog Kneževca i njihove porodice, kakve lekove piju, kakva je prognoza njihove bolesti itd. Takođe je stekla ekskluzivno pravo da vrši pritisak na lekare doma zdravlja na to kako će lečiti pojedine „podobne" i „nepodobne" pacijente.
Dovoljan je samo jedan telefonski poziv dr Petrović i lekar doma zdravlja u paničnom strahu piše „po narudžbini" uput za bolničko lečenje, kojim upućuje pacijenta na „lečenje" u psihijatrijskoj bolnici Novi Kneževac, gde mu je već pripremljen „doček" , a sve u cilju „peglanja" medicinske dokumentacije radi odlaska u penziju, odlaska u Banju Kanjiža, ostvarivanje „prava" na tuđu negu i pomoć, socijalnu pomoć, izbegavanja krivične odgovornosti zbog napada na službeno lice i drugih krivičnih dela, ostvarivanje prava u inostranstvu (bolovanje, penzija, socijalna pomoć…) itd. itd.
Tokom nedavnog renoviranja odeljenja Psihijatrija III bolnice u Novom Kneževcu, direktorka je, bez opravdanog razloga i preke potrebe, naredila hitno preseljenje odeljenja neurologija u Stacionar doma zdravlja Novi Kneževac.
Obe direktorice kažu da je to „primer dobre saradnje", ali su obe zaboravile da kažu da je za vreme trajanja ove saradnje od januara do septembra 2016. godine, po rečima osoblja doma zdravlja, sve troškove Stacionara doma zdravlja (struja, voda, telefon… itd.) na sebe preuzela psihijatrijska bolnica.
Ovim preusmeravanjem budžetskih sredstava iz jedne zdravstvene ustanove u drugu, direktorka bolnice Jovanka Petrović izvršila je krivično delo nenamenskog trošenja budžetskog novca namenjenog za renoviranje bolnice.
Nadležni organi trebali bi da detaljno pregledaju sve finansijske transakcije između ove dve zdravstvene ustanove, posebno za vreme boravka pacijenta sa odeljenja neurologije u Stacionaru Doma zdravlja, gde su inače istovremeno stacionarno lečeni i pacijenti doma zdravlja. Odlična „saradnja", ali na nezakonitoj osnovi.
Odmah posle odlaska pacijenata psihijatrijske bolnice iz stacionara doma zdravlja, direktorka doma tražila je od predsednika opštine Radovana Uverića „finansijsku pomoć" od 2 miliona dinara, kako bi sprečila bankrot doma zdravlja pred kojim se on nalazi već duže vreme.
Ona je za vreme svog mandata dovela Dom zdravlja u stanje katastrofe zbog svoje nesposobnosti i nezainteresovanosti za probleme građana Novog Kneževca. Stopa smrtnosti u ovom gradu je zabrinjavajuća, ali je ona i dalje na mestu direktora i posle promene vlasti u Novom Kneževcu.
Kako se to desilo? Pa tako što je ona kao „nestranačka ličnost" postala stranačka ličnost tj. kadar Saveza vojvođanskih Mađara, sa kojima je SNS potpisao koalicioni sporazum, po kome su podelili plen: „Vama Dom zdravlja, nama bolnica, a građanima Novog Kneževca prostor za lepljenje nekrologa u centru grada".
Tako je i dr Jovanka Petrović brže bolje preletela u SNS. Svi su u Novom Kneževcu ostali na svom direktorskom mestu, jedino se groblje u Novom Kneževcu pomera prema Čoki.
Pacijenti doma zdravlja plaćaju laboratorijske usluge privatnoj firmi Medlab, koja najbezobraznije posluje u okviru ovog doma zdravlja i građanima Novog Kneževca naplaćuje usluge koje se pacijentima ne naplaćuju u drugim ustanovama u Srbiji, jer idu na teret RFZO.
Građani bi trebalo da traže refundaciju od doma zdravlja, jer u sklopu doma zdravlja postoji laboratorija koja može da pruži te iste usluge, ali to ne radi zbog „boniteta" koje dobijaju njen načelnik dr Dejan Grujić i direktorka doma zdravlja Renata Mikloš .
Eksperimenti novih lekova na pacijentima u Novom Kneževcu se nastavljaju. Direktorka i njena kamarila zgrću ogoman novac, žrtvujući pacijente i njihov živote. Ministar se pravi lud. Prozvan u prošlom broju, pokrio se ušima. I ćuti. Da ne naljuti svog šizofrenog Vođu.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SKUPO A NE DAJE REZULTATE: SISTEMSKE SLABOSTI U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI SRBIJE
Londonski magazin "The Economist" objavio je u maju mesecu ove godine, obimnu uporednu studiju o stanju zdravstvene zaštite na Balkanu iz koje se jasno vidi kako vlast pljačka narod da bi ga na kraju ubila.
U toj studiji između ostalog piše i da je životni vek građana Srbije kraći za pet godina u proseku nego u drugim evropskim zemljama, a stopa smrtnosti od raka povećana za 50 odsto! "The Economist" piše i o korupciju u srpskom zdravstvu, podrivanju dostupnost zdravstvene zaštite. Srpski zdravstveni sistem je pred kolapsom.
Za zdravstvenu zaštitu Srbija u poređenju sa državama u okruženju izdvaja najveći procenat bruto domaćeg proizvoda, ali ima najnižu stopu zaštite u celoj Evropi! Novac, umesto na lečenje građana, odlazi u džepove vlastodržaca.
Igor Milanović
Srpsko zdravstvo, ponovo je na poslednjem, 35. mestu u Evropi na listi zdravstvenih sistema, pisalo je 29. novembra 2013. u istraživanju sprovedenom za potrebe Evropskog parlamenta. Istraživanje pod nazivom "Zdravstveni indeks evropskih potrošača" ("European Health Consumer Index" – EHCI) sprovodi se od strane stručne organizacije sa sedištem u Švedskoj.
Pomenuta anketa rangiranja zdravstvenih sistema imala je šest indikatora više nego prethodne godine, ukupno 48, a noviteti su bili: poštovanje prava i svesti pacijenata, vreme čekanja za pojedine operacije i preglede, zdravstvena nega, prevencija i dostupnost pruženih usluga, lekovi koje pacijenti primaju...
Srpski zdravstveni sistem dobio je tada 451 poen od mogućih 1.000, a Holandija je dobila najviše njih – 870. Srbija je delila dno liste sa Rumunijom, Letonijom, Poljskom i Bugarskom. Elektronski recepti tada nisu dostupni pacijentima u Srbiji, kritikovali su autori studije.
Oni takođe nemaju mogućnost elektronskih zakazivanja pregleda. Period čekanja na lečenje raka je duže od 21 dan i više od sedam dana za ispitivanje skenerom, kao i vreme čekanja za glavne operacije – duže od 90 dana.
Srbija je dobila pozitivnu ocenu u istim oblastima kao i prethodne godine – vakcinacija dece, zakonsko regulisanje prava pacijenata i pristup medicinskim podacima. Takođe je pozitivno ocenjeno da pacijent u Srbiji može da dođe do lekara u istom danu.
U Srbiji, zdravstveni sistem je javno finansiran iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. To obećava univerzalno medicinsko pokriće za sve, tvrdili su autori.
Međutim, iz mnogo razloga, neki lekari uzimaju mito od pacijenata pre ili posle pružaju usluge na teret zakonom propisanog osiguranja, jer ne postoji alternativa. Većina ljudi se plaši da prijavi korupciju, strahujući da bi lekari posle odbili da im pruže uslugu.
Kao rezultat toga, postoji široko rasprostranjena percepcija među građanima da su svi lekari u Srbiji korumpirani, upozoravalo se pre tri godine.
U studiji u kojoj je Analitički tim "Ekonomista" (The Economist Intelligence Unit – EIU) 2014. godine upoređivao zdravstvenu potrošnju i zdravstvene ishode u 166 zemalja sveta, Srbija je rangirana lošije od Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije i spadala je u grupu zemalja koje su rangirane više prema izdacima na zdravstvenu zaštitu nego prema ishodima, suprotno od Albanije i Makedonije.
Podaci istog tima iz 2013. godine pokazivali su da se u Srbiji na lekove troši svega 85 evra po glavi stanovnika, što je skoro 3,5 puta manje od proseka u Evropskoj uniji, a značajno manje i od okolnih zemalja. Već u Bugarskoj na lekove se troši 117 evra po glavi stanovnika, a u Sloveniji čak 246 evra.
Evropska komisija je novembra 2015. godine zaključila: „Loše finansijsko stanje javnog zdravstvenog fonda dovodi u pitanje održivost sektora zdravstvene zaštite u Srbiji."
Nijedna od pomenutih studija ili upozorenja nije nagnala Vladu Srbije da preduzme preko potrebne korake i zdravstvo dovede na nivo da bude u stanju makar malo da produži život pacijentima. Zbog tog nemara, situacija se dodatno pogoršala i sada je srpski zdravstveni sistem bukvalno pred raspadom, tvrdi londonski list "The Economist".
Analitički tim tog magazina, EIU, predvođen višim urednikom Martinom Keringom, sastavio je 8. aprila ove godine studiju stanja u zdravstvenom sistemu Srbije pod naslovom "Modernizacija zdravstvenog sistema Srbije: Potreba za pouzdanim kompasom za odlučivanje", koja pokazuje da je situacija kritična po više osnova. Naručilac istraživanja bio je "Novartis", koji planira dalja ulaganja u regionu, a rezultati su široj javnosti postali dostupni u maju mesecu.
Usled visokog stepena korupcije i velike neefikasnosti zdravstvenog sistema, pacijenti su neretko u situaciji da izdvajaju dodatni novac iz svog džepa, tvrdi se u studiji. Iako imamo najveće izdatke za zdravstvo u regionu, izraženo u procentu od bruto društvenog proizvoda (BDP), nalazimo se među najlošijima u Evropi po pitanju dostupnosti terapija.
Poređenja radi, Srbija za zdravstvo izdvaja 10,6 odsto svog BDP-a, a Rumunija upola manje (5,3 odsto). Po standardima Svetske zdravstvene organizacije, međutim, Srbija ovim parama pokriva tek 60,5 odsto potreba u zdravstvu, a Rumunija 79,7 odsto.
Na strani 14 studije nalazi se sažetak najvažnijih problema sa kojima se suočava srpsko zdravstvo, a koji ga vode u neminovnu propast: "…Srbija ima teškoća da nađe način da ispuni preuzete obaveze u vezi sa dostupnošću zdravstvenih usluga za građane s obzirom na sredstva koja država ima na raspolaganju. Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) nailazi na teškoće u naplati doprinosa od poslodavaca, što naposletku dovodi do nestašice potrebnih lekova (npr. hepatitis C, onkologija)."
Pacijenti nemaju pristup adekvatnim i savremenim lekovima, o čemu svedoči podatak da "Lista lekova" gotovo da nije proširena već pet godina, a od 2010. do 2012. godine samo jedan od 139 novih lekova dobio je odobrenje za stavljanje na Listu. U istom periodu, Bugarska je svoju listu proširila za 44 nova leka, a Hrvatska za 27.
Dostupnost inovativnih lekova u Srbiji mnogo je manja nego u drugim zemljama regiona, budući da 18 odsto ukupnih rashoda RFZO odlazi na farmaceutske proizvode među kojima su uglavnom generički lekovi.
Uz to, podaci Svetske zdravstvene organizacije izneti u studiji govore da je, u poređenju sa drugih osam balkanskih zemalja, Srbija tek na četvrtom mestu po ukupnim izdacima za zdravstvo po glavi stanovnika. I tako mala izdavanja se dodatno anuliraju visokim stepenom korupcije u srpskom zdravstvu, tvrdi se u pomenutoj studiji.
Studija pokazuje, naime, da čak i postojeći izdaci rezultiraju relativno lošim zdravstvenim ishodima i nedovoljnom dostupnošću zdravstvene zaštite, usled sistemskih slabosti srpskog sistema zdravstvene zaštite: velike zastupljenosti takozvanih izdataka iz sopstvenog džepa, korupcije i činjenice da zemlja nema transparentan i sveobuhvatan sistem za procenjivanje vrednosti investicija u zdravstvenu zaštitu i za utvrđivanje načina plaćanja tih investicija.
Na strani 16 studije se tvrdi: "…Postupak za odlučivanje o stavljanju na listu i cenovnoj politici za lekove i farmaceutska sredstva je i dalje neujednačen. Nije jasno u kojoj meri država poštuje pravilnik o analizi isplativosti i uticaja na budžet za lekove iz 2012. godine. Nedostatak transparentnosti u pogledu deviznog kursa koji se koristi u pregovorima za utvrđivanje cena…"
U vezi loše organizovanosti srpske zdravstvene zaštite konstatuje se na strani 15: "…Razvoj infrastrukture za procenu zdravstvenih tehnologija (PZT) u Srbiji zaostaje za razvojem u susednim zemljama (npr. Hrvatska i Slovenija). Ne postoji zvanična agencija za PZT (RFZO obavlja neke srodne aktivnosti; ALIMS ocenjuje kvalitet, bezbednost i delotvornost farmaceutskih sredstava; tehnička podrška Odboru za PZT Ministarstva zdravlja je mala). Nema uključenosti u Evropsku mrežu za procenu zdravstvenih tehnologija (EUnetHTA)."
Da bi se objasnili razlozi zašto Srbija ima skupu zdravstvenu zaštitu koja ne daje rezultate, EIU podseća na jedan svoj raniji izveštaj. U studiji iz 2014. godine „Rezultati i koštanje zdravstvene zaštite", upoređivanjem 166 zemalja Srbija je klasifikovana u treću grupu (ukupno 6 grupa) po rezultatima zdravstvene zaštite i bolje je rangirana po potrošnji na zdravstvenu zaštitu nego po njenim rezultatima. Očigledno se i na ovaj način odlivaju pare iz džepova građana u džepove odabranih pojedinaca, zbog čega nikome od političke elite ne ide u prilog da bilo šta ozbiljno menja.
Rezultat svega navedenog je da su ishodi lečenja u Srbiji loši, očekivani životni vek naših građana je za više od pet godina kraći nego u EU, dok je stopa smrtnosti od raka za 50 odsto veća.
Studija se završava sledećim zaključkom: "…Sistemske slabosti srpskog sistema zdravstvene zaštite (uključujući korupciju i nepostojanje sveobuhvatnog sistema za procenu zdravstvenih tehnologija) podrivaju dostupnost zdravstvene zaštite i uvećavaju nesklad između rashoda na zdravstvenu zaštitu i rezultata…"
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
ZDRAVSTVO U SRBIJI – GRANA U KOJOJ VLADA SISTEMSKA KORUPCIJA!?
Zastrašujućoj slici srpskog zdravstva danas, doprinele su višegodišnje pljačke Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, pljačke u javnim nabavkama za potrebe zdravstvenih ustanova, masovan odlazak u inostranstvo najboljih lekara, nezakonito zapošljavanje i otpuštanje medicinskih radnika, nameštanje konkursa za izbor direktora zdravstvenih centara i domova zdravlja, nenamensko trošenje sredstava od strane kliničko-bolničkih centara, i još mnogo toga.
Ali, crna strana belih mantila najbolje se vidi u bolničkim sobama. Ko je imao nesreću da tamo boravi, ostaće mu u nezaboravnoj uspomeni zdravstvene "usluge" slične onima u najsiromašnijim zemljama takozvanog trećeg sveta.
Milica Grabež
Više od petnaest godina Srbija je prema istraživanjima Svetske zdravstvene organizacije neprekidno vodeća evropska zemlja po stepenu korupcije u zdravstvu. I po dugogodišnjim listama čekanja na specijalističke usluge (posebno radioterapije i kardiohirurgije), Srbija je najgora na evropskom kontinentu. Mnogim bolesnicima je zbog toga smrt lakša od života.
Zdravstvena zaštita u Srbiji besplatna je samo u režimskoj propagandi ali ne i u realnom životu. Čitav zdravstveni sistem svodi se na otimačinu od pacijenata, a medicinske usluge više liče na kažnjavanje bolesnika nego na njihovu zaštitu.
Opšte je poznata činjenica da je nakon nezapamćene pljačke zdravstvenih fondova u poslednjoj deceniji, došlo dotle da se na račun jednog osiguranika u proseku leči još dvoje nezaposlenih.
Srbija nema ni propisan osnovni paket zdravstvenih usluga niti njeni građani znaju šta dobijaju za te pare. Ukupno, u zdravstveni fond svakog meseca zaposleni u Srbiji ulažu 12.3 % bruto zarade, na osnovu čega je lako zaključiti da imamo najskuplje zdravstvo u Evropi!
Ali, šta dobijamo za taj novac? Svakodnevno umiru pacijenti među kojima je visok procenat dece do 14 godina starosti, jer država neće da im plati lečenje, uprkos tome što je još 2013. godine donet Zakon kojim je odobreno da država finansira lečenje čak i u inostranstvu.
I dalje su na sceni liste čekanja, potpuno devastirane bolnice, povremene i stalne nestašice strateški važnih lekova. Ali i kad ih ima, za mnoge od njih recept ne važi. Zbog svega toga, preko 60 odsto građana Srbije daje mito lekarima da bi dobilo uslugu koju već uredno plaća.
Više od 70 odsto građana Srbije koji su skoro završili svoj radni vek u toku koga im je redovno uplaćivan doprinos za zdravstveno osiguranje, kad treba da idu na skener, obično plaćaju tu uslugu privatnoj klinici, da se ne bi dodatno razboleli čekajući mesecima a nekada i godinama na ovu uslugu.
Sa druge strane, više evropskih zemalja (čak i one koje nisu članice EU) uvelo je model prema kome se doprinosi za zdravstvo plaća iz budžeta države, a ne od davanja iz plata. Ovo ukidanje je dovelo do porasta neto plata, smanjeni su troškovi privredi, a to je dovelo i do povećanja penzija.
U Srbiji, država ima monopol u zdravstvu, a ne daje za uzvrat nikakve informacije gde novac građana odlazi. Režim Aleksandra Vučića prisvojio je fondove i ponaša se kao da je u pitanju njegov privatni investicioni fond sa kojim raspolaže kako hoće.
A, taj novac nije mali. Naime, prema podacima Svetske banke, građani Srbije izdvajaju za zdravstveni fond 10, 6 odsto nacionalnog dohotka. Vučićeva propaganda je i ovaj podatak sakrila pa potura priču da je to izdvajanje od 7 do 8 odsto. Razlika od oko 3 odsto iznosi gotovo milijardu evra! I svake godine negde taj novac "nestaje" u stranačkim kasama i u džepovima stranačkih poglavica i njihovih mafijaških struktura unutar institucija sistema.
Takođe, režim je namerno izigravao da se izvrši elektronsko vođenje liste osiguranika, gde bi se tačno videlo koliko ko uplaćuje, koliko troši, gde novac ide dalje…To se i dalje radi.
U odgovorima na upitnik Evropske Komisije koji je Vlada Srbije predala još 27. januara 2011. godine, ispostavilo se da je zdravstvo najkorumpiraniji sektor u državi. To se očigledno nije moglo sakriti jer je nadležna služba Evropske komisije već imala poverljive podatke o milijardama evra koje kroz zdravstvo koruptivnim putem odlazi u fondove ovdašnjih političkih preduzeća i u privatne džepove.
Uprkos tome, ozbiljna istraga korupcije na nivou javnih nabavki u srpskom zdravstvu, nikada se nije temeljno obavila, niti je do današnjeg dana poznato ko je sve zloupotrebljavao sredstva u bolnicama i domovima zdravlja. Otkrivanje podataka o zloupotrebama u zdravstvenom sistemu otvorila bi sliku ozbiljno organizovane kriminalne piramide na čijem čelu stoje vodeće figure političke scene u Srbiji.
Poslednji veliki krug racionalizacije u zdravstvu, koji se odnosi na nemedicinski kadar i na stomatologe kojih ima u takozvanim primarnim zdravstvenim ustanovama, završio se tihim bojkotom u zdravstvenim ustanovama.
Takozvani Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji, odnosno sistematizaciji radnih mesta, propisan od strane Vlade Srbije za sve zdravstvene ustanove, naišao je na opšti bojkot prilikom pravljenje kadrovskih planova za prošlu godinu. Taj bojkot i dalje traje.
Spiskovi za otpuštanje u skladu sa uputstvom dobijenim od Ministarstva zdravlja masovno su uništavani širom Srbije, posebno u Vojvodini. Ispostavilo se da u medicinskim ustanovama ima znatno manje potrebnog, kvalifikovanog osoblja nego što bi ga trebalo biti. A, Vučićeva politika insistira na masovnom otpuštanju. Tokom njegovog poslednjeg sastanka sa predstavnicima MMF-a, ponovo je zahtevano da se krene u otpuštanje zaposlenih i iz zdravstvenog sektora.
One ustanove koje su bile lojalne režimu i prošle godine dostavile spisak za otpuštanje Ministarstvu zdravlja, nisu dobile ni povratnu informaciju da li je spisak u redu ili nije. Zadatak sa vrha je da se izvrši "seča". A, da li je ona ispravna ili ne i kakve će posledice na terenu biti, to nikoga ne zanima.
Na evropskoj rang listi u prošloj godini zdravstveni sistem u Srbiji svrstan je u šest najgorih, od ukupno 35 zemalja. Prema Ustavu Srbije, lečenje je besplatno i dostupno svima. U realnom životu, zdravstvene usluge su preskupe i za mnoge nedostupne.
Sve ocene iz evropskih institucija zaduženih za kontrolu zdravstva, govore da je u Srbiji najgore stanje u oblasti opsega i dometa usluga i oblasti farmaceutskih proizvoda. Naime, farmacija je u više različitih izveštaja predstavljena skoro kao mafijaška organizacija.
I to je slika evropskom licemerja, jer su te institucije ćutale dok je nekadašnji četvorostruki ministar zdravlja Tomica Milosavljević, činio pogrom od srpskog zdravstva kroz razne forme "reformi" i "racionalizacija", a posebno u vreme njegovog zavođenja mafijaških pravila u srpskoj farmaciji.
Umesto da odgovara pred domaćim pravosuđem, Milosavljević je nagrađen petogodišnjim mandatom u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) jer je zadužio velike multinacionalne korporacije uvozom i primenom eksperimentalnih lekova na domaćim pacijentima kao zamorčićima.
Zdravstvo u Srbiji je grana u kojoj vlada sistemska korupcija, od zloupotreba ovlašćenja do nenamenskog trošenja sredstava, a posebna priča je običaj upućivanja pacijenata na privatnu lekarsku praksu od strane lekara u javnim ustanovama. Kada je reč o uzrocima ovakvog stanja, upućivanje pacijenata u privatnu praksu potiče od toga što je zdravstvenim radnicima sadašnjim zakonskim rešenjima omogućeno i dozvoljeno da u isto vreme rade i u javnom i u privatnom sektoru. Na delu je, dakle, primer legalnog sukoba interesa.
Masovni su primeri gde 10 odsto od svake obavljene analize ili intervencije u državnoj, ide na ruke privatnoj klinici. Poznat je skandal u pirotskoj bolnici, kada su bili uhapšeni svi ginekolozi u toj ustanovi zbog primanja mita, a doktori su osumnjičeni da su uzimali i do 1.000 evra od vlasnika privatne prakse nadoknade za slanje trudnica na takozvane dabl testove ili prekid trudnoće u tu privatnu kliniku.
Milioni građana u Srbiji danas ne mogu da ostvare svoja prava u potpunosti ili delimično. Oni bez knjižice ili overene knjižice ne mogu ostvariti svoje pravo. Čak i oni sa overenom knjižicom ne mogu dobiti sve neophodne lekove i preglede ili intervencije.
Ceo zdravstveni sistem u Srbiji održava se na novcu otetom od građana i na činjenici da još uvek svi školovani stručnjaci nisu napustili Srbiju. Lekara specijalista je sve manje. Dve trećine gradskih bolnica i zdravstvenih centara u Srbiji nema dovoljno hirurga, anesteziologa, neurologa…Nema čak ni dovoljno medicinskih sestara. A, Vučićeva vlada planira do kraja ove godine da kadrovski opustoši domove zdravlja, bolnice i kliničke centre.
Srbija je sve siromašnija, bolesti haraju i odnose godišnje blizu 30 hiljada života, a so na tu ranu je i činjenica da je više od 7.000 aktivnih lekara opšte prakse i lekara specijalista spremno da napusti i posao i državu u kojoj su rođeni i gde su stekli obrazovanje.
Prema jednoj skorašnjoj internoj anketi Ministarstva zdravlja, od tog broja je njih 2.000 već zatražilo i dobilo dokumentaciju od Lekarske komore Srbije za odlazak na rad u inostranstvo! Reč je o ljudima sa dobrim obrazovanjem i solidnim iskustvom. Tako školovan kadar na Zapadu čuvaju kao svetu relikviju, nude najbolje uslove i nagrađuju posebnim premijama, obezbeđuju ga od svake egzistencijalne brige.
U Srbiji, na žalost, mnogi od njih rade u nehumanim uslovima, u polusrušenim bolnicama, sa zastarelom opremom. Za struku kojoj pripadaju, imaju mizerne plate a odnos države prema zdravstvenim radnicima je više nego uvredljiv. Dobar deo lekara i medicinskih sestara svoje nezadovoljstvo usmeravaju na pacijente.
I to je krug iz koga nema izlaza. Sa druge strane, u srpsko zdravstvo je ušlo dosta poluškolovanih kadrova, mahom zapošljavanih preko vladajućih stranaka. Mnogi od njih nisu nikada ni prošli pored medicinskog fakulteta, niti bi smeli biti u struci. I svi oni su dobili nekakve vodeće pozicije u lokalnim zdravstvenim ustanovama. Ukratko, najbolji odlaze u inostranstvo ili u penziju ako imaju dovoljno godina staža. Najgori su već na sceni.
Poslednjih dva godine, zbog obostranih frustracija izazvanih opštom bedom, došlo je i do talasa nasilja pacijenata nad medicinskim osobljem. U Domu zdravlja u Šapcu polovinom januara ove godine, jedan pacijent je ubio nožem medicinsku sestru koja je nakon toga preminula. Zbog svega toga, MUP Srbije izdao je naredbu da svaki zdravstveni centar i svaki dom zdravlja dobije policajca-čuvara, "dok se nasilje ne zaustavi".
Kakvo dno je srpsko zdravstvo dotaklo, najbolje govori najnoviji primer Kliničkog centra u Kragujevcu, gde je neko došao na ideju da novcem zaplenjenim od osumnjičenih za lakše krivične prekršaje kupi aparat za takozvanu jontoforezu, utrazvučni aparat, inkubator vredan 1,7 miliona dinara i drugu potrebnu opremu.
Učestale su i javne, spektakularno organizovane pljačke građana kroz razne humanitarne aktivnosti i uz pomoć medija, u kojima ogroman profit ubiraju telefonske kompanije i dele ga kriminalnim ograncima političkih stranaka na vlasti.
Tako je 24. maja ove godine preko "Blic fondacije" i Radio-televizije Srbije organizovan takozvani "humanitarni kontakt šou program Teleton" u kome su učestvovale poznate ličnosti iz sveta muzike, glume, sporta i politike, a sve pod nazivom "Srce za decu" (da se svim porodilištima u Srbiji obezbede aparati za proveru sluha kod beba). Samo deo milionski teške sume otišao je u humanitarne svrhe. Ostalo je zadržano na računima raznih "Teletona" i transferisano u privatne džepove.
Već godinama, umesto države, umesto Ministarstva zdravlja, umesto zdravstvenih fondova, u akcijama prikupljanja novca za opremanje zdravstvenih ustanova učestvuju razne "medijsko-humanitarne" korporacije, iza kojih stoji mafijaški interes vladajućih stranaka.
Odličan primer za to je bilo angažovanje RTV B92 oko akcije kupovine inkubatora za bebe. Umesto nadležnih ministara, uloga "majke Tereze" dodeljena je direktoru ove medijske kuće, Veranu Matiću. Ovakva praksa se i dalje nastavlja.
Novac se od građana "prosi" i na ovako visokom nivou, ali i na onom najnižem, gde nesrećnici kojima je potrebno lečenje traže pomoć od koga stignu, bez medijske i političke podrške. Zato što nema države, nema socijalne politike, a nema ni para u opljačkanim zdravstvenim fondovima.
Vučićev režim je u sprdnji sa građanima-osiguranicima, kojima je neophodno lečenje, kako u Srbiji tako i u inostranstvu. Još 2013. godine, pod njegovom komandom, tadašnji direktor Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje predložio je da lečenje u inostranstvu ne plaća država već "građani svojim donacijama"!
U tom smislu je naručena i izmena Zakona o zdravstvenom osiguranju…Teren za masovne otimačine od građana bio je otvoren. Kako tada, tako i danas, umesto da sve bude regulisano kako bi zdravlje i dostojanstvo ljudskog bića bilo zaštićeno, sezona "humanitarne otimačine" i dalje traje.
Srbija je sve bolesnija, a najbolesniji je režim koji je to dozvolio i Vođa tog režima koji je najozbiljniji pacijent na brodu koji nezadrživo tone.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
BOLESNO ZDRAVSTVO SRBIJE I SIVE TARIFE ZA OPERACIJE U DRŽAVNIM BOLNICAMA!??
Zdravstveni sistem Republike Srbije se urušava, od javnosti se krije podatak da će u 2016. godini Srbija imati 50.000 obolelih od raka, a istovremeno najbolji i najstručniji lekari beže iz ove države, usled mizernih plata, a često i mobinga.
U srpskim bolnicama pacijentima se kradu organi. Liste čekanja na specijalističke preglede su takve da pacijenti koji nemaju vezu, mogu da, ili umru u hodnicima bolnice čekajući da dođu na red za pregled, ili da odu u privatnu kliniku u kojoj isti oni lekari iz državnih bolnica ljubazno i uspešno leče bolesti od kojih se umire u Zemunskoj bolnici, na Bežanijskoj kosi, Urgentnom centru…
Vuk Stanić
Sunovrat srpskog zdravstva počeo je dolaskom DOS-a na vlast, a ministar zdravlja, u četiri mandata, Tomica Milosavljević, sa svojom kriminalnom grupom, doveo je farmaceutsku mafiju u Srbiju, bolesne građane je izložio besplatnim eksperimentima za ispitivanje novih lekova.
Ovog zločinca na ministarskom mestu zamenila je psihijatar Slavica Đukić Dejanović, koja se bavila samo svojim biznisom, haljinama, izgledom i telohraniteljima. Onda je na vlast došla SNS koja je, iz usta svog vođe, obećavala kule i gradove. Pošli smo s njima u budućnost, i stigli do BU.
Dolazak Zlatibora Lončara na mesto ministarstva zdravlja pre nekoliko godina delovalo je ohrabrujuće. Naprednjaci su najavili “bespoštednu bitku protiv korupcionaša, lopova svih boja, a naročito u zdravstvu. Očekivalo se da će bivši četvorostruki ministar Tomica Milosavljević biti izvede na sud, da će objašnjavati gde su nestale milionske donacije, koliko je farmaceutska mafija odvojila novca za njegovu promociju.
Kliničkim centrom Srbije, pod Milosavljevićevim patronatom drmali su Predrag Peško, potom Đorđe Džo Bajec. Moglo se desiti da prodaju i zgradu oronuog i nezavršenog Kliničkog centra Srbije. Mnoge lokacije su prodali, izdali.
Ako se od novog ministra Lončara očekivalo da se “napije krvi“ onima koji su sisali krv pacijentima u zdravstvenim ustanovama, nada je ostala samo nada. Naprednjačka vlast je amnestirala sve lopove iz Dinkićevog tabora, a Vučić je za svog šefa kabineta doveo Ivicu Kojića, Dinkićevog savetnika. Da li je novi ministar mogao, ili nije hteo, da uđe u obračun sa lopovlukom, sa nepotizmom, sa mnogim mafijama koje drmaju srpskim zdravstvom?
Očigledno je da bez Vučićeve saglasnosti nije moguće rasvetliti nijednu aferu, pa ni u zdravstvu.
Bolnice nam i dalje liče na klanice, lekari beže iz zemlje koliko ih noge nose, najsavremenija oprema se krade iz instituta i bolnica i domova zdravlja, i nosi u privatne klinike. Ali, građani za njih nemaju novca.
Veliki novac iz budžeta Srbije preusmerilo je ministarstvo zdravlja u Odeljenje za transplantacije Urgentnog centra. Ovo odeljenje najbolje je opremljeno i izgleda kao da je u pitanju VIP sprat neke američke privatne bolnice. Ni tu nije kraj investicijama, jer je u planu da posle izbora podigne još jedan sprat odeljenja za transplantacije.
Na prvi pogled sve deluje odlično. Ipak, u ovom odeljenju se radi sve osim transpalantacija. Srbija je od kada je ovo odeljenje za transplantacije proradilo, doživela propast programa za transplantaciju kojim se ministarstvo zdravlja hvalilo.
"Uput" u privatnu kliniku
Hrvatski lekari koji su dolazili da u Beogradu na Urgentnom centru urade transplantacije smatraju da je reč o bespotrebnom utrošku para, a i nije im jasno zašto oni dolaze da u Srbiji obavljaju ovu vrstu hirurških zahvata, kada i u Srbiji ima dovoljno stručnih lekara.
Poražavajuće što je kapacitet “VIP salona" ostao potpuno neiskorišćen. Za četiri godine na njemu je urađeno manje od deset transplantacija. Više od tri puta ove transplantacije radili su lekari iz Hrvatske! Istovremeno je i broj ukupno urađenih transplantacija u Srbiji smanjivan.
U toku 2013. Srbija je imala 71 kadaveričnu transplantaciju bubrega. Naredne, 2104. taj broj je smanjen na 37, dok je 2015. kada je "Vip salon“ radio punom parom urađeno tek dvadeset. Inače, komšije iz susedne države su nam spočitavale i to da imamo deset puta manje donora od Hrvatske, kao i očajnu organizaciju.
Najbolji primer koliko su naš zdravstveni sistem i naše ministarstvo zdravlja loše organizovani u ovoj oblasti govore i sledeći zvanični podaci: godine 2015. u Srbiji je bilo 14 donora, srca 17 ili po nekim izvorima 19 onih kojima je bilo neophodno novo srce. Transplantirano je ukupno pet, dok je devet srca ostalo neiskorišćeno! Transplantirane su četiri jetre, a 10 je propalo…
Istovremeno u “VIP salonu" gostovali su posle pijanstva i konzumiranja droge, deca srpskog establišmenta…U operacionim salama izgrađenim za transplantaciju, tašte, tetke, babe, uticajnih naprednjaka operisale su slepo crevo, žuč i druge rutinske operacije.
Zapravo, ovo u Srbiji više nisu rutinske operacije o čemu govori slučaj Zemunske bolnice, gde je devojka koja je razgovorala sa novinarom Tabloida operisala slepo crevo, puštena kući da bi sutradan počela da joj krvari rana.
Jasno je da su nestručni lekari, koji su ovu devojku zamalo ubili, svakodnevica srpskog zdravstvenog sistema, a čini se da je i to razlog zbog kojeg su odeljenje za transplantacije pretvorili u salon za VIP lečenje.
Ovde treba naglasiti i da nisu ni svi pacijenti u Urgentnom centru bili zadovoljni. U ovom odeljenju ležao je i poznati glumac Dragan Nikolić, dok je njegova žena Milena Dravić tražila da bude premešten sa tog odeljenja…
A opet, prosečan građanin ne može da se nada da će biti primljen u neko od VIP odeljenja u kojima se leči srpski politički džet set i njihove porodice. Ostatak građanstva ministarstvo je podelio u dve kategorije: one koji imaju da plate i na one koji nemaju da plate.
Svi građani koji čekaju u hodnicima srpskih bolnica su na neformalan način, od nekog pacijenta koji je tu, a da ni sam ne zna zbog čega, ili neke medicinske sestre tetkice, električara dobili obaveštenje koje nisu ni tražili.
"To što vi treba da lečite, može mnogo bolje da se uradi privatno, u … privatnoj klinici. Ovde će te predugo čekati."
Istina, ponekad se pojavi i radnik obezbeđenja koji vam saopšti da se sve to može platiti hirurgu, ili lekaru iz oblasti u kojoj se lečite. Zapravo sive tarife za lakše operacije su 300 do 500 evra, u bolnicama, dok iste te operaciji isti doktori obavljaju za oko 1.000 evra u privatnim ustanovama.
Isto je i sa svim ostalim bolničkim uslugama. Oni koji nemaju novca da plate imaju pravo da sačekaju i da na njima svoje hirurške veštine usavrši neki mladi neiskusni hirurg bez ičijeg nadzora. Kome sudbina dodeli ovakvu situaciju taj posle neke lakše operacije dobija ožiljak od pola metra, i pravo da dan kada je operisan slavi kao novi rođendan, jer je moglo da se desi da operaciju i ne preživi…
Najbolje rešenje: bekstvo u inostranstvo
Pacijenti u srpskim klinikama često umiru od sepse, pogrešno određenih anestezija, pogrešno povezanih krvnih sudova….
Istražujući gde zdravstveni radnici najviše preusmeravaju pacijente koji imaju da plate istražitelji Tabloida su otkrili da se najčešće pominje ime mreže privatnih klinike "Medi group" koja je blisko povezana sa ministarstvom zdravlja.
Medi group je sastavljen od više privatnih klinika. Srž ove grupe činila je "Jevremova klinika", gde su sa Andrejem Jovanovićem, Bojanom Milovanovićem bivšim većinskim vlasnicima kompanije Marbo, suvlasnici bili i mnogi lekari.
Lekari suvlasnici su se pokazali kao loši poznavaoci obligacionog prava pa su potpisujući različita dokumenta istisnuti iz vlasničke strukture. Ipak, svi oni su ostali honorarno zaposleni u Medi group, gde im se plaćaju veliki honorari, da sa boljom opremom od one koja im je na raspolaganju u državnim bolnicama, po višim standardima leče one koji imaju da plate. Medi group najviše novca uzima od trudnica, koje koriste usluge održavanja trudnoće. Posle lečenja starijih trudnica, najunosniji posao je veštačka oplodnja.
Prva dva pokušaja veštačke oplodnje plaća država, i on se radi u privatnim klinikama. Osmamdeset odsto ovih veštačkih oplodnji se odvija u okviru Medi group.e, i to iz razloga što pacijente iz državnih ustanova, zdravstveni radnici upravo tamo upućuju.
Osim održavanja trudnoće Medi group obavlja poslove iz oblasti: hirurgije, ortopedije, dijagnostike, urologije, oftamologije, uho grlo nos, integrativna medicina, dermatologoja, pedijatrija, opšta i interna i fizikalna terapija, a sposobniji su i od bilo koje državne ustanove u obavljanju laboratorijskih poslova…
Najkvalitetniji zdravstveni radnici Srbije, lekari i tehničari su u sličnoj situaciji kao i pacijenti, oni imaju mogućnost da postanu robovi ove klike. A, u tom slučaju, dobiće lepe radne rasporede i mogućnost da na privatnim klinikama zarade još novca.
Druga opcija im je da se suprotstave korupciji i u tom slučaju biće mobingovani, dodeliće im desetine noćnih smena, u kojima će imati pravo da rade do smrti. Istovremeno će ih optužiti i da su oni upravo ti koji šire korupciju.
Ipak, lekari i tehničari imaju i treću opciju, koja za pacijente ne postoji, a to je bekstvo u inostranstvo.
Po važećim pravilnicima direktori zdravstvenih ustanova imaju pravo da zaposlenima koji to zatraže odobre neplaćeno odsustvo do godinu dana, ukoliko ga zatraže zbog pokušaja odlaska u inostranstvo.
Posle nekoliko godina broj naših zdravstvenih radnika koji su otišli meri se hiljadama, a u domaćem zdravstvenom sistemu počeo je da se stvara deficit pojedinih lekarskih specijalnosti, ali je i sve manji broj kvalitetnih i iskusnih tehničara.
Logično bi bilo da se u ovom trenutku zbog takve situacije reaguje i prekine sa nenormalnim međuljudskim odnosima u srpskom zdravstvu, koje kreiraju ministrovi bliski saradnici. Kako se srpski zdravstveni sistem ne oslanja na logiku, takvi potezi se i ne povlače, već se skoro svaka medicinska sestra i svaki lekar koji pokušaju da dobiju neplaćeno radi odlaska u inostranstvo dodatno mobinguju.
Istraživač Magazina Tabloid se detaljno upoznao sa više takvih slučajeva, a kao najskandalozniji primer navešćemo ponašanje Božice Novaković, direktorke doma zdravlja u Bloku 44 na Novom Beogradu .
Ova žena dinosaurus, koji se mesta direktora doma zdravlja domogla preko stranke G17 plus još u vreme dok je ministarstvo vodio Tomica Milosavljević, u odličnim je odnosima i sa ministrom Zlatiborom Lončarom.
Ona je bliska sa gotovo svim farmaceutskim kućama koje su spremne da lekarima pruže proviziju, ukoliko prepišu njihove lekove. Ona redovno mobinguje zaposlene u ustanovi gde radi.
Pre nekoliko meseci Novakovićeva je medicinskoj sestri koja je ujedno bila i samohrana majka, na zahtev da dobije neplaćeno kako bi pokušala da nađe posao u inostranstvu odgovorila negativno.
U tom domu zdravlja inače postoji deficit medicinskih sestara, i da je Novakovićeva ovoj medicinskoj sestri odobrila neplaćeno od godinu dana, a mogla je da na njeno mesto na određeno primi drugog zaposlenog.
Umesto da donese takvu ekonomski opravdanu odluku ona je zahtev odbila. Medicinska tehničarka i samohrana majka nije imala izbora i dala je otkaz, posle čega je prošla pakao, ali se na kraju ipak snašla i sada radi u Nemačkoj.
Među zaposlenima ovog doma zdravlja se priča da uopšte nije nemoguće dobiti posao u njihovom domu zdravlja, uprkos zabrani zapošljavanja u državnim institucijama. Svi koji su dobri prijatelji sa mužem direktorke Božice Novaković, ili su prijatelji njegovih prijatelja, mogu se nadati poslu u ovom domu zdravlja.
Božicin muž je taksista, ali upućeni kažu da on ima dobre menadžerske sposobnosti, i da je pomogao mnogima da se zaposle u domu zdravlja kojim već dugi niz godina rukovodi njegova žena.
A 1. Narod umire ministri se provode
Srbija je prva zemlja u Evropi po stopi smrtnosti od raka, a godišnje ta stopa raste u proseku 2,5 odsto, što govori da je problem malignih tumora kod nas veoma ozbiljan. Razlog za sve veći broj obolelih i umrlih od malignih tumora je posledica NATO bombardovanja u kojem je korišćen osiromašeni uranijum.
Osim osiromašenog uranijuma broj obolelih povećava i loš kvalitet hrane, vode i sve veće prisutnost genetski modifikovane hrane. Nekvalitena i nezdrava hrana manje doprinosi broju novoobolelih, ali je najveći uzrok malog broja onih koji uspeju da se oporave od ove teške bolesti.
Na osnovu izveštaja Registra za rak Instituta za javno zdravlje "Dr Milan Jovanović Batut" o kretanju malignih tumora za 2012. godinu, ukupan broj novoobolelih je bio 36.408, dok je umrlo 21.269 osoba.
Prema ovom izveštaju, kod muške populacije dominira rak pluća, dok je kod žena najčešći uzrok smrtnosti rak dojke.
U 2014. godini je broj obolelih bio oko 40.000, sledeće godine se broj popeo na više od 44.000 obolellih, dok se očekuje da broj ljudi koji boluju od raka u Srbiji u 2016. godini bude veći od 50.000…
U Srbiji je za 2014. godinu otkriveno 2,8 puta veći broj novoregistrovanih malignih tumora na milion stanovnika nego u svetu. Za razliku od Srbije, u razvijenim zemljama stopa mortaliteta od malignih tumora u poslednjih 20 godina opada u proseku jedan odsto godišnje.
U Srbiji su sekundarna onkološka preventiva kao i palijativno zbrinjavanje pacijenata na nultoj poziciji, dok je jedan od ključnih terapijskih modaliteta – radioterapija na najnižoj lestvici u odnosu na evropske standarde.
Može se reći da tim povodom ministar zdravlja Zlatibor Lončar proteklih godina nije preduzeo skoro ništa, ali su u istom periodu ministri i predsednik vlade potrošili veliki novac na skupe provode, zimovanja i letovanja.
U slučajevima kada su se članovi porodica vladajuće klike razboljevali, lečeni su u inostranstvu.
Još jedna žrtva kriminalnog srpskog zdravstva: čekajući na lečenje katarakte, skoro oslepeo
Ni zdravlja ni pravde
A. Nađ
Pišem vam ovo pismo zbog nepravde koja mi je učinjena u zdravstvu. Zovem se Dušan Radosavljević iz Novog Sada (ulica Cankareva br 27/3). Penzioner sam, imam 76 godina, tačnije rođen sam 23.08.1939. godine u Novom Sadu. U penziju sam otišao sa 48 godina staža. Moja nevolja datira od 2008. godine, kada mi je u domu zdravlja "Jovan Jovanović-Zmaj", kod doktora Vesića, dijagnostikovana katarakta senilis (jedno oko dobrano zahvaćeno, a drugo u začetku), odakle sam upućen u očnu kliniku radi operacije. Tom prilikom, na klinici su mi rekli da treba da "sazri" iako je već "sazrela" (navodim reči dr. Vesića).
Posle dve godine, ponovo sam otišao u kliniku gde su mi rekli da sam stavljen na listu čekanja. Posle punih četiri godine čekanja, ispostavilo se da me nisu ni stavili na listu čekanja. Tom prilikom mi je dr. Lješević rekla da idem kući i donesem nalaz na šta sam joj odgovorio da neću izaći iz ordinacije dok mi ne urade drugi nalaz i odrede datum operacije na šta je jedva pristala sa rokom čekanja još te godine. Otišao sam kući i našao stari nalaz to je bilo 2014. godine i odneo sekretarici koja zakazuje datum operacije i koja mi je sa zaprepašćenjem rekla: "…Pa mi sada radimo 2012!" A, nalaz iz 2010! I tom prilikom mi je zakazala za 21.jul 2014.
Konačno, zahvat je obavio dr Nikola Babić koji po nekim nepotvrđenim pričama radi i u privatnoj klinici. Dr Babić mi je pre samog zahvata rekao možda nećemo imati sočiva za ugradnju. Zahvat je uradio a sočiva nije stavio sa obrazloženjem da nema. Moje muka tek tada nastaju…
Došlo je do zapaljenskog procesa u oku. Zakazivali su mi kontrole, prepisivali stotinu vrsta kapi, ali ništa nije pomoglo dok nisam na svoju ruku kupio mast i rešio problem. Jednom prilikom mi je dr Sanja Latinović rekla "…Idi kod Babića koji te je operisao ja ne znam šta dalje!"
Kada je upala sanirana, trebalo je ugraditi sočivo koje nije ugrađeno do danas, bezmalo dve godine. Rečeno mi je da dođem u januaru. To mi je rekao upravnik, inače sin nekadašnjeg vojvođanskog političara, Mirka Čanadanovića. Kada sam u januaru došao rekao mi je, dođu u februaru. Devetog marta ove godine, pozvao sam ga i pitao: "…Hoćete li mi ugraditi sočivo?" Usledio je odgovor: "…Nećemo. Mi iz Beograda dobijamo uputstva šta i kako da radimo imaš prava da se žališ, tužiš…"
Da zlo bude veće, zahvaćeno mi je i drugo oko, otežano mi je kretanje dioptrija, pa je sa plus otišla na minus. Ne mogu da raspoznajem ljude, vozačku ne mogu da produžim.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
VLADAVINA STRAHOM: NAMETANJEM PRAVA MANJINE, NA PERFIDAN NAČIN POSTAJU GRAĐANI VIŠE VREDNOSTI I LEGALIZUJU TEROR MANJINE NAD VEĆINOM
Mada se Francuska ponosi svojom demokratskom tradicijom i građanskim slobodama, danas su sva ta pitanja na velikom iskušenju, kako u glavama svakog Francuza, tako i u odajama državnih institucija. Pritisak je ogroman.
U Francuskoj živi najveća jevrejska zajednica u Evropi, u njoj je takođe najveća koncentracija doseljenih muslimana. Sa druge strane, kao dokaz liberalizma, u Francuskoj egzistira jedna od najglasnijih i najbrojnijih homoseksualnih zajednica u Evropi. O ovim antagonizmima u francuskom društvu piše Mile Urošević, naš dopisnik iz Pariza.
Piše: Mile Urošević
Od kako je Evropska unija poništila nezavisnost država članica, socijalizam kao sistem vlasti na strani radnika više ne može da postoji. Oland jeste izabran kao socijalista, ali on više nema od socijaliste ni slovo s, jer su u celom svetu pobedili neoliberalizam i snaga finansijskog kapitalizma.
Narodnom razočarenju treba dodati i tumarajuću unutrašnju politiku same Francuske koja je kao nacija jedna multietnička i multireligiozna skupina naroda.
Država zbog svega toga mora da reaguje protiv svake vrste komunitarizma i partikularizma svih njenih manjina, sem jedne – jevrejske. A upravo ta manjina je u mnogim glavama žigosana kao privilegovani vladar sveta.
Zakon koji je Francuska izglasala 1990. i koji implicitno, mada ne i eksplicitno, brani Jevreje, ima u praksi obrnuti efekat od željenog. Mnogi Francuzi nalaze potvrdu svojih sumnji u zakonu koji brani jednu manjinu u odnosu na sve ostale.
Svemu ovome treba dodati da u Francuskoj ima mnogo više muslimana nego Jevreja da su po prirodi to dva antagonizma svuda, pa i u Francuskoj.
Muslimani su tradicionalno anticionisti, na strani Palestinaca. Tako cela slika Francuske etno realnosti postaje jasna koliko i zabrinjavajuća. Postoje i drugi problemi o kojima se ne priča mnogo. Na primer, malo ljudi je čulo za neverovatnu privilegiju koju je Francuska odobrila udruženju LICRA.
To udruženje građana može da tužaka bilo koga na osnovu sumnje za "podsticanje na rasnu mržnju" s mogućnošću da se oštete naplati preko računa dotične uvređene zajednice.
U praksi, ti zakoni služe uglavnom za kažnjavanje antisemitizma i revizionizma istorije holokausta, uznemiravanje i zastrašivanje Jevreja. Pored toga, Francuska je jedna od retkih zemalja u kojoj bojkot ili sankcije protiv izraelske kolonizacije i novog naseljavanja po teritorijama može takođe biti osuđen kao "podsticanja na rasnu mržnju".
Francuska ima najveću židovsku zajednicu u Zapadnoj Evropi. Nakon gubljenja kolonija u severnoj Africi mnogi Jevreji su se naselili po francuskim gradovima. Obzirom da su njihova zanimanja veoma unosni i intelektualni poslovi: novinari, pisci, bankari, biznismeni, umetnici, advokati, lekari ili političari, to je razumljivo da postoji neka vrsta ljubomore koja uvek postavlja pitanje; a kako su to oni uspeli a mi ne.
Sve političke stranke, a Socijalistička posebno, gaje velike simpatije prema Izraelu. Ne treba zaboraviti ni vreme krize i samog rata u Alžiru kada su Francuzi pomogli Izraelu da napravi svoju atomsku bombu. I pored svega toga, Bernar Anti Levi je u svoje vreme napisao da je fašizam autentična francuska ideologija, I ostao živ.
Gospođa Diana Džonston je ne samo poznata novinarka već i visoka intelektualka, bolesno zaljubljena u istinu i pravdu. Ona je poznata i našoj publici, jer je sa više važnih članaka u svetskim novinama i nekoliko knjiga obelodanila sve nelogičnosti i sve podvale Zapada u procesu raspada Jugoslavije i nasilnog otimanja Kosova.
Politički nepodobna, pa čak i žigosana od strane CIA-e i CNN-a kao levičarski ekstremista, ova dama bez mane i straha je ovih dana udarila u bolnu tačku i izazvala veliku pometnju u francuskim medijima, što i nije toliko bitno, kao i u političko-masonskim krugovima, a pogotovo u sedištu jevrejske zajednice Francuske CRIF i francuskog udruženja za borbu protiv rasizma i antisemitizma LICRA.
– Francuska želi da zabrani smeh u državi baš kada joj najpotrebniji, tvrdi Diana i argumentuje:
– Sektor industrije nestaje, a preostale fabrike otpuštaju većinu svojih radnika, oporezivanje čak i siromašnih građana prevazilazi granice podnošljivog, i to da bi se spasili bogati bankari i kontraverzna valuta evra.
Razočaranje u evropsku zajednicu je sve jače, jer su zakoni briselske Porte u suprotnosti sa nacionalnim interesima članica. Čemu služi glasanje, ako svaka nacionalna vlada mora da igra kako joj Evropa svira, a da i ne pominjemo arogantnost izabranih, koji svojim šupljim govorima i izlizanim frazama o ljudskim pravima idu u rat po Bliskom istoku i crnoj Africi, ili frontalno pljuju po Rusiji i Kini. Ovakvi izgovori imaju za cilj da pokriju katastrofalnu popularnost predsednika Olanda koji sa 15% obara sve rekorde.
Pre nego što je napustila mesto predsedavajućeg Evropom, Francuska se potrudila da u zajednici sa Hrvatima, Argentincima, Brazilcima, Holanđanima i još nekoliko sličnih zemalja pokrenut je proces svetske depenalizacije homoseksualaca pred Ujedinjenim Nacijama.
I tamo je, kao i kod nas crkva digla glas i blokirala glasanje rezolucije. Naime strašno je to da 90 država sveta zatvorom kažnjava sodomiju a još strašnije je da u 7 svetskih zemalja postoji smrtna kazna za ovaj greh.
Takve ekscese treba suzbijati i odlučno stati na stranu individualne slobode misli i dela svakog pojedinca. Svi se slažu sa ovom konstatacijom, ali problem homića je potpuno izopačen i pretvoren u politički akt, tvrdi Vatikan.
Ne treba biti slep i ne videti da se ovde ne radi samo o depenalizaciji homoseksualizma već o jednoj introdukciji političke vrednosti koja odlučuje šta su bazične vrednosti naše civilizacije i ubacivanju osećaja krivice i odgovornosti za nepoštovanje ljudskih prava svakome onome ko primeti da postoje različite seksualne orjentisanosti. Brak između muškarca i žene je temelj i poreklo civilizacije i kao takvo mora da zadrži svoje privilegovano mesto, tvrdi poznati kardinal Kotier.
U jednom značajnom intervjuu sa predstavnikom Vatikana iznosi se cela filozofija teologije i objašnjenje stav koji političari neće da shvate jer im lobi pod zastavom duginih boja soli pamet i nalaže poslušnost.
Evo kratkog rezimea tog članka koji je podigao prašinu u svim medijima. Pre svega stoji konstatacija da je sklonost homoseksualizmu jedan hormonski poremećaj u jedinki, i nije normalno od toga praviti politički adut za promene društva na neki duži period i to bez dubljeg istraživanja svih mogućih posledica.
Moderna politika je agresivna i regresivna u isto vreme. Po ovim shvatanjima sve mora biti u okviru zakona jer koga nema u zakonu o manjinskim pravima taj je žrtva. Ovakav sistem vladanja strahom samo paralizuje društvo.
Zakon o homofobiji fabrikuje jedno paranoično društvo gde se žrtva na perfidan način pretvara u građanina više vrednosti koga treba zaštititi i dati mu specijalne zakonske povlastice samo zato što većina misli da nije normalan u odnosu na norme jedne familije.
Seksualna orjentacija nije socijalna norma. Ne može društvo da se organizuje na bazi seksualnih predominacija ili nastranosti pa bile one i veoma rasprostranjene. Ovim bi se ukinuo svaki individualni identitet a stvorila bi se i jedna lažna slika o tome kako je seksualni identitet tobož jedan socijalni proizvod kulture koji je progresivan. Ova teorija je opasnija od Marksizma i može da uništi vekovno nasleđe dugotrajne konstrukcije familijarne ćelije, tvrdi Vatikan.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
UMIRANJE U KOLONI: MAHINACIJE I PRIVATNI DOGOVORI ŽENSKE KOMISIJE ZA NABAVKU LEKOVA SA ODREĐENIM FARMACEUTSKIM KOMPANIJAMA!!!
(Nova lista lekova-mahinacije i tajni dogovori čelnih ljudi RFZO iz Sektora za lekove sa pojedinim farmaceutskim kompanijama – tema je otvorenog pisma koje je dostavljeno i Magazinu Tabloid, koje objavljujemo. Napominjemo da je našem novinaru, koji je istraživao navode iz pisma, u RFZO-u odgovoreno na sva postavljena pitanja, i dostavljeni dokazi koje ćemo objaviti u sledećem broju. Sama spremnost u RFZO-u , kod prozvanih, da odgovore na sva pitanja postavljna u pismu, i njihovi odgovori, koji se zasnivaju na nespornim činjenicama, ukazuju da rukovodstvo Fonda, u okviru svojih nadležnosti, nastoji da što je moguće više, u otežanim uslovima, u nabavci lekova strogo poštuje zakonsku proceduru i interese pacijenata. A u opštoj besparici nije lako poslovati, i svi su opravdano nezadovoljni.
…..
Trenutno se u najvećoj tajnosti u fondu zdravstva sprema nova lista lekova. Lista se čak krije i od ljudi koji rade u sektoru za lekove i kojima je to u opisu posla da rade. Predlog koji će lekovi biti predloženi Centralnoj komisiji za lekove tokom juna meseca na razmatranje, a pod plaštom da ti lekovi neće uticati na budžet RFZO, spremaju Vesna Vuković Kojović, Jovana Simatović i Dragana Atanasijević.
Prva je direktor sektora za lekove u RFZO, nekadašnja najbliža saradnica Zorice Pavlović, dugogodišnje pomoćnice Tomice Milosavljevića, široj javnosti poznate kao žene koja je bila direktno pregovarač sa kompanijom Novartis, povodom kupovine vakcina protiv svinjskog gripa, a druga je osoba koja je u RFZO došla iz Agencije za lekove, bez odobrenja direktora Agencije, zbog čega je Agencija tužila dotičnu za naknadu štete.
Treća, Dragana Atanasijević je predsednica Komisije za farmakoekonomiju pri RFZO koja treba da sa „stručne strane" opravda stavljanje pojedinih lekova na listu.
Pod plaštom laži Vesne Vuković da će se ,,na listu lekova stavljati samo lekovi koji ne utiču na budžet RFZO" dotične već mesecima rade na stavljanju lekova određenih farmaceutskih kompanija sa kojima imaju neformalne dogovore, dok sve ostale kompanije i lekove koji su nam neophodni da lečimo građane Srbije pokušavaju da isključe iz procedure, ne odgovaraju im na dopise, ne primaju ih na sastanke, čuvaju dokumenta velikih kompanija na dnu fioke, vraćaju im dokumentaciju iz čisto formalnih i samo njima znanih razloga.
Tako su Vesna Vuković Kojović i Dragana Atanasijević neformalno dogovorile sa osobama iz kompanije Roche da stavi novi oblik leka Herceptin koji je vec na pozitivnoj listi, a zauzvrat će kompanija sniziti cenu tog leka na narednom tenderu za 10 odsto.
Ovo zvuci dobro ako ne znate da uskoro dolazi generika (kopija) ovog leka koja će uticati na sniženje cene za najmanje 30%, ali ta generika nema novi oblik leka pa će Fond i dalje plaćati cenu i preko 30% veću, sto na 15 miliona dođe sitnih 1.5 miliona eura.
Inače, Herceptin je lek na koji RFZO troši najviše novca, skoro 2 milijarde dinara, odnosno gotovo pola budžeta za skupe lekove (sa posebnim režimom izdavanja tzv. Lekove sa C liste). Još je zanimljivije da svi lekovi sa C liste imaju komisiju u RFZO koja odobrava upotrebu tih lekova, dok samo za lek Herceptin ne radi Komisija za odobravanje upotrebe leka Herceptin, a koja je i najpotrebnija s obzirom na to koliko probija budžet svake godine.
Još skandaloznije je što u listi lekova piše da se Herceptin „uvodi na osnovu mišljenja komisije RFZO"!!! Međutim, to se ne sprovodi u praksi, za taj lek ne postoji komisija koja bi uvela red u propisivanje i odobravanje Herceptina pa samim tim i kontrolisala potrošnju ovog leka.
Kako je lista lekova zvanični podzakonski akt, svaka bočica Herceptina koja je odobrena mimo odobrenja Komisije RFZO, bi morala da bude predmet posebne istrage jer nije odobrena u skladu sa važećom listom lekova, čime je naneta ozbiljna šteta budžetu RFZO van kontrole.
Svima je poznato da lekari u domovima zdravlja u slučaju da propišu lek na recept mimo indikacije i procedure propisivanja, plaćaju taj lek iz svog džepa i na to ih tera isti taj RFZO. Ukoliko to važi za lekare, pitamo se zašto isti aršini ne važe i za čelnike RFZO koji dozvoljavaju da se lek daje mimo procedure u listi lekova i ko če u tom slučaju nadoknaditi štetu od više milijardi dinara?!
Lek Herceptin zbog kršenja propisa, tako čini više od 30% ukupne potrošnje RFZO za najteže bolesnike u Srbiji. Drugim rečima, ako se teško razbolite, a niste pacijent za lek Herceptin, imaćete dug put do potrebne terapije sa Liste C, ako se lek koji vam je potreban uopšte i nalazi na Listi.
Razlog zašto se ne mogu mnogi neophodni lekovi naci na Listi C već dugi niz godina i zbog čega pacijenti sa najtežim oboljenjima nemaju adekvatnu terapiju jeste i sto kompanija Roche ima za dugi niz godina unazad registrovan dozni oblik leka koji nije registrovan u drugim zemljama na osnovu kojeg je održavala cenu na izrazito visokom nivou, na štetu budžeta RFZO i građana Srbije.
Iako je za sve godine znala za to, tek sada je Vesni Vuković Kojović interesantan novi oblik Herceptina sa drugačijom primenom i veoma joj je stalo da i taj oblik leka bude na pozitivnoj listi jer je dogovorila sa Roche da prilikom narednog tendera smanje cenu za 10 odsto, a da im zauzvrat novi oblik Herceptina dođe na listu.
To će, kratkoročno, obezbediti malu uštedu za RFZO u odnosu na zaštićenu krađu budžeta godinama unazad, a Roche obezbediti da zaštiti enormno visoku cenu za ovaj novi oblik Herceptina kada konačno u zemlju dođe generika (biološki sličan lek) koja se očekuje u svega nekoliko narednih meseci.
Ako se pitate kako je to moguće, dovoljno je da pogledate nabavku svih skupih lekova sa C liste koja je sprovedena početkom ove godine i to za period od 17 meseci, a samo je za Herceptin sprovedena za 6 meseci, jer su se dogovorili da u međuvremenu ubace novi oblik Herceptina na listu i onda odmah sprovedu nabavku.
Da je nabavka rađena za 17 meseci to ne bi bilo moguće. Ovako će ubaciti novi oblik Herceptina na listu, sprovesti nabavku samo za Herceptin iako drugih skupih lekova nema u dovoljnoj količini, i potrošiti sav ušteđeni novac od smanjenja cena lekova na lek na koji inače troše skoro pola budžeta za C listu.
Zašto ne insistiraju na Komisiji RFZO koja će odlučivati o upotrebi Herceptina kada za sve ostale skupe lekove, za koje se troši i po nekoliko puta manje novca, postoje komisije koje odlučuju o odobravanju drugih skupih lekova?
Zato sto bi u tom slučaju komisija RFZO imala obavezu da kontroliše potrošnju i ispravnost u propisivanju Herceptina i onda ne bi doktori mogli da propisuju Herceptin prema svom nahođenju i dogovoru sa kompanijom Roche i zaštićenom krađom ljudi iz RFZO već prema indikacijama i odobrenom budžetu RFZO. Zato što bi tada deo novca morao biti preusmeren i na druge teške bolesnike, a ne samo one kojima treba lek Herceptin.
Podsećamo da je kompanija Roche i njen direktor bio prvooptužen u akciji ,,Kraba" i marifetlucima sa propisivanjem citostatika. Isti ljudi iz kompanije Roche i isti doktori sada pokušavaju da preko Vesne Vuković i Dragane Atanasijević proguraju novu skandaloznu odluku.
U prilog tome, govori i da su doktori koji su hapšeni u akciji Kraba dogovorili sa Draganom Atanasijević i Vesnom Vuković da aminuju da „novi oblik leka Herceptin ne utiče na budžet", i to po računici koja se ne primenjuje nigde u regionu, Evropi i svetu.
Ako ovo nije tačno, neka kažu na koji način su izračunali da novi oblik leka Herceptin ne utiče na budžet i u kojoj zemlji se takva matematika još primenjuje! Ni u jednoj! Čak se doktori po bolnici javno hvale kako su uspeli da završe sa Vesnom Vuković i Draganom Atanasijević da novi oblik Herceptina dođe na listu.
Da se stvar otrgla kontroli pokazuje i sledeći primer. Neke komisije za odobravanje skupih lekova sa C liste su se strogo držale budžeta i propisanog broja pacijenata, iako već godinama nemaju povećanje izdvajanja i veći broj pacijenata na terapiji, dok su druge probijale i duplirale potrošnju.
Ako se to dešava sa lekovima koji imaju "komisije za odobravanje skupih lekova" kako li se tek troši skupi lek koji uopšte nema komisiju (iako je njeno postojanje propisano pravilnikom) koja odobrava upotrebu kao sto je slučaj sa Herceptinom?!
Od čega u Srbiji ,,vredi" da se razboli ili umre? I ko je doneo odluku da teškim pacijentima kojima treba lek Herceptin isti stoji na polici da ga preuzmu, a drugi umiru u koloni čekajući da nadležne komisije zasednu i odobre terapiju leka sa Liste C, dok Vesna Vuković Kojović, Dragana Atanasijević i Jovana Simatović vode brigu o efikasnom trošenju u korist farmaceutskih kompanija.
Da ne bude da je pacijentima obolelim od multipla skleroze isti broj pacijenata svake godine,Vesna Vuković Kojović neznatno poveća nabavku lekova za pacijente obolele od multiple skleroze i to iz samo njoj znanih razloga!
Povećanje broja lekova za multiplu sklerozu za skromnih 35 pacijenata je objavljeno u javnoj nabavci lekova za lečenje multiple skleroze gde piše ,,da je RFZO našao dodatna finansijska sredstva za njihovo lečenje"!?
Nisu spomenute potrebe pacijenata obolelih od multiple skleroze, samo tražimo informaciju ko je određivao prioritete u „pronalaženju dodatnih finansijskih sredstava" za lečenje jedne grupe pacijenata, a ne i drugih grupa, po kom prioritetu je to definisano i ko je to usvojio da je prioritet baš ta grupa pacijenata?
Da li to znaci, da oni koji imaju sreće, imaju i mogućnosti lečenja, a ostale kategorije pacijenata nemaju?!
Isto je pitanje i u vezi komisija za upotrebu skupih lekova. Zašto neke komisije za odobravanje skupih lekova u RFZO imaju strogo ograničen broj pacijenata kojima smeju da daju terapiju, a druge iste takve komisije nemaju, već daju svakome za koga one procene da je potrebno dati lek?! Zašto je budžet RFZO za lečenje skupim lekovima, za neke lekove probijen duplo, a za druge čak i umanjen?!
Ponovo napominjemo da za Herceptin nema čak ni komisije i da kakva takva kontrola potrošnje tu nije ni teoretski moguća, iako je podzakonskim aktom Fonda propisano njeno postojanje.
Takođe, napominjemo i da su godinama unazad nadležni u Fondu kao i Vesna Vuković Kojović mogle da utvrde cenu u značajno manjem iznosu za Herceptin kako su to uradile druge zemlje, a da to nisu uradili iz njima znanih razloga.
Perfidna krilatica Vesne Vuković Kojović "da će na listu lekova, koju pravi u najvećoj tajnosti u junu doći samo lekovi koji ne utiču na budžet" je čista laž i obmanjivanje zdravstvenih vlasti i javnosti. Ne postoje lekovi koji mogu ući na Listu a da ne predstavljaju trošak za Fond – to je nonsens svojstven intelektualnom kapitalu takve bahate Vuković Kojović.
Ako je to tako, neka se onda definiše koliki je budžet lekova koji se troši trenutno za te bolesti i da ukoliko posle ulaska novih lekova „koji ne utiču na budžet", skoči trošak RFZO za tu grupu bolesti, razliku u novcu plate Vesna Vuković Kojović i Dragana Atanasijević. Razlika će se meriti milijardama dinara, a u Fondu postoje podaci o potrošnji pre i nakon ulaska novih oblika lekova a kamoli u slučajevima kako to Vesna Vuković Kojović namerava da progura.
I kako je ona uopšte donela odluku da će ,,na listu lekova doći samo oni koji navodno ne utiču na budžet".
Ne postoji lek koji ne utiče na budžet. To su gluposti koje nisu logične jer je svima jasno da će svi stari pacijenti ostati na svojim dosadašnjim terapijama, a novi lekovi će uzeti nove pacijente i svakako će doprineti povećanju i probijanju budžeta.
Nadali smo se da ćemo imati čime da lečimo pacijente jer je veliki broj kompanija ponudio RFZO posebne ugovore u kojima nudi razne popuste, sniženja cena drugih lekova i ostale pogodnosti kroz potpisivanje posebnih ugovora o popustima sa kompanijama a zauzvrat da im RFZO stavi nove lekove na listu.
Međutim, nijedan predlog posebnih ugovora od vise desetina koje su kompanije podnele RFZO, Vesna Vuković i Dragana Atanasijević nisu prihvatile čak ni da razmatraju iako isti služe za dobrobit osiguranika koji im plaćaju platu za njihovo ,,muljanje" ali jesu prihvatile neformalni dogovor sa kompanijom Roche u vezi Herceptina da stavi na listu novi oblik tog leka, a da oni daju popust od 10 odsto pri sledećoj nabavci u oktobru mesecu 2015. što im je Roche i ponudio u tajnom dopisu?!
Da li je neformalni dopis obavezujući za kompaniju što se tice budućeg davanja popusta? Zašto neformalni dogovor? Zašto nije potpisan obavezujući sporazum sa kompanijom Roche da će dati popust?
Pa zato što ako se potpiše takav sporazum sa jednom kompanijom, onda će morati i sa ostalim kompanijama jer se sve kompanije moraju jednako tretirati. A, one to upravo ne žele, jer joj je lakše da se sa njima neformalno i tajno dogovore bez pisanih tragova i ko zna kojih interesa i to za lek koji je pojedinačno najskuplji od svih 1.000 lekova na listi i za šta RFZO daje skoro 2 milijarde dinara godišnje.
Takva nabavka Hereceptina, posle ulaska novog oblika u julu na listu lekova će biti sprovedena u drugoj polovini godine jer je ,,neko" volšebno raspisao nabavku Herceptina samo na 6 meseci umesto na 17 meseci kao i za sve ostale skupe lekove, kako bi u međuvremenu ubacio novi oblik leka Herceptin na listu lekova i sproveo i nabavku i tog novog oblika koji tobože ,,ne utiče na budžet".
Njihove mahinacije i privatne dogovore plaćaće građani Srbije, a oni će se već nekako snaći i nastaviti sa svojim podmuklim tajnim dogovorima.
Sa druge strane, Fond je nemilosrdan u trošenju novca na lekove koji koštaju 150-300 dinara u ogromnim količinama i daje na to preko 40 miliona eura godišnje, ali kada treba lek najtežim bolesnicima koji ne mogu da ga nabave o svom trošku – onda neka stanu u red i sačekaju lek ili smrt!
1. Šta se dešava povodom tužbe Agencije za lekove i medicinska sredstva za naknadu štete protiv Jovane Simatović?
2. Sa kim Vesna Vuković i Dragana Atanasijević tajno komuniciraju iz Roche?
3. Da li je u pitanju bivši kolega koji je radio sa njima u sektoru za lekove RFZO?
4. Da li je Roche neformalno ponudio 10 odsto smanjenja ako se stavi nov oblik Herceptin na listu?
5. Ko je odobrio tu neformalnu trgovinu?
6. Zašto ta trgovina nije ozvaničena obavezujućim ugovorom o smanjenju cene sa kompanijom Roche?
7. Zašto je javna nabavka sprovedena za period od 6 meseci jedino za lek Herceptin, a za sve ostale lekove sa C liste na period od 17 meseci?
8. Da li je istina da RFZO kada se gledaju pojedinačni troškovi lekova, najviše sredstava izdvaja upravo za lek Herceptin, gotovo 2 milijarde dinara?
9. Da li je istina da nigde u Evropi ne postoji registrovan lek Herceptin u dozi od 440 mg, koji je u upotrebi u Srbiji?
10. Zašto svi najskuplji lekovi sa liste C imaju Komisiju RFZO koja odobrava upotrebu skupih lekova samo lek Herceptin takva komisija ne zaseda?
11. Da li u Listi lekova stoji da se Herceptin odobrava na osnovu odluke Komisije RFZO?
12. Zašto ta komisija ne radi?
13. Ko će biti kažnjen i nadoknaditi štetu što se lek Herceptin propisuje godinama mimo procedure RFZO?
14. Sa kojim doktorima onkolozima su nedavno Vesna Vuković i Dragana Atanasijević dogovarale i stručno opravdavale stavljanje novog oblika leka Herceptin na listu?
15. Da li su u pitanju doktori koji su zbog mutljavina sa istim lekom i zbog iste kompanije hapšeni u akciji ,,Kraba"?
16. Da li se i u kojoj jos državi primenjuje računica Vesne Vuković i Dragane Atanasijević po kojoj „novi oblik Herceptina ne utiče na budžet"?
17. Da li je tačno da su pojedine komisije RFZO za lekove sa C liste probile budžete za nekoliko puta, a da su druge prinuđene da godinama leče isti broj pacijenata, a u nekim drastičnim slučajevima i da smanjuju broj lečenih?
18. Ko je doneo odluku da neke komisije smeju da probijaju budžete, a neke ne smeju?
19. Ko će snositi odgovornost i buduće troškove tzv. „lekova koji ne utiču na budžet" kada isti ti lekovi koje se stave na listu budu povećali potrošnju iz tog istog budžeta?
20. Da li je istina da je predsednik Centralne komisije za lekove dr Ivan Paunović, endokrinolog KCS, u sukobu interesa zbog svoje funkcije u Agenciji za lekove i da ne može biti i predsednik Centralne komisije za lekove, pa sad nadležni posto poto gledaju kako to da ,,premoste"?
Da li smete nadležnima javno da postavite ovih 20 pitanja?
A. 1 Kako se vojna birokratija iživljava na meni?
(Pismo pacijentkinje Snežane Vukotić)
Pacijent sam na hemodijalizi od januara 1982. godine, dakle invalid 100%, nesposobna za rad i privređivanje i korisnik ture nege i pomoći (rešenje 1020 od 21.4.1982 i 600-1/357 od 27.03.1990).
Od 1985. godine nalazim se na kućnoj hemodijalizi, a po odluci Vrhovnog vojnog suda (UP 1340/84) i odlukom Uprave za vojno zdravstvo int. Br. 14-513 od 3. Decembra 2012. fond SOVO me je snabdevao potrošnim materijalom.
Od novembra 2014. godine fond SOVO i Uprava za vojno zdravstvo su bez ikakve odluke, rešenja, presude,(da kažem presude , jer se osećam osuđenom na smrt), prestali da me snabdevaju materijalom. Da bih preživela , materijal sam lično kupovala, naravno uz pomoć prijatelja, jer jednomesečni trošak za dijalizu je od 130.000 do 150.000 dinara. Molila bih javnost da me obavesti da li igde u svetu postoji pacijent koji lično finansira svoju dijalizu?
Fond SOVO mi je do aprila meseca refundirao taj trošak, ali za maj i jun nisam dobila refundaciju. Na moje zahteve nema nikakvog odgovora, pa makar i negativnog. Verovatno jer u njihovim rešenjima za prethodne refundacije je jasno dato obrazloženje, pa bi sad bilo besmisleno da daju negativan odgovor.
Fondu SOVO sam još 5. VIII .2014. godine podnela zahtev za trajno rešenje mog snabdevanja potrošnim materijalom, potom urgenciju u oktobru 2014 i još jednu urgenciju u junu ove godine. Nikada nikakav odgovor nisam dobila. Da li za njih postoji zakonska obaveza da mi odgovore u nekom roku, ne verujem da je on godinu dana? Ako 34 godine, svaki drugi dan moram da budem vezana za aparat za dijalizu, sama se bodem i nosim kroz život sa tim problemom, zar treba još i vojna birokratija da se iživljava na meni?
Ja materijal za dijalizu imam do 1. jula ove godine. Moje pitanje za javnost je šta da radim, kome da se obratim, s obzirom da osobe i ustanove ustanovljene od ove „države", koje bi trebale da reše moje probleme, apsolutno odbijaju bilo kakav kontakt i jednostavno me ignorišu.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
PARA ZA VOJSKU NEMA I ZBOG TENDERA: KUPOVINA MLEKA ZA VOJSKU OD FIRME PROIZVOĐAČA LEKOVA
Vojska Srbije je na prosjačkom štapu. Počev od ministra Borisa Tadića, pa preko Dragana Šutanovca, Aleksandra Vučića do Bratislava Gašića, na vojnu imovinu i Vojsku Srbije, svi oni sa svojim saradnicima, nasrtali su kao hijene na ranjenu antilopu. Armija koja je uspela da zadivi i zabrine NATO alijansu svojom taktikom, osposobljenošću i spremnošću da vodi rat, poražena je u sukobu sa kvinsilinzima koji su dolaskom DOS-a na vlast rukovodili odbranom Srbije. Istraživač Redakcije, pukovnik Milan Jovanović, sve do svoje smrti, opisivao je kriminal i zločine koje je vršio bivši ministar odbrane Dragan Šutanovac sa svojom organizovanom kriminalom grupom. Da je živ, bavio bi se istraživanjem kriminala u vojsci danas.
major Goran Mitrović
Iz Vojske Srbije i Ministarstva odbrane stalno nam stižu izveštaji o korupciji, lažnim tenderima, i ogromnoj količini novca, koja završava u džepu državnog sekretara Zorana Đorđevića i njegovih saradnika.
Navešćemo samo dva slučaja.
Vojna pošta 9808 – Ministarstvo odbrane, zaključila je 31. januara prošle (2014) godine ugovor sa sa privatnim preduzećem AVE Pharmaceutikal d.o.o. iz Beograda, koja posluje u sastavu FINA group iz Vršca. Ugovor je sklopljen na štetu Ministarstva odbrane za najmanje šest miliona dinara, samo na kupovini mleka i mlečnih proizvoda za prošlu, i u prva tri meseca ove godine.
Ugovor o nabavci mleka potpisao je u ime Vojne pošte pukovnik Petar Latković, a za ovu privatnu firmu njen direktor Saša Antić. Naime, privatna firma je za potrebe Ministarstva odbrane trebalo da isporuči 191,498 litara svežeg pasterizovanog mleka, po ceni od 82,50 dinara po litru, bez PDV-a, ili po ceni od 90,75 dinara.
Takođe, ugovorena je i isporuka jogurta u pakovanju od 0,2 litra sa 3,2 odsto mlečne masti, u iznosu od 390.364 litara, sa 12 odsto mlečne masti po ceni od 104 dinara bez PDV-a, ili 114 dinara sa PDV-om, po jednoj čašici jogurta.
Kisela pavlaka u čaši od 0,2 litra plaćena je po ovom ugovoru 223,20 dinara, mada je reč o isporuci od 19.158,21 litra. Vojna pošta je naručila i 33.320 litara kiselog mleka u pakovanju o,2 litra sa 3,2 mlečne masti, po ceni od 121 dinar sa PDV-om!
U maloprodaji, dakle u samouslugama, časa jogurta ili kiselog mleka može se kupiti za 18 dinara sa PDV-om, a u velikoprodaji je i još jeftinija, ali je Vojna pošta privatnoj firmi plaćala višestruko veće cene.
Oko šest miliona je razlika u ceni koja se slila na račun firme, koja se, inače, bavi proizvodnjom lekova. Ko je , osim pukovnika Latkovića uzeo deo kolača, od inače siromašnog vojnog budžeta?
Aktuelni državni sekretar u Ministarstvu odbrane Zoran Đorđević grabi i šakom i kapom. Koliko li je tek ovaj gospodin uspeo da drpi iz vojnog budžeta? On je, inače, spreman na sve gadosti. O tome govori i beleška sačinjena 5. marta ove godine, sa predstavnicima firme Makler, koja je zavedena pod broj Int. 18-194 i vodi se kao službena tajna. Belešku je, po ovlašćenju ministra sačinio pukovnik dr Branko Ilić.
Sastanku je prisustvovao, pored lica iz Ministarstva odbrane i Ljubomir Štrbac, direktor preduzeća Makler d.o.o. iz Beograda. Na kraju beleške sa ovog sastanka, a kojem je promovisana firma Mekler kao novi dobavljač biohemijskih reagensa za VMA, stoji: „…Gospodin Đorđević je naložio da je za potrebno iznova uraditi tehnički specifikaciju biohemijskih reagensa za potrebe BZU u 2105. godini, a prema gore predloženom modelu snabdevanja. Kao nosilac zadatka imenovan je pukovnik doc. dr Janko Pejović, koji će u koordinaciji sa predstavnicima preduzeća Mekler, izraditi predlog referata za centralizovanu nabavku biohemijskih reagenasa u 2015. godini…“.
Beleška je urađena u jednom primerku, a fotokopirana, komisijski u pet primeraka i dostavljena je kabinetu ministra, državnom sekretaru Đorđeviću.
Ipak, 19. marta, ista beleška, sa istog sastanka, zavedena je pod broj 214, a u njoj se samo dopisuje u već citiranom delu beleške, da će pomenutu doktor Pejović u koordinaciji, osim firme Mekler, i sa svim ostalim dobavljačima komponenata u oblasti biohemijskih reagenasa, izraditi predlog referata.
Neko je skrenuo pažnju na marifetluke državnog sekretara, te je došlo do falsifikovanja, tako što je sačinjena druga službena beleška, istog sadržaja, zavedena pod novim brojem!
Ovo su samo dva dokumentovana kriminalna postupka u poslovanju Ministarstva odbrane, na čijem je čelu Bratislav Gašić, a na čelu vlade je Aleksandar Vučić.
A 1. Uče da putuju, ne da ratuju
Ministarstvo odbrane potrošilo je dva i po miliona evra na putovanja, zaključak je istraživanja koje su sproveli naši novinari Milica Jeremić i Ivan Ercegovčević.
Ministarstvo odbrane u protekloj godini potrošilo je neverovatnih 254.653.678 dinara na službena putovanja u zemlji i inostranstvu.
U odgovoru ovog ministarstva upućenom redakciji ,,Tabloida“, sa zahtevom da nam se odgovori koliko je utrošeno novčanih sredstava na službena putovanja u zemlji i inostranstvu, navodi se da je preko 170 miliona dinara potrošeno na putovanja u Srbiji, dok je za putovanja u inostranstvo izdvojeno skoro 85 miliona dinara. Prostom računicom zaključuje se da je to ministarstvo za samo godinu dana potrošilo 2.100.000 evra državnog novca i to, kako navode na putovanja u zemlje kao što su Norveška, Rusija, Jermenija, Belorusija, Azerbejdžan, Kina, Amerika, Liban, Turska, Izrael i druge.
U saopštenju koje smo dobili od službenika ministarstva odbrane posebno je naglašeno da u ovaj trošak nisu uračunata službena putovanja resornog ministra Bratislava Gašića, kojeg finansira direktno republička vlada. Naravno, iz vlade republike Srbije nisu hteli da nam odgovore koliko su novca dali u prethodnoj godini na službena putovanja ministra Gašića, ali i svih ostalih resornih ministarstava.
A 2. Biografija državnog sekretara
Rođen je u Beogradu 11. februara 1970. godine.
Master je ekonomskih nauka – oblast: Međunarodno bankarstvo i finansije, zajednički program na engleskom jeziku Univerziteta Panteion, Atina Grčka – Fakulteta za društvene i političke nauke i Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, Beograd. Završio je Školu nacionalne odbrane – Visoke studije bezbednosti i odbrane. Završava doktorske studije i u fazi je prijave doktorske disertacije iz oblasti ekonomskih nauka, sa usmerenjem na finansijsku kontrolu, upravljanje, izveštavanje i reviziju, Univerzitet Privredna akademija, Novi Sad.
Profesionalno iskustvo sticao je na rukovodećim pozicijama u oblasti finansijskog i izvršnog menadžmenta u renomiranim domaćim i međunarodnim kompanijama (Comtrade, Kabel-X…).
Usko je usmeren na međunarodne finansije i bankarstvo, finansijsku kontrolu i upravljanje, finansijsko izveštavanje i reviziju. Objavio je više radova u vodećim domaćim i stranim naučnim i stručnim časopisima iz ekonomije i finansija.
Predsednik je Političkog saveta za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije i Nacionalni direktor za naoružanje.
Stekao je više uglednih profesionalnih sertifikata. Dobitnik je, između ostalih i nagrade „Mihailo Petrović-Alas“ iz oblasti matematike. Član je udruženja Mensa Srbija.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije