Архива
PRIVATIZACIJA BEZ OBZIRA NA ŠTETNE POSLEDICE: POSTIZBORNI MANDAT I ZA PRODAJU „TELEKOMA“!???
Akcionarsko društvo Telekom Srbija (Telekom) biće prodato ispod svake cene jednom američkom investicionom fondu. Ovo je tajni plan predsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića, koji je proteklih nedelja već započeo kampanju ponovnog obezvređivanja ove kompanije, sa nedavnom izjavom: "…Možda smo pogrešili što nismo prodali Telekom".
Naime, Vučić će Telekom prodati jeftino, ali za razliku od ranijih privatizacionih pljački, Amerikanci neće platiti velike provizije onima koji im omoguće da se Telekoma dokopaju skoro džabe. Ovaj put Amerikanci će umesto dobrih provizija pružiti političku podršku. Kratkoročno, naravno…
Vuk Stanić
Ovo znači da će Vođa pokloniti Telekom zbog očajničke nade da će ga Amerikanci zaštititi. A zaštita će trajati samo dok ne potpiše kupoprodajni ugovor. Posle će biti “izručen“ ruci pravde i gnevu građana, kao i svi ostali diktatori koje su podržavali, kao što je slučaj i sa gruzijskim predsednikom Mihailom Sakašvilijem, američkim državljaninom. Može li se Vučić smaknuti s vlasti, pre nego što proda Telekom?
Situacija u kojoj se predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić danas nalazi je slična onoj u kojoj je bio Zoran Đinđić pre nego što su ga ubili na ulazu u zgradu Vlade Srbije. Privatizacija Telekoma je Vučiću predložena na isti način na koji su Amerikanci od Đinđića tražili vlasništvo nad Železarom Smederevo.
Sličnosti i razlike ova dva slučaja govore da je za Železaru u Smederevu bila zainteresovana nemačka kompanija Tisen Krup, ali je ponuda koju su dali, bila ispod realne vrednosti onoga što je Sartid imao u zalihama.
Danas je za Telekom najzainteresovaniji Dojče Telekom, ali i oni bi baš kao i Austrijanci da kupe tu kompaniju ispod tržišne vrednosti, dok su spremni da lokalnim političarima daju provizije.
Vučić je za Telekom od Amerikanaca dobio ponudu koja se može uporediti sa onom koju su Đinđiću svojevremeno dali za Sartid. Vučić, baš kao i Đinđić nekada, nije popularan kod ruskog političkog vrha, posvađan je i sa Englezima, nepoželjan je u Berlinu, ostavili su ga njegovi “prijatelji“ šeici, zamerio se nekim krugovima unutar srpske policije, jedan deo srpske mafije sa kojim je Đinđić bio posvađan takođe nije u ljubavi sa Vučićem. Za razliku od Đinđića, Vučić je Amerikancima rekao “da’. Zato će se Amerikanci pobrinuti da ga niko ne ubije. Sve dok se ne privatizuje Telekom.
Iza Aleksandra Vučića ne stoji zvanična Amerika. Reč je o kriminalnoj grupi, koja lobira u Kongresu, i ima neke medije. Oni će zvanično u Srbiji podržavati Vučića, ali samo dok ne otmu Telekom Srbija. Američka vlada je svesna da je njena politika, zahvaljujući špekulantskim poslovima predstavnika njene Ambasade, izložena opštoj mržnji građana Srbije, i da se ta mržnja građana preliva i na susedne države. Zato Vučić mora da plati za svo zlo koje je doneo u Srbiju, i region.
Od ranije je poznato da je američki investicioni fondom Apolo, jedan od potencijalnih kupaca srpskog Telekoma. Apolo je u prethodno propaloj privatizaciji Telekoma nastupao zajedno sa slovenačkim Telekomom. Taj fond je optužen i da je povezan sa kompanijom Lazard u kojoj radi bivši ministar više srpskih tranziciono pljačkaških Vlada Božidar Đelić. Lazard je konsultantska kuća koja je bila privatizacioni savetnik za prodaju Telekoma u prethodno neuspelom pokušaju prodaje.
Jedno je sigurno: Aleksandar Vučić u poslednje vreme iskazuje jasnu nameru da Telekom proda, dok je ranije izjavljivao da bi to samo lud čovek uradio.
– Ne razumem vlast, Telekom nikada ne bih prodao, a u ovom trenutku ni po koju cenu – izjavio je Vučić 2010. godine prilikom gostovanja na Televiziji Jagodina. Tada je bio radikalska opozicija Demokratskoj stranci koju je vodio Boris Tadić, umešan u mnoga muljanja oko Telekoma još iz vremena dok je bio ministar telekomunikacija.
Predsednik Srpske napredne stranke ranije je kritikujući "žutu nomenklaturu" u javnost izneo niz tačnih informacija, kao na primer: "…Demokratska stranke planira da većinski paket akcija proda ‘za četiri godišnja profita’ koje Telekom ostvaruje."
Vučić verovatno ne voli da ga podsećaju da je njegova stranka 2010. godine podnela i krivičnu prijavu protiv bivšeg premijera Mirka Cvetkovića i članova Vlade zbog pokušaja prodaje Telekoma Srbije. Član sadašnjeg pravnog tima naprednjaka Marko Đurić je tada rekao da prodaja Telekoma predstavlja "osvetu vlade budućim generacijama".
– Srbija će ostati bez vitalnih ekonomskih resursa i telekomunikacione infrastrukture koja je dobro od javnog značaja – rekao je tada Đurić.
Pet godina kasnije, kao predsednik Vlade Srbije, Vučić priča sasvim drugu priču.
Propaganda o državi kao lošem poslodavcu
Akademija inženjerskih nauka Srbije (AINS), najstarije Društvo za elektroniku, telekomunikacije, računarstvo, automatiku i nuklearnu tehniku (ETRAN) , akademici, naučnici raznih profila u zemlji i svetu, više puta su se oglašavali, iznoseći štetne posledice prodaje.
Pisali su i apelovali i kod premijera Vučića i kod predsednika države i kod narodnih poslanika. Otvoreno pismo stručnjaka iz Srbije i 11 zemalja, potpisalo je 24 akademika, 60 profesora univerziteta, 46 doktora nauka, 23 magistra i mastera, 57 inženjera. Javnost Srbije je definitivno protiv prodaje Telekoma.
Odeljenje elektrotehničkih nauka AINS, na svom sastanku od 12. februara 2015. godine, na bazi pisanih materijala i usmenog izjašnjavanja i diskusije članova Odeljenja, donelo je zaključak da jednim sažetim saopštenjem definiše najbitnije stavove o nameri Vlade da proda Telekom.
Takođe, ova Akademija inženjerskih nauka je podsetila da Telekom poseduje i kompletnu telekomunikacionu infrastrukturu koja obuhvata sve telekomunikacione tehnologije: centrale sa transportnim komutatorima i ruterima u kojima se razmenjuju velike količine podataka, optička vlakna koja ih povezuju i optičke digitalne sisteme, preko 3 miliona konekcija do korisnika koji se koriste za fiksnu telefoniju i brzi Internet, mrežu za mobilnu telefoniju i mrežu za prenos Internet saobraćaja mobilnim putem.
Kroz ovu mrežu se prenosi saobraćaj mobilne telefonije i Interneta drugih operatora, Telenora i VIP-a. SBB i Orion, posle Telekoma najveći fiksni operatori, takođe iznajmljuju kapacitete fiksne mreže Telekoma.
Na tržištu fiksne telefonije posluju i Telenor, IKOM, Invest Inženjering, itd. Ova telekomunikaciona infrastruktura je građena i unapređivana decenijama, počev od puštanja u rad prvog telefona 1883. godine, i kao takva u tržišnim uslovima teško može dobiti ravnopravnog konkurenta, jer su potrebne izuzetno velike investicije da se izgradi takva telekomunikaciona infrastruktura.
Ukupne investicije Telekom Srbija Grupe su iznosile 18,8 milijardi dinara samo u 2013. godini, od toga 5,25 milijardi dinara u infrastrukturu, a preostalo su tehničke investicije.
Preduzeće za telekomunikacije "Telekom Srbija" Grupa osim matične kompanije u Republici Srbiji ima učešće u kapitalu sledećih zavisnih privrednih društava: 1) 65% Telekoma Srpske u Republici Srpskoj; 2) 83% Mobilnog operatora u Crnoj Gori Mtel; 3) 100% Društva za telekomunikacije "FiberNet" DOO, Podgorica, Crna Gora; 4) 100% Privrednog društva za održavanje i obezbeđivanje objekata i imovine "Telus" akcionarsko društvo, Beograd, Srbija; 5) 100% kompanije TS:NET B.V., Amsterdam, Holandija; i 6) 51% Društva za telekomunikacije "HD-WIN" d.o.o. Krajem 2014.
Telekom je kupio većinski paket akcija Dunav banke u iznosu od 55,78% za 9,5 miliona evra u cilju realizacije usluge mobilnog plaćanja, odnosno bankarskih poslova, koja se smatra budućom veoma profitabilnom uslugom mobilnih operatora.
Ne treba zaboraviti ni imovinu, usluge i korisnike Telekom-a na Kosovu i Metohiji, pri čemu je samo u periodu 2000-2007. godina procenjena šteta iznosila 1,4 milijarde dolara.
Demokratska stranka Srbije i Dveri su u svoj program upisali da se protive prodaji Telekoma.
– Mi ne prodajemo iz hira, niti iz nekakvih političkih razloga, niti da bismo popunili budžetske rupe. Međutim, niko ne zna kako će biti za dve godine na tržištu, nema tog eksperta koji može to da vam kaže – demagoški je argument ministra za telekomunikacije Rasima Ljajića, posle Vučića najodgovornijeg za propast Srbije.
Važno je u ovom trenutku znati da su Telenor i Vip najveća konkurencija JP Telekom Srbija. Oni ne bi ni bili ovde ta taj posao nije isplativ. Slučaj VIP-a, koji već nekoliko godina posluje na potpuno neisplativom obrascu, dokaz je da u telekomunikacijama dugoročno vredi čak i praviti gubitke i da je jedna od ključnih stvari tržišno prisustvo!
Prodavanje impulsa se može uporediti sa prodavanjem magle koju svi hoće da kupe. Potrošač sam kupuje svoj uređaj, operateri treba samo da održavaju mrežu i da podese da cena impulsa i potrošnje impulsa bude takva da se ostvari zarada koja omogućava dalji rast kompanije.
Što se tiče izjava da država ne treba da bude vlasnik telekomunikacionih kompanija, takve tvrdnje najbolje demantuje činjenica da je Kina vlasnik Čajna telekoma kompanije sa monopolom u komunikacijama u toj zemlji. Ali, osim kineskog telekoma i nemački Dojče telekom je takođe u državnom vlasništvu, kao i ruski, uostalom.
I sindikati protiv prodaje Telekoma
Dva reprezentativna sindikata Telekoma Srbije javno su protestovali još 11. novembra prošle godine ispred Vlade i Predsedništva Srbije zbog najavljene prodaje tog državnog telekomunikacionog preduzeća, zahtevajući da se postupak hitno obustavi.
Bio je to četvrti pokušaj za poslednjih deset godina da ova profitabilna državna kompanija ode u tuđe ruke (peti je u toku!). Naime, predstavnici Jedinstvenog sindikata Telekoma Srbije i Sindikata Telekoma Srbije su tokom prošlogodišnjeg protestnog skupa ostavili ispred Vlade Srbije i Predsedništva i pismo u kojem traže da se hitno obustavi prodaja tog preduzeća, a predsednik sindikata Sindikata Telekoma Miroslav Joksimović podsetio je tada javnost i na ove činjenice: "…Znamo svi da punimo budžet više od 10 odsto, znamo da više od 140 miliona evra imamo dobit...Znamo da najviše investiramo u regionu. Nijedan dinar ne uzimamo od države, dali smo prošle godine dve dividende državi umesto jedne… Telekom bi imao profit od 300 miliona evra, kad ne bi morao da vraća dug koji je napravio kupujući za državu Telekome iz RS i Crne Gore…".
Zašto nije poštovan princip slobodnog tržišta
Telekom koji je proistekao iz nekadašnjeg PTT-a, izgrađen je novcem građana Srbije. To je i jedan od razloga što su građanima koji nisu učestvovali u ranijim privatizacijama deljene besplatne akcije Telekoma. Rast PTT-a, a kasnije Telekoma, se odvijao, rastom iz sopstvenih izvora, i korišćenjem državnih resursa, ali i investicijama građana.
Građani prigradskih delova Beograda, i drugih većih gradova, devedesetih godina su plaćali i do 5.000 maraka po domaćinstvu za uvođenje telefonskih linija. Na Novom Beogradu PTT je u jednom trenutku naplaćivao oko 2.000 maraka za dodelu broja, kasnije je taj iznos smanjen na 500 maraka.
I danas u Telekomu postoje telefonski pretplatnici – dvojnici, i terensko razdvajanje dvojnika se naplaćuje korisnicima. Baš kao što postoje i naselja bez fiksnih telefonskih linija, koja čekaju uvođenje.
Dakle, sve telefonske centrale Telekoma, svi telefonski stubovi, svi kablovi, svi releji, postavljeni su na državnom zemljištu, ili su privatni vlasnici morali da potpišu saglasnost da se njihovo vlasništvo koristi besplatno, vlasnik odnosno korisnik svega toga je Telekom. Većinski vlasnik je PTT, odnosno država.
Te resurse, koji su vlasništvo države, prema odluci RATELA, Telekom je morao da stavi na raspolaganje Telenoru, VIP-u, i svim drugim kompanijama kojima je odobreno bavljenje fiksnom ili mobilnom telefonijom.
Zbog čega se tu nije poštovao princip slobodnog tržišta, na osnovu koga bi privatne domaće ili strane kompanije morale takve resurse same da izgrade. Da se tako pristupilo problemu, po principu na koji se domaći političari pozivaju, tržišni udeo Telekoma u poslovima telekomunikacija u Srbiji bio bi deset puta veći od onog koji imaju svi ostali zajedno.
Dakle, ako iz tih razloga jačaju strane kompanije na našem tržištu u odnosu na Telekom, kriv je RATEL (Republička agencija za elektronske komunikacije , osnivač Vlada Srbije), odnosno oni koji tamo rade i koji su takva pravila propisali.
To ipak nije najveće zlodelo RATELA. Najveće zlo koje je ova agencija propisala je da Telekom ne sme sam da odlučuje o cenama po kojima će druge kompanije koristiti resurse u koje su građani i država investirali iz svog džepa!.
Iskustva drugih privreda u tranziciji koje su prodale nacionalne telekomunikacione kompanije pokazuju da su novi vlasnici kao prve mere preduzeli smanjenje broja zaposlenih, povećanje cena telekomunikacionih usluga i smanjenje ulaganja i kvaliteta pruženih usluga.
To pokazuju primeri i naših suseda u Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Mađarskoj koji su prodali telekomunikacione kompanije Dojče telekomu. Sprovedenim merama novi vlasnik će automatski obezbediti veću efikasnost poslovanja, ali se ovde postavlja pitanje koju će korist od toga imati Srbija i njeni građani?
Profesorka Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, Aleksandra Smiljanić, tvrdi da neće imati nikakvu korist, nego, naprotiv, da će privatizacija ovog resursa odmah negativno uticati na standard građana.
– Ako Telekom bude prodat, vlasnik će izvlačiti velika sredstva iz Srbije. Bez otpuštanja i smanjenja investicija može da izvuče 350 miliona evra, a pošto će davati otkaze i smanjivati ulaganje, izvući će mnogo više.
Mislim da građani mogu da očekuju nova smanjenja plata i penzija u istom iznosu kao prošli put ako se Telekom proda, jer je upravo smanjenje plata i penzija zakrpilo budžetsku rupu od oko 350 miliona evra – uverena je ona.
Smiljanićeva se osvrnula i na navode da država kao vlasnik ne može da prati tehnološki razvoj telekomunikacionog sektora pa kaže: "…To nije tačno. Telekom prati sve tehnološke inovacije već decenijama. Nedavno je dobio licencu za 4G generaciju mobilne telefonije i već intenzivno postavlja bazne stanice nove generacije. Mreža Telekoma je kompletno digitalizovana, a Telekom ima više fiksnih priključaka nego mnoge zemlje EU. Iako to nije profitabilno, Telekom uvodi brzi internet i u sela, jer država ima obaveze prema svojim stanovnicima.
Sa druge strane, Hrvatski Telekom, koji je u vlasništvu Dojče telekoma, posle Albanije je najgori u Evropi po brzom internetu! Naravno da investicioni fondovi, a oni se pominju kao najverovatniji kupci Telekoma, neće mariti za one koji nemaju puno da plate.
Telekom ulaže u razvoj mreže više nego svi ostali telekomunikacioni operateri u Srbiji zajedno. U poređenju sa komšilukom, u poslednjih deset godina uložio je četiri puta više nego Hrvatski telekom…" – tvrdi profesorka Smiljanić.
Lakše će nas špijunirati
Prodajom Telekoma, strancima se otvara mogućnost apsolutne kontrole svih državnih institucija i svakog građanina. Stranci će imati sve naše informacije na raspolaganju i niko neće moći da zna kako se te informacije koriste.
Činjenica je da to već uveliko i rade preko kompanija VIP i Telenor. Jer, Telekom upravlja jezgrom mreže gde se kroz velike mrežne uređaje prenose informacije svih građana i firmi. Na velikim ruterima u jezgru mreže najlakše je špijunirati celokupni telekomunikacioni saobraćaj, o čemu je govorio iodbegli američki obaveštajac Edvard Snouden.
Prosečnom građaninu je nejasno koji procenat vlasništva se prodaje i da li se u paketu otuđuje i celokupna mrežna infrastruktura za fiksni telefonski saobraćaj. Očigledno se prodaje većinski procenat, a samim tim se prepušta kontrola nad telekomunikacionom infrastrukturom Telekoma.
Pametne države ne prodaju telekomunikacione kompanije
Telekomunikacioni operateri su u većinskom državnom vlasništvu u Belgiji, Švajcarskoj, Norveškoj, Luksemburgu, Sloveniji…Ali i kada formalno nisu, u nekim zemljama, država ima ključnu reč. Tako u Nemačkoj država ima 30 odsto vlasništva u Dojče telekomu, ali prvi sledeći vlasnik ima svega pet odsto vlasništva, tako da država praktično upravlja ovom kompanijom.
To se videlo i za vreme posete predsednice Hrvatske Berlinu. Tada je Angela Merkel upozorila koleginicu Kolindu Grabar Kitarović na problem koji ima Dojče telekom, većinski vlasnik hrvatskog Telekoma. Zagreb želi da gradi paralelnu telekomunikacionu mrežu, a kancelarka je zabrinuta da će time biti ugrožen nemački monopol.
Pored svih ovih računica, ključni ekonomski razlog zbog kojeg Srbija ne treba da proda Telekom jeste ekonomski suverenitet, koji počiva pre svega na energetici, telekomunikacijama, obradivom zemljištu i vodenim resursima.
Profit 147 miliona evra
Telekom Srbija je u 2014. ostvario oko 147 miliona evra neto profita, od toga je 126 miliona uplatio u državnu kasu. U ukupno ostvarenim prihodima od mobilne telefonije učešće Telekoma je 36,8 odsto, što je više od VIP (22,9), ali manje od Telenora (40,28). Ipak, kada se uzmu u obzir stepen ulaganja u infrastrukturu i društvena angažovanost kroz sponzorske ugovore, jedini nepovoljni pokazatelj u odnosu na konkurenciju Telekom ima po broju zaposlenih. Ukupno zaposlenih u svim Telekomovim kompanijama na kraju 2014. bilo je 13.044, a samo u matičnom preduzeću Telekom Srbija bilo je 9.015.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SLUŽBA U SROZAVANJU: TAJNA SLUŽBA SRBIJE I STRUČNJACI KOJI SE NE BAVE SVOJIM POSLOM!!!
Bezbednosno informativna agencija (BIA), preživljava svoje najteže dane. Direktor Aleksandar Đorđević se sprema da napusti brod koji tone. Uspeo je da zgrne milione evra, i sada se povlači na rezervni položaj.
Ispunio je plan da za specijalnog tužioca za organizovani kriminal dovede svog bliskog rođaka iz Čačka, advokata Mladena Nenadića. Njegovi saradnici su se toliko osilili, da je jednog od njih nedavno morao da smeni, jer kada je ušao u njegovu kancelariju, načelnik je držao noge na stolu. Nije hteo ni da ga pozdravi.
major Goran Mitrović
Agencijom upravlja organizovana kriminalna grupa, koja je gora od svake italijanske ili čikaške mafije. A, na čelu te hobotnice su Rada Selaković, načelnica logistike i Zoran Stanić, zvani ZIS, načelnik VII Uprave, koja se bavi i prisluškivanjem i posebnom proverom građana.
Nju je ZIS pretvorio u privatno preduzeće. Servisira voždovačku i rakovičku kriminalnu grupu, podacima koji su im potrebni, i to za veliki novac! Pomaže mu u tome Rada Selaković, koja je bila bliska saradnica odbeglog tajkuna Danka Đunića, i toliko se osilila da može nogom da otvori vrata kod šizofrenog Aleksandra Vučića.
Po njenom nalogu, nakon što je TV Pink objavio da je na spisku za hapšenje u novogodišnoj pokazanoj vežbi “Rezač“ i Danko Đunić, tužilac je njegovo ime izostavio sa spiska za hapšenje!
BIA po nalogu Zorana Stanića i Rade Selaković danonoćno opservira predsednika Nikolića, članove njegovog kabineta i članove porodice, o čemu redovno obaveštavaju i Vučića, ali samo u meri u kojoj njih dvoje ocene da mogu da imaju koristi.
Jer, Vođi je važno da mu ZIS dostavlja izveštaje o njegovim političkim protivnicima, a on može da radi šta hoće. Po svemu sudeći, iza njih dvoje ostaće i mnogo krvi…
U igru je uključen i načelnik operative Jovo Drobnjaković, koji je lično izveo akciju u kojoj je skoro likvidirana službenica Ministarstva spoljnih poslova Srbije, koja je otkrila pljačku od oko pola miliona dolara u Ambasadi Srbije u Vašingtonu. Te pare su Selakovićeva i ZIS hteli da upotrebe na korumpiranje srpskih diplomata, koje bi potom CIA ucenjivala.
Naime, službenicu MIP-a, koju su službenici BIA pratili do mesta nesreće, udario je Jovo Drobnjaković službenim automobilom koji koristi Rada Selaković. Tokom te akcije, službenici BIA-e su stalno izveštavali Drobnjakovića o maršruti njenog kretanja.
Ona je teško povređena, sa prelomom kičme, i nalazi se u bolnici, u koritu, nepokretna. Slučajno je preživela. BIA je zataškala ovaj težak udes, koji je, ustvari, bio umišljajni pokušaj ubistva. Protiv Drobnajkovića nije još podneta ni krivična prijava.
Selakovićeva i ZIS, stvorili su parapolicijsku organizaciju, od osuđivanih lica, koja ima zadatak da likvidira one koje Vučić označi kao nepodobne! Može se očekivati da akcija počne prvih dana proleća. Političke likvidacije vršiće pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice SAJ, čiji komadant je javni saradnik američke CIA-e koji je svojevremeno bio transporter droge za pokojnog narko-bosa, Dušana Spasojevića, o čemu je svedočio, pred specijalnim tužilaštvom Dejan Milenković Bagzi, opisujući svoja neposredna saznanja.
O kakvim ličnostima reč govori i njihovo ponašanje na komemoraciji poginulim radnicima BIA, krajem septembra prošle godine. Troje službenika je poginulo u saobraćajnoj nesreći 25. septembra prošle godine. Do stravičnog udesa je došlo na magistralnom putu Pojate-Kraljevo, kod crkvice u Čitluku, kada je automobil "fijat punto" prilikom preticanja podleteo pod šleper prijepoljskih registracija. Selakovićeva, ZIS i njihova kamarila sedeli su u njenom kabinetu i jeli prasetinu, dok je u hodniku trajala komemoracija.
ZIS je pre nekoliko godina, nakon udesa koji je skrivio, jurio vozača GSP-a da ga ubije. Nije poslat na ciljani zdravstveni pregled. Neko je to sprečio.
Akcija, zbog koje se, po svemu sudeći, Đorđević na vreme povlači je zamišljena od strane jedne strane službe bezbednosti. Selakovićeva i ZIS su popisali političare i “biznismene“ koji su zgrnuli ogromne pare. Njima nude da iznesu pare na inostrane račune, uz obrazloženje da u Srbiji više nije sigurno, i da se “ne zna dokle će Vučić još vladati…".
Novac će im izneti u strane banke, uz malu proviziju, a potom ta strana služba namerava da ga pokupi sa njihovih računa, i prebaci u svoje fondove. Njima nema ko onda da pruži zaštitu. Tako bi Vučić ostao bez novca svojih saradnika, koji, kako on planira, treba da finansiraju njegovu vladavinu.
Na spisku žrtava je i većina članova Vučićeve familije. Hobotnica iz BIA opisuje Vučićevog brata Andreja kao teškog narkomana, kome treba uzeti sav novac koji je opljačkao.Ova akcija BIA bi se mogla smatrati i patriotskom, da je reč o novcu koji bi bio vraćen Srbiji, a ne da ode u fondove američke tajne službe.
Treba napomenuti da su i regionalni centri i Centri BIA u većim gradovima Srbije, prerasli u prave gangsterske organizacije.
Ko je načelnica logistike Rada Selaković?
Načelnica logistike u Bezbedonosno-informativnoj agenciji Rada Selakovć, uticajnija je u Agenciji i od direktora Aleksandra Đorđevića.
Da podsetimo čitaoce, već smo pisali da je gospođi Selaković kupljen novi automobil marke “Tojota“, za 70 hiljade evra, a dodeljen joj je i službeni vozač, pa se po ceo dan vozika, umesto da je u Požarevcu. Pre dolaska u Agenciju, gospođa Selaković je radila u jednom društvenom preduzeću, u kojem je izvršila proneveru!
Ministar pravde Nikola Selaković, spasio je rođaku Radu od hapšenja, napravljen je lažni poligrafski nalaz, i bez bezbednosne provere zaposlena je u Bezbedonosno-informativnoj agenciji, sa velikim uticajem. Radila je i u Institutu za ekonomske studije Danka Đunića i Aleksandra Vlahovića.
Gospođa Selaković troši koliko hoće, a namerava da se preseli da živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gde Selakovići imaju imovinu. Njena kćerka je putovala u SAD, da se privikava. Kojim podacima gospođa Selaković kupuje američku useljeničku vizu?
Da li je moguće da načelnica u Agenciji i dalje rukovodi, iako javno najavljuje svoje iseljenje iz ove zemlje? Izgleda da je sve moguće, pa i to. Kada je na fudbalskoj utakmici između Srbije i Albanije, da podsetimo, došlo do skandaloznog nadletanja drona nad stadionom na kojem se igrala utakmica, na sastanku kod premijera gospođa Selaković je tražila da se iz službe odmah otpuste prvih pet ljudi, uključujući i direktora Aleksandra Đorđevića, i načelnika beogradskog Centra službe.
Aleksandar Vučić je u prvi mah odbio takav predlog, za koji se zalagao i njegov mladoumni ministar pravde Nikola Selakovića. Ipak, načelnik beogradskog Centra je kasnije smenjen, jer je Boris Tadić tražio od Aleksandra Vučića da njegovi ljudi preuzmu ovaj najosetliiviji deo službe, preteći mu dokazima koliko je plaćao Vučića i njegove, dok su bili u opoziciji.
Trojica prvih ljudi Centra su imenovanjem na ključne funkcije, zaprepastili zaposlene. Za jednog se zna da je aktivni saradnik Hrvatske obaveštajne službe, a druga dvojica su kriminalni kadrovi iz bivše Demokratske stranke, a danas Tadićeve partije (Bože, kako se zove ta stranka?).
Beogradski centar BIA, izdao je više od 50 legitimacija “saradnicima“ Službe, mada značke Agencije mogu imati samo stalno zaposleni u BIA, na operativnim poslovima, prema utvrđenoj sistematizaciji.
Dakle, ovi “saradnici“ u BIA rade po ugovoru o delu! Tako se pokriva njihovo putovanje u Hrvatsku i otvoreno špijuniranje, a oni u podzemlju prikupljaju podatke o tajkunima, viđenijim članovima mafije.
Posebnu opasnost po BIA predstavlja odeljenje koje se bavi “suzbijanjem krijumčarenja narkotika“. U njemu već deceniju postoje dva klana, koja su međusobno suprotstavljena, ali su, zbog čuvanja pozicija, uspeli da se izmire. Sada zajednički osiguravaju transporte narkotika kroz Srbiju za Evropu, preko Hrvatske, Mađarske i Rumunije.
Nekada je to Služba radila, kao državni posao, čime se bave skoro sve bezbedonosne službe na svetu, ali sada službenici iz narkotika preuzimaju domaće tržište. Distribuiraju drogu političarima, javnim ličnostima, koje snimaju i ucenjuju.
U najvećoj meri su iz posla istisnuli policiju, koja je skoro dve decenije držala domaće narko tržište, jer je suzbijanje krijumčarenja narkotika i njihova distribucija u nadležnosti kriminalističke policije.
Službenici BIA koji rade na suzbijanju rasturanja narkotika imaju operativnu sposobnost, tehniku i ovlašćenja, uglavnom ih zloupotrebljavaju, baveći se trgovinom informacijama narko bosovima, tajkunima i strancima.
Albanska mafija ima povlašćenu cenu kod ovih službenika Agencije. Prema podacima Obaveštajne uprave, desetorica službenika Agencije iz ovog odeljenja ima kuće u SAD-u i Švajcarskoj! Oni su posao razvili i po skoro svim gradovima u Srbiji.
Direktori mnogih tajnih službi su, uglavnom, političke ličnosti. Ali, zamenici direktora i načelnici u Službi su obavezno iskusni operativci, koji ceo radnik vek su proveli u “firmi“. Otkud gospođa Selaković u tajnoj službi?
Magazinu Tabloid dostavljeni su mnogobrojni dokazi o najtežem kriminalu u BIA. Molimo insajdere za razumevanje, što ih sve odmah ne objavljujemo.
BIA i mafija na istom zadatku
Centar BIA-e u Novom Sadu već neko vreme pretvorio se u privatnu družbu načelnika Centra, njegovog zamenika i zaposlenog Bore Švonje sa ljudima iz vrha vlasti, koji su sumnjive kriminalne prošlosti i pravilno raspoređeni po svim partijama.
Načelnik BIA – Centra Novi Sad je Vasiljević, rodom je iz Krupnja, a zamenik mu je Vesić. Bora Švonja, šef u BIA iz Novog Sada je iz Osijeka, gde su mu donedavno živeli otac i majka, a sestra njegova i danas živi u Osijeku, i udata je za visokog fukcionera HDZ-a.
Kakva je njegova podobnost, ako se ne zna da li je (a, pretpostavlja se da nije!) završio ni srednju školu. Zna se samo da je kupio diplomu nekakvog privatnog fakulteta. O tome piše Tabloidov insajder iz Novog Sada!
Piše: Insajder B – 31
Pomenuto društvo zajedno sa Dušanom Bajatovićem, Milošem Vučevićem (gradonačelnik N.Sada), Dejanom Mandićem (bivši načelnik za finansije N.Sada i odskorašnji direktor ZIG-a), Mirčićem (predsednik pokrajinskog odbora SRS), Bojanom Pajtićem, Nenadom Čankom, Momom Milovićem (u vreme kada nije u zatvoru), Tomislavom Bokanom (Drina, Dunav, Dinara), dr Aleksandrom Milovančevim (direktor Luke), Igorom Bečićem (potpredsednik parlamenta R.Srbije) i njegovim potrčkom Vladimirom Vrbaškim (vlasnik semenskog doradnog centra Pionir u Srbobranu), i sa mafijašima Perom Matijevićem, Mirkom Dubrojom, Amidžom i Vukovićem, u svakodnevnim druženjima zloupotrebljavaju javna preduzeća, javne finansije, sudstvo i tužilaštvo za svoje privatne poslove, praveći strategiju šta će se desiti ako na budućim izborima pobedi Aleksandar Vučić, Boris Tadić, Bojan Pajtić ili neko drugi. Čine jedni drugima protivzakonite usluge, naplaćuju penale, tale se…
Svakog dana se već od 13 sati, pa i kasnije, sastaju u poluzatvorenim restoranima i hotelima grada Novog Sada, i na mestima po Fruškoj gori (restoran Pošte, Elektrodistribucije..), Irigu i Vrdniku, do ranih jutarnjih sati, praveći bahanalije i svoje strategije, u obilju dobre hrane, alkohola, droge, pederluka i muzike…
BIA se srozala do neslućenih razmera, privatno se koriste uređaji za prisluškivanje neprijatelja i proveru svojih prijatelja, kako bi se obezbedilo efikasnije poslovanje pomenutog kruga.
U BIA je od skoro Igor Bečić zaposlio svog brata po ocu. U tom društvu često bivaju i neke sudije iz Novog Sada, kao i ljudi iz tužilaštva, i direktori svih javnih preduzeća iz Novog Sada, u kojima još ima ponešto novca.
Polupijani i mamurni odlaze na posao, a posao im počinje u prepodnevnim satima uz jutarnje pijenje kafe u Flying Dutchmanu, Karmi, DeGustu, Vremeplovu, sve sedeći sa pomenutom mafijom.
Otac Miloša Vučevića, Zoran Vučević, venčani je kum sa izvesnim Janom Žiškom, koji je u svojoj privatnoj karijeri do sada otvorio i zatvorio 37 preduzeća, koja su se mahom bavila prevarom građana Vojvodine i privrede Vojvodine, a od tih 37 preduzeća, pet je bilo otvoreno na ime Zorana Vučevića!
Najveću štetu državi i stanovništvu nanelo je njegovo preduzeće "Š-komerc", koje je 90-ih godina kao banka napravilo piramidalnu pljačku 184.000 Vojvođana, i tom prilikom opljačkalo od građanstva stotine miliona maraka. Zoran je svom dobrom prijatelju rekao da je u vreme predizborne kampanje Aleksandru Vučiću dao 500.000 eura, kako bi njegov sin preuzeo partiju od Igora Mirovića i postao gradonačelnik.
Posle izbora, Miloš Vučević je opljačkao i ogromnu svotu novca od velikih privrednika grada Novog Sada i direktora javnih preduzeća, gde je novca bilo u toj meri da se njegov otac Zoran uplašio da mu je sin pogubio kurs, i da je nezajažljiv u pljački, tako da izvesno vreme nisu bili u komunikaciji.
Miloš Vučević je pre četiri meseca postavio Dejana Mandića iz finansija grada za direktora ZIG-a, iz razloga što planiraju da oplode do tada opljačkan novac kroz buduće investicije izgradnje zgrada u Novom Sadu, i njih dvojica preko novootvorenih firmi, kao i preko firme Vučevićeve doskorašnje ljubavnice Ivane Kulaš, grade nekoliko zgrada u Novom Sadu, za sebe i svoj račun.
Vučević je direktora ZIG-a Višnjića smenio iz razloga što je on sam tražio novac od novosadskih građevinskih preduzeća, preko dogovora njih i Vučevića. Potpuno kriminalizovani, doktor Aleksandar Bata Milovančev, preko preduzeća svoje žene Mire Ač, prodaje Bajatoviću cevi za gasifikaciju vojvođanskih mesta po naduvanim cenama.
Bečić, Vučević i Mandić preko izvesnog gospodina Zbiljića su izvršili pritisak na Ružicu Đinđić koja je neposredno pred pad Borisa Tadića kupila firmu Južna Bačka, kao sastavni deo Elektrovojvodine, da Zbiljiću proda paket deonica u toj firmi, ili će je oni hapsiti, što je i učinila.
Jorgovanka Tabaković pustila je Zbiljiću kredit od 700.000 eura, i on je u APR-u imenovan kao akcionar Južne Bačke, a ostala trojica su dobila po Škodu Super B, i izvlače pare iz pomenute firme.
Dejan Mandić je devedesetih godina bio predsednik mladih SPS-ovaca u Subotici, na teške urgencije je završio ekonomski fakultet i zaposlio se u PU Novog Sada -Odeljenju za privredni kriminal.
Odmah potom stupio je u kontakt sa novosadskim mafijašima, taleći se sa njima. Dolazio je tobože u kontrolu PP Vuković iz Veternika, jer je ta firma primala novac za žiralno prodavanje nemačkih maraka.
Posle uplate novca na PP Vuković, firma uplatilac je bila obaveštavana da su došli inspektori za privredni kriminal, i da će biti otkriveni, te je PP Vuković umesto maraka ljudima uvaljivao svoje ulje, izuzetno lošeg kvaliteta.
Odmah potom Dejan Mandić među prvima je na licitaciji kupio građevinsku firmu u Temerinu, ucenjujući ljude kao inspektor za privredni kriminala, za 50.000 maraka, u kojoj je odmah otpustio nekoliko desetina zaposlenih radnika, a imovinu rasprodao.
To je odradio preko Agencije za prodaju državnih preduzeća u Novom Sadu, tako što je došao u tobožnju kontrolu u datu agenciju. Dejanov lični prijatelj bio je i Darko Šarić, kod koga je Dejan zaposlio rođenu sestru svoje žene, koja je bila glavna domaćica u rezidenciji na Tatarskom brdu, a njen muž je bio u obezbeđenju te vile.
Dejan Mandić je odmah potom otvorio bolnicu za lečenje narkomana na izlazu iz Novog Sada u vili od nekoliko spratova, zajedno sa Darkom Šarićem. Nakon toga, postaje savetnik generalnog direktora Tržnice Novi Sad, u kojoj je opljačkao oko 600.000 evra!
Dejan Mandić je promenio više partija, bio je član: KPJ, SPS, Nova Srbija, DSS i na kraju SNS. U svom vlasništvu poseduje nekoliko stanova i kuću u Novom Sadu, kao i moderan kafić na Somborskom bulevaru.
Dejan Mandić je sa izvesnim novosadskim mafijašima podigao kredit od 600.000 eura preko fantomske firme u NLB banci, i tom prilikom su kao hipoteku dali obično poljoprivredno zemljište od 30.000 evra u Rumenci, a lažno procenjeno kao građevinsko zemljište. Naravno, kredit nije vraćen.
Posle svega Bajatović, kao najmoćniji čovek ove priče, poklonio je oko 150.000 evra Centru BIA-e u Novom Sadu, koji su za taj novac izgradili SPA centar sa teretanom i saunom. Koliko novca je još bilo u igri, to se ne zna.
Uoči Nove godine održana je proslava u organizaciji Petra Matijevića, u njegovom restoranu Ribarac. Prisustvovali su i načelnik BIA – Centar Novi Sad i njegov zamenik. Svo vreme su se grlili sa Zoranom Šćepanovićem predsednikom Upravnog odbora FK Vojvodina, koji je dan kasnije uhapšen u čuvenoj Vučićevoj pokaznoj vežbi masovnog hapšenja.
Gradonačelnik Vučević je u emotivnoj vezi i sa Oliverom Simović, koja je radila u gradskoj upravi, a sada radi u ZIG-u. Zbog nje je smenjen Višnjić bivši direktor, jer nije znao da je ona u vezi i sa njim i sa Vučevićem. Oliverina sestra radi u hotelu Elektrovojvodine na Fruškoj Gori, kao šef. Ivana Kulaš je bivša ljubav. Ona je izvršni direktor u ZIG-u.
Gradonačelnik je, takođe, na taštino ime kupio i automobil marke Nisan Kaškaji.
Zgrade u kojima se nalaze i stanovi Igora Bečića i Vladimira Vrbaškog od po 560 kvadrata, zidao je tajkun Vojislav Gajić i njegova mafijaška firma Aleksandar gradnja. Stanovi se, inače, nalaze u ulici Bulevar oslobođenja u Novom Sadu. Vrbaški je kupio i stan u Beogradu i kući na Floridi (SAD) poslaniku SNS-a Zoranu Babiću.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
DIREKTOR BIA: NA ŽALOST, ODAVNO SRBIJA BALKANSKOG ŠPIJUNA IMA SAMO NA FILMU….
Nakon što je srpski premijer Aleksandar Vučić poljubio vrata državnih institucija u Sjedinjenim Državama, koju posetu je nazvao istorijskom, na put je, u misiju “pokornosti i odanosti“, poslao svog prijatelja i direktora Bezbednosno-informativne agencije, Aleksandra Đorđevića, da primi instrukcije u Lengliju. Iako je misija bila tajna, zamlata od direktora je morala da progovori i obavesti svoje društvo iz kafića kako je dočekan. Isto kao i premijer. Naš saradnik opisuje lik i delo još jednog iz Vučićeve pederske grupe, koji se našao na pogrešnom mestu, urušavajući ugled i nacionalnu bezbednost Srbije.
major Goran Mitrović
Na sednici Vlade Srbije održanoj 25. oktobra, 2013. godine, za direktora Bezbednosno-informativne agencije (BIA), postavljen je Aleksandar Đorđević.
Na mesto šefa BIA došao je posle Nebojše Rodića, koji je u okviru jedne od rekonstrukcija Vlade, po zamisli Aleksandra Vučića, postavljen na mesto ministra odbrane.
Imenovanje Đorđevića prethodno je prihvaćeno na sednici Saveta za nacionalnu bezbednost. Nakon postavljenja Nebojše Rodića na položaj ministra odbrane, BIA više od mesec dana nije imala direktora, a izbor novog prvog čoveka bezbednosne agencije kočio je, prema sopstvenoj izjavi, Aleksandar Vučić.
On je novinarima objasnio da nije zadovoljan predloženim kandidatima, dodavši da je to suviše važno mesto da bi se donela prebrza odluka. (Upućeni tvrde da je Vučićčekao na nečiju saglasnost).
Agencija Tanjug navela je u izveštaju da je Aleksandar Đorđević blizak lideru SNS-a i vicepremijeru Aleksandru Vučiću, što se nikada ne saopštava, kada se imenuje direktor tajne službe.
U zvaničnoj biografiji novog direktora BIA stoji da je osnovnu i srednju školu završio u Čačku, a Pravni fakultet u Beogradu 1995. godine. Od 1996. do 1998. godine radio je u Okružnom sudu u Beogradu kao pripravnik.
Godine 1998. upisan je kao advokat u imenik Advokatske komore Beograda. Od 1998. do 2001. godine radio je kao advokat u kancelariji Veljka Guberine u Beogradu, da bi potom otvorio sopstvenu advokatsku kancelariju. (U kancelariji gospodina Guberine, najuglednijeg homosekusalca u Srbiji, Đorđević je stekao iskustvo u svim pozama).
Bio je član nekoliko upravnih odbora, između ostalih i FK Crvene zvezde, u vreme kada je klub vodio Vladan Lukić. Advokatsku kancelariju imao je zajedno sa kolegom Borisom Bogdanovićem, koji je takođe zastupnik kluba s "Marakane".
Đorđević je januara 2005. zamenjen na mestu pravnog zastupnika Dejana Milenkovića Bagzija, kojeg je zastupao po službenoj dužnosti. Od januara ove godine, član je Radne grupe za izmenu Zakona o saobraćaju.
Aleksandar Đorđević je, dolaskom naprednjaka na vlast postao nerazdvojan drug sa Zlatiborom Lončarem, koji je prvo bio direktor Urgentnog centra u Beogradu, a potom ministar zdravlja.
U kafiću u Palmotićevoj i u Birčaninovoj ulici, redovno se sastaje sa Lončarom, Nikolom Petrovićem, Vučićevim kumom, Veselinom Milićem, načelnikom Policijske uprave za Beograd, Aleksandrom Stepanovićem, predsednikom Višeg suda, i Duškom Milenkovićem, predsednikom Apelacionog suda u Beogradu.
Ovo je jedna od najjačih interesnih grupa koja je drmala Srbijom u protekle tri godine. U ovoj grupi Dorđević je tretiran kao “prisutni građanin“, koji je dobijao zadatak koga će BIA da prati, prisluškuje i potom da te podatke dostavlja grupi, koja je potom reketirala biznismene, ucenjivala političare i pljačkala nemilice javna preduzeća, fondove, budžet preko tendera…
Direktor Instituta za imunologiju i virusologiju „Torlak", dr Branislav R. Lazić, bio je primoran da 28. februara 2013. godine podnese ostavku, a za novog vršioca dužnosti postavljena je, po nalogu dr Zlatibora Lončara, dr Vera Stoiljković iz Hitne pomoći.
Gospođa Stoiljković je završila medicinski fakultet, specijalista je fizijatrije, a u Službi hitne pomoći Beograda je bila postavljena za načelnicu Odseka za prijem i obradu naloga za intervencije, i to kao član Demokratske stranke.
Kada je na vlast došla Srpska napredna stranka, dr Stoiljković je prešla kod njih, i kao njihov kadar imenovana je na čelo ustanove koja je nekada bila prva u Evropi po proizvodnji vakcina i seruma! Za ovu funkciju ona je potpuno nekompetentna, ali je dragoceni saradnik ministra Lončara.
U vreme imenovanja, gospođa Stoiljkovićje, zvanično, živela u vanbračnoj zajednici sa direktorom BIA, Aleksandrom Đorđevićem, a stvarno je bila u vezi sa jednim članom Nadzornog odbora Instituta.
Za vreme mandata, Đorđević se trudio da bude neprimetan. Dolazio je na posao već u pripitom stanju, i odlazio na sastanak sa pomenutim društvom.
Po Vučićevom nalogu, promenio je veći broj načelnika, koje je njegov prethodnik Nebojša Rodić, vratio u Službu zbog manjka kadrova i iskusnih operativaca,
Ipak, slepo i sa psećom odanošću izvršavao je sve naloge svoje organizovane kafanske grupe.
U Agenciji već dugo deluju neformalne grupe, koje nastoje da se održe u poslu i u životu, međusobno sarađajujući, i podržavajući se.
Nije nikakva tajna da su bivši direktori BIA slepo izvršavali naređenja stranačke oligarhije, i da je BIA bila prikopčana na centralu CIA u Lengliju. Diskove sa narezanim i traženim podacima prvo je u Lengli nosio Rade Bulatović, koji je nakon smene zajedno sa Bilom Montgomerijem osnovao preduzeće za pružanje fizičko-tehničkih usluga.
Vučić ga je poslao za ambasadora u Kijev, i u tom gradu ima mračnu ulogu. Njegov naslednik Saša Vukadinović je, takođe, po nalogu, ali Borisa Tadića, “izašao u susret kolegama iz CIA“, poklanjajući im disk koji je sadrži sve što je bilo u Arhivskim fondovima BIA.
Ipak, Đorđević je teški pijanac i zamlata, koga je dupe preporučilo kod Vučića.
Službenici BIA tvrde da su se opserviranjem svog direktora uverili da njega interesuju muškarci, a sa ženama je radi prikrivanja svoje spolne orjentacije.
Pre puta u Vašington, Đorđević je morao da po nalogu iz CIA, smeni svoje savetnike Radivoja Mićića i Duška Bobića, koji su bili slepo odani Vučiću, ali se smatralo da su im uši u Jasenovu, u Moskvi. Očekuje se brzopotezno penzionisanje najiskusnijih operativaca.
Đorđevića je u CIA-a primio službenik zadužen za Balkan, što se može smatrati znakom nepoštovanja i gosta i njegove Službe. CIA u Beogradu, u Krnjači, na Pančevačkom putu, ima izrazito aktivan prislušni centar.
Iako se smatra da je BIA u punom rasulu, upućeni veruju da zamlata Đorđević nije uspeo da je zgazi, i da mnogi timovi korektno rade svoj posao, i da će ostati zadokumentovani mnogi događaji i pljačke državne imovine.
Nova pratilja g. Đorđevića postala je Jelena Trivan, zvana Gabor, bivši portparol Demokratske stranke i njen poslanik. Ona je nekadašnja konkubina jednog od nesmenjivih ministara u srpskoj Vladi, a sveža je raspuštenica.
Njen brat Milan Marković je sudija Ustavnog suda Srbije, drugi je sudija Osnovnog suda u Kragujevcu, a otac je penzionisani profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu, kome se još sudi u aferi “Index“.
Od 27. januara 2015. je vršilac dužnosti direktora “Službenog glasnika“. Njeno imenovanje, na predlog Aleksandra Vučića, izazvalo je veliko negodovanje u SNS-u.
Njeno postavljenje izdejstvovao je Đorđević, nudeći da Gabor organizuje kriminalne gangove koji su se odvojili od DS-a, i da ih Vučićeva ekipa opljačka i uzme k sebi. Zaista, sa Vučićem je talog preplavio Srbiju.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
PRISLUŠKIVANJE: PROJEKAT „PRISM-A“
Svi smo čuli vest da je Američka bezbednosna agencija prisluškivala i prikupljala lične informacije sa faktički svih velikih centralizovanih društvenih mreža i servisa.
Fotografije, video snimci, tekstualne poruke i glasovne komunikacije – sve.
Godinama već pričamo o ovome, a označeni smo kao čudaci i ludaci koji zagovaraju teoriju zavere; dobro je što napokon svi mogu da vide zvanična dokumenta crno na belo.
Kada je eksplodirala vest da je Američka bezbednosna agencija (NSA) još od 2007. godine pod okriljem programa pod nazivom PRISM, imala direktan pristup zapravo svim društvenim mrežama.
Veliki broj društvenih servisa je u okviru ovog programa dobrovoljno je pohranjivao lične informacije i podatke ljudi pravo u NSA.
Ukratko, ukoliko ste koristili ili izbacivali na internet:
- video ili glasovnu komunikaciju
- video klipove
- fotografije
- skladištili podatke
- koristili VolP pozive
- razmenjivali fajlove
- držali video konferencije
- (i ostalo)
…koristeći pri tom bilo šta od…
- Microsoft-a (uključujući i Hotmail), od 11. septembra 2007.
- Google-a, od 14. januara 2009.
- Yahoo-a, od 12. marta 2008.
- Facebook-a, od 3. juna, 2009.
- PalTalk-a, od 7. decembra 2009.
- YouTube-a, od 24 septembra 2010.
- Skype-a, od 6. februara 2011.
- AOL-a, od 31 marta 2011.
- Apple-a, od oktobra 2012.
…onda ste prisluškivani i još uvek ste.
Ova vest je procurela odmah nakon što se otkrilo da ista ta NSA zahteva podatke o telefonskim razgovorima od jedne od najvećih telekomunikacionih kompanija u SAD, a pretpostavlja se i od svih drugih.
Ukratko, praktično svaka usluga koju ste ikada koristili i koja se zasniva na principu “verujte nam” , je vaše privatne podatke pohranjivala direktno u bezbednosnu agenciju koja se može porediti jedino sa istočnonemačkom Štazi policijom.
Apsolutno svaki podatak o vama.
Jedini lako uočljivi izuzetak na spisku predstavlja Twitter (ali Twitter koristi princip javnih poruka – pre svega ne preporučuje se ni pisati bilo šta na Twitteru).
Obratite pažnju, jer ovaj PRISM program nije isključiv samo za teritoriju SAD: nekoliko evropskih država koriste isti tip prisluškivanja.
Bezbednosne agencije među sobom slobodno dele sirove podatke bez problema obilazeći sve zabrane prisluškivanja sopstvenih građana (“Ja ću prisluškivati vaše, ako vi prisluškujete naše”).
Ova vest je praktično ekspoldirala kada se pojavila.
Mi smo već nekoliko godina unazad govorili da je ovo verovatno stanje stvari – nakon svih dokaza koji su prikazani, prija konačno se osloboditi pogrdnih reči kojima smo nazivani.
Kao što se moglo i pretpostaviti, kompanije i društvene mreže koje se spominju na dokumentima procurelim iz NSA pokušavaju da se izvuku uz pomoć izjava i komentara.
Google je na primer u svojoj izjavi za Gardian rekao: “Google veoma brine o sigurnosti podataka naših korisnika.
Podatke o korisnicima otkrivamo organima vlasti u saglasnosti sa zakonom i sve takve zahteve pažljivo razmatramo.
S vremena na vreme pojedini ljudi tvrde da smo napravili sporedni ulaz za naš sistem koji za pristup koriste organi Vlade, ali Google nema sporedni ulaz koji organi Vlade mogu koristiti kako bi pribavili privatne podatke naših korisnika.”
Veoma je upečatljivo koliko je ova izjava pažljivo sročena kako bi dala privid odbacivanja optužbi, a da to zapravo ne čini.
Ona prestaje taman tu gde njeno značenje prelazi u “izrečene optužbe su laž”.
Izjava koja je usledila od strane google-ovog generalnog menadžera je u potpunosti promenila stvari.
„Ukoliko koristite neku centralizovanu komunikacionu uslugu i dalje vas prisluškuju ali za to Google nije kriv.“
Na primer, može se napraviti takav sistem koji sa google-ovih servera u saglasnosti sa dokumentima o NSA konstantno pohranjuje podatke u njenu bazu podataka, a gore citirana izjava bi i dalje bila istinita (ukoliko Google sam pohranjuje podatke u NSA, umesto da NSA uzima podatke od Googlea).
Microsoft – čiji je moto “Privatnost je naš prioritet”, Guardian naglašava – je bio prvi koji se pridružio PRISM programu u 2007. godini.
Sa druge strane, ta kompanija nikada nije ni uživala neko poverenje pa prema tome njihovo pridruživanje mnogo i ne iznenađuje.
Ono što se može naučiti iz svega ovoga je ono što smo mi aktivisti u borbi za slobodni internet odavno znali i prema čemu smo se sve vreme rukovodili: ukoliko želite da vaši podaci budu zaštićeni, ne možete ih nikome poveriti.
Nikome.
Morate se postarati da sami izvršite enkripciju.
Tek tada ih možete predati u ruke nekome drugom.
Stavljanje nekriptovanog falja na Dropbox, Google Drive, slanje istog mejlom itd. jeste i uvek je bilo isto, kao da ste ga poslali čitavom svetu na izvolte.
Sistem koji zahteva privatnost, a koji se zasniva na pretpostavci poverenja u treće lice je u startu loš.
Možete se uzdati samo u one sisteme čiji je osnovni princip nepoverenje u čitav svet (poput bitcoina ili nota bene), ili u sisteme koji su pod vašom fizičkom kontrolom.
Obratite pažnju na šta mislim kada kažem fizičkom: nije dovoljno da imate virtualne servere “u oblaku” jer će administrator tog oblaka bez ikakvih problema moći da uđe na vaš server i imaće uvid u sve što ste radili, a ukoliko poželi moći će i da te podatke prosledi trećoj strani i to se mora uzeti kao pretpostavka.
Iz istog razloga nije dovoljno imati iznajmljeni sopstveni server u nekom datacentru: administrator tog datacentra može dati pristup vašem kompjuteru kome god želi.
Upravo iz ovog razloga Dropboxu, Gmailu, Skajpu i drugim sličnim servisima ne možete poveriti ništa što je čak i iz daleka iole osetljivo.
Ukoliko posedujete poverljive podatke potrebni su vam vlastiti serveri za skladištenje i korišćenje. Serveri koji su pod vašom fizičkom kontrolom.
Eto zašto se morate koristiti kriptovanim SparkleShareom na vašim fajl serverima umesto da koristite Dropbox u oblaku; zbog toga na vašim serverima umesto Skajpa morate koristiti Mumble koji u podrazumevanim podešavanjima koristi enkripciju; zato morate koristiti RedPhone na vašem mobilnom telefonu umesto da koristite običan glasnovni poziv.
Vać sada je to pitanje života ili smrti u mnogim delovima planete.
Takođe, imajte u vidu da možda ne morate da brinete zbog zakona koji su trenutno aktuelni: sve se snima i skladišti, a vaše reči koje danas deluju nevino se mogu kroz 30 godina vratiti da vas zakonski progone usled neke drugačije administracije.
Privatnost je vaša odgovornost.
Nikome ne možete verovati.
Dokumenta, šta sadrži program „PRISM“, možete pogledati i preuzeti OVDE.
©Geto Srbija
Materijal: Falkvinge.net
SRBI NA KiM “PAZITE SE”: PRISLUŠKIVANJE NA KOSOVU PO ŽELJI TAČIJEVE VLADE
Nacrt zakona predviđa da nadzor i presretanje telekomunikacija se može vršiti samo po nalogu vlasti, navodeći: Kosovsku policiju, Kosovsku carinu i Kosovsku obaveštajnu agenciju, bez sudskih ovlašćenja.
Odbor za unutrašnje poslove, bezbednost i nadgledanje Kosovskih snaga bezbednosti (KSB), na sednici održanoj u utorak, odlučio je da formira radnu grupu koja će razmotriti Nacrt zakona o prisluškivanju. telekomunikacija , br.04/L-173.
Nacrt zakona možete videti OVDE.
Radna grupa kojoj je predsedavao predsednik Komisije, Ahmet Isufi, (AAK), u čijem sastavu su bili drugi članovi odbora, Anton Kuni (DSK), Redžep Selimi (VV) i Fatmir Dželili (PDK).
Poslanik Pokreta Samoopredeljenje i prvi zamenik komisije, Redžep Selimi, izjavio je da bi zakon trebalo vratiti u vladu, navodeći da "treba napraviti objektivnu i stručnu analizu, zbog osetljivosti stvari”.
"Ne postoji pravni vakuum da bi definitivno ovaj zakon bio zakon", rekao je Selimi.
Prema njegovim rečima, povratak ovog zakona u vladu zavisi od preporuka odbora, kao i lične preporuke koje će biti od strane svake parlamentarne grupe članova odbora.
Kao takav, ovaj zakon je kritikovao i još jedan član odbora, Anton Kuni, “S obzirom da se nad ovim zakonom ne može vršiti demokratska kontrola dok ovaj nacrt zakona ne pregleda radna grupa i ne odobri ga, ovo ne može ići dalje” rekao je Kuni.
Drugi poslanik iz LDK, Vjolica Krasnići, član odbora, ima primedbe na sadržaj zakona, pa je posebno iskazala zabrinutost zbog nejasnog ovlašćenja sudstva.
Prema njenim rečima, zakon neće morati ni da se dostavlja niti priprema za prvo čitanje u Skupštini. "Bolje da se odmah vrati u Vladu Kosova", rekla je poslanik Krasnići.
Predsednik Komisije, Ahmet Isufi, podržao je formiranje radne grupe.
Još jedan član odbora, poslanik iz PDK Fatmir Kshelili rekao je da se “Nacrt zakona o prisluškivanju može popraviti”.
Prema njegovim rečima, "privrženost više ljudi, uključujući i civilno društvo i drugih stručnjaka, će doprineti iznalaženju nedostataka koji se mogu popraviti".
"Verujem da će formiranje radne grupe dati nama priliku da shvatimo koji delovi nam ne odgovaraju, jer ne postoji zakon koji se ne može obraditi i popraviti" dodao je Kshelili.
Nacrt je odobren od strane tzv. vlade Kosova 3. decembra prošle godine.
Usvajanje zakona je došlo na brzinu posle telefonskih prisluškivanja razgovora kosovskih zvaničnika DPK, koji su prerasli u skandal.
Hajredin Kuči je usvajanje ovog zakona opisao kao "zaštitu privatnosti", ukazujući da je presretanjem razgovora nekoliko članova PDK bilo kršenja privatnosti.
Predsednik Okružnog suda u Prištini, Hamdi Ibrahima, izrazio je zabrinutost da nacrt zakona o prisluškivanju, koji je tzv. kosovska vlada poslala na usvajanje u Skupštinu, “negira sudska ovlašćenja koja pripadaju sudovima”.
U svom sadašnjem stanju, nacrt predviđa da se nadzor presretanja može vršiti samo po nalogu vlasti, navodeći Kosovsku policiju, Kosovsku carinu i Kosovsku obaveštajnu agenciju, bez pojašnjenja ovlašćenja sudstva.
Ako je ovako regulisano prisluškivanje kod Tačija, (što znači da su Srbi na Kosovu prepušteni na milost i nemilost albanskim i stranim obaveštajnim službama) kako li je tek kod nas u Srbiji???
Jedina razlika je što se rezultatima “takvog rada“ u Srbiji koriste domaći izdajnici za svoja dodvoravanja belosvetskim hohštaplerima, kao i gomila stranaca koji nesmetano vršljaju po svim institucijama vlade i Vojske Srbije.
©Geto Srbija
VUČIĆEVO “LAŽNO PRISLUŠKIVANJE”
Jedna Služba, iz obaveštajno-bezbednosne zajednice Srbije, radeći operativno i sve po zakonskoj regulativi, primenjivala je operativno-tehničke mere prema “jednom objektu obrade”.
Praćenjem telefonskog saobraćaja koji je obavljan mobilnim telefonom, ustanovljen je i, do tada, jedan novi broj, numeracije čiji je vlasnik za tu Službu, bio nepoznat!
Piše: Ljubodrag Ristić
Opet postupajući po Zakonu, listing je ustupljen jednoj drugoj srodnoj Službi, iz iste zajednice, sa zamolnicom da se ustanovi ko je vlasnik tog novog broja.
Što je daleko od toga, da je neko, pa još neovlašćeno, snimao razgovore Predsednika Države Tomislava Nikolića, pa Aleksandra Vučića, ili bilo koga iz vrha Države.
Ta Služba je radeći sve po zakonskoj regulativi, "ni kriva ni dužna"ustanovila da broj pripada prvom potpredsedniku Vlade Srbije, gospodinu Aleksandru Vučiću! Koordinatoru svih bezbednosno-obaveštajnih službi i njihovih koordinacionih sistema!
I ta Služba, iz iste zajednice, umesto da postupa onako kako profesija i regulativa nalažu, umesto prvu nadležnu službu, sa tim saznanjem obaveštava svog prvog čoveka, nedavno postavljenog na to mesto, gospodina tog i tog..!
Ovaj pak, verovatno, da bi opravdao svoje postojanje na tom mestu, onima koji su ga na isto postavili, a ničim izazvani, ni krivog ni dužnog, odmah o tome obaveštava gospodina Aleksandra Vučića odnosno Tomislava Nikolića. Ili je to učinio Aleksandar Vučić, svejedno.
A oni, neiskusni u takvim delatnostima, možda ovog puta i nedobronamerni, odmah obaveštavaju javnost, na uznemirujući način, neprimereno funkcionerima tako visokog ranga.
Umesto da se prvo, samo u roku od dva-tri sata, sprovedu određene radnje i sve proveri, pa onda kaže "hop"– ali posle skoka.
Doduše, tako je manje aktraktivno, tako se ima utisak o manjku senzacija, tako se manje sadržajno priprema javnost za sve ono što sledi u narednim danima.
Na osnovu moga iskustva u radu na ovim poslovima, mislim da ta Služba, koja je u svemu postupila trapavo, nije ni imala snimak razgovora Aleksandra Vučića, sa objektom obrade one prve službe, sa kojom je razgovarao Aleksandar Vučić, a za šta krivicu ne može da snosi prva Služba.
Svoju vezu sa objektom obrade, karakter, dužinu trajanja, razloge komuniciranja, mora nekome da objasni Aleksandar Vučić, jer je on pozivao tu osobu, koja je bila objekat obrade neke službe.
Tako smo postali svedoci "istraga", pa blaćenja pojedinih rukovodilaca Službi, pa suvislih objašnjenja Ministra policije, pa "uvida"( a, ništa nismo mogli da vidimo niti čujemo – što je obavezni deo dokaza o prisluškivanju), pa objašnjenja šta su antenski stubovi pored puteva, bez konačnog iznošenja u javnost rezultata istrage.
Do danas, sa stalnim obećanjima da će biti za dva-tri dana. Samo što nisu stigla.
Onda se, radi dinamike, pojavljuju mistični vozači koji presecaju kolonu…
Kome je sve ovo, pored toliko egzistencijalnih problema, bilo potrebno?
Ja neću iz operativnih razloga, da pominjem ime osobe koja je bila objekat obrade, sa početka teksta, a bilo bi veoma interesantno, jer je i sama ta osoba, ne tako davno, pripadala istoj toj Zajednici.
Samom vrhu!
Kao što bi bilo interesantno da se jednog dana sazna priroda i sadržaj razgovora, vođenog između gospodina Aleksandra Vučića i objekta obrade.
I onog državljanina Republike Srpske, koji je razgovarao sa Predsednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, a bio objekat obrade nadležnih organa Republike Srpske!
Bilo bi interesantno i da javnost sazna, ali ne bi bilo operativno opravdano, da li je i koliko dugo, jedna osoba iz istih tih obaveštajno-bezbednosnih struktura, trenutno u jednoj od susednih zemalja, šta tamo radi, po čijim zadacima, da li Država za to zna.
A nije tajkun i enormno je bogata.
Ili se tamo samo privremeno sklonila, na vreme od nekog upozorena?!
Čemu onda ljutnja i toliko nervoze, pojedinaca, osim ako tih razgovora nije bilo više i u dužem vremenskom periodu, nego što je to javnosti do sada rečeno.
I više neće ni biti! Mada bi moralo !
Problem dakle i na kraju, nije eventualno tajno slušanje toga i toga, kojeg nije bilo i u vezi kojeg, javnosti nije predočen nijedan dokument, nijedan materijalni dokaz.
Problem je i on se ne rešava sajtovima ili novinama, što je svaka od tih Službi, vlasništvo neke od političkih garnitura.
Što je svaka od tih Službi daleko od samostalnosti u radu, što je neko sistemski napravio da je disperzija operativnih podataka iznad svih dozvoljenih, a normalnih linija.
Problem je u tome, što je jedna strana obaveštajna služba, odmah posle predsedničkih izbora, insisitirala kod državnog vrha, da se taj i taj čelni čovek, te i te Službe, ne sme smenjivati.
A državni vrh samo razumeo i postupio i i dalje postupa.
Isti čovek, iste Službe i dalje na istom mestu!
A, stanje u Službi-nikada gore!
©Geto Srbija
U ime naroda
POJMOVI–REČI, KOJI INTERESUJU AMERIČKU TAJNU SLUŽBU…
Državna bezbednost SAD-a bila je prisiljena da objavi svoj priručnik za nadgledanje društvenih mreža, koji sadrži popis reči koji vlada prati na društvenim mrežama i internet stranicama sa vestima.
Prenosimo Vam popis tih reči i pojmova.
Federalne agencije SAD-a su bile prisiljene predati kongresu popis reči koje prate na Facebooku, Twitteru i među komentarima koje se ostavljaju na novinske članke na internet portalima.
Da li ste se ikada požalili preko facebook statusa da se osećate „bolesno“? Rekli svojim prijateljima da „gledaju“ neku TV emisiju?
Ako jeste, vrlo je verovatno da ste postali predmet interesovanja tajnih službi i NSA!
U najnovijoj objavi načina na koji savezna vlada SAD-a prati društvene mreže i online portale sa vestima, Electronic Privacy Information center je objavila priručnik Odeljenja za državnu bezbednost za 2011. godinu koji uključuje na stotine ključnih reči (poput onih gore) i pojmova koje im služe za otkrivanje mogućih „terorista“, odvijanja prirodnih katastrofa, kao i javnih zdravstvenih pretnji.
Pomenuti centar, grupa koja se bori za privatnost na internetu, podnela je zahtev zasnovan na Zakonu o slobodi informacija u SAD-u, pa je tužio vladu i prisilio da objavi ovaj dokument.
Ovaj priručnik od 39 stranica kojim se koristi Nacionalni operativni centar uključuje prilično očigledne pojmove poput „napad“, „epidemija“ ili „Al Qaeda“ (sa različitim načinom pisanja).
Ali, ovaj popis takođe uključuje i reči koje se mogu tumačiti i na drugačije načine, zavisno od njihovog konteksta „vežbe“, „obuka“, „talas“ ili „organizacija“.
Službena lista reči koje će, ako ih koristite na internetu, okrenuti oko američkog Velikog Brata prema Vama:
Domaća bezbednost
Assassination Attack Domestic security Drill Exercise Cops Law enforcement Authorities Disaster assistance Disaster management DNDO (Domestic Nuclear Detection Office) National preparedness Mitigation Prevention Response Recovery Dirty bomb Domestic nuclear detection |
Emergency management Emergency response First responder Homeland security Maritime domain awareness (MDA) National preparedness initiative Militia Shooting Shots fired Evacuation Deaths Hostage Explosion (explosive) Police Disaster medical assistance team (DMAT) Organized crime |
Gangs National security State of emergency Security Breach Threat Standoff SWAT Screening Lockdown Bomb (squad or threat) Crash Looting Riot Emergency Landing Pipe bomb Incident Facility |
Zagađenje i Nuklearna opasnost
Hazmat Nuclear Chemical spill Suspicious package/device Toxic National laboratory Nuclear facility Nuclear threat Cloud Plume Radiation Radioactive |
Leak Biological infection (or event) Chemical Chemical burn Biological Epidemic Hazardous Hazardous material incident Industrial spill Infection Powder (white) |
Gas Spillover Anthrax Blister agent Chemical agent Exposure Burn Nerve agent Ricin Sarin North Korea |
Briga za zdravlje i H1N1
Outbreak Contamination Exposure Virus Evacuation Bacteria Recall Ebola Food Poisoning Foot and Mouth (FMD) H5N1 Avian Flu Strain Quarantine H1N1 Vaccine |
Salmonella Small Pox Plague Human to human Human to Animal Influenza Center for Disease Control (CDC) Drug Administration (FDA) Public Health Toxic Agro Terror Tuberculosis (TB) Tamiflu Norvo Virus Epidemic |
Agriculture Listeria Symptoms Mutation Resistant Antiviral Wave Pandemic Infection Water/air borne Sick Swine Pork World Health Organization (WHO) (and components) Viral Hemorrhagic Fever E. Coli |
Bezbednost Infrastrukture
Infrastructure security Airport CIKR (Critical Infrastructure & Key Resources) AMTRAK Collapse Computer infrastructure Communications infrastructure Telecommunications Critical infrastructure National infrastructure Metro WMATA |
Airplane (and derivatives) Chemical fire Subway BART MARTA Port Authority NBIC (National Biosurveillance Integration Center) Transportation security Grid Power Smart Body scanner |
Electric Failure or outage Black out Brown out Port Dock Bridge Cancelled Delays Service disruption Power lines |
Bezbednost granica
Drug cartel Violence Gang Drug Narcotics Cocaine Marijuana Heroin Border Mexico Cartel Southwest Juarez Sinaloa Tijuana Torreon Yuma Tucson Decapitated U.S. Consulate Consular El Paso |
Fort Hancock San Diego Ciudad Juarez Nogales Sonora Colombia Mara salvatrucha MS13 or MS-13 Drug war Mexican army Methamphetamine Cartel de Golfo Gulf Cartel La Familia Reynosa Nuevo Leon Narcos Narco banners (Spanish equivalents) Los Zetas Shootout Execution |
Gunfight Trafficking Kidnap Calderon Reyosa Bust Tamaulipas Meth Lab Drug trade Illegal immigrants Smuggling (smugglers) Matamoros Michoacana Guzman Arellano-Felix Beltran-Leyva Barrio Azteca Artistic Assassins Mexicles New Federation |
Terorizam
Terrorism Al Qaeda (all spellings) Terror Attack Iraq Afghanistan Iran Pakistan Agro Environmental terrorist Eco terrorism Conventional weapon Target Weapons grade Dirty bomb Enriched Nuclear Chemical weapon Biological weapon Ammonium nitrate Improvised explosive device |
IED (Improvised Explosive Device) Abu Sayyaf Hamas FARC (Armed Revolutionary Forces Colombia) IRA (Irish Republican Army) ETA (Euskadi ta Askatasuna) Basque Separatists Hezbollah Tamil Tigers PLF (Palestine Liberation Front) PLO (Palestine Liberation Organization Car bomb Jihad Taliban Weapons cache Suicide bomber Suicide attack |
Suspicious substance AQAP (AL Qaeda Arabian Peninsula) AQIM (Al Qaeda in the Islamic Maghreb) TTP (Tehrik-i-Taliban Pakistan) Yemen Pirates Extremism Somalia Nigeria Radicals Al-Shabaab Home grown Plot Nationalist Recruitment Fundamentalism Islamist |
Vreme, prirodna katastrofa, hitni slučajevi
Emergency Hurricane Tornado Twister Tsunami Earthquake Tremor Flood Storm Crest Temblor Extreme weather Forest fire Brush fire |
Ice Stranded/Stuck Help Hail Wildfire Tsunami Warning Center Magnitude Avalanche Typhoon Shelter-in-place Disaster Snow Blizzard Sleet |
Mud slide or Mudslide Erosion Power outage Brown out Warning Watch Lightening Aid Relief Closure Interstate Burst Emergency Broadcast System |
Cyber bezbednost
Cyber security Botnet DDOS (dedicated denial of service) Denial of service Malware Virus Trojan Keylogger Cyber Command |
2600 Spammer Phishing Rootkit Phreaking Cain and abel Brute forcing Mysql injection Cyber attack Cyber terror |
Hacker China Conficker Worm Scammers Social media |
Kompletan priručnik možete pročitati ovde: Analyst Desktop Binder
#Geto Srbija