Архива
KONCESIJA PO ŽELJI MMF: NAJVEĆI DOMAĆI AERODROM PRODATI STRANCIMA – MILJENIKU SVETSKIH BANKARA!!?
Vučićev režim u potpunoj tajnosti pregovara sa kandidatima za koncesionara za Aerodrom „Nikola Tesla" u Beogradu. Jedino što se zna su imena kandidata, ali se ne zna ni šta nude, ni šta država konkretno traži, a nije poznato ni zašto se stalno produžavaju rokovi za predaju obavezujućih ponuda.
Upućeni tvrde kako se vode pregovori „ispod žita" da bi se koncesija namestila onome ko najviše nudi mito vlastima, a na to ukazuje i činjenica da je jedan od najozbiljnih kandidata kompanija koja ne ispunjava elementarne uslove za učešće na konkursu.
Milan Malenović
U danima kada se ovaj broj Magazina Tabloid bude pojavio na kioscima javnost bi trebalo da sazna koje kompanije i konzorcijumi su učestvovali u drugom krugu takmičenja za dobijanje koncesije nad beogradskim aerodromom i, eventualno, ko je pobednik.
Sadašnji akcionari Aerodroma se raduju davanju koncesije, svako iz svojih finansijskih razloga: mali akcionari, jer se time povećava vrednost akcija kojima trguju, a država, kao najveći akcionar, jer će se sledeće godine u budžet sliti velika količina novca. Ostatak naroda bi morao da bude veoma zabrinut.
Aerodrom „Nikola Tesla" u Surčinu je jedan od samo dva civilna aerodroma u Srbiji koji su sposobni da prihvataju veće letelice, ali na njega otpada 95 odsto ukupnog vazdušnog prometa, što će reći da aerodrom u Nišu samo statira. Aerodrom "Nikola Tesla" je, takođe, i jedno od preduzeća koje redovno pune republički budžet, jer već godinama ostvaruje profit.
Upravo iz pomenutih razloga veoma je upitno koliko je odluka o prodaji politički mudra, jer onaj ko upravlja aerodromom "Nikola Tesla" faktički upravlja celokupnim civilnim vazdušnim prometom u Srbiji, zbog čega u vodu pada argumentacija vlastodržaca kako je privatizovan, na primer, i aerodrom u Zagrebu, jer Hrvatska, osim njega, ima još šest vazdušnih luka.
Međutim, o tome da li će beogradski aerodrom biti prodat ili ne, kao i pod kojim uslovima i kome će biti ustupljen, najmanje se odlučuje u Vladi Srbije – glavni promoter prodaje je Međunarodni monetarni fond (MMF) koji na ovaj način još više sužava suverenitet već skoro potpuno podjarmljene Srbije.
Da ovde nisu baš sasvim čista posla vidi se iz dva primera. Prva je činjenica da je rok za davanje ponuda već šest puta produžavan, što ukazuje na to da se vode pregovori „ispod žita". Pitanje je, samo, sa kim srpske vlasti pregovaraju?
Moguće da se razgovara sa francuskom mega kompanijom „Vinci" (prošle godine 44,2 milijarde USD prometa i 183.487 zaposlenih, a „Vinci Airports" je imao promet od 1,23 milijarde USD sa 6.072 zaposlenih i upravlja sa 35 aerodroma u celom svetu), jer upravo ovaj ponuđač ne ispunjava jedan bitan uslov, a to je da nema vlasničkog udela u nekome od obližnjih aerodroma.
„Vinci" je vlasnik 8 odsto deonica ADP-a („Aeroports de Paris") koji je 20,77 odsto vlasnik „Zračne luke Franjo Tuđman" u Zagrebu, aerodroma koji je bliži Beogradu od minimalno dozvoljene udaljenosti da bi kompanija uopšte mogla da se kandiduje.
Sa druge strane, upravo zbog svoje veličine ova kompanija je jedan od miljenika svetskih bankara, pa je moguće da se traži neki izlaz iz ove neprijatne situacije, odnosno mogućnost da „Vinci" na neki način ipak dobije koncesiju „Nikole Tesle".
Slično je i sa grčko – indijskim konzorcijumom koji predvodi „GMR Infrastructure Lmt", kao i sa „Fraportom" iz Nemačke, koji je i sam kandidat za koncesionara u Surčinu, a već je, zajedno sa GMR-om, koncesionar aerodroma u Nju Delhiju.
„Fraport" upravlja najvećim evropskim aerodromom, „Rajna-Majna" u Frankfurtu, a drži Ljubljanu, Varnu i Burgas i najozbiljniji je kandidat za aeorodrom u Sofiji.
Zbog toga ovo preduzeće ne bi imalo poseban interes da razvija međukontinentalni saobraćaj preko Beograda, a pitanje je i da li bi GMR kvario svoje odnose sa ovom mega kompanijom, ako bi on postao koncesionar i krenuo da razvija „Nikolu Teslu".
U svakom slučaju, bilo ko da preuzme beogradsku vazdušnu luku, malo je verovatno da će nastaviti da daje popuste za „Air Serbia" onako kako je to do sada rađeno. Sa druge strane, svaki koncesionar insistira da u ugovor uđe klauzula o obaveznom minimumu saobraćaja nacionalnog prevoznika, odnosno o penalima koji se plaćaju u slučaju da taj minimum ne bude ostvaren.
Zbog toga može da se desi da ionako već finansijski pogođen „Etihad" izađe iz „Air Serbie", zbog čega bi ovo preduzeće palo na državne jasle i nužno moralo da smanji obim poslovanja, čime bi bio pokrenut ugovoreni mehanizam plaćanja penala koncesionaru aerodroma.
To znači ne samo da bi Srbija izgubila i jedini značajan civilni aerodrom na svojoj teritoriji, već bi u propast bio gurnut i nacionalni avio-prevoznik, a sve to bi „dotirali" građani preko republičkog budžeta.
Zato je od izuzetnog značaja ne samo da se javnosti na diskusiju pravovremeno preda koncesionarski ugovor, već i svi eventualni kasniji aneksi, da ne prođemo kao Hrvatska koja je prvo potpisala izuzetno povoljan ugovor o koncesiji zagrebačkog aerodroma, pa je zatim, pred otvorenim ucenama koncesionara pristala na dva aneksa kojima je kompletno izmenjen smisao osnovnog ugovora.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SMEDEREVSKA PALANKA: NEČISTA POSLA KUPOPRODAJE „GOŠE“!??
Da bi naplatila preostala potraživanja od države Srbije i učestvovala u revitalizaciji "Železnica Srbije", vrednoj desetak miliona evra, fantomska firma sa Kipra „Lisnart Holdings Limited" sa jednim zaposlenim, uz pomoć Aleksandra Vučića preuzela je "Gošu" iz Smederevske Palanke.
Zato je ovih dana direktno iz budžeta isplaćeno deset odsto duga „Goše" za plate radnika, samo da bi oni obustavili štrajk. Uplata je usledila neposredno nakon što se kao vlasnik (umesto dotadašnjeg slovačkog vlasnika) upisala pomenuta fantomska firma sa Kipra sa jednim zaposlenim.
Odmah posle te promene Vučićev režim je, nakon višegodišnjeg odugovlačenja, objavio kako je spreman da konačno isplati više miliona evra koje ovo preduzeće iz Smederevske Palanke potražuje od države Srbije, kao i da finansira projekat obnove voznog parka „Železnica Srbije" vredan oko deset miliona evra. Iz svega ovoga jasno proizilazi da su novi vlasnici „Goše" mutivode povezane sa srpskim vlastodršcima i spremne na novu pljačku.
Igor Milanović
Nakon dva užasna samoubistva gladnih radnika u fabrici šinskih vozila „Goša" iz Smederevske Palanke, i to u roku od samo godinu dana, kolege ovih mučenika stupili su u generalni štrajk tražeći da im se isplate zaostale plate, kao i da im se poveže radni staž.
Potpuno neočekivano, njih je 7. aprila 2017. godine posetio predsednik vlade Srbije Aleksandar Vučić koji im je preneo da je vlada donela odluku da svakom radniku kao jednokratnu pomoć isplati po 60.000 dinara.
Ovo bi bala lepa vest, da se ne postavlja pitanje zbog čega država isplaćuje plate radnicima u jednom privatnom preduzeću. Do sada to nije bio običaj ni u Srbiji, niti bilo gde u svetu.
Samo četiri dana pre ove iznenadne posete, Agencija za privredne registre je donela rešenje BD 26733/2017 kojim je odobrila izmenu vlasnika „Goše" doo. Umesto dotadašnjeg vlasnika, slovačke kompanije „ŽOS Trnava", upisana je potpuno nepoznata firma „Lisnart holdings limited" sa Kipra.
U medijskim izveštajima dostupnim na internetu, „Lisnart" se pominje skoro isključivo u vezi pomenute kupovine „Goše" i to samo u ovdašnjim medijima, iako po zvaničnim podacima postoji još od 2008. godine. U Poslovnom registru Republike Slovačke može se naći još podatak da je „Lisnart Holdings Limited" iz Nikozije, Kipar, u septembru 2016. investirao 601.229 evra u slovačko preduzeće „Airport Parking s.r.o" iz Bratislave.
U slovačkom izveštaju se ne pominje registracioni broj „Lisnarta", tako da na ovaj način ne može da se utvrdi da li se radi o istom preduzeću koje je kupilo „Gošu", a koje po izveštaju ovdašnje Agencije za privredne registre ima matični broj HE 231796.
Pod ovim registracionim brojem na Kipru se nalazi kompanija „Lisnart holdings limited", adresa Akropoleos, 59-61, Savvides Center, prvi sprat, apartman 102 Strovolos 2012, Lefkozia.
Ista adresa se navodi i kao sedište „Lisnart"-a koji je investirao u slovačko preduzeće „Airport Parking". Zabunu jedino može da unese činjenica da se u pojedinim registrima „Lisnart" pominje sa sedištem u Lefkoziji, a negde u Nikoziji.
Lefkozija je danas samo oblast u Nikoziji koja se u staro vreme i nazivala Lefkozija. Radi se, očigledno, o istom preduzeću. Direktor pomenutog preduzeća je Elefterija Kiriakou, osoba o kojoj je nemoguće naći detaljnije podatke, osim da je istovremeno i direktor u nekoliko drugih firmi.
Iz svega ovoga je očigledno kako je novi vlasnik „Goše" takozvana „firma poštansko sanduče", odnosno fantomska kompanija čiji je cilj sakrivanje porekla kapitala koji obrće.
Prema podacima Narodne banke Srbije, računi „Goše" su u neprekidnoj blokadi od 7. aprila 2014. godine za iznos od 652.320.063,45 dinara. Kupovinom „Goše" kiparska kompanija je dobila i njene dugove u visini od preko pet miliona evra.
Zbog čega bi neko kupovao preduzeće koje je tri godine pod blokadom i na granici bankrota, ali i zbog čega bi država isplaćivala plate radnicima tog preduzeća?
Suma koju je država Srbija izdvojila kao hitnu pomoć izgladnelim radnicima nekadašnjeg giganta iz Smederevske Palanke iznosi oko deset odsto ukupnih dugovanja poslodavca za radničke plate.
Objavljujući dolazak ove pomoći, predsednik vlade Aleksandar Vučić je najavio i da će država radnicima uplatiti zdravstveno osiguranje kada bude postalo jasno da je novi vlasnik zainteresovan za nastavak proizvodnje. U trenutku isplate zaostalih plata radnicima "Goše", Vučić očigledno, nije znao ni šta novi vlasnik planira da uradi sa ovim preduzećem.
Ono što ukazuje na činjenicu da u ovoj kupoprodaji nisu čista posla jeste da je generalni direktor „Goše" i dalje Slovak Ivan Hajmšild, za koga se veruje da je u međuvremenu za uvek napustio Srbiju.
Takođe je više nego sumnjivo to da je Agencija za privredne registre za samo dva radna dana donela rešenje od 3. aprila o promeni vlasnika. U ovakvim slučajevima je uobičajeno da procedura traje i duže od pet radnih dana.
Nekome se, očigledno, žurilo da bude upisan kao novi vlasnik.
Samo tri dana posle promene vlasnika vlada je na svojoj sednici donela odluku kojom se odobrava isplata dela zaostalih plata radnicima ovog privatnog preduzeća, ali i eventualno izmirenje dugova prema Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje.
Oko trećine sume zbog koje su računi „Goše" u blokadi nastala je zbog toga što su „Železnice Srbije", odnosno Fond za razvoj kao investitor, početkom 2014. pustile menice date kao garanciju da će preduzeće iz Smederevske Palanke blagovremeno izvršiti remont 25 preuzetih vagona. Pri tome su ostali nenaplaćani i vagoni koji su bili remontovani i isporučeni, a koje i danas koriste „Železnice Srbije"!
Istog dana kada je Agenciji za privredne registre podnet zahtev za promenu upisa vlasnika, odnosno 29. marta 2017. godine, Ministarstvo saobraćaja je najavilo pokretanje opsežnog plana za revitalizaciju voznog parka „Železnica Srbije", koji bi u narednim godinama republički budžet koštao oko deset miliona evra, što je dvostruko više od sume blokade „Gošinih" računa.
U leto 2012. godine „Goša" je dobila da remontuje 22 vagona za „Železnicu Republike Srpske" . Posao je obavljen do kraja te godine, ali je država Srbija, koja je bila naručilac posla, zbog nedostatka sredstava do danas platila samo sedam vagona.
Slično se desilo i sa remontom 16 vagona za „Železnice Srbije" koji su remontovani i isporučeni u roku, ali je naručilac posla overio samo tri fakture, zbog čega je Fond za razvoj blokirao račun „Goše".
Posle ove blokade usledila je uobičajena lančana reakcija ostalih poverilaca koji su požurili da puste menice „Goše" koje su imali, pa je tako račun ovog preduzeća danas u blokadi za preko pet miliona evra. Zbog toga što su joj računi u blokadi „Goša" od proleća 2014. nije mogla da uzme učešće na javnim konkursima i tenderima.
A 1. Posao bez ugovora
Fabrika šinskih vozila „Goša" doo iz Smederevske Palanke nekada je bila pojam uspešne privatizacije, a 2007. godine je bila i najveći izvoznik iz Srbije. Prvi put posle deset godina račun preduzeća je na kratko bio u blokadi 2012. godine.
Obim poslova se smanjivao zbog svetske ekonomske krize i broj zaposlenih se više nego prepolovio – 2012. bilo je još samo 450 radnika, danas ih je oko 360. Tadašnji ministar privrede Mlađan Dinkić je, po svom starom običaju, požar pokušao da ugasi benzinom, pa je inicirao remont vagona za „Železnicu Republike Srpske" za koji posao nisu bila obezbeđena finansijska sredstva.
Posle toga je država „Goši" dala da remontuje 15 vagona za „Železnice Srbije", a sadašnja ministarka saobraćaja Zorana Mihailović morala je da prizna kako uopšte ne zna da li je ovo javno preduzeće potpisalo bilo kakav ugovor o pomenutom poslu, ili je sve urađeno „na reč", odnosno „na dođem ti". U svakom slučaju, „Goša" je dobila novac samo za tri pomenuta vagona, dok je za ostale platila i penale zbog, navodno, neblagovremeno završenog posla.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
MULJAČINA SA HANGAROM ZA AVIONE NA BATAJNICI – VAŽNO I NEISPUNJENO OBEĆANJE!!
Odlazeći premijer je ponovo oštetio budžet Republike Srbije, ovaj put za više od dva miliona evra. Reč je o prevari sa izgradnjom velikog hangara na vojnom aerodromu Batajnice za potrebe remonta supersoničnih aviona.
Umesto njega, Vojska Srbije i ratno vazduhoplovstvo, dobili su prostor u koji ne mogu da stanu ni superosnični avioni tipa MIG, ni ruski transportni avioni tipa Antonov. Da li se to neko ružno našalio, ili je samo pljačka u pitanju?
Vuk Stanić
Mada je za vreme svoje vladavine napravio više desetina milijardi evra i dolara štete za državu, odlazeći predsednik Vlade Srbije, pokazivao je svoju destruktivnu psihologiju na svakom koraku: gde god bi neki "posao" pokrenuo, napravio je deset puta veću štetu od koristi!
Tako je i u Aferi hangar oštetio budžet za više od dva miliona evra! Reč je "poslu" kojim je on lično rukovodio, a koji se ticao izgradnje velikog hangara na vojnom aerodromu Batajnica…
Oštećeni su poreski obveznici, novac je nenamenski potrošen, a avioni Vojske Srbije, tipa MIG, ostavljeni su na našem najvećem vojnom aerodromu, bez hangara! Vojska Srbije je ponižena i prevarena, jer je Vučić slagao da će biti izgrađen hangar za MIG-ove, a onda protivzakonitim radnjama privatnoj firmi "Morava In" pribavio veliku materijalnu korist!
Korist su stekli tako što im je Aleksandar Vučić omogućio da naplate 220 miliona iz budžeta, dok u Batajnici zidaju hangar veličine kokošinjca u kojem MIG-ovi ne mogu da se remontuju. Od kiše i drugih vremenskih nepogoda, ubuduće će tu, verovatno, sklanjati samo školske avione.
Milioni građana su se radovali kada je žuta nomenklatura otišla sa vlasti. Veliki deo javnosti je slavio odlazak arogantnog i zloglasnog ministra odbrane Dragana Šutanovca. Podsetićemo da je naš magazin svojevremeno objavio i dokaze da su Šutanovac i njegovi ljudi oštetili Srbiju za više od milijardu evra, u aferi otpisa duga iz poslova sa Irakom.
Posle Šutanovca ne može biti gore, mislili su mnogi, a onda je na mesto potpredsednika Vlade i vojnog ministra, došao Aleksandar Vučić. Na sastancima sa vrhom Generalštaba, Vučić se informisao koje su najbolnije tačke u sistemu odbrane. Zajedno sa načelnikom generalštaba i mnogobrojnim novinarima Vučić je obišao i vojni aerodrom u Batajnici.
Dramatično i sa suzama u očima, pred kamerama je skoro zaplakao, kada je javnost obavestio da naša Vojska na vojnom aerodromu u Batajnici nema čak ni hangar u kome mogu da se remontuju avioni.
– Obećavam, napraviću hangar za MIG-ove, obećao je tada Vučić, a danas se ponaša kao da to nikada nije izgovorio. MIG-ove više ne spominje, ali zato treba podsetiti javnost da je baš on tvrdio da je sramota da MIG-ovi ratnog vazduhoplovstva stoje na livadi i kisnu, da ih peče sunce i da po njima pada sneg.
Sramota je, smatrao je Vučić pre nekoliko godina da se sitne popravke na borbenim avionima obavljaju pod vedrim nebom i odlažu za kasnije ako nije lepo vreme. Kada je to izjavljivao svi su ga podržali, jer i neukim građnima, baš kao i onima sa vojnim obrazovanjem, jasno je da će radni vek aviona biti duži ako bude u hangaru umesto pod vedrim nebom (u vreme kad nije u akciji).
Kada je Vučić saopštio da to neće biti tek "tamo neki hangarčić", već da će Vlada naći novca da se napravi zdanje u koje će moći na remont da uđu avioni tipa Antonov. Ako se zna da je teretni avion ruske proizvodnje tipa Antonov najveći transportni avion na svetu, mnogima je sa pravom zaigralo srce i pomislili su: evo, napokon, političara kome nije cilj da nam vojsku uništi do kraja.
Ali, od samog početka, sve je krenulo naopako…Vučić je predložio da se odmah raspiše tender na kojem bi se tražili ponuđači za izgradnju hangara.
Kako je oko njega bilo i pismenih ljudi, objašnjeno mu je da mora imati izrađen eleborat na temu "Hangar za supersonične avione". Tenderu za nosioca posla po zakonu mora prethoditi tender na kome će biti izabrana firma koja će uraditi projekat. Vučić je poslušao savete i tender je raspisan.
Zvanično je procenjeno da izgradnja hangara za supersonične avione na vojnom aerodromu u Batajnici može da košta 309 miliona dinara. U projektu koji je pobedio predviđena je izgradnja hangara u koji može da stane i ruski avion Antonov, baš kao što je Vučič i obećao.
U skladu sa tim projektom, Vlada Srbije je aprila 2014. godine donela zaključak broj 401-2955/2014. godine, u kome piše da će se finansirati kapitalni projekat na tri godine. Službenici Vlade Srbije koji su stručni za oblast finansija, izradili su finansijski plan koji je ugrađen u pomenuti zaključak 401-2955/2014, a koji je predviđao da će izgradnja hangara biti finasirana na sledeći način: investitoru će novac biti isplaćen u tri tranše u periodu od tri godine i to šezdeset dva miliona dinara (tačno 61.765.000) u 2014. godini, dve stotine miliona dinara u 2015. godini i četrdeset osam miliona (odnosno 47.499.280) u 2016. godini. U elaboratu se dalje navodi da novac mora biti potrošen "tačno po godinama" i isključivo za projekat "Hangara za supersonične letelice".
– Ukoliko se ne potroši novac se na kraju godine mora vratiti u budžet, navodi se projektnoj dokumentaciji.
Na tender koji je u skladu sa ovim pravilima raspisan javile su se četiri firme. Tri od četiri firme su poštovale odluku Vlade Srbije i dale su takve ponude u kojima su predviđale izgradnju hangara do 2015. godine i cena koju su ponudile bila je manja od 309 miliona koliko je predviđeno elaboratom.
Četvrta firma "Morava in" iz Kruševca, za koju je lobirao Aleksandar Vučić, dala je nevalidnu ponudu. Njihova cena je bila najniža 223 miliona dinara, dok je rok u kome su obećavali da će završiti objekat bio rastegnut do čak 2016. godine. Ekspertski tim Vlade Srbije je odmah shvatio prevaru koju Vučiću bliska "Morava in" priprema. Ali, premijerova reč je bila zadnja…
Praksa je pokazala da prevarantske firme imaju oproban obrazac po kome završavaju poslove. U ovom slučaju, jasna je namera ponuđača "Morava in" da isticanjem manje cene naplati prve dve tranše koje će Vlada platiti izvođaču i da na taj način naplati ceo iznos pre okončanja radova. Postoji realni rizik, koji se u praksi više puta obistinio, da po naplati celokupne sume, firma ne realizuje projekat na način kako se obavezala.
U tom trenutku, bilo bi kasno da se ispravlja greška, jer bi novac bio potrošen, a hangar ne bi bio završen, objasnili su Vučiću, ističući da osim sumnjivih namera koje se kriju iza ovakve ponude, postoji i jasno mišljenje stručnjaka u vladi i komisiji da je takva ponuda suprotna odluci Vlade broj 401-2955/2014 u kojoj se jasno ističe da su sredstva namenjena investitoru raspoređena po godinama.
Ta odluka, istina, ostavlja prostor da se izađe sa nižom cenom, ali ne dozvoljava da se celokupna suma isplati pre okončanja radova, ma koliko ona bila niža od odobrenih 309 miliona dinara.
Najbolja ponuda po ceni (240 miliona dinara, bila je odmah iza one koju je dala "Morava in": 240 miliona za radove i predviđala je okončanje radova u septembru 2015. godine. Da je ova ponuda prošla, Vučić bi prošle godine otvorio hangar i održao svoje obećanje. Ovako tender je oboren, jer nekome iz vrha SNS nije odgovaralo da se radi pošteno.
Iako nije prošao rok predviđen Zakonom o javnim nabavkama član 109 stav dva, koji kaže: "…Naručilac može da obustavi postupak javne nabavke iz objektivnih i dokazivih razloga, koji se nisu mogli predvideti u vreme pokretanja postupka i koji onemogućavaju da se započeti postupak okonča, odnosno, usled kojih je prestala potreba naručioca za predmetnom nabavkom, zbog čega se neće ponavljati u toku iste budžetske godine, odnosno u narednih šest meseci…"
Vučić naređuje da se tender za hangar pod hitno ponovi!
U skladu sa Vučićevim željama, tender je ponovo raspisan, a "Morava In" sa pojavljuje sa novom ponudom ovaj put oni nude da će hangar završiti za svega 220 miliona dinara.
U tom trenutku službenici ministarstva odbrane saznali su da je "Moravi In" već uplaćen avans, zbog čega su zaključili da je ovako niska cena data samo da bi se na tenderu pobedilo po svaku cenu.
Svi upućeni su se složili da je tim novcem nemoguće izgraditi hangar kakav je predviđen projektnom dokumentacijom, i da je u pitanju paničan potez kojim "Morava In" pokušava da zadrži avans.
Ipak u samom vrhu Vlade Srbije doneta je odluka da se ponuda "Morave In" prihvati, a posledice prihvatanja njihove ponude su sledeće: "…Danas 2016. godine, hangar još nije završen".
Slika radova u Batajnici koju objavljujemo uz ovaj tekst otkriva da neće biti ni završen u skorije vreme. Na slici se vidi i da je hangar premali da u njega stane na ruski transportni avion tipa Antonov, odnosno da u njemu nema mesta ni za MIG-ove! Bez problema, u ovakav hangar mogu da stanu školski avioni tipa Lasta, ali se ovo zdanje nikako ne može označiti kao: "Hangar za supersonične avione i ruski Antonov", kako nam je Aleksandar Vučić pre nekoliko godina obećao…
A 1. Oružje za teroriste!
Strane službe NATO država, konstantno pokušavaju da Srbiju uvuku u konflikt, u kome bi naša vojska, namenska industrija, ili neka druga institucija, povukla neprijateljske poteze u odnosu na Rusku federaciju.
Magazinu Tabloid, nedavno je dostavljena kopija dokumenta Ministarstva odbrane u kome se ističe da je firma CRP Impex tražila dozvolu da u Saudijsku Arabiju (SA) izveze oružje.
Osim domaćeg naoružanja CRP Impex i druge firme tražile su da u Saudijsku Arabiju izvezu oružje ruskog porekla, koje bi bilo kupljeno u Ukrajini, Belorusiji i drugim zemljama koje ovo oružje imaju u magacinima.
Naše službe bezbednosti najpre su ispravno zaključile da Saudijcima takvo oružje ne treba, jer ga je teško implementirati u njihovu armiju, koja 100 odsto koristi tehniku i naoružanje NATO država, najviše američko.
Sledeće pitanje na koje su potražili odgovor je: zbog čega Belorusija, Ukrajina, Rumunija ili Mađarska ne prodaju takvo oružje direktno Saudijcima već prihvataju posredovanje srpske firme u poslu?
Odgovori do kojih se došlo bili su alarmantni, oružje bi otišlo u Saudijsku Arabiju, ali bi ga ta država dalje prosledila pobunjenicima u Siriji, koji su u sukobu sa Bašarom El Asadom, predsednikom Sirije, koga podržavaju Rusi.
U pitanju su teroristi koje već nekoliko meseci bombarduju ruske vazdušne snage i svaka prodaja oružja takvim ekstremističkim grupama mogla bi da pokvari odnose sa Ruskom federacijom. Srećom ovaj posao je za sada uspešno stopiran.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije