Архива
ГАШЕЊЕ СВЕТЛА: НЕМЦИ ЋЕ НАПЛАЋИВАТИ СТРУЈУ У СРБИЈИ, А ЛИЧНА ОБЕЋАЊА ММФ-у ВАЖНИЈА ОД ДРЖАВНИХ ИНТЕРЕСА!!?
Међународни монетарни фонд тражио је од председника Владе Србије Александра Вучића да прода државну фирму ЕПС снабдевање, која је део Електро привреде Србије. Према тој идеји, ЕПС снабдевање треба да купе Немци, који би онда имали моћ да грађанима Србије угасе светло, тврди професор Јован Мандић у разговору са нашом редакцијом!
Мерсиха Хаџић
ЕПС се не сме продавати, а изјаве председника Владе Александра Вучића да верује више ММФ-у него домаћим стручњацима су катастрофа, тврди у разговору Магазин Таблоида председник Удружења за алтернативне изворе и професор енергетике, Јован Мандић, који је и угледан инжењер електротехнике.
Мандић је био и шеф одсека за специјална мерења у ЕПС-у, а данас тврди да та компаније не треба, не мора и не сме да се приватизује, али и да не постоје ни разлози за повећање цене струје…
-Сви знамо шта је ММФ радио по свету. Зато их и не треба слушати. Они чак не дају ни паре, већ дају гаранције, а заузврат траже од Србије да прода ЕПС-снабдевање, који је одвојен од остатка ЕПС.
Тренутно је велики притисак на инжењере и њихове породице који раде у ЕПС, да се изјасне да су за продају и да се тако створи и подршка јавности за продају најпрофитабилнијих делова ЕПС – прича Мандић.
Професор Мандић каже да су аргументи за ове тврдње следећи: Ако су губици данашњег ЕПС-а, преко пет милијарди киловат часова, односно више од 16 одсто укупне производње, а били су деведесетих година девет одсто, онда треба утврдити где је две милијарде киловат часова, које су произведене, а нису технички губици, и нису наплаћене.
Да ли то зна грађанин? Да ли јавност зна да те две милијарде киловат часова вреде више од 100 милиона евра годишње? Ето то када се наплати, ето нама 100 милиона евра и не требају нам ММФ-ове гаранције и условљавања.
Сви добро знамо колико треба чучати код ММФ-а за десет милиона евра. Све је то доказ да Србија заправо има невероватну резерву и да ту можемо да оправдамо опстанак ЕПС-а. Према мојим сазнањима ММФ од нас тражи, да се ЕПС распарча, и да лепи парчићи дођу неком од њих, а то се управо десило са македонском електро – привредом. У тој земљи Аустријанци су купили наплату струје, односно право да то раде.
-Шта сада да каже Македонија, када им ови свака три месеца повећавају цену струје? – пита се Мандић.
Македонска Влада је сада већ у више наврата и званично морала народу да каже отприлике: "Ми немамо ништа с тим. идите код њих па кукајте."
Мандић има сазнање да је нама Србима додељена Немачка, да они преузму наплату струје код нас и оптужује да је срећа што је већина наших људи у ЕПС, патриотски орјентисана. То су, како каже, инжењери који још увек успевају да одоле захтевима енергетске мафије.Они се супротстављају продаји на све начине, каже наш саговорник и додаје да је у плану да нас натерају да продамо и хидро електране и мини хидро електране, јер је то чиста енергија.
То је струја коју Европска унија субвенционише, а нама би у случају да тај план заживи оставили одржавање мрежа и термоелектране, као прљави извори енергије. То је тип електрана које се више нигде не граде по Европи, због велике емисије угљен диоксида постоји велики притисак да такве електране буду затворене.
Из истих разлога односно еколошких такси које морају да плате киловат час који они продају је вишеструко скупљи. Осим термо електрана оставили би нам у власништву и преносну мрежу (Посао који данас обавља Електромрежа Србије, предузеће које је упропастио Никола Петровић, о чему можете прочитати у претходном броју Магазина Таблоида, прим аутора).
Остатак распарчаног електро енергетског система би расподелили на основу одлука које би биле донете на највишем нивоу, објашњава Мандић детаље подлога плана енергетске мафије. (Расподела би се вршила по принципу део страни инвеститори, део домаћи тајкуни, прим аутора)
Мандић тврди ида у овом моменту Србија има невероватан потенцијал и да је срећна околност што су професори Машинског факултета у Београду, који су били утицајни у време комунизма, имали лоби који је форсирао термо електране.
Захваљујући њима сада је однос термо извора у односу на хидро изворе, је 70 у односу на 30 одсто. Дакле 30 одсто струје је из хидро извора у овом моменту, а то је практично испод 50 одсто искоришћеног хидро потенцијала Србије.
– Наше реке, а то су: Дрина, Морава, Ибар и друге су брзог тока, а док ово причам наглашавам да не говорим о мини хидро електранама, и да ћу се у овом разговору тек дотаћи тога, тврдим да Србија има још 51 одсто струје у хидро потенцијалу.
Срећом, ранијих деценија тај лоби је гурао термо електране, сада држава нема шта да размишља, потребно је да се једноставно узме кредит, нипошто да се дају концесије и да се граде хидро електране. Хидро електрана сама себе исплати за неколико година. Свеједно која, на Дрини, на Морави, на Ибру, Власини, свеједно…
Свака ће себе врло брзо исплатити. Било која хидро електрана, оно што је Ђердап један и два, оно што је Дрина, Зворник, Бајина Башта…Са новим електранама и реверзибилном електраном Бајина Башта, ми буквално имамо покривен цео систем и можемо да се од увознка претворимо у извозника струје.
У питању је посао који не треба дати ни странцима ни приватницима, то треба да буде државни посао – појашњава професор Мандић, уз напомену да ми немамо право да размишљамо на други начин, али и да политичари то не разумеју.
Он истиче да нама не треба да правимо реверзибилни Ђердап, од 4 мегавата инсталисане санге, да тамо потопимо десет села, јер ми немамо потребе за тим, наш енергетски систем Србије може да буде самодовољан и без тога.
Из Европе заговарају да код нас прође тај пројекат, јер је то најјефтиније за њих. Потопе нашу земљу и наша села, и после када Европи затреба тај извор воде и струје, онда ће опет они да вуку корист од тога. И да то ако могу приватизују…
На питање зашто је потопљена Ваљевска Грачаница Мандић каже:
–Са енергетске тачке гледишта могу да кажем да је то потапање оправдано, са друге стране као велики верник и Хиландарац, могу да кажем да су могли да смање ниво бране у име те богомоље, али треба и народ да зна да је врх православне цркве благословио то потапање.
Значи понудили су народу да направе нову богомољу, народ то није прихватио и то је потпуно разумљиво, ја их разумем ту се венчавали, окретали славски колач, сахрањивали своје мртве…Енергетика је ту може се рећи превладала веру, мада званично та вода није за енергетику, она је за пиће, за велике градове попут Ваљева, али пропусне стазе могу бити покривене са алтернаторима- тврди инжењер Мандић.
На питање да ли би та вода могла да се користи за производњу струје, али се не користи, инжењер Мандић каже: “моја су размишљања да би то требало искористити“.
Сва наша језерца која су формирана за пијаћу воду, а има их код Крушевца, Алексинца, у пропустним уставама, треба да се поставе алтернатори и ту се може добити врло озбиљна снага. То се не ради јер је циљ ММФ-а да се дигне цена електричне енергије, да цену подигне наша власт, да се они не би бламирали са тим. Тек када се досегне цена неког нивоа где је то исплативо они ће присилити власт, а ја се надам да се странцима прода наплата.
Мандић даље наводи да цена киловат часа, није нижа него у региону, како то власт тврди: "…Није тачно. Не треба бити професор енергетике па да можете да израчунате она није 1,2 евро цента.
ЕПС је по налогу политичара увео тарифе и не да одвајање бројила, па породице које су се прошириле у међувремену, прошириле су и кућу не могу да добију сопствено бројило, него им се на том једном бројилу нагурава црвена тарифа због чега 50 одсто грађана улази у црвену зону. Па је цена киловат часа за њих дупло већа од цене у региону. Па је и прича Владе Србије о јефтиној енергији заправо лаж. Сада се куће праве без оџака.“
Грађани су усмерени на струју, не нуди се алтернатива, нема гаса. Предност провинције је што могу да ложе на дрва. Цена киловат часа није мала, а ММФ тражи да се цена дигне и да се потом уведе сувласник у ЕПС-у са пакетом од 20; 23; 24; или чак и до 30 одсто сувласништва. Да се дигне цена киловат часа па ће онда они да дођу, тврди Мандић, и каже да ће се у једном тренутку појавити купац за кога је то све унапред договорено…".
Инжењер Мандић се нада да ће се у међувремену нешто десити да се то не реализује, па помиње следеће чињенице: "…Термо киловат час је много скупљи од хидро киловат часа ако се испоштују све еколошке норме, као на пример да се морају уградити филтери који смањују емисију ЦО2 на ниво који је законом Европске уније прихватљив.
По грубим проценама потребно је сада инвестирати 2,5 милијарди евра, да би постојеће електране могле да раде у складу са европским прописима. О термо електранама не треба размишљати ни из разлога што је нама Косовски лигнит отет, тамо је 80 одсто залиха српског лигнита, залихе су једнаке српским потребама за наредних тринаест векова.
Тај лигнит је могао да траје с обзиром на количину, и потрошњу коју имамо 1.300 година. Сада овог Колубарског лигнита има за још 45-50 година. Отвара се питање шта ћемо када га више не буде било? Осим тога сада као сиромашна земља имамо велику квоту ЦО2 коју можемо да испуштамо, али до када ће то да траје?“
Ми имамао алтернативу, то је хидро потенцијал, али немам ништа ни против нуклеарке. Она загађује мање, или једнако као ветрогенератор. Она је опасна када се испусти контрола, иначе са аспекта загађења то је чиста енергија. Ми са друге стране немамо опрему за нуклеараку, и све би морали да купимо у иностранству.
Ми на ЕТФ-у имамо одсек нуклеарне физике, ти људи који су тај смер завршили они су сада први по свету у тој области. Једна од бивших студенткиња је Јасмина Вујић сада професор не Универзитету Беркли, активна је у Дверима.
– Задњи пут када сам са њом причао рекао сам јој да нам наредних 100 година не треба нуклеарка, међутим сада с обзиром на огромну снагу која се може направити са нуклеарком, и с обзиром на кризу са лигнитом која нам следи, ја заправо немам ништа против да се то покрене.
Украјина је из нуклеарки добијала киловат час по цени од једног евро цента, Мађари су од њих струју куповали за 2,4 евро цента киловат час, а Вуку Хамовићу и Војину Лазаревићу су је препродавали по цени од три евро цента, да би они потом нама струју продавао по цени од пет евра за киловат час.
Они се ту појављују као накупци, што је бесмислица јер ЕПС има своју службу набавки. Продавали су тако Србији по три евро цента, три и по, а онда и по пет док председник Владе Зоран Ђинђић је реаговао и рекао им да је то велики безобразлук.“ – мишљење је професора Мандића.
Дакле, из нуклеарки се може добити велика снага у производњи електричне енергије, али ја опет каже да мислим да треба прво искористити хидро потенцијале. Србија је имала регистрованих 10.000 воденица, на сваком месту где је воденица то је потенцијал да се направи мини хидро електрана. Зашто не би смо имали барем 1.000 мини хидро електрана. Потенцијал који ту лежи је око 200 мегавата, некима се то чини мало, али је заправо у питању огромна снага.
Један воденични точак има еквивалент пет киловата, ако уклоните тај точак и ставите турбину она онда може цело село од 30 до 40 домаћинстава да покрије. Чим се једно село на тај начин снабде електричном енергијом, онда не морамо да до њих вучемо далеководе.
Треба направити у локалу таквих четири до пет малих хидро електрана и оне у потпуности покрију ту област, уштеди се на развлачењу високог напона. Треба имати у виду да у случају рата тако имамо независно напајање и да би много значиле енергетском систему у локалу.
Осим тога, мале бране које се праве за те мини хидро електране, помажу у реглисању бујица, оне се амортизују тим бранама у случају великих киша и не дозвољава да се около зграде руше и потапају, а то је управо проблем који је распрострањен широм Србије.
Дакле, имали бисмо струју у локалу, ако далеководи који воде до забачених села пукну, имамо независни извор напајања који наставља да снабдева домаћинства. Имали бисмо и хидро регулацију, а свако то језерце које се направи браном за мини хидро електрану се може претворити у базен за узгој пастрмке, као што је то урађено у мом крају код Бајине Баште код манастира Рача. У питању је троструки бенефит.
"Када смо ми из Удружења за алтернативне изворе претходној власти представили те бенефите, они су проценили да је то посао уноснији од хероина и избацили су нас из свих прича које су са тиме повезане.
Када се променила власт, када су дошли напредњаци ништа се по том питању није променило. Сада је то све предато неколицини људи, из СНС-а и СПС-а који воде тај сектор у Министарству енергетике. Ипак било ко то да води па чак и ова власт, треба да под хитно почне да реализује те програме, јер је то једноставно добро за нашу земљу и наш народ… Од 900 снимљених места у Србији, 210 локација расподељено је члановима СНС-а, који су одмах узели свако себи по двадесет до тридесет локација" – наводи инжењер Мандић
Он додаје да није уреду што је то тако распоређено, али сматра да нека бар искористе све локације и нека направе те мини хидро електране. За сада они упркос профиту и бенефитима које то доноси, они који су добили дозволе нису до краја искористили. То је благодат Србије која има толико река.
Европска унија је у почетку то подстицала, и сада они субвенционишу сваки произведени киловат час из таквих електрана. Тајкуни који су у међувремену сазнали какав то профит може да донесе су похитали да и они све монополизују, али ни они нису до краја искористили тај потенцијал.
За време док је још владала Демократска странка, Удружење за алтернативне изворе је водило преговоре са Европском унијом да им они дају новац да се те електране изграде. Демократе се то стопирале, а у Удружењу су се понадали да ће се ствар променити када се промени власт. Ништа се није променило.
На свега неколико река су те мини хидро-електране изграђене. Потенцијал који Србија има у производњи струје у мини хидро електранама, био енергији-био-гасу ветропарковима, геотермалним изворима, могућности производње електричне енергије од сунца је довољана да Србија буде апсолутно енергетски независна.
Све заједно ту лежи снаге од 6.900 мегавата. То је 80 одсто тренутно инсталисане снаге. Сада је у Србији због гашења индустрије производња једнака потрошњи. Због свега наведног никако не треба продавати енергетске потенцијале земље…".
Инжењер Мандић овом приликом подсећа свог пријатеља Бориса Тадића, да му је послао три писма, ни на једно му није одговорио: "…Када смо се једном срели случајно, он ми каже баци руку, а ја му поручим немој да бацам руку бојим се промашићу“.
Критикује Мандић и претходну власт па наводи да се Тадић правдао да писма није добио: "Не верујем, му, али ми је јасно и да је у тој области тешко да се нешто уради, јер је цела област енергетике у рукама мафије".
Мандић сматра да је мафија која је радила још за време Милошевића, односно Вук Хамовић и Војин Лазаревић, и данас најјача у том сектору. Он тврди да су и жути, како их народ зове, наставили злочин у области енергетике, после Милошевића, те да су толико су зла нанели овој држави да штета не би била да им се странка угаси:
"…Ја бих када би то било могуће гласао да се угаси Демократска странка. Ми смо имали такву подршку народа, да смо могли заиста све да урадимо, а све се завршило тужно. Сви смо ми чекали пети октобар, у нади да направимо рез у енергетици, да реорганизујемо систем и да почнемо да извозимо струју, али ето то се није десило.
Срамота је што смо целу причу продали мафији. Ми демократе смо железару продали Ју Ес Стилу, а они су тамо топили наше оружје!
Струју смо им продавали по цени од 2,1 евро цент, а у исто време ЕПС је струју Зорки Шабац продавао по цени од 3,9 евро цента! Железара Смедерево је гутала струју више него што је троше заједно РТБ Бор, Зорка Шабац, Београдски Водовод, струја им је давана по смешној цени…".
Инжењер Мандић такође наглашава да је и то само један од примера како је политика у Србији правила злочин против сопствене енергетике и привреде од времена Милошевића до данас, и апелује на народ да не поверује политичарима ако наредних месеци у јавност изађу са причом да ЕПС треба приватизовати.
Мандић се осврће и на завршницу комадања ЕПС-а и опомиње: "… ЕПС једноставно не смемо продавати и надам се да се то неће догодити. Немојте бити огорчени на људе који тамо раде, када буду пласирали приче о великим платама монтера, механичара и инжењера у ЕПС.
Ти момци раде са опасном робом, раде са струјом која може да убије. Они морају да раде са чистом главом и пуном концентрацијом да би се та роба испоручила грађанима. Чак је и прича о томе да је бивши директор ЕПС Александар Обрадовић смењен јер је купио нови службени ауто и што је имао велику плату.
Лично познајем човека, он је угледан инжењер, а када је схватио шта мора да уради, а захтеви са којима су га суочили били су истоветни са примером у коме од лекара тражите да одсече пацијенту ногу јер је повређен прст, он се успротивио захтевима Александра Вучића и Николе Петровића.
Он се успротивио распарчавању и приватизацији ЕПС на такав начин и зато је смењен. Прича о смени Обрадовића због куповине новог аутомобила је пуштена како би се прикрили стварни разлози његове смене, а то су глупости невиђене. Иначе велики системи попут ЕПС су и у Француској и Британији остали у државним рукама, чак и када је направљена либерализација на тржишту струје" – тврди професор Мандић.
Кад је у питању политика евентуалног будућег власника ЕПС-а, инжењер Мандић слути најцрњи сценарио: "…Можемо претпоставити шта ће се у Србији дешавати са сиромашним грађанима, ако продамо цело тржиште струје, па људима ће гасити струју и остављати их да седе у мраку! Актуелна власт жели да наплату струје продају Немцима. Сценарио који ће нас задесити у том случају је да је право Немаца да нам на сваких три месеца подигну цене струје."
ЕПС је имао ипак велико милосрђе и дозвољавао је људима да дугове плате на рате, без да их гасе са система. Цена киловат часа не треба да се мења она је ужасно велика, већа је него у окружењу, зелена зона, плава и црвена служе да се израчуна просечна цена од 1,2 евро цента, док су грађани приморани да највише струје потроше у црвеној која је у односу на неке земље из окружења дупло већа.
Ко год је приморан да се греје на струју зна о чему је реч. ЕПС је најнижу тарифу у једном тренутку скоро потпуно укинуо, а да је то заправо била превара грађана. Оставили су је само недељом. У међувремену је та тарифа поново скраћена.
Ту треба имати у виду да та тарифа није милосрђе ЕПС-а, већ да је то период када индустрија не ради и када потрошње струје нема, а како се струја не може складиштити, ЕПС заправо треба да буде срећан да је грађани користе у то време, јер у супротном она пропада.
ЕПС заправо има штету ако се та струја не троши, хидро електрана или термо електрана не могу се гасити ноћу, када је потрошња мала, њихово покретање сутрадан би било скупље него да наставе да раде целу ноћ. Свако ко ту струју купи он заправо ЕПС-у чини велику услугу…".
А 1. Костић спречио хапшење Лазаревића и Хамовића
Бивши председник Владе Србије и Демократске странке Зоран Ђинђић спречио је хапшење Вука Хамовића и Војина Лазаревића, тако што је у странци за питања енергетике задужио тајкуна Миодрага Костића, сазнаје Таблоид из разговора са бившим истакнутим функционером ове странке инжењером и професором Јованом Мандићем. Мандић сумња и да је Ђинђић ову услугу добро наплатио.
Мандић је био члан Демократске странке од самог оснивања са почетка деведесетих година, био је врло близак пријатељ са убијеним премијером Зораном Ђинђићем, али и са бившим председником Србије Борисом Тадићем. Широј јавности је познат као онај "Јоца Мандић", кога је у лето 1992 године после протеста студената и Депоса против Слободана Милошевића киднаповала и мучила државна безбедност ДБ, са намером да га убије.
Мандићева кривица је била у томе што је на завршном митингу опозиције на знак водитеља са позорнице, неколико минута пред поноћ, у центру Београда угасио уличну расвету, (вероватно и сву осталу струју у центру града) док су истовремено грађани на протесту држали десетине хиљада упаљених свећа.
Снимак Београда обасјаног светлошћу свећа пренели су ЦНН, ББЦ и други значајни светски медији. Ипак радници ДБ Мандића нису убили, јер су они који су требали да изврше наређење препознали инжењера који је омогућио снабдевање струјом Книна и других градова Републике Српске Крајине, након што их је почетком деведесетих Туђман исекао са енергетског система Хрватске.
Наредних година Зоран Ђинђић га је задужио да разоткрије све енергетске малверзације режима Слободана Милошевића и припреми доказе за хапшење одговорних.
Све до пред 5. октобра Мандић је главни Ђинђићев човек за енергетику, и помно прати све ове малверзације, а онда га Ђинђић смењује са свих функција. Ироније ради 2002. године на десетогодишњицу његовог киднаповања, Ђинђић и страначке колеге одлучили су да Мандића смене са свих функција у странци.
Мандић каже и да је демократама сад тешко да критикују актуелну власт с обзиром шта је претходна "власт све радила."
– Не постоји ништа вредно што није продато, ја сам као председник Одбора за електропривреду Демократске странке окупио много угледних професора и мојих колега из ЕПС-а, а онда сам шестог октобра сазнао да покојни Зоран више не жели да ме прими, јер је, испоставило се, енергетику обећао другима – каже Мандић који је после тога од Горана Весића и Горице Мојовић сазнао да је смењен. Он истиче и да је тада тражио телефон од новог човека који је задужен за ту област и да је тада добио информацију да је у питању Миодраг Костић.
– Рекли су ми да је то Коле из Новог Сада. Ја га позовем и дође ми Костић, господин кога сада зову Шећерко код мене кући на Гардош и кажем му: "Коле имамо папире да хапсимо Хамовића и Лазаревића." Он мени каже: "Не, не, не, мени Зоран дугује паре велике. Ја управљам енергетиком, а теби свака част. Попио је сок и отишао у Нови Сад – присећа се Мандић.
©Гето Србија
материјал: лист против мафије
GAŠENJE SRBIJE: KRUPNIM KORACIMA KA PRETVARANJU SRBIJE U MALU SIROTU KOLONIJU U EVROPI…!??
Poslednji čin Vučićeve vladavine, privremeno je produžen. Vreme do krajnjeg roka za formiranje vlade, šizoidni mandatar koristi kako bi svakodnevnim televizijskim prenosima njegovih cirkusa, pridobio još neku zabludelu ovcu.
Ali, kao i svaki neuki čobanin, i on je zaseo u letnju hladovinu i čeka šta mu je sudbina namenila. Poverioci mu spremaju omču, a Evropska unija i SAD su ga izolovali. Rusima nije potreban, a Arapi ga zaobilaze.
Ostaje mu samo još rasprodaja poslednjih velikih državnih preduzeća i brisanje Kosova i Metohije iz Ustava. Posle toga, doći će strani protektori i ukinuti ga kao da nikada nije ni postojao. Pre toga Srbija će biti zgažena, i neće nas biti, ako ga sami ne oteramo.
Nikola Vlahović
Srpski diktator, mandatar za sastav nove vlade, pokušava da kupi vreme, pripremajući građane Srbije za nesreću koju planira da im nanese. Istovremeno, Vučić uz pomoć opljačkanog novca i vrhova policije kupuje srpsku opoziciju i uklanja mogućnost parlamentarne blokade njegovih zlodela.
Sa pozicije neprikosnovenog Vođe, tokom prethodnog mandata, dao je velika obećanja zapadnim silama. Došao je trenutak kad Zapad od njega očekuju brzu realizaciju tih obećanja. Od njega se zahteva da u najkraćem roku i što efikasnije potpuno slomi ostatke srpskog privrednog potencijala, da proda Elektroprivredu Srbije (EPS) , Telekom, Železnice Srbije, Aerodrom Beograd, termoelektrane, hidroelektrane, najkvalitetnije poljoprivredno zemljište, pa čak i izvore pijaće vode, šume, rude i sve do poslednjeg državnog resursa.
Cilj je da tako osakaćena Srbija nestane kao državni i politički faktor na ovom delu Balkana, a da ono što eventualno ostane od nje, bude mala i sirota kolonija, zgodna za obuku diplomatskog ološa, za transfer prljavog novca i još prljavijih tehnologija, za odlaganje nuklearnog otpada, izvoz najgoreg prehrambenog otpada, eksperimentalnih lekova ali i kao prostor za lagerovanje islamskih imigranata i lažnih azilanata…
To je ono što Vučić sprema Srbiji, a na čemu insistiraju njegovi zapadni inspiratori.
Početkom ovog meseca, upitan da komentariše oštru kritiku na račun EPS-a, koju je uputio predstavnik Svetske banke, Toni Verhijen (koji je rako da je EPS "bez hitnih rezova tempirana bomba"), Vučić je hladnokrvno kazao: "Više verujem Svetskoj banci nego EPS-u"!
Dakle, da ne veruje ljudima koje je on lično postavio na čelo ove najveće, najprofitabilnije i najvažnije državne kompanije ! Ne veruje čak ni slugi pokornom, vlasniku pečenjare iz Obrenovca, Miloradu Grčiću, koga je on lično "izvadio iz ćumura" (sa mesta direktora Kolubare) i "prikopčao na struju" (doveo na mesto direktora EPS-a).
Nikome Vučić ne veruje, osim svom banditskom instiktu koji ga vodi u veleizdajničke akcije. Da je to i zaista tako, potvrđuje i njegovo "Psimo o namerama" koje je početkom prošle godine poslao direktorki Svetske banke, Kristini Lagard, u kome je odgovorio na njen nalog (a uz saglasnost i razumevanje MMF), da Vlada Srbije podeli JP "Železnice Srbije" na četiri preduzeća i otpusti čak 11 hiljada radnika. U "Pismu o namerama", on precizira da će "Železnice Srbije" biti likvidirane i u kom roku. U međuvremeno, najveći deo tog posla je već obavljen.
Kupujući vreme i odlažući formiranje nove vlade, diktator se bahato našalio sa građanima, pa je 5. jula ove godine, njegov dnevni bilten "Politika" objavio informaciju da će dva javna preduzeća (Telekom Srbija i Infostan), otpisati stara dugovanja za više od 600 hiljada građana. Već sutradan, takođe u "Politici", vest je brutalno demantovana!
Nepunih 24 sata nakon ove (dez)informacije, na sva zvona je objavljeno kako država oprašta čak milijardu evra starog (i novog) duga za Rudarsko-topioničarski basen Bor (RTB), a omiljeni Vučićev džeparoš, direktor ovog giganta, bahati i debelo kriminalizovani Blagoje Spaskovski, odmah je dao izjavu, gde između ostalog kaže: "…Odlično! Sad će nam porasti kreditni rejting, moći ćemo da dobijamo jeftine kredite!". Dakle, juriš u novu milijardu zaduživanja i pljačke državnog budžeta! Diktator je odmah stao iza svoga džeparoša, pa je naglasio da oproštena milijarda evra "neće pasti ne teret građana"! A, na čiji će onda?
Sedam miliona mučenika koje ovaj manijak drži u zastrašujućem socijalnom, mentalnom, informativnom i ekonomskom ropstvu, već je od svoje sirotinje platilo dug za RTB Bor, a novi mu se već sprema.
Na grbaču naroda, za četiri godine Vučićevog divljanja, sručio se i takozvani javni dug "težak" 24 milijarde evra, a spoljni čak oko 30 milijardi evra, dakle, uveliko preko 80 odsto bruto društvenog proizvoda! Ali, diktator tvrdi nešto sasvim drugo, da nam bruto društveni proizvod raste, jer u njega računa i novac od skupih kredita koje sumanuto uzima!
Ovaj poludeli čovek koji sasvim sigurno Srbiju vodi u propast, formirao je tako ogroman "riziko-fond" sa kojim on lično upravlja. Ako "obrne" nešto od tih kredita, sve će to otići u njegove ruke i u ruke njegovog političko-kriminalnog klana, a građani će da plaćaju i glavnicu i kamatu. Ako izgubi, opet će da plate građani!
Kao i svaki krvavi diktator, i ovaj se bavi samo intrigama, političkim i fizičkim likvidacijama svojih protivnika, klevetanjem i amenstiranjem, sve po potrebi vremena i prilika. Svome sadašnjem najljućem političkom protivniku i bivšem ministru Saši Raduloviću, kad je ulazio u njegovu vladu, kao rimski papa oprostio je "grehove", rekavši: "…Znam da su to sve Dinkićeve izmišljotine koje lansira preko ‘Kurira’ ". Nepunih godinu i po kasnije, prilikom takozvanih konsultacija sa novim šefovima poslaničkih grupa, vikao je na Radulovića, izbezumljen: "…Marš napolje lopove, lažove!"
No, najgore se tek sprema. Vučić ima misiju da Srbija i formalno prizna postojanje lažne države Kosovo na svojoj istorijskoj i ustavnoj teritoriji. Da iz Ustava izbriše 15 odsto svoje teritorije! Da prizna da se odriče preko 60 odsto državne, društvene i privatne imovine koja tamo postoji, uključujući i svih prirodnih resursa neprocenjive vrednosti!
Režim Aleksandra Vučića već odavno je u evropskim i američkim medijima priznao da će srpska pokrajina Kosovo i Metohija biti izbrisana iz Ustava Republike Srbije.
Godinu dana nakon što je dao intervju američkom Vol strit džornalu (Wall Street journal), ovaj list podseća na njegove izjave i pita se zašto on i njegov ministar Vulin u Srbiji uporno ponavljaju frazu "Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova".
Početkom ovog leta, američki Vol strit džornal (Wall Street journal) podsetio je svoje čitaoce na intervju koji je za ovu novinu prošle godine, 8. maja, dao predsednik Vlade Srbije, Aleksandra Vučić, u kome je najavio da će doći do promene Ustava Srbije i priznanja albanske separatističke paradržavne tvorevine pod imenom Kosovo.
Naime, Wall Street journal podseća da je Vučić najavio kako će pokrenuti inicijativu za brisanje Kosova iz Ustava Srbije, "zarad evropskih integracija", pa se još dodaje da je Vučić prošle godine "pokazivao znakove" da će predložiti izmene Ustava kojima će se izbaciti odredba o Kosovu kao srpskoj pokrajini zarad sticanja članstva u Evropskoj uniji, te da je po svemu sudeći tek sada spreman da sve to i sprovede u delo.
Tako je ovaj list nanovo pokrenuo pitanje u kom trenutku će se Vučić usuditi da krene u izmene preambule Ustava u kojoj piše da je "Kosovo sastavni deo teritorije Srbije", istovremeno citirajući njegovu izjavu: "…Moramo biti iskreni sa našim ljudima" i "Moraćemo da razgovaramo o svemu sa našim partnerima iz EU", "Moraćemo o tome da pričamo sa srpskim narodom"…
Međutim, Vučić kaže da izmena Ustava neće uslediti samo zbog Kosova. Wall Street journal, posebno ističe da je Vučić dao "zadnji rok" za ustavne promene, te da je u pitanju jesen sledeće, 2017. godine, "iako je svestan da to nije popularna tema u Srbiji". List takođe podseća da je Vučić, dolazeći na vlast 2012. godini, biračima obećao da nikada neće priznati nezavisnost Kosova i da radi sve u interesu Srbije i Srba na Kosovu i Metohiji.
Priznavanje Kosova nije formalni uslov za članstvo Srbije u EU, piše Wall Street journal, jer još uvek postoji pet zemalja EU, uključujući Španiju, koje nisu priznale nezavisnost Kosova.
Žalio se Vučić novinarima Wall Street journal.a na Evropsku uniju: "…Imam razočarenja, i lična, i politička kada je reč o Evropskoj uniju…" zbog čega je komentator ove novine izrazio čuđenje o naporima srpskog premijera oko pridruživanja EU.
Mada mu to niko nije tražio, Vučić se javno kajao u prošlogodišnjem intervjuu koji je dao Wall Street journal.u, a na koji ova novina sada podseća. Naime, Vučić govori o "pogubnosti" međunacionalne mržnje, pa kaže: "…Video sam posledice tog puta. Znam kako takvo stanje svesti može da funkcioniše. Znam kakav sam bio pre 20 godina. Moramo da očuvamo mir. Još jedna greška značila bi da gubimo sve…"
Vučić je nedavno, na RTS-u rekao da "nikada neće izjaviti da priprema brisanje Kosova iz preambule Ustava".
Srpska javnost je već naviknuta da Vučić jedno priča u Srbiji, a drugo u inostranstvu.
I kao što je u jednom jedinom trenutku uspeo da se pretvori iz Radikala i pro-evropskog naprednjaka, tako sa lakoćom, čim pređe granice Srbije, govori sve suprotno onome što govori domaćoj javnosti. Dok u stranim medijima izjavljuje kako će Srbija obrisati Kosovo iz Ustava, u Srbiji tvrdi da to nikada neće učiniti. Ali, to je samo vrh ledenog brega, tek mali simptom velikog zla koje se sa njegovim drugim premijerskim mandatom pojavljuje.
Vučić je već uspeo da skoro sve parlamentarne stranke stavi u svoju službu, ali kad na red dođe pkušaj promene ustava i priznavanje albanske države na Kosovu i Metohiji , sasvim je sigurno da će protiv toga glasati Demokratska stranka Srbije, Srpska radikalna stranka, ali i deo poslanika Srpske napredne stranke koji se sa takvom idejom nikada neće pomiriti. To će otvoriti sukob unutar, na prvi pogled, monolitne vladajuće stranke.
Vučićeve lažne ekonomske reforme, osporavaće poslanici stranke Saše Radulovića i pojedini poslanici Demokratske stranke.
Pitanje je, međutim, da li Vučić uopšte ima kapaciteta da sprovede u delo svoje sumanute ideje. Naime, treba podsetiti i na činjinicu da je u Srbiji prosečna plata 300 evra, a da je stopa nezaposlenosti najveća na evropskom kontinentu. Nijedna institucija sistema ne funkcioniše, a Vođa nema novca kojim bi plaćao lekare, policiju, vojsku i prosvetne radnike, dakle, one neuralgične profesije bez kojih nijedna država ne može da funkcioniše. Istovremeno, apetiti njegove kriminalne družine biće sve veći kao i njihova potreba za pljačkom državnih dobara i budžetskih para.
Sa druge strane, Vučić je, poslujući sa biznismenima iz raznih zemalja, mnogima poremetio planove. Njegova "prijateljska i poslovna bliskost" sa pojedinim arapskim šeicima, širenje njihovih interesa na ovaj deo Balkana preko Vučićevih "otvorenih vrata", Srbija je postala za celu Evropsku uniju "remetilački faktor".
Aleksandar Vučić je dao velika obećanja ruskoj i kineskoj vladi i njihovim kompanijama, potpisao je brojne strateške sporazume u čiju realizaciju je uključen i veliki broj njegovih saradnika, uključujući tu i srpskog predsednika, izigravajući ih, kako bi pred Zapadom mogao reći "…Ako me vi ne podržite, evo, ja imam saveznika!".
Podsećamo, da je Vučić i kod britanske vlade i njene elite stekao imidž ogavnog tipa. Primetno je da njegova lažna obećanja i slatkorečivost koju deli po inostranstvu, nemaju više nikakvog značaja. Srbija je toliko izmučena, razorena, da niko iz inostranstva ne želi da prihvati odgovornost za propast ove balkanske zemlje. To može da odluči sudbinu Aleksandra Vučića.
Konačno, Vučić je svakodnevnim besramnim lažima, stvorio duboku sumnju kod svakog građanina, u ono što govori i što radi. A, novca za održavanje socijalnog mira, više nema. Niti mu ko više veruje, niti kome više treba.
Kad bude obavio ono što se od njega očekuje, kad rasproda što je preostalo od Srbije, strani protektori će ga ukloniti i potom proglasiti glavnim i jedinim krivcem za strašnu ekonomsku, političku i svaku drugu propast u ovoj zemlji.
Na taj način, "personalizacijom" krivice, Zapad će izbrisati svoju odgovornost za zlo koje je ovaj diktator naneo građanima ove zemlje. Ali, iz istorije niko neće izbrisati sećanje na kratku vladavinu i veliko zlo koje je ovaj nesrećni ludak doneo sa sobom u kabinet predsednika vlade…
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
ANGAŽOVANJE „VLADE U SRBIJI“ U ISPUNJAVANJU NEMAČKIH ŽELJA ZA OTIMANJE EPS-a
Mada sve ozbiljne procene govore da Elektroprivreda Srbije, sa svim resursima i razvojnim projektima ne košta manje od 14 milijardi evra, svakome je jasno da je ova državna kompanija neprocenjivo vredna i da bi njena prodaja značila i konačnu smrt državnog suvereniteta. Kome je u interesu da po višestruko nižoj ceni skoro pokloni EPS Nemačkoj i njenim kompanijama? Šta je zahtevao nemački vicekancelar Sigmar Gabrijel i kakvom se prljavom propagandom uperenom protiv interesa EPS-a i Srbije, bave interesne grupe i klanovi bliski režimu Srpske napredne stranke?
Vuk Stanić
Vicekancelar Nemačke, Sigmar Gabriel saopštio je premijeru Srbije Aleksandru Vučiću da Nemačka hoće svoj deo u srpskom energetskom sektoru! Kako sada stvari stoje, Nemačka očekuje da njihove kompanije postanu vlasnici većinskog paketa svega u Srbiji što ima veze sa strujom.
Izdvajanje distribucija i prenosne mreže iz EPS, koje je sprovedeno proteklih godina, kako bi se u komadima rasprodavali i privatizovali delovi ovog sistema, urađeno je sa ciljem namirenja apetita različitih energetskih i političkih kartela. Trebalo je da svaki klan privatizuje po nešto i da pritom bude slobodan u odabiru budućih vlasnika od kojih će uzeti proviziju.
Ovakvi planovi nisu u skladu sa očekivanjima nemačkih privrednika. Oni su od nemačkog vicekancelara Sigmara Gabrijela tražili da preventivno reaguje i pokuša da im obezbedi zaštitu od različitih političko kriminalnih grupa sa čijim interesima su se sudarili u srpskom energetskom sektoru.
Još krajem novembra 2014. godine, kada je gospodin Sigmar Gabrijel, koji je ujedno i nemački ministar energetike i privrede, posetio Srbiju, sa njim je u delegaciji došlo i desetine predstavnika kompanija iz Nemačke, za koje on već duže vremena lobira.
Primio ga je predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić lično, sa neskrivenom srećom i oduševljenjem, sve se nadajući da su toliko željeni i očekivani investitori, na njegov zahtev, ponovo nagrnuli u obećanu zemlju Srbiju. Čak je nudio subvencije, nudio i sve druge poreske olakšice, ali avaj…
Osim ponavljanja svih uslova koje treba da ispuni Srbija na svom evropskom putu, Vicekancelar Sigmar Gabrijel je doneo i pun kofer novih zahteva, državnih i privatnih…Zahtev iznad svih zahteva sa kojim je vicekancelar suočio Vučića glasio je ovako:
"Srbija se mora na svaki način odužiti Nemačkoj, kao najvećem bilateralnom donatoru, od 2000. godine do danas, a pre svega kroz poslove u energetici i oko energetike Srbije."
Na pitanje šta tačno očekuju, Vučiću je saopšteno da, mora pre svega, veoma brzo da stvori uslove da nemačke kompanije, pre svih RWE, kupe većinski paket akcija EPS-a (tačnije, za male pare).
Naravno, Vučić zbog ovoga nije pao u tešku depresiju, a posle vicekanclerove posete ima sve više indicija da će vlast iz Srbije da im ponudi manjinski paket akcija, ali s njihovim upravljanjem kompanije.
Na primer, Nemci bi stekli pravo da kupe 20 do 25 odsto kompanije, ali bi stekli pravo da imenuju većinu direktora. Problem je nastao kada je pravni tim koji je po Vučićevom zahtevu trebalo da napravi mehanizam za ovakvo postupanje saopštio da je u pitanju pravi pravni galimatijas oko korporatizacije EPS-a.
U međuvremenu su srpskog premijera obavestili da je, u sadašnjem pravnom i zakonskom okviru, ovakav zahtev gotovo nemoguće sprovesti u delo! Poseban problem nastaje oko rešenja imovine sadašnjih pravnih subjekata, odnosno postojećih privrednih društava. Vučiću su takođe skrenuli pažnju da su "uslovi više nego strašni", te da stoga treba brzo promeniti i prilagoditi postojeće zakone.
I, zaista, posle njihovih zamerki, predlozi izmene Zakona o energetici, hartijama od vrednosti i obveznicama, stigli su u Skupštinu.
Pored izmena zakona, ispostavilo sa da je potrebno usput obesmisliti i rad EPS-a, što se zaista svaki dan i dešava.
U "nacrtu" koji je sačinio neko od funkcionera Srpske napredne stranke (rukom napisano na papiru, prim. aut.), a koji je naš istraživački tim imao uvid, između ostalog piše i to da treba "kroz medije i tabloide", građanima prosto ogaditi naše najveće javno preduzeće, da oni prosto požele da se što pre i lakše reše takvog "tereta" kao što je EPS, i da ga kao "težak problem" drugima predamo na upravljanje, na čemu se isto, ovih meseci , intenzivno radi.
Usput, sve bitnije poslove oko remonta, informacionih tehnologija, distributivne delatnosti, pa sve do obrade podataka i štampanja računa za utrošenu električnu energiju (takozvani billing), treba na svaki način dati firmama iz Nemačke, kroz prozaične tendere i hitne nabavke.
U praksi se sve i dešava u skladu sa ovakvim instrukcijama, cela mašinerija domaćih subjekata i pojedinaca svaki dan radi na tome. Stoga se afere oko javnih nabavki u EPS-u javljaju skoro svake nedelje.
Osim zakonskih izmena i medijskog predstavljanja EPS-a kao propale kompanije, zvaničnici Srpske napredne stranke, ali i nekoliko pojedinaca iz SPS-a, vredno obavljaju i najbitniji predprivatizacioni zadatak, a to je obezvređivanje EPS-a na svaki način: knjigovodstveno, organizaciono, sistemski…Cilj je čista destrukcija: da narodu prosto lakne kad nam ga Nemaci uzmu za sramotno male pare.
Sadašnji generalni direktor JP EPS, Aleksandar Obradović, sa celom svojom bulumentom falsifikatora i kriminalaca, nedavno se pohvalio kako sada celo Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije, ne vredi više od 3.5 milijardi evra!
Naravno, uz pomoć detaljno nameštenog knjigovodstva, naša najveća kompanija može da vredi i jedan evro, što bi Vučić i njemu bliski podanici najviše i želeli, jer se prosto utrkuju u dodvoravanju Nemačkoj, Evropskoj Uniji, MMF-u , Svetskoj Banci, EBRD-u i drugima.
Oni svakako Srbiji ne misle dobro, već gledaju da preko svojih plaćenika dođu do najvećeg blaga države Srbije-celokupnog energetskog sistema u Srbiji, proizvodnog, prenosnog, distributivnog, ali i svih drugim investicionih potencijala. Nikome od njih ne pada na pamet da pomene državni i nacionalni interes Srbije.
Pre nekoliko godina, EPS je vredeo preko 12 milijardi evra, što je danas ispod realne vrednosti, obzirom na potpuno obnovljene kapacitete u termo-elektranama (TE), hidro-elektranama (HE,RHE), a u pravo se, putem kredita , obnavlja i većina velikih trafo -stanica (TS) u okviru 5 elektro-distibucija u Srbiji (ED).
Samo postojeći proizvodni kapaciteti, tržišno vrede više od tih 12 milijardi evra, ovo je lako izračunati, jer jedan megavatni (MW) potencijal hidro izvora vredi oko dva miliona evra, dok jedan termo MW izvori vrede oko 1,5 miliona evra.
Proizvodni kapaciteti EPS su Termo-elektrane, 26 Blokova 5.520 MW (više od osam milijardi evra, ili, 8.280.000.000,00), hidro-elektrane sa 50 hidro agregata ukupna snaga 2.835 MW (malo manje od šest milijardi evra, ili, 5.670.000.000), termo-elektrane i toplane 425 MW, tačno 637,5 miliona evra.
Iz navedenog je jasno da hidro i termo potencijali EPS ukupno vrede više od 14 milijardi evra, odnosno 14.587.500.000
Ovde treba ponovo naglasiti i da je potencijal od skoro 8.800 MW, sa uglavnom renoviranim kapacitetima i sa sve novim blokom u Kostolcu, B3, potencijal koji ukoliko se nerasparčava tržišno posebno interesantan.
Dakle, cena energetskog potencijala EPS je daleko veća od 3,5 milijardi koliko je procenio direktor Aleksandar Obradović za ceo EPS.
U vrednost EPS-a, osim ovih potencijala ulaze, i distributivni sistemi, komercijalno i javno snabdevanje, razvojni projekti, ogromna imovina u zemljištu, objektima, modernoj opremi, kao što je resurs novog optičkog kabla i sistema za telekomunikacije, koje je EPS sam izgradio…
Ne sme zaboraviti značaj i vrednost Rudnika uglja Kolubara i Kostolac, koja se meri u milijardama evra, i uvek treba podsetiti na činjenicu da je na čelo Kolubare postavljen čovek koji je prethodno vodio pečenjaru ispred obrenovačke opštine.
Izgleda da su sve to zaboravili ljudi na vlasti u Srbiji. Ćute i žmure, a na čela resornih ministarstava postavljaju potpuno nekompetentne osobe, nestručne, koji se uopšte ne mešaju u svoj posao.
Takvi kadrovi ove Vlade su, ustvari, idealni za ostvarenje tuđih interesa. Kad se tome dodaju kadrovi sa vrha EPS-a, gde sve vrvi od sumnjivih diploma, potpune nesposobnosti, nedostatka elementarnih znanja, veština upravljanja i organizacije i bahatosti u trošenju na konsultante i svoje lične potrebe, dođe se do spoznaje da se sa svima njima ne može dalje.
Vreme je i da se radnici JP EPS probude, dok ne bude kasno. Srbija nije daleko od potpunog raspada, a bude li prodata i Elektroprivreda Srbije po "šemi" koju je Vučićeva vlast spremna da je proda, budućim generacijama neće ostati ni kamen na kamenu.
A 1. Elektro karteli-svako protiv svakoga
Trenutno najjači elektro energetski kartel u Srbiji vodi Nikola Petrović, sa prijateljem, Nenadom Kovačem, poznatim kao Neša Roming, i Vojinom Lazarevićem sa kojim su nedavno uspostavili dobru saradnju.
Ovaj kartel kontroliše sve velike poslove, kao što su remonti, izgradnja dalekovoda i velikih trafo-stanica, uvoz struje, trgovina strujom, drži apsolutni monopol na lokacijama za mini-hidro elektrane, elektronska brojila i merne grupe, telekomunikacije, i opremu za EPS, kao i telekomunikacionu opremu.
Glavna delatnost im je lobiranje oko svih poslova vezanih za EPS-a i EMS-a, kadrovanje i zapošljavanja na najvišem nivou postavljenja generalnog direktora EPS-a, Izvršnih direktora EPS, EMS, privrednih društava…
Bivši najjači kartel u oblasti elektro energetike koji je trenutno u padu na rang listi je takozvana "Kesten grupa" , koju čine Aleksandar Jokić, Slobodan Kvrgić, Slaviša Kokeza, Zoran Rajović i još nekoliko direktora i biznismena za nabavke EPS-a i Telekom-a.
"Kesten grupa" je uspela da očuva poslove nabavke softvera za elektrodistribucije, ima ih sve manje, u nabavci energetske opreme. Prisutni su svugde, čak i u nabavci računara, ketridža i potrošnog materijala, nameštaja, električnih brojila, štampanja računa, nižeg kadrovisanja po privrednim društvima. Aktivni su i u zapošljavanju svih kategorija radnika u JP EPS, bez konkursa…Ova grupa je istisnuta u većim poslovima od strane kartela Nikole Petrovića.
Treći kartel koji je trenutno u usponu čine, Aleksandar Obradović, Mlađa Malešević, Dragan Jeremić-Jera, ovaj kartel ima podršku lobija koji navodno čine, Zorana Mihajlović, Aleksandar Antić, Dragan Stokić…
Oni uspešno posluju u oblastima uvoza i izvoza električne energije, trgovine strujom, imaju puno konsultantskih poslova i svih vrsta poslova sa softverima za poslovanje, biling (izrada računa), štampanje računa za električnu energiju, nabavka telekomunikacione opreme…Pokušavaju da uđu u veće poslove sa prodajom električnih brojila za EPS iz uvoza, lobiranje u privatizaciji EPS, kadrovisanje na nižem direktorskom nivou u EPS. Imaju manji uticaj na zapošljavanje po direkcijama i privrednim društvima u EPS i Telekomu.
A 2. Ispumpavanje vode, pumpanje para…
Potpredsednik Vlade Srbije, ministar građevinarstva saobraćaja i infrastrukture, jedina od svih ministara imala je hrabrosti da predsedniku Vlade Aleksandru Vučiću kaže, da nije trebalo dozvoliti da na tenderu za ispumpavanje vode i mulja na kopu "Tamnava – Zapadno polje" angažuje firmu čiji je vlasnik hapšen zbog utaje poreza.
Mihajlovićeva je navodno Vučiću na direktan način skrenula pažnju da je posao već rađen mašinama Holandske firme Van Hek.
Naime, Van Hek je firma specijalizovana u poslovima kontrole vode i drenaže. Firma je često angažovana širom sveta kako bi stručno pomogla potopljenim područjima. Svega dva meseca pre poplava u Srbiji, Van Hek je priskočio u pomoć Somersetu u Engleskoj, koji su zadesile najveće poplave u skorijoj istoriji.
Zaista, u beogradskom hotelu "Metropol" Jerun van Hek, vlasnik Van Hek-a, evropske firme za sanaciju posledica poplava, održao je predavanje na skupu holandskih privrednika i tom prilikom rekao da je, zapravo, njegova firma osmislila i sprovela najveći deo posla isušivanja "Tamnave".
Jerun Van Hek je pred dve stotine prisutnih, tokom prezentacije o angažmanu svoje kompanije na poslu ispumpavanja vode iz rudnika Kolubara, rekao i da je ne samo ustupio specijalizovane pumpe i cevovod, već je nadležnima u EPS-u i rudniku pokazao kako treba ispumpavati vodu.
Mihajlovićeva je ovo navodno saopštila Vučiću, nakon što je on pred kamerama rekao da niko iz Evrope nije bio zainteresovan za taj posao pa je na tenderu odabrana domaća firma "Južna Bačka" , čiji je vlasnik Dragoljub Zbiljić koji je 2011. godine uhapšen kao saučesnik u utaji poreza, a protiv njega je podignuta pravosnažna optužnica pred tužilaštvom u Kragujevcu, gde je prvo ročište u ovom procesu održano tek krajem novembra 2014. godine.
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafjie
TENDERSKA DOKUMENTACIJA ZA ZBUNJIVANJE JAVNOSTI I FAVORIZOVANJE STRANIH KOMPANIJA
Već četrnaest godina, takozvana politička elita u Srbiji, učestvuje u kriminalnoj privatizaciji, potpisivanjem višestruko štetnih međudržavnih ugovora i nemaštanjima tendera za prodaju najvećih privrednih kompleksa ili njihovih delova.
Jedan od nameštenih tendera za kupovinu brojila (strujomera) sa daljinskim očitavanjem, za potreba Elektroprivrede Srbije (EPS), samo potvrđuje da je Aleksandar Vučić sa svojom partijskom kamarilom ogrezao u nezakonitim poslovima i da te poslove sklapa na osnovu ličnih interesa.
Slučaj nameštenog tendera vrednog čak 700 miliona evra, od koga on i njegova stranka treba profitiraju, daleko prevazilazi sve privatizacione skandale u ovoj deceniji. Sa ovim skandalom može se meriti jedino kriminalna prodaja niške duvanske industrije i dovođenje američke kompanije US Steel u Smederevo.
Vuk Stanić
Energetska mafija i predsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić, našli su načina da nameste posao prodaje brojila za daljinsko očitavanje električne energije, vredan više od 700 miliona evra! Naime, Elektroprivreda Srbije (EPS) koja je poručilac ovog posla, nema novca da kupi 3,5 miliona brojila koliko planiraju da zamene.
Zbog toga će ovi uređaji biti kupljeni pozajmljenim novcem. Za deo brojila je odobren kredit Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), dok će po svemu sudeći namešten tender biti održan prvog aprila 2015. godine. Pretpostavlja se da će i ostala brojila nakon ovog tendera biti kupljena iz nekih novih kredita.
Ljudi iz struke tvrde da će tim kreditom kojim se zadužuje EPS, a za koji garantuje država Srbija, svaki građanin Srbije, zavisno od cene brojila, biti zadužen sumom koja se kreće između deset i dve stotine i pedeset evra.
Uvidom u dokumenta EPS-a, odmah je uočljivo da su pravila tendera napisana u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama. Pokriće za ovakvo postupanje su ugovori koji su potpisani sa bankama EBRD i Evropskom investicionom bankom EIB.
Radi se o ranije uspostavljenom obrascu ponašanja, koji je postao osnovna odlika Vučićeve vladavine. Narodnim jezikom rečeno, ova rupa u zakonskim propisima Srbije se objašnjava ovako: u vreme vladavine Demokratske stranke, Demokratske stranke Srbije i ostalih DOS partija, usvojen je model po kome je moguće da naš pravni sistem može da da prednost međunarodno potpisanim ugovorima u odnosu na domaće pravo.
Ovakva pravna rešenja postoje i u nekim civilizovanim državama, ali pošto je Srbijabanana država u kojoj čak ni banane ne rastu, srpski narod se suočava sa realnom opasnošću da inostrani centri moći mogu na vlast u Srbiji da dovedu plaćenike i veleizdajnike. Oni mogu da zaključe međunarodne ugovore koji imaju primat u odnosu na domaće Zakone.
Ti ugovori mogu biti štetni za narod i državu i doneti veliku korist pojedincima, ipak tako sklopljeni ugovori će se smatrati pravno obavezujućim (zbog ranije pomenutih pravnih pravila.) U slučaju nepoštovanja takvog ugovora od srpske strane međunarodni sudovi mogu doneti presudu na štetu naše države, a u korist druge ugovorne strane.
Takvi ugovori su potpisivani i ranije. Nekoliko puta do sada su naši zvaničnici nameštali različite privatizacije, potpisivanjem međudržavnih ugovora…
Na ovaj način je izabran i investitor za projekat Beograd na vodi. Suprotno Zakonu, nije bilo javnog nadmetanja, već se u skladu sa poznanstvima i simpatijama Aleksandra Vučića donela odluka da se taj posao poveri investitorima iz Arapskih Emirata.
Jedan od izvora Redakcije tvrdi da će nameštanjem tendera za brojila, vlast doći do novca koji će biti od koristi za prvu fazu projekta Beograd na vodi. Osim usmenih tvrdnji nismo dobili ništa čime bi se ovo moglo dokazati, sa druge strane dokaza da se namešta tender za brojila sa daljinskim očitavanjem ima mnogo…
Iz dokumenta koje je sačinio EPS, odnosno posebno odeljenje EPS koje se bavi merenjima i distributivnim projektima "EPS Metering and distribution project" saznajemo da se na tender odnosno pravila tendera ne primenjuje Zakon o javnim nabavkama jer se isti finansira sredstvima stranih banaka.
Učesnici tendera međutim tvrde, da EBRD banka zvanično svojim aktima definiše da je njena uloga da kreditira razvoj malih i srednjih preduzeća u zemljama koje uspešno razvijaju tržišnu privredu i demokratiju i kažu da to zapravo znači da EBRD insistira na regularno sprovedenoj tenderskoj proceduri ali i da ostavlja naručiocu da odredi šta kupuje i pod kojim uslovima.
Dakle, netačni su navodi službenih lica EPS-a u javnosti i u postupku pojašnjenja (dokument koji nosi naslov Clarification), a koja EPS izdaje u okviru tenderske procedure, da EBRD banka diktira uslove tendera.
Uslove postavlja EPS, pri čemu obilato koristi činjenicu da se ne primenjuje zakon o javnim nabavkama, tako što bitno ograničava konkurenciju ponuđača, tvrde ponuđači brojila koji su tako napisanim pravilima unapred isključeni iz tenderske utakmice.
Poslovni aspekt odnosno neisplativi delovi plana kupovine brojila EPS je definisao Tehničku specifikaciju V3 za predmet nabavke. EPS je angažovao konsultante da naprave Studiju izvodljivosti (FS) te definisane Tehničke specifikacije V3. Studija izvodljivosti je napravljena tehnički korektno u okviru granica Tehničke specifikacije koju je EPS zadao.
Osnovni nedostaci Studije izvodljivosti
Definisano je da se svaki potrošač u Srbiji uključi u AMI sistem (vrsta naprednog sistema daljinskog očitavanja), što je tehno-ekonomski neopravdano za potrošače čija je potrošnja manja od 6000kWh godišnje. Prosečna potrošnja po domaćinstvu u Srbiji je manja od 5000 kWh godišnje.
Definisana je i komunikaciona infrastruktura koja služi za daljinsko očitavanje brojila ali ne može da služi kao komunikaciona infrastruktura za pametne mreže (Vol II Tenderske dokumentacije str. 196, definisano da se traži 80% uspešno očitavanje jednom dnevno).
To znači da će se celokupna instalirana komunikaciona infrastruktura baciti kada se budu gradile pametne mreže, što je fijasko ulaganja.
Ovo znači da će u skoroj budućnosti biti moguće da se preko elektro mreže osim struje obavlja i komunikacija, prenos slike, i druge sada nezamislive komercijalne usluge, ali da će EPS ugraditi tehnologiju koja to ne podržava, pa će investicija od više stotina miliona biti beskorisna u toj oblasti.
EPS je naručio studiju izvodljivosti tako da sadašnji tender pokrije prvu fazu ulaganja od 80 miliona evra i da se završi u naredne dve godine, a da se dalja realizacija nastavi u narednih pet godina sa ciljem da se sistem proširi na 3 miliona brojila sa ulaganjem od 700 miliona evra.
Ovakav koncept realizacije je poslovno rizičan jer tehnologija za komunikacionu infrastrukturu nije zrela i nalazi se u daljem burnom razvoju. U svetu se rade pilot projekti, a razvijene zemlje, Nemačka na primer, nisu pristupile investiranju u AMI sisteme za svoju elektroprivredu u ovom trenutku .
Studija izvodljivosti navodi da postoje neuspešni smartmetering projekti širom Evrope i da postoje umereni i jaki rizici za realizaciju konkretnog EPS-ovog projekta.
Trenutno je zrela tehnologija za brojila električne energije koja su pripremljena za komunikaciju i u njih je sigurno da se investira. Investicija u brojila učestvuje sa više od 60% u ukupnom povećanju prihoda EPS-a, a cena koštanja brojila je 30% od ukupno procenjene investicije.
Nova brojila donose tačno merenje i bolju zaštitu od neovlašćene potrošnje. Studija izvodljivosti daje procenjene cene opreme koju kupuje EPS prema specifikaciji od Tenderske dokumentacije u ukupnom iznosu od 20 do 25 miliona evra, a budžet tendera je oko 60 miliona evra.
Nejasno je kojom se poslovnom logikom rukovodio EPS kada je za softver i licence izdvojio oko 40 miliona evra, a pogotovu je nejasno zašto se traži isporuka softvera u roku od osam sedmica po sklapanju ugovora , kada se prva tranša brojila isporučuje kroz šest meseci, a isporuka brojila i puštanje sistema u rad se završava u okviru dve godine.
EPS nabavlja opremu za svojih pet tehnoloških celina, a neće da podeli nabavku u pet lotova, nego insistira da celokupna nabavka bude urađena odjednom, čime ograničava konkurenciju ponuđača i povećava rizik za neuspeh smart meter projekta obzirom da je tehnologija nova i neproverena, (Klasifikacija 5, pitanje 68. u tenderskoj dokumentaciji)
Poslovni interes EPS-a nije da smanjuje konkurenciju ponuđača, niti je poslovni interes EPS-a da se snabdeva iz jednog izvora, pogotovu sa tehnologijom koja nije zrela i proverena.
Poslovni interes EPS-a nije da ograničava konkurenciju, ali je EPS upravo to radio kroz odredbe tenderske dokumentacije i devet pojašnjenja tenderskih uslova koji nisu jer nisu bili poznati kod objavljivanja tendera. U dokumentima u kojima se stručnjaci domaćih proizvođača žale na uslove tendera piše i da
EPS nije imao poslovni interes da isključi stručnu javnost u samom EPS-u i van EPS-a, iz pripreme i odlučivanja o investiciji vrednoj 60 miliona evra u prvoj fazi i projektovanoj na 700 miliona evra u narednih sedam godina kod usvajanja Studije izvodljivosti.
Stručni savet EPS-a, koji je usvojio Studiju izvodljivosti nije imao kompetentnog stručnjaka u materiji (profesor Nešković se ne bavi predmetnom strukom, Milenko Nikolić i Dragan Kovačević su menadžeri u tesnim ugovornim poslovnim odnosima sa EPS-om, a ostali prisutni su zaposleni u EPS-u kao direktori ogranaka ili rukovodioci netehničke struke.
Oni ističu i da je očigledno ograničavanje konkurencije od strane EPS, je definisao više uslova u tenderskoj dokumentaciji koji bitno ograničavaju konkurenciju i koncentrišu nabavku na jednog isporučioca. Na brojna pitanja, primedbe i sugestije koji su podneti od strane zainteresovanih ponuđača, EPS je potvrđivao i učvršćivao diskriminatorske kriterijume i kriterijume koji smanjuju konkurenciju ponuđača (Tender Documentation Volume I, Clarifications 1 do 9).
EPS je postavio finansijski uslov za učestvovanje na tenderu na cifru od 75 miliona evra godišnjeg prihoda u poslednjih pet godina za ponuđača i 15 miliona evra za člana konzorcijuma. Pri tome ponuđač može da ostvari traženi prihod, ne od prodaje robe koja se nabavlja, nego od drugih roba,
Ovim kriterijumom su onemogućena mala i srednja preduzeća širom sveta da učestvuju i sva domaća preduzeća. EPS je to čvrsto potvrđivao izbegavajući svaku modifikaciju koja olakšava uslov.
To što je EPS dopustio da podugovarač (odnosno Subcontractor kako se u dokumentaciji tendera navodi) ne mora da zadovolji finansijske kriterijume da bi mogao da isporuči brojila je mrtvo slovo na papiru jer podugovarač (subcontractor) ne može da nudi!
Koga EPS diskriminiše a koga favorizuje?
Dakle, nedavna izjava direktora EPS da će domaći proizvođači moći da se pojave kao podizvođači je mrtvo slovo na papiru osim za one koji su se unapred dogovorili sa onim stranim proizvođačem za koga se tender unapred namešta.
Zvanično potencijalni podizvođač može samo da čeka da ga ponuđač upita da mu ponudi brojila. Zapravo ponuđač koji pobedi na tenderu nema poslovni interes da traži podugovarača da mu isporuči brojila kada treba da proda svoja brojila. Sve ovo je uneto u pravila tendera da se zbuni javnost i kao tobože dozvoli domaćim proizvođačima da imaju deo kolača.
Sa druge strane se uveliko priča da su pravila napisana tako da će na tenderu posao dobiti jedna nemačka firma, a koja će jedan deo posla prepustiti, jednom malom domaćem podizvođaču koji će zauzvrat ćutati i neće ulagati žalbu na postupak.
EPS je u pravilima tendera postavio diskriminišući uslov da ponuđač mora da ima reference od 45 miliona evra na jednom projektu (odbio je eksplicitno referencu sastavljenu od više projekata na iznos od 45 miliona), što može da ispuni veoma mali broj firmi, ali se unapred zna da nemačka firma čiji su zvaničnici proteklih meseci posećivali naše ministre i direktore EPS to ispunjava.
EPS je uveo i diskriminaciju po teritoriji jer traži da referenca od 45 miliona bude na teritoriji Evrope. Time je isključio firme koje imaju reference u Americi, Aziji, Australiji, i još jednom favorizovao one koji rade poslove sa elektroprivredama EU.
EPS je uveo i ograničenje broja različitih proizvođača brojila koja se nude i eksplicitno odbio da definiše profil pametnog (smart) brojila tako da svako brojilo koje zadovoljava zadati profil može da se ugradi u sistem i da ga softver sistema vidi i koristi kao isti objekat, bez obzira ko je proizvođač brojila, kao što je to uradila elektroprivreda Iberdrola iz Španije.
EPS je time odbio da otvori konkurenciju proizvođača brojila i da dođe do kvalitetnog brojila za najmanje novca. Zato se osnovano i sumnja da je cilj ovog tendera provizija koju će EPS direktori staviti u džep, a ne povoljan posao za ovo javno preduzeće.
EPS se ograničio na jedan tip rutera što je direktno obezbeđivanje monopola jednom isporučiocu, umesto da definiše tehničku specifikaciju rutera. EPS kategorički odbija više puta da produži rok za dostavljanje ponuda što je neophodno jer je dato devet razjašnjena (klarifikacija) sa preko 200 pitanja i odgovora (poslednja je data 6.3.2015.), koji menjaju uslove tendera.
Uz to je tender objavljen 15 decembra pred praznike sa mnogo neradnih dana. Ovim je EPS bitno smanjio konkurenciju, što bez sumnje nije interes naručioca. Uzgred, EPS je koristio čak i neke tehničke zahteve da ograniči konkurenciju, protivno već spomenutim odredbama Studije izvodljivosti.
Takođe, EPS je odredio i da se posle otvaranja ponuda vrši tehnička post-kvalifikacija ponuđača u postupku u kome ponuđač podnosi predlog za ispitivanje koga komisija EPS-a odobrava i ocenjuje uspešnost sprovođenja ispitivanja, što otvara EPS-u mogućnost da voluntaristički ocenjuje otvorene ponude.
Javno preduzeće napisalo pravila tendera protiv javnog interesa
EPS je javno preduzeće koje mora da uvažava javni interes. Za kredit EBRD iz koga se finansira ovaj tender, garant je država Srbija, što znači da se svaki stanovnik zadužuje sa 10 evra. Ukupna vrednost posla biće 700 miliona evra, ukupno u Srbiji živi oko sedam miliona ljudi. Stoga mora da postoji društvena odgovornost.
Zadavanjem kvalifikacionih kriterijuma koje domaće firme ne mogu da savladaju, EPS je onemogućio domaća preduzeća da budu ponuđači samostalno ili u konzorcijumu. To je protivno interesima društva i principima EBRD banke. Dakle, ne samo da se ne favorizuje domaća privreda, nego se onemogućava njeno učestvovanje na tenderu.
U zemlji 20 godina postoje proizvođači brojila, komunikacionih modema, softvera, ormana, montažerske firme, laboratorije za overu brojila. Pametno (smart) brojilo domaće proizvodnje uvedeno je u EPS 1995. godine.
Domaći proizvođači su zadovoljavali sve potrebe EPS-a od 1992. godine u otvorenoj konkurenciji sa strancima. Ovim tenderom, EPS je zadao kriterijume koji onemogućavaju učešće domaćih firmi kao ponuđača samostalno i u konzorcijumu i tako pripremio teren da stranci uzmu posao sa brojilima u Srbiji, prvo ovaj tender od 60 miliona evra, a onda i posao za tri miliona brojila za 700 miliona evra.
To što je EPS ostavio mogućnost da domaći proizvođač bude podizvođač nema nikakvu vrednost jer svaki ponuđač ima interes da proda svoje brojilo i opremu, pa neće tražiti da nabavi brojila od podizvođača.
EPS navodi da je na osnovu Studije izvodljivosti i Tehničke specifikacije V3, doneo odluku o opravdanosti nabavke specificirane na tenderu. EPS ne navodi da nije poštovao studiju o izvodljivosti kod sastavljanja tenderske dokumentacije jer je uveo niz kriterijuma koji smanjuju konkurentnost. EPS-ovi navodi imaju formu koja stvara privid regularnosti, a analiza pokazuje propuste, ističu domaći proizvođači u dokumentaciji koju su uputili nadležnima.
Žalosno je i to što zvaničnici EPS izbegavaju da kažu da se traženi sistemi primenjuju u za sada samo u probnim (pilot) projektima i da, čak ni Nemačka nije odlučila da uvede pametna brojila sa daljinskim očitavanjem za sve konzumente, dok su među najverovatnijim budućim isporučiocima ovakvih brojila za Srbiju upravo nemačke firme. Da li ti znači da će srpski potrošači ustvari biti eksperimentalno područje za ove tehnologije pre uvođenja u EU?
©Geto Srbija
materijal: List protiv mafije
NAMERNO PLANIRANI PROPUSTI: URUŠAVANJE EPS I MEŠETARENJE DIREKTORA EMS!!!
Najveći deo radnika Elektroprivrede Srbije (EPS), ogorčen je na sindikalce od kojih se očekivalo da proglase generalni štrajk u ovom preduzeću, jer je kompanija u potpunom rasulu, nema razvojne strategije, nema investicija, a korupcija i nagrade loših i poslušnih su sve češća praksa…
U međuvremenu, više od stotinu direktora i direktorčića živi na visokoj nozi sa ogromnim platama. Direktor Elektromreže Srbije (EMS)-a, Nikola Petrović, posebno se ističe u bahanalijama i milionskim privatnim poslovima. Ovih dana, mali kafedžijin sin iz Boleča, vratio se porodičnom zanatu-ugostiteljstvu.
Vuk Stanić
Generalni Direktor Elektromreže Srbije EMS, i kum predsednika Vlade Srbije, Nikola Petrović, postao je ovih dana većinski vlasnik dva veoma vredna restorana u Beogradu.
Naime, Petrović je dokapitalizovao poznati restoran Franš u bulevaru Oslobođenja, u neposrednoj blizini Autokomande, kao i restoran Dijagonala u Skerlićevoj ulici.
Mnogo njegovih poznanika je ovim povodom bilo iznenađeno, a posebno zbog činjenice da ovaj režimski multimilioner sa poslovima u energetskom sektoru, ulazi u vlasničku strukturu ugostiteljskih firmi.
Čak je, kažu upućeni, i Petrovićev kum Aleksandar Vučić bio iznenađen sa ovim vestima, komentrišući u šali da je direktor EMS sada potvrdio ranija pisanja Tabloida, kada je naš magazin u tekstu "Od Boleča do Beča" obznanio javnosti da je Nikola Petrović, ustvari: "…Sin Race kafedžije iz Boleča, sela pored Beograda".
Naravno, ovo nije i jedino mešetarenje na sitno direktora EMS, o kojem su našem listu dostavljene informacije, zakup Petrovićeve vile iz baze DIPOS-a plaća javno preduzeće na čijem je on čelu.
Ni renoviranje te iste vile Petrović nije hteo da plati, već su i ti troškovi namireni sa računa EMS.
Nikola Petrović je, suprotno politici Vlade Srbije, naručio studiju o budućoj privatizaciji EMS. Na konstataciju saradnika da bi trebalo da bude privatizovan EPS, ali ne i EMS, Petrović je rekao "da se ne prave pametni".
Zadatak studije privatizacije EMS, poveren je kompaniji Energoprojekt, a i taj posao je takođe plaćen novcem EMS?! Istovremeno, Aleksandar Obradović generalni direktor Elektroprivrede Srbije EPS-a, ubrzava likvidaciju privrednog društva EPS Snabdevanje.
Ovu akciju je kako stvari stoje Obradović, dogovorio sa Vučićem i Petrovićem.
Preduzeće EPS Snabdevanje je zaista u problemu zbog velikih krađa na mreži koje se kreću od 15 odsto do 40 odsto, ali je pravi udar za tu kompaniju činjenica da vrh države traži da se otpišu sva dugovanja Železari iz Smedereva, sva dugovanja prema RTB Boru, svim javno komunalnim preduzećima gde rukovode SNS kadrovi, počev od gradskih elektrana u Beogradu.
Trenutno, Obradović i saradnici muku muče kako da sve, ali baš sve gubitke EPS, prebace u EPS snabdevanje. Kada na kraju nađu model kako da sve gubitke prebace tamo, EPS će biti predstavljen kao kompanija koja je ostvarila dobit, a rukovodstvo te kompanije biće predstavljeno kao super uspešno.
Istina EPS bi zaista mogla da bude najuspešnija kompanija na Balkanu, ali kada bi rukovodstvo rešilo da prekine praksu nameštenih tendera, da smanje krađe na mreži, da prekinu sa rasipanjem novca na prezentaciju i kada prestanu da zaključuju fiktivne konsultantske ugovore…
Veliki problem za SNS biće i činjenica što će EPS uskoro (kada ga prikažu kao kompaniju bez gubitaka) to biti u suprotnosti sa obećanjima koja su dali Nemcima da će ovaj državni gigant, na kraju 2015. godine biti predstavljen kao kompanija bez perspektive. Zbog čega bi njihovi privrednici mogli da je kupe ispod svake cene.
Na obećanje dato Nemcima, vrh EPS-a nije zaboravio, samo što će trenutak proglašenja stanja pred bankrot biti pomereno za sledeću godinu. Tim povodom, Aleksandar Obradović je sa ljudima iz Evropske banke (EBRD) dogovorio još jedan kredit u iznosu od 200 miliona evra. Namena kredita biće restruktuiranje EPS-a, a de fakto 120 miliona evra iz tog kredita će biti uplaćeno u budžet republike Srbije, kao rezultat pozitivnog poslovanja EPS.
Čak 80 miliona evra otići će na unapred dogovorene konsultantske usluge, firmi koje će biti angažovane na izradi studija reorganizacije EPS-a. Te studije koštaju daleko manje od 80 miliona evra, ali će se višak novca preko tih kompanija usmeravati za troškove SNS na izborima koji slede.
Ovo nije i jedino presipanje iz kase EPS u kasu SNS, jer je nedavno i izvršni direktor za korporacijske poslove Dragana Rajačić kompanijama iz sistema EPS oduzela pedeset odsto automobila koji su dati centrali SNS za pokrivanje narednih izbora.
Prosto je neshvatljivo da rukovodioci proizvodnje u najbitnijim kompanijama EPS kao što su Kolubara, Kostolac, Đerdap, više nemaju automobile koji su im neophodni u organizaciji posla i proizvodnje.
Predsednik sindikata EPS, Milan Đorđević ništa ne preduzima tim povodom, dok je samostalni sindikat EPS tražio prijem kod predsednika Vlade Aleksandra Vučića.
Vučić međutim ne planira da ih primi i taj zadatak je prebacio na resornog ministra Aleksandra Antića i direktora EPS Aleksandra Obradovića. Nekih razgovora je bilo kažu sindikalci, ali rezultat tih razgovora je nula.
Mnogi radnici EPS su međutim ogorčeni na sindikalce od kojih se očekivalo da proglase generalni štrajk u EPS-u. Razlozi zbog kojih radnici očekuju štrajk su činjenica da je kompanija u potpunom rasulu, nema razvojne strategije, nema investicija, a korupcija i nagrade loših i poslušnih su sve češća praksa…
Podsetićemo da je u ovo vreme, pre godinu dana (22. novembra 2014. godine) jedan radnik poginuo, a dvojica su povređena u nesreći u Rudarskom basenu ‘Kolubara’. Do nesreće je došlo kada je u Polju ‘D’ Rudarskog basena ‘Kolubara’ popustio kran na mašini cevopolagač, koji je pao na trojicu radnika.
Radnik G. P. (35) je preminuo na putu do ambulante, D. K. (38) je teško povredio nogu, dok M. Ć. (26) imao lakšu povredu glave.
Tim tragičnim povodom, Služba za bezbednost i zdravlje na radu RB "Kolubara", u izveštajima o povredi na radu radnika (tzv. povrednim listama) samovoljno je upisala: "…Povreda usled sopstvene nepažnje i nemarnosti i nepridržavanja propisa BZR".
Ovo saopštenje uprave je, naravno, notorna laž, a posao koji su tog dana ovi nesrećni ljudi radili, nisu ni trebali da rade, jer su njih trojica bili tu umesto još dve mašine! Njihov posao trebalo je da rade mašine!
Naime, pomeranje trake tračnog transportera se izvodi po tehnologiji, gde jedan cevopolagač ide sa dubinske strane trake, drugi cevopolagač ide sa visinske strane trake, i oni pomeraju čelične pontone na kojima stoje čelične konstrukcije zvani "članci" koji drže snopove aluminijumsko-čeličnih rolni, koje principom inercije pokreću proizvodnu traku, koja je od gume a prožeta je čeličnim sajlama.
Dakle, u poslu pomeranja trase tračnog transportera učestvuju najmanje tri mašine i to: dva cevopolagača (buldožera sa kranom) i jedan klasičan buldožer. To znaju svi inženjeri rukovodioci na kopu, koji su mahom svi magistrirali na površinskoj eksploataciji uglja.
Ali, u pomenutom poslu došlo je do nesrećnog slučaja, jer samo jedan cevopolagač ne može paralelno da pomeri svaki čelični ponton (prag) na kojem stoje članci, pošto vuče trasu samo sa jedne strane i nema ko da poravnava trasu.
Kada se tako radi, onda se desi da čelični pragovi moraju da se poravnavaju na drugi nepropisan i dokazano ubojit način, a to je da cevopolagač diže one članke koji nisu poravnati u liniju sa drugima i onda radnici pomeraju i usmeravaju čelični prag da sve legne u liniju. Ovakva "izmenjena tehnologija", nije ništa novo u rudarskim i građevinskim radovima.
Često su je koristili i stari Egipćani pre 4.600 godina, kada su terali robove da vuku ogromne granitne blokove, a dizali su ih krtim drvenim dizalicama koje su često pucale i padale ubijajući grupe robova.
Ovo je i samo jedan od primera zbog kojih je mnogima u sistemu EPS, prekipelo i zbog kojih očekuju štrajk koji korumpirani sindikalci ne žele da pokrenu. Ali, ako ih na ulice ne izvede ovakvo ponašanje dugogodišnjih režimskih saradnika i štrajkolomaca, onda će bes radnika EPS-a da se obruši na kriminalnu družinu koja se nalazi u vrhu ovog preduzeća i oko njega.
Nadobudni direktor EMS-a i Vučićev kum, Nikola Petrović, najtipičniji je primer kako diletant sa velikim apetitima, može da pljačka državne pare nekažnjeno. Ali, tim zanatom se, kako izgleda, neće još dugo baviti…
© Geto Srbija
materijal: List protiv mafije