Архива
KRIMINALNE ZASLUGE DIREKTORA KOLUBARE U POTAPANJU RUDARSKIH MAŠINA NA KOPOVIMA
Istraživanje našeg insajdera o kriminalnim radnjama rukovodstva "RB Kolubara", u vreme zastrašujućih poplava maja meseca ove godine, pokazuju između ostalog i to, da je direktor ovog energetskog giganta, Milorad Grčić, mogao na vreme da ukloni velike mašine-kopače sa polja Tamnava i Veliki Crljeni, ali je namerno čekao njihovo potapanje kako bi lokalni tajkun Vitomir Dimitrijević mogao da angažuje svoje mašine i zaradi ogroman novac na tome. Pre toga je, neverovatnom akcijom izmeštana reka Kolubare, zbog jedne interesne grupe, vođene pohlepom i suludom idejom da oko protočnog jezera na reci Kolubari izgradi Hipodrom i Golf teren, sa pratećim objektima. Zbog toga danas Republika Srbija uvozi struju i zadužuje se kod MMF kako bi tu struju plaćala. Ko može da zaustavi lazarevačke tajkune i njihovog "mecenu", Milorada Grčića? Koliko novca od pljačke "RB Kolubara" ide vladajućem režimu i vođi vladajuće stranke?
Insajder-K 5
Kada je na teritoriji opštine Lazarevac, nedelju dana posle majskih poplava konačno došla struja, direktor Rudarskog basena Kolubara Milorad Grčić je bio viđen kako u kišnoj kabanici, nauljene kose, sedi u svojoj toploj kancelariji i priča o tome "kako su Srbi čudan narod, ali nisu kao Japanci disciplinovani da uzmu u supermarketu samo po jednu flašicu vode i jedan hleb po čoveku, tačno koliko im je potrebno da prežive, mirno stojeći u redu".
Ali, Grčić ne zna ili ne želi da zna da je, u septembru 2011. godine, pošto je jedan voz u Japanu iskočio iz šina, kojom prilikom je 35 putnika bilo povređeno, generalni direktor Hokaido železnice Naotoshi Nakajima, na tradicionalan, japanski način, digao ruku na sebe, pošto nije mogao da oprosti sebi što je voz njegove kompanije izleteo iz šina.
U januaru 2012. je i njegov zamenik Shinichi Sakamoto na isti način napustio ovaj svet u pokušaju da spase svoju čast. Pošto je Grčić čovek bez časti i morala, pa mu takvo nešto ne pada na pamet, opljačkanoj Srbiji i njenim građanima, jedina satisfakcija bi bila da se Grčić nađe na optuženičkoj klupi. Ali, njegov neposredni šef Aleksandar Vučić, ni to ne dozvoljava. Otišlo bi predaleko, a svi putevi vode ka njemu…
Grčićeva uloga u potapanju RB Kolubara vidi se i u tome što se, posle dolaska na funkciju direktora RB Kolubara, udružio sa starim tajkunima koji su pljačkali ovu izdašnu državnu firmu, i pridružio se njihovoj ideji da se pripremi gradnja Hipodromskog kompleksa kod protočnog jezera na reci Kolubari. Dokaz za to nalazi se u članku iz njegovih privatnih novina "Palež" (iz juna 2013. godine), pod naslovom "Novo u sportskom životu Lazarevca-Grčić doveo investitora za gradnju golf-terena!"
Pored originalne ideje generalnog direktora Nebojše Ćerana (DS), Branka Borića (DSS) bivšeg predsednika opštine Lazarevac i ostalih brojnih lazarevačkih tajkuna, da se na protočnom jezeru reke Kolubare uredi zemlja za izgradnju Hipodroma, hotela i kupleraja, Grčić je rešio da pravi i golf-terene.
U tekstu se između ostalog navodi: "…U Lazarevcu bi u najskorije vreme, a nakon definisanja međusobnih obaveza sa vrhom opštinske vlasti i Draganom Alimpijevićem (SPS), predsednikom opštine, trebalo da počne gradnja supermodernog golf-terena, koji bi se prostirao na preko 150 hektara.
Partner opštine u ovom projektu bi bio Dejan Dedijer, najpoznatiji srpski biznismen u Rusiji iz oblasti građevinarstva, čija je firma do sada u ovoj bratskoj zemlji izgradila preko dva miliona kvadrata poslovnog prostora. -Već 12.jula (2013) upriličićemo sastanak sa gospodinom Dedijerom kod gradonačelnika Alimpijevića i verujem da ćemo definisati sve detalje ovog velikog projekta- specijalno za ‘Palež’, kaže Milorad Grčić, generalni direktor RB Kolubara i predsednik SNS-a Obrenovac, koji i dovodi uglednog biznismena u Srbiju i Lazarevac.
U našoj državi inače postoji samo jedan golf-teren i to onaj na Adi. Ovim projektom, ne samo u sportsko-turističkom smislu, najviše bi profitirala opština Lazarevac, da o ukupnim finansijskim efektima, vezanim za golf kao najskuplji sport, ni ne govorim. Tako se još jednom potvrdilo da Milorad Grčić, ne samo da uspešno vodi RB Kolubara, već i za celu opštinu Lazarevac, baš kao i za Ub i Lajkovac, predstavlja ubedljivo najuspešnijeg biznis-menadžera.
Uskoro bi i sportski ribolovci Lazarevca, posebno društvo "Peštan" iz Velikih Crljena, trebali da dobiju vrhunsko sportsko-ribolovački revir ispred jezerske retenzije na Kolubari, pa do crpne stanice, mosta i brane nizvodno i to u ukupnoj dužini od dva kilometra.
Rudarski basen Kolubara će po svemu sudeći, zahvaljujući ponovo angažovanju direktora Grčića, uraditi određene radove na pripremi revira, čime će se steći uslovi i za najveća sportsko-ribolovačka takmičenja. inicijativa za pokretanje ovog projekta je stigla od Aleksandra Nikolića, predsednika Udruženja ribolovaca "Peštan", te sadašnjeg direktora termoelektrane (TEK) u Velikim Crljenima, Milanovića…".
U tekstu piše da je pomenuti Aleksandar Nikolić, sem što je predsednik udruženja ribolovaca, i odbornik u Skupštini opštine Lazarevac ispred SNS, te da je, takođe, i osnivač i predsednik svoje ekološke organizacije.
Sa svojom ekološkom organizacijom zajedno sa lažnim docentom dr Slobodanom Radosavljevićem i Đorđem Đuknićem i njihovim dvema ekološkim organizacijama ispumpava novac iz budžeta Opštine Lazarevac namenjen za ekologiju.
Ovde se javlja u funkciji predstavnika lokalne zajednice, koja je zainteresovana strana kada se nešto kapitalno gradi i kao mito za podršku u mesnoj zajednici Veliki Crljeni izgradnje Hipodromskog kompleksa i Golf terena, njegovo će ribolovačko udruženje dobiti napravljen ribolovački revir na reci Kolubari, što će iskoristiti da gostima budućeg odmarališta naplaćuje tu pecanje. Podsećamo da je pomenuti tekst izašao u "Paležu" tačno 11 meseci pre majskih poplava koje su zadesile kolubarske kopove.
Neodgovornim izmeštanjem reke Kolubare, vođeni pohlepom i suludom idejom da oko protočnog jezera na reci Kolubari tajkuni izgrade Hipodrom i Golf teren, sa pratećim objektima, danas Republika Srbija uvozi struju i zadužuje se kod MMF kako bi tu struju plaćala. Smanjene su penzije građanima Srbije koji su te penzije pošteno stekli, smanjene su plate radnicima Srbije koji te plate pošteno zarađuju, a sve zbog pohlepe lazarevačkih tajkuna na čije čelo je stao Milorad Grčić.
Kao odličnu masku za prljavi kapital kolubarskih tajkuna Grčić je predstavio da iza svega navodno stoji kapital nekakvog srpskog biznismena iz Rusije, Dejana Dedijera. Računao je: "Srbi vole Rusiju, a niko neće sumnjati čije su pare".
Navodna internacionalizacija celog projekta je dobra za zaštitu od bilo kakvog krivičnog gonjenja u budućnosti i eventualne nacionalizacije imovine. Koja to država pleni imovinu stranim investitorima? Nijedna.
Potom je Grčićev šef kabineta Goran Perišić (DSS/SNS) isplanirao, te u medijima najavio manifestaciju "Kolo mira u čast predaka" sa Udruženjem "Prela i posela" gde bi se 10.000 ljudi skupilo oko protočnog jezera na reci Kolubari u simboličnom kolu.
To je trebalo da posluži medijski, da se lansira lokacija protočnog jezera kao turistička atrakcija. Naravno, ta je ideja propala, jer posle poplava nije bilo moguće organizovati tu manifestaciju na toj lokaciji, nego su se posle pisanja medija o toj Perišićevoj zamisli, ipak okupili u centru grada da odglume tu manifestaciju u petnaest puta manjem obimu od zamišljenog.
Sve ide u prilog tome da se SNS udružio sa DSS, SPS, DS, NS i svim ostalim pljačkašima narodne imovine u RB Kolubara i Lazarevcu da premeštajući reku Kolubaru, ubace u legalne tokove preko 300 miliona evra opljačkanog novca, time što bi izgradili Hipodromski kompleks i Golf terene.
Jedini koji su izvukli korist iz poplave Rudarskog basena su upravo kolubarski tajkuni. Naime, u poplavljenom kopu "Tamnava zapadno polje" ostalo je zarobljeno oko 20 mašina pomoćne rudarske mehanizacije, u koju spadaju: buldožeri, cevopolagači, vigeri, utovarivačice, rovokopači, dizalice...
Na te mašine RB Kolubara ne može više da računa, pa se sada mašine iznajmljuju od izvesnog Vitomira Dimitrijevića-Vite Gusana, javnosti poznatog kao lika koji je novinarku RTV B92, Brankicu Stanković i celu naciju pokušao da ubedi da mašine mogu da rade 25 sati bez prestanka i bez stajanja za sipanje goriva ili odmor rukovaoca! U svakom zlu koje zadesi ovaj narod i ovu državu, kolubarski tajkuni izvuku za sebe nešto dobro.
Kada bi RB Kolubara iznajmljivala mašine samo za sopstvene potrebe na kopu, to ne bi bilo toliko strašno. Međutim, RB Kolubara plaća iznajmljivanje mašina od Vite Gusana i za potrebe mesnih zajednica opštine Lazarevac.
Navodno te mašine nasipaju puteve, čiste kanale itd. Poslovima angažovanja mašina van RB Kolubara, rukovodi Mile Ranković- Kljunko (SNS) iz Mirosaljaca koji u RB ima funkciju koordinator za saradnju sa lokalnom zajednicom.
Na to mesto je došao na vrlo nemoralan način, preko svoje supruge koja je sekretarica Branku Petroviću, pom.dir. za investicije RB. Takođe mu podršku pruža predsednik Sindikalne organizacije Kolubara (državni sindikat) Miodrag Ranković-Pici, koji mu je blizak rod.
Mile Ranković-Kljunko predlaže direktoru RB na osnovu dogovora sa mesnim zajednicama, gde navodno treba da se angažuje pomoćna rudarska mehanizacija i onda pošto RB nema na raspolaganju dovoljno svojih mašina, direktor RB zaključuje ugovore o iznajmljivanju mašina sa Vitom Gusanom.
Pare se kasnije dele između Vite Gusana, Mila Kljunka, Branka Petrovića i Grčića. Celokupna pomoćna rudarska mehanizacija angažovana na mestu ispumpavnja kopa "Tamnava zapadno polje" je u vlasništvu Vite Gusana.
Opšte je poznata činjenica da je Republički hidrometeorološki zavod Srbije (RHMZS) izdao tzv. "crveno upozorenje" o obimu padavina i mogućnosti poplava na teritoriji opštine Lazarevac, posebno u zoni prostiranja Površinskih kopova Kolubara, tačno sedam dana pre poplava.
Zato ostaje neshvatljivo zbog čega je pomoćna rudarska mehanizacija, koja je vrlo lako mogla biti izvučena iz površinskih kopova ostavljena da sačeka potop usred kopa. Ne želeći da osuđujemo unapred, hteli bismo samo odgovor na pitanje: zašto je pomoćna rudarska mehanizacija ostala u kopu?
Sedam dana je prilično dug period da se vrlo pokretna pomoćna mehanizacija izvuče iz kopa. Mogli su da probaju čak i transport ogromnih bagera na više kote za tih sedam dana, a da ne govorimo o buldožerima i sličnim mašinama, čija brzina je na primer za Caterpillar D9 oko 11,7 km/h kada ide unapred i 14,6 km/h kada ide u rikverc. Za pola sata su mogli da izvuku svu mehanizaciju, ali neka bude sat vremena.
A imali su sedam dana, što je 168 sati. Zašto nisu? Ne bismo voleli da mislimo da su mašine namerno ostavljene da čekaju potop usred kopa, međutim to se nameće kao jedini logičan odgovor. Uglavnom oko dvadeset mašina pomoćne rudarske mehanizacije je još uvek potopljeno, a mašine Vitomira Dimitrijevića-Vite Gusana već od potopa opslužuju celu RB Kolubaru i mesne zajednice u Lazarevcu o trošku RB Kolubare.
Da li je moguće da je Milorad Grčić naredio da se mašine ostave da sačekaju potop, kako bi Vita Gusan dobio posao da iznajmljuje svoje mašine RB Kolubari?
Čak i da ne potpiše ostavku zbog toga što je učestvovao sa tajkunima u izmeštanju reke Kolubare i izgradnji Golf terena i Hipodroma oko protočnog jezera, trebalo bi da potpiše ostavku zato što je ostavio da istrune na dnu mora mehanizacija koju je mogao da spase.
Kako pričaju radnici sa Tamnave zapad, rukovaoci pomoćne rudarske mehanizacije su došli dan pošto im je rečeno da ne ulaze u kop u pokušaju da isteraju svoje mašine iz kopa.
Neprijatno ih je iznenadilo što su rezervoari goriva bili istočeni i nije bilo moguće pokrenuti mašine. Cisternu za snadbevanje goriva, niko od pretpostavljenih nije hteo da dotera.
Od dvadeset rukovaoca, samo jedan čovek je otišao do privatne benzinske pumpe u Velikim Crljenima i za svoj novac natočio dva kanistera goriva (40 litara). Potom je otišao do svog buldožera i isterao ga iz kopa na vreme! Taj čovek zaslužuje orden, kao pravi Srbin patriota.
Trebalo je nositi 40 litara od benzinske pumpe do dna kopa i posle izvesti buldožer. Međutim, sve ovo dokazuje da je mehanizacija svesno i namerno ostavljena bez goriva od strane rukovodstva, kako bi bila uništena, da bi Vitomir Dimitrijević, zvani Vita Gusan, ušao sa svojom privatnom mehanizacijom "koja je sposobna da radi 25 sati dnevno bez prestanka".
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
„BULGARTABAK“ : TRŽIŠTA NA BALKANU ZAHVALNA ZA DISTRIBUCIJU ŠVERCOVANIH CIGARETA
Nekada najveća državna bugarska duvanska industrija, "Bulgartabak", kao balkanski gigant, postala je meta regionalne duvanske mafije. Pre, za vreme i nakon privatizacije, "Bulgartabak" je bio na meti američkog "Filip Morisa".
Kad su amerikanci uvideli da neće dobiti "Bulgartabak" za male pare, krenuli su u rat protiv ove bugarske kompanije koju su u međuvremenu kupili Rusi. "Filip Moris" sve čini da satre "Bulgartabak", pa koristi i balkansku duvansku mafiju za falsifikovanje brendova i šverc lažnih cigareta koje nose ime bugarskog proizvođača. U tome im pomaže i jedan član bugarskog parlamenta, Dilian Peevski, koji je jedan od ključnih ljudi duvanske mafije u ovoj zemlji.
M. Hadžić
Bugarska duvanska industrija, "Bulgartabak", bila je, kao i sva slična stara socijalistička preduzeća na Istoku posle pada komunizma, na udaru kriminalnih klanova, korumpiranih političkih oligarhija i najvećih monopolskih kompanija u svetu, kao što su "Filip Moris" i "Britiš tobako". "Filip Moris" je hteo da kupi bugarski "Bulgartabak" još 2011. godine, što je izazvalo proteste duvanskih radnika u Sofiji.
Prethodno je Ričard Morgan, direktor "Filip Morisa" za Bugarsku i Rumuniju, procenio da će im "Bulgartabak" biti glavni konkurent u narednim godinama i da "nešto hitno mora da se uradi". Umesto da ulažu u kupovinu, gospoda iz "Filip Morisa", setila su se nečega mnogo jednostavnijeg i jeftinijeg. Zvanično, "Filip Moris" je preko bugarskih medija razglasio "da je odustao od kupovine".
Ubrzo je na scenu stupila austrijska firma "BT invest GmbH", u većinskom vlasništvu ofšor kompanije ruske VTB banke, sa idejom da preuzme 79,83 odsto "Bulgartabaka" za 100,1 milion evra.
Američka kompanija je odmah finansirala protest 500 radnika "Bulgartabaka", kako bi sprečili Ruse da uđu u pregovore, ali je sve prošlo bledo i nezapaženo. Čak je i šef Nacionalne agencije za privatizaciju Bugarske, Emil Karanikolov pokušao da "reklamira" američki "Filip Moris", japanski "Džepen tobako internešenel" i korejanska korporacija KTG, kao glavne potencijalne kupce, dajućim im, mimo zakona, prednost. Ali, ni to nije imalo efekta.
"Filip Moris" je još mnogo ranije, sa velikom lakoćom došao u posed Duvanske industrije u Nišu, nakon poznate, veleizdajničke ponude koju su ovoj američkoj kompaniji omogućili tadašnji srpski ministri, Aleksandar Vlahović i Božidar Đelić.
Kupovina "Bulgartabaka" bila im je preveliko ulaganje, jer su planirali da se od ove državne kompanije okoriste na drugi način, i to tako što su imali "strategiju" da iscrpljuju sve druge ponuđače i navode radnike na proteste prilikom svakog pokušaja privatizacije od strane konkurentskih kompanija. Posebno onih iz Ruske federacije.
Ipak, ne videći drugi izlaz, u oktobru mesecu 2011. godine, Bugarska je prodala svoju monopolističku firmu za proizvodnju duvana "Bulgartabak", posle pet neuspešnih pokušaja u proteklih trinaest godina. Transakcija je opet, uz podršku iz "Filip Morisa", bila propraćena protestima zaposlenih.
Prema ugovoru vrednom 100 miliona evra, koji je potpisan 13. septembra između Agencije za kontrolu privatizacije i post-privatizacije i predstavnika austrijske firme BT Invest, 80 odsto akcija "Bulgartabaka" je planirano da ide kupcu, koji je u vlasništvu kompanije VTB Kapital, investicionom krilu ruske državne VTB Banke.
Tadašnji generalni direktor VTB Kapitala Atanas Bostandžijev rekao je da ruski kupac planira da uloži oko milion evra u bugarsku kompaniju u prvoj godini poslovanja, a da će narednih godina biti investirano još pet miliona, te da je strategija VTB Kapitala predviđa dalje širenje poslovanja i ulazak na nova tržišta, uključujući i centralnu i istočnu Evropu.
Ugovor sa Rusima ima više klauzula ubačenih na insistiranje sindikata radnika u tri fabrike "Bulgartabak"-a u Sofiji, Blagoevgradu i Plevenu. Te klauzule garantuju da novi vlasnik neće promeniti glavne delatnosti kompanije u narednih deset godina i da neće dozvoliti njenu likvidaciju ili nelikvidnost.
Ruski kupac je prihvatio sve, čak i to da neće smanjivati svoj udeo u kompaniji u narednih pet godina i da mu neće biti dozvoljeno da vrši bilo kakve strukturne promene ili transformacije unutar grupe! Takođe, spremno su potpisali i da će kupovati pet hiljada tona bugarskog duvana godišnje! Jedan od najznačajnijih uslova koji su Rusi takođe potpisali sa "Bulgartabakom", bio je i održavanje nivoa zaposlenih u "Bulgartabaku" i njegovim filijalama na nivou iz 2010. godine.
Upoređujući način na koji je "Filip Moris" ušetao u Duvansku industriju Niš, zahvaljujući korumpiranim srspkim ministrima, Vlahoviću i Đeliću, "Bulgartabak" je sa ruskim kupcem samo dobio priliku da napreduje.
Ali, "Filip Moris" ne miruje, nego "potpaljuje" radnike "Bulgartabaka" koji opet protestuju, tvrdeći neosnovano da je konkurs za prodaju bio namešten u korist BT Investa. Ipak, ni taj pokušaj diskreditacije nije uspeo.
Igre "Filipa Morisa" oko "Bulgartabak"-a ovim nisu završene. Na svetskom tržištu rezanog duvana, "Filip Moris" sve čini da osujeti svoju konkurenciju, tako i "Bulgartabak".
Uprkos svemu, "Bulgartabak" širi poslovanje. Tako je ova kompanija, prošle godine u junu mesecu, kupila i posrnulu banjalučku Duvansku industriju. Izvršni direktor ove duvanske kompanije, Vencislav Čolakov, potpisao je sa vladom Republike Srpske najpre Memorandum o razumevanju, a onda i ugovore sa preuzimanjem obaveza.
Od tog momenta, otvorila su se i vrata za nove poslove balkanskih švercera duvana…Naime, ubrzo nakon preuzimanja Fabrike duvana u Banjaluci, "Bulgartabak" upada u zamku distributera, a dobija i "krtice" unutar same kompanije, koje otvaraju takozvano "crno tržište" duvana i organizuju prodaju cigareta bez akciza (markica).
Distributeri "Bulgartabaka" u balkanskim zemljama, počeli su da prodaju i dobro poznati bugarski brend "Eva", ali falsifikovani! Banjaluka kao i cela Bosna i Hercegovina, poslužili su kao odličan teren da i drugi švercovani duvanski proizvodi iz "Bulgartabaka" dolaze u distributivne mreže.
Odlična prodaja slim (ultratankih) cigareta "Eva", bio je razlog da ih duvanska mafija "prepozna" kao izvor zarade. U svim postojećim prodajnim mrežama "Bulgartabaka" ("Gledis 2006" iz Drača, "Interevropa logistik usluge" iz Zadra, "Feniks sekjuriti" iz Tetova, "Trokadero" iz Prištine "Real" iz Pogradeca i "Balkan monark" iz Tirane), pojavile su se falsifikovane cigarete marke "Eva".
Postavilo se i pitanje: za koga rade te distribucije? Po svemu sudeći, rat koji "Filip Moris" vodi protiv ruske kompanije koja je kupila "Bulgartabak", i dalje traje. U tom ratu, amerikanci se koriste i duvanskom mafijom i distributerima "iz lojalnih zemalja" poput Albanije, Hrvatske i nadridržave Kosovo.
Dobro pozicioniran u bugarskom društvu, ali korumpiran, iza svih poslova "na crno", koji se na štetu "Bulgartabaka" odvijaju, stoji bugarski advokat, narodni poslanik i tajkun, Dilian Peevski, sin Irene Krasateve, vlasnice najvećeg bugarskog izdavačkog i štamparskog preduzeća, kao i lanca distributivnih mreža.
Sredinom juna ove, 2014. godine, tri osobe su uhapšeni zbog umešanosti u pokušaj navodnog ubistva Peevskog, ali su na kraju pušteni zbog nedostatka dokaza. Diplomatski izvori iz Sofije, u pojedinim zapadnim medijima izneli su mogućnost da je Peevski oteo deo profita duvanskoj mafiji, koji mu nije pripadao, pa je skovana zavera protiv njega.
Dva bugarska poslanika tvrde da je Peevski "morbidan ludak", spreman da inscenira takve stvari, ali i da je bogatstvo stekao kriminalom u koji je dospeo zajedno sa svojom majkom, od koje je i naučio "zanat" pljačke, falsifikovanja i prodaje akcizne robe putem distributivne mreže.
Sa druge strane, nisu nepoznati ni koruptivni poslovi koje je Peevski radio za američke i evropske kompanije, među kojima je i "Filip Moris". Zaključke iz toga nije teško izvesti.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
EVROPSKI „UPRAVLJAČ“ SRBIJOM U MISIJI POTPUNOG RUŠENJA NAŠE DRŽAVE UZ POMOĆ NJEGOVOG GLAVNOG PIONA
Samo šest meseci posle dolaska Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke na vlast, na mesto šefa misije EU u Srbiji postavljen je bivši britanski ambasador u Srbiji, Majkl Devenport. Od tog trenutka, Vučić je njegov odani potrčko, a Srbija njegova kolonija. Devenport je danas jedini pravi vladar porobljene Srbije. Pod njegovom komandom funkcioniše kriminalna vladavina Vučićevog režima koji je spreman na sve samo da što duže ostane na vlasti. Dokle god to bude trebalo njegovim američko-britanskim "prijateljima".
major Goran Mitrović
Zahvaljujući zaštiti koju privremeno uživa od Devenporta, ni on ni njegova kriminalna družina neće biti kažnjeni za diverzije koje čine protiv Srbije. Ali, ni ta zaštita neće trajati zauvek. Poplave dođu i prođu, a narod pamti.
Prema zvaničnom saopštenju, u nezapamćenim poplavama u Srbiji udavilo se 25 ljudi, a njih 26 je umrlo "prirodnom smrću"! Za Vučićeve "statističare", "prirodnu smrt" su doživeli oni koje je u Obrenovcu ubila struja, usled naglog ulaska vode u štekere i kućne uređaje, jer se mafija na čelu sa predsednikom opštine Miroslavom Čučkovićem nije setila da na vreme isključi trafo stanice.
I ovaj podatak govori o ciničnom, neljudskom i banditskom odnosu sadašnjih vlastodržaca prema građanima i njihovim životima. Takođe, tu je i slučaj akumulacione brane "Rovni" kod Valjeva, iz koje .se nebrigom odgovornih, sručilo više od tri miliona kubika vode u reku Kolubaru, koja je kritičnog dana bila već opterećena vodom sa dvanaest pritoka.
Punih šest sati je zastrašujuća bujica iz ove brane putovala do Obrenovca, pa je lokalna vlast imala dovoljno vremena da pozove narod na evakuaciju. To se nije desilo jer je Miroslav Čučković sa svojim rođenim bratom (koji je zaposlen kao njegov pomoćnik!) i pripadajućom "bratijom", šenlučio do zore u kafani tvrdeći da je "sve pod kontrolom".
Da bi bilo jasnije zbog čega Miroslav Čučković neće odgovarati za svoje kriminalno ponašanje u vanrednoj situaciji, treba podsetiti da je on najbliskiji čovek Mlađana Dinkića, jedan od retkih "preživelih" na političkoj sceni iz stranke Ujedinjeni regioni Srbije, nakon ovogodišnjih izbora.
S obzirom da je u pitanju Dinkićev miljenik, jasno je da mora biti i Vučićev miljenik. Ali, Čučković je, ustvari, samo sinonim ukupnih odnosa u mafijaškoj sprezi višeglavih političkih hobotnica, koje već decenijama drže Srbiju u ekonomskom i svakom drugom ropstvu.
Družina koja je opljačkala ovu državu za 51 milijardu dolara, ima svoja nepisana pravila: uzajamno se pomažu, kriju među sobom sve mafijaške tajne i imaju obavezu da zaštite jedni druge kad javnost povremeno krene u obračun sa njima. Umetnost masovnih prevara, njihovo je glavno oružje.
Pre nešto više od dve godine, Aleksandar Vučić je donosio zatvorsko odelo u Skupštinu Srbije, kako bi pokazao Mlađanu Dinkiću šta ga čeka kad on dođe na vlast. Danas je Mlađan Dinkić (kao i svi njegovi Čučkovići), zaštićen kao beli medved baš od strane Aleksandra Vučića. Dinkić više nije ministar, ali je postao Vučićev čovek za saradnju sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Vučić ga pravda pa kaže: "…Pošteno je da on, kao čovek koji je i započeo ovaj posao sa Arapima, bude do kraja uključen u sve planirane projekte!". Još poštenije bi bilo da odgovara za biblijsku pljačku Srbije, ali, to se očito neće desiti za Vučićevog mandata. Jer, otete državne milijarde nisu problem koji zastareva.
Samo prati tokove novca
Da li je ovakav ishod poplava u Srbiji, zapravo deo scenarija koji je Vučiću bio neophodan da preživi sigurni bankrot u koji je gurnuo Srbiju za dve godine koliko njome samostalno upravlja, što kao prvi potpredsednik, što kao predsednik vlade? Da li je srpska vlast svesno pomogla da (ne)prirodna katastrofa bude znatno veća, kako bi iz nastalog haosa izašla kao pobednik i pravednik?
Jedan analitičar mlađe generacije, poslao je redakciji svoja razmišljanja na ovu temu. Autor u svom razmatranju postavlja niz logičnih pitanja i otvara prostor za ozbiljno utemeljenu sumnju u kriminalne namere Vučićevog režima:
"…Razmislite o sledećem mogućem toku događaja. Biće vam jasnije zašto nije oglašena uzbuna, iako su dobro znali da dolazi potop. Just follow the money (samo prati tokove novca). Kažete da ste jedini? E, pa izvolte. Moje ime ne spominjite, ovo je moje razmišljanje. Dokaze nađite, ako hoćete, vi sami.
Scenario: Zemlja Srbija je bila pred bankrotstvom. Nije postojao način, osim kreditima u milijardama koje više niko neće da nam da, da se sunovrat zaustavi. RHMZ najavljuje Katastrofalne poplave. Naočigled se ne događa ništa. Katastrofa se događa, koja je mogla biti izbegnuta, ma šta sada pričali, bar u velikoj meri. Šteta verovatno prevazilazi milijardu evra, i samim time magičnu cifru od 0.64 BDP.
Prelaženjem te cifre događaju se sledeće stvari: Srbija ima pravo na sredstva iz Fonda solidarnosti EU, potencijalno i do milijardu Evra Srbija ima pravo da već primljene kredite, kreditne linije i sredstva svetske banke i EU banke za razvoj preusmeri za sanaciju i oporavak.
Srbija ima pravo na suspenziju dugovanja i može da traži odlaganje svih kredita i dugovanja bez znatnih kamatnih posledica. Vlada ne mora da uradi ništa što su obećali za vreme izbora, i niko im neće uzeti za zlo, jer obnavlja uništenu zemlju.
Ima još, ali mislim da vam je jasno šta hoću da kažem. Ako je ovo meni palo na pamet, palo je i nekome drugome na pamet. Ovo je nešto najbolje što je moglo da strefi ovu vladu, dobijaju ogromne svote na raspolaganje, ne moraju da plaćaju dugove, niti da ispunjavaju obećanja.
Zaključke izvedite sami. Meni je samo jasno, da iako je zemlja pogođena katastrofom, Vladi ne fali dlaka sa glava, još dobijaju predivan PR. I Srbija više nije pred bankrotstvom!".
Moćni i nemoćni vladar Srbije
Od kako je 19. januara 2013. godine predao akreditive predsedniku Republike Srbije Tomislavu Nikoliću, šef delegacije Evropske unije u Srbiji, Majkl Devenport, predstavlja jedinog, istinskog i neprikosnovenog vladara, za koga je Vučić samo obični potrčko i izvršitelj prljavih poslova.
Devenport je pre dolaska na čelo delegacije EU, bio i ambasador Velike Britanije u Srbiji. Ostao je upamćen kao čovek koji je prema Srbiji i srpskim političarima imao odnos kao rimski prokonzul prema primitivnoj provinciji i robovima.
Koristio je tokom svog diplomatskog mandata svaku priliku da ružno govori o Srbiji, otvoreno je šurovao sa nevladinim organizacijama plaćenim da isto tako rade o glavi srpskoj državi i njenim interesima u svetu, činio je sve što nikako ne bi smeo da čini jedan diplomata njegovog ranga.
Ipak, godinu dana pre isteka mandata, naglo se ućutao. Razlog što je to tako, zove se Novak Đoković. Najširoj javnosti u Srbiji nije poznato da se naš slavni teniski as i ambasador UNICEF-a, nekoliko puta sastao sa predsednikom britanske vlade Dejvidom Kamerunom, i da mu je u tim razgovorima skrenuo pažnju na nedolično ponašanje ambasadora Devenporta.
Istovremeno, Đoković je zamolio premijera Kameruna da ne dozvoli da britanske diplomate i druge javne ličnosti šire propagandu o Srbima kao koljačima, ubicama, rogatim i repatim strašilima (što je do tada često bio običaj). Kao omiljena ličnost među najmlađim članovima britanske krune, Đokovićeva sugestija je odmah sprovedena u delo. Zaćutao je i Devenport i svi oni koji su mu pomagali u stalnoj kompromitaciji Srbije.
Čim je Devenport završio svoj diplomatski mandat, odmah je imenovan za nižerazrednog službenika Evropske unije. Prema podacima kojima retki obaveštajni "časnici" raspolažu, on je, ustvari, dobio priliku da završi svoju misiju: potpuno rušenje Srbije kao države!
Da bi bilo jasnije gde je i za koga započeo "misiju", treba podsetiti da je Devenport svoju diplomatsku karijeru počeo kao sekretar ambasade Velike Britanije u Moskvi. Neosporno je da je svaki diplomata na službi u Moskvi u to vreme, bio pod stalno "opservacijom" ruskih obaveštajnih službi.
Tako se, zahvaljujući stalnom ruskom "monitoringu", ispostavilo da je Devenport čovek sa vrlo ozbiljnim vezama u američkoj diplomatiji i njenoj obaveštajnoj zajednici. To ne bi bilo ništa čudno, jer Britanci su uvek bili u najbliskijim odnosima sa Američkim službama.
Ali, Devenport je "prešao crtu" i u potpunosti postao čovek koji isključivo sprovodi njihovu politiku i njihove zadatke. U slučaju Srbije, Devenportov zadatak je bio da opstruiše koliko god može, pa konačni i da spreči izgradnju ruskog gasovoda "Južni tok" kroz Srbiju.
Čim je došao u Srbiju kao ambasador, počeo je da sprovodi zadatak u delo. Kad ga je premijer Kamerun ućutkao na mestu ambasadora, duga ruka američkih službi postavila ga je za šefa misije EU u Srbiji.
To se poklopilo se američkom težnjom da preko Aleksandra Vučića Srbija prepusti Kosovo i krene putem suprotnim od Rusije. Vučić danas služi Devenportu kao idealno rešenje. Americi takođe. Stvorili su mu predstavu da je važan, da je istorijska ličnost, da od njega počinje preporod Srbije…
Vučiću je samo to trebalo-da nahrani svoj ego, da vidi sebe kao vođu i vizionara, kao čoveka velikih, epohalnih preokreta.
Stručnijim čitanjem profesionalne biografije Majkla Devenporta, lako je doći do zaključka da je reč o "obaveštajnom diplomati", a ne o britanskom ambasadoru-početniku, koji gradi karijeru.
Naime, neposredno pre imenovanja za ambasadora u Srbiji, Devenport je bio direktor Direktorata za Rusiju, Centralnu Aziju i Južni Kavkaz u Ministarstvu spoljnih poslova u Londonu. Moskva je bila usputna stanica, kako ne bi bilo upadljivo da je za Srbiju specijalno pripreman.
Podatak da je još 1982. godine počeo da uči srpski jezik (od svih drugih jezika ondašnjeg komunističkog Istoka), govori da je znao gde će ga karijera diplomate-obaveštajca odvesti. Završio je pre toga osnovne studije francuskog i nemačkog jezika i književnosti na Univerzitetu Kembridž, a zatim je predavao engleski na Univerzitetu u Gracu u Austriji.
Mada je studirao i prava u Londonu i postao pravni zastupnik pred Vrhovnim sudom 1988. godine, nije se mnogo u tome zadržao. Može se sa sigurnošću reći da su ga britanske obaveštajne službe iškolovale i odgojile, a američke preuzele (ili preotele) i stavile su službu svojih interesa.
Treba znati i to da je u periodu između 2007. i 2010. godine savetovao tadašnje ministre inostranih poslova o odnosima Velike Britanije sa Rusijom i "širim regionom" (u koji ubrajaju i Srbiju!) i bio zadužen za mrežu od dvanaest diplomatskih predstavništava i njihovih obaveštajnih kanala.
Devenportova prva misija u inostranstvu bila je u Poljskoj 1990. godine, gde je bio zadužen za osnivanje britanskog "Know-How" Fonda, koji je, nakon pada komunizma, Poljskoj pružio podršku prilikom rane faze političkih i ekonomskih reformi.
Ukratko, organizacija koja je okupljala probrane ekonomske ubice, eksperte za likvidaciju nacionalnih ekonomija. Devenport je to savršeno odradio. Poljska se predala na milost i nemilost dželatima lažnog liberalizma.
U vreme dok je Devenport osnivao "Know-How" Fond, jedan od ekonomskih "eksperata" koji je uništio Poljsku ekonomiju, bio je Božidar Đelić, francuski državljanin srpskog porekla (tako su ga u Poljskim medijima "prepoznavali").
Još ranije, sredinom devedesetih, Majkl Devenport je predvodio Odeljenje za mirovne misije Ujedinjenih nacija u Ministarstvu spoljnih poslova, a zatim, 1996. godine, postao prvi sekretar ambasade Velike Britanije u Moskvi.
Godine 2000. vraća se u Poljsku, ovaj put kao trgovinski savetnik i generalni konzul, pred samo pridruženje te zemlje Evropskoj uniji. Četiri godine kasnije je imenovan za zamenika ambasadora u Kairu.
Iz američke perspektive gledano, Devenport je idealno rešenje za Srbiju u ovom trenutku. Aleksandar Vučić kao njegov mali pion odličnu služi svrsi. Srbiju treba dotući novim Ustavom, u kome više neće biti Kosova i Metohije.
Treba je okrenuti od Rusije u svakom pogledu. Treba vršiti stalne opstrukcije izgradnje "Južnog toka". Treba još mnogo toga, a Devenport je, prema jednom članku u britanskom "Ekonomistu", takozvani "multitasking" igrač, odnosno, ličnost koja je sposobna da radi više različitih poslova sa jednim ciljem.
Dakle, od njega treba očekivati da Srbiju gura u nove nevolje i to na svim nivoima. I ekonomskom i kulturnom. Treba samo pratiti šta radi, šta govori i koliko je to važno ili nevažno za Srbiju.
Gaulajter na zadatku rušenja Srbije
Nedavno, dok je Vlada Srbije prebrojavala žrtve od poplava u Srbiji, Devenport je otišao u Bač, vojvođansku opštinu na samoj granici sa Hrvatskom, sa ciljem da pomogne lokalni franjevački samostan sa više od 800.000 evra!
To je deset puta više od svega što je, do sada, Evropska unija "pomogla" Srbiji za vreme i nakon poplava.
Majkl Devenport je "upravljač", odnosno, novi "gaulajter" Srbije koji vedri i oblači, donosi ili suspenduje odluke. Aleksandar Vučić je njegova maska za provođenje anglo-američke politike, koja se od izbora Vučića za premijera vrlo brzo realizuje najgrubljim metodama. Devenport je čovek koji je, nakon bombardovanja 1999. godine, izvršio najveću radioaktivnu invaziju na Srbiju u ovom veku.
Laži, licemerje i podvale kojima Devenport preko Vučića zasipa Srbiju, vidljivi su na svakom koraku. Tako Vučić najavljuje preko svojih ministara da će "do jeseni" država sama podići sve porušene kuće u Srbiji, a istovremeno je objavljen podatak da je Evropska unija, za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu odvojila svega 60 miliona evra pomoći.
Procedura dolaska te pomoći je takva da će mnoge žrtve majskih poplava pre umreti nego što će je dočekati. Cinično su ponudili Srbiji i kredit "za poplavljene" u visini od 171 milion evra.
To je manje od Vučićevih 200 miliona koje će opet izvući iz narodnog džepa. Devenportova domovina, Velika Britanija, uputila je Sektoru za vanredne situacije MUP-u Srbije, 67 malih radio stanica za međusobnu komunikacije. Valjda da ih bolje čuju šta pričaju.
Kriminalni karakter današnjih srpskih vlastodržaca stvaran je godinama. Poslednjih dve decenije, angloameričke obaveštajne službe uložile su više novca u vrbovanje srpskih političara nego što su zapadni investitori uložili u Srbiju. Samo taj podatak govori šta je cilj i "misija" ljudi poput Devenporta.
Vučić i njegovi Čučkovići, njihovi monstruozni planovi opstanka na vlasti po svaku cenu, diverzije u sred poplava i slična scenarija, nisu više nikakvo čudo. Čudo je da Srbija još uvek postoji! Uzgred, dodajmo da je Miroslav Čučković, pet dana uoči poplava u Obrenovcu, kupio dva stana na Dedinju, i platio ih pola milona evra, u kešu! Odakle tolike pare ovom mladom i besprizornom čoveku?
Majkl Devenport je Englez, čija zemlja nije u monetarnoj uniji, ni u šengenskom viznom režimu Evropske unije. Ona namerava da iz unije izađe, što pre. Ali ne i Majkl Devenport. On se priprema da novcem koje su opljačkali srpski političari, (najmanje 51. milijardu dolara) stvori na Balkanu ubilačku mafiju, koja će streljati političare u Evropi, destabilizovati pojedine države, izazivati nerede, a u Evropu, radi njenog razbijanja, dovesti Arape, i konačno, razoriti Stari kontinent.
Ali, i gospodin Devenport je pod stalnim monitoringom. Čak i srpske službe, u razmeni sa prijateljskim obaveštajnim zajednicama, sve znaju o njegovom delovanju: i zašto prećutkuje tiraniju u Srbiji koju sprovodi Vučić, i ko ga na ta zlodela podstiče, zašto ruši mostove prijateljstva Srbije sa Rusijom…
Mali je ovo skot, da bi samostalno mogao da naudi interesima Rusije, ali Srbiju je već u crno zavio. On se smeje kao hijena, a svi njegovi izveštaji koje šalje su lažni. On je strateg plana da se Srbija odrekne "Južnog toka". Zato je ovaj korumpiran čovek je bogato plaćen. Krvave su to pare, od kojih se ne živi. Ali, Devenportu to nema ko da kaže.
Upućeni tvrde da će u uticajnim evropskim medijima uskoro početi da se plasiraju tekstovi o njegovoj kriminalnoj aktivnosti, na planu stvaranja državne ubilačke službe balkanskih država, sa ciljem potpune destabilizacije država u Evropi, pre svega Nemačke, Francuske, Poljske…
Šta poručiti gospodinu Devenportu? Svaka ptica, svoga kobca ima.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
SKANDALOZNO: Za prvake u Crnoj Gori izabrali "Na kraj sela žuta kuća" kao pesmu iz Srbije!
Ako ste se ikad zapitali kako je moguće da su Crnogorci potpuno preuzeli štafetu antisrpske histerije od svojih zapadnih suseda, sigurno je da ste čuli već dovoljno objašnjenja za taj, po svemu jedinstven sociopsihološki proces.
Iako apsurd nagriza svaki pokušaj razumnog, logičkog objašnjenja ovog fenomena, nema sumnje da smo se sa njim saživeli.
U udžbeniku ”Muzička kultura” za prvi razred osnovne škole, a čiji su autori Jelena Martinović, Milena Papić i Biljana Durković, na ”jubilarnoj” dvadesetoj strani, nalazi se i narodna pesma iz Srbije.
Izgleda da nisu, po uzoru na udžbenike jezika i književnosti, izvršili etničko-kulturno čišćenje…
Zamislite, ali postoji i gore od tog!
Narodna pesma iz Srbije je ”Na kraj sela”.
Za one koji ne znaju, pesma počinje:
”Na kraj sela žuta kuća, žuta kuća, žuta kućica…”
Pre nego što dukljanski nacisti počnu sa recitalom pripremljenih odgovora, preduhitrićemo ih.
Jeste, u pitanju je STARA pesma.
Međutim, intoniranje ”stare pesme” ima posebnu, savremenu interpretaciju sa snagom vrlo određene poruke.
To navijači, na primer Novog Pazara, vrlo često, a i sa posebnom radošću ”pevuše” potpuno uvereni da Srbi razumeju tu novu ”interpretaciju”.
Međutim, ovo što se dešava u BJRCG je za jednu veliku – šovinističku nijansu morbidnije.
Ovde se, po sili školskog programa, deca, pa i ona srpska, teraju da veselo pevuše ovu ”narodnu pesmu iz Srbije”.
A kako to obično rade sa svojim roditeljima, onda je ova ”muzička” radost sveobuhvatna.
Razumeće deca, kad odrastu, šta je ”fina” poruka ove pesme, ušuškana u novi ideološki koncept crnogorskog obrazovnog sistema.
Da li je moguće da nijedan od tri pomenuta autora nije čuo za ”Žutu kuću”?
Kako je moguće da niko od nadležnih prosvetnih službi, Ministarstva prosvete, prosvetnih radnika, roditelja… u Crnoj Gori, nije ukazao na ovaj ”detalj” i moguće problematičan novi doživljaj ove nesporno stare pesme?
“Ignorantia legis non excusat”.
Tako kaže jedno od temljenih pravnih načela koje se analogno može primeniti i u ovom slučaju.
Čak ni da svi pobrojani subjekti ”nisu znali” (a verovatnoća je bukvalno NULA), to opet nije izgovor.
Ne može biti opravdanje!
Očigledno je da je za Srbe u Crnoj Gori rezervisan šovinistički kutak i u znanju i neznanju, a za sve ostale počasno mesto uz nacional socijalističko kanabe.
Ne bi se iznenadili ako u novom izdanju ovog udžbenika budu uvrštene note himne Kosova, (koja je inače bez teksta) ili možda, počasna pesma Ademu Jašariju.
© Geto Srbija