Почетак > ГЛАС ОБИЧНИХ ГРАЂАНА > ALEKSINAC I PROPADANJE PREDUZEĆA: POZOVI STEČAJNOG UPRAVNIKA RADI LIKVIDACIJE- (deo drugi)

ALEKSINAC I PROPADANJE PREDUZEĆA: POZOVI STEČAJNOG UPRAVNIKA RADI LIKVIDACIJE- (deo drugi)

21. августа 2013.

 

Samo u Srbiji jedan čovek može da proda ceo grad i njegovu industriju. Slučaj stečajnog upravnika Zorana Milosavljevića koji se ostrvio na Aleksinac i njegovu imovinu, jasno govori da on nije radio sam na ukopavanju ove opštine. Bez logistike Demokratske stranke i njenih kriminalnih aspiracija na sve što u Srbiji vredi, ne bi bilo ničega.

 

          Svetlana Pospišil

 

U opštini Aleksinac nekada su otvarane prve osnovne i prve srednje škole u Srbiji, jedna od prvih gimnazija, najstarija Učiteljska škola, Pivara, Ciglana, Monopol…Aleksinačka varoš je bila prepoznatljiva po rudnicima uglja, PIK-u, FAHOP-u, FRAD-u, EMPI, Selekciji, Konfekciji, Živinarstvu, „Pomoravlju" i još dvadesetak društvenih firmi koje su zajedno zapošljavale oko 7.500 radnika.

Posle 5. oktobra 2000. godine kreće divljačka pljačka koja je nekima obezbedila ogromno bogaćenje, a radnike i porodice ostavljala bez egzistencije. Time je opštini Aleksinac učinjen najveći zločin koji je građane ostavio bez posla, zdravstvene zaštite, a njihovu decu lišio mogućnosti za kvalitetno školovanje i zaposlenje. Jedan od onih koji su Aleksinac doslovno prodali "na doboš", svakako zaslužuje da bude zapamćen…

Naime, u ovom gradu je dobro poznato ime Zorana Milosavljevića, stečajnog upravnika, istaknutog člana Demokratske stranke, koji je prodao sve aleksinačke firme. Karijeru uspešnog pljačkaša započinje privatizacijom firme „FRAD" AD Aleksinac, srpskom fabrikom auto-filtera. „FRAD" je u vreme blokade Srbije, devedesetih godina, izvozio filtere u Italiju, Francusku, Austriju.

U privatizaciji „FRAD-a" iz opštine Aleksinac učestvovali su i tadašnji lideri lokalnog DOS-a iz svake stranke po jedan. Interesantno je da su se tada oko učestvovanja međusobno potukli i prvi ljudi lokalnog DSS-a! Procenu kapitala „FRAD-a" radio je Zoran Milosavljević, tadašnji finansijski direktor te firme.

Firma je prodata septembra 2002. godine za 800.000 evra, sa obavezom ulaganja od pet miliona evra. Kupac je bio tajkun Dušan Zabunović. To je onaj isti gospodin koji je u takozvanoj petooktobarskoj revoluciji zauzeo Saveznu upravu carina i nekoliko dana bio njen direktor, sve dok Zoran Đinđić nije saznao da je u ovu ustanovu samovoljno ušao prevarant najvećeg kalibra i strasni lopov bez imalo stila.

Na dan kupovine „FRAD-ov" magacin gotovih proizvoda vredeo je oko četiri miliona evra, repromaterijala oko dva miliona evra, a na deviznom računu bilo je 450.000 evra. Zabunović je pet miliona evra proknjižio kupovinom nekoliko repariranih presa i nekih mašina za proizvodnju kablova koje je prikazao kao potrebne za proizvodnju filtera.

"FRAD" je preduzeće koje je imalo tržišnu perspektivu i uspešno poslovalo čak i u vreme sankcija. Upravo za takva preduzeća privatizacija pokazala se kao pogubna. Zbog atraktivne lokacije velike vrednosti privrednog značaja stvarani su uslovi za namerno iznuđivanje stečaja da bi se preduzeća prodavala ispod svake vrednosti.

Sledeći „uspeh" Zorana Milosavljevića bio je prodaja firme „PIK" Aleksinac koja je imala 1.000 radnika i 12.000 udruženih proizvođača. Sa šest celina: hladnjača, klanica, ekonomija, podrum, kooperacija, ugostiteljstvo. Prvo prodaje ekonomiju, 400 hektara zemlje, za 62.000.000 dinara 2010-2011. godine. Kompletna imovina PIK-a je u stečaju.

Državna imovina koja je u postupku stečaja se stalno uništava i vandalizuje, devastira krađom materijala, paljevinama, otuđivanjem mašina i alata. U većini stečajnih postupaka pojavljuje se jedan isti stečajni upravnik pa se postavlja pitanje kako je to moguće i da li stečajni upravnici snose odgovornost za uništavanje imovine koja je deo stečajne mase i za sprovođenje istih postupaka. Poznato je da je Zoran Milosavljević bio pod zaštitom Aleksandra Vlahovića, grobara srpske privatizacije, takođe iz DS-a (pod čijom je sada?). Naravno, ovo je tek deo priče koja sledi…

 

©Geto Srbija

materijal: List protiv mafije

  1. Зорица Пелеш
    21. августа 2013. у 20:56

    Ово је ужас шта су урадили од Алексинца. Заволела сам Алексинац и Алексинчане пишући о најславнијем Алексинчанину проти Стеви Димитријевићу. Мора да се сада преврће у гробу и он и сви велики Алексинчани, који су цео свој живот посветили своме граду.Требало је народ да узме говњиве мотке и све да одузме тим лопужама.Држава уместо да донесе закон којим ће тражити порекло богатства свих оних који су је опљачкали ради обрнуто и година прикупља податке да докаже лоповлуке тих „способних „тајкуна. И све се те лопуже на крају углавном извуку, а деца нам умиру сваки дан јер су неухрањена и нема ко да им плати лечење. И стари наравно, јер се и они слабо хране и немају лекове.

    Свиђа ми се

  2. 22. августа 2013. у 17:01

    Zoran Milosavljević je posle DS-a ( iz kog je verovali ili ne najuren) prešo u LDP. Inače je posle Frada ( gde su slavili kad je otišo, ali im slavlje nije dugo potrajalo) partijskim vezama prešo u Fahop na mesto komercijalnog direktora ( jedan od njegovih najvećih uspeha u Fahopu je što je uspeo da iz Zenice kupi žicu za proizvodnju eksera po ceni većoj nego što su mogli da se kupe gotovi ekseri, pa je onda ta žica godinama rđala po magacinima)da bi zatim na intervenciju politike i smederevskog Sartida bio generalni direktor Fahopa. On je i potpisao ugovor o privatizaciji sa beogradskim Metalex-om na osnovu zakona o stečaju iako je Fahop bio solventan i normalno je radio ( za manje para nego što je bila vrednost robe u magacinima) da bi posle par meseci Metalex ( inače vlasništvo teče Nemanje Kolesara) preprodao Fahop slovenačkom Alpos-u uz simboličnu proviziju od 150.000 USD. Zoran Milosavljević je onda bogato nagrađen astronomskom platom u trajanju od godinu dana ( kao i predsednik ondašnjeg sindikata Mihajlo Karpinski ali u trajanu od dve godine). BTW Alpos je enormno zadužio Fahop, tako da je sad ta firma u stečaju, čak su uspeli da dugove matične firme iz Slovenije prebace na Fahop, tako da je za direktorom koji je zamenio Milosavljevića Janezom Jenšterleom raspisana poternica i on ne sme da uđe na teritoriju Srbije. Inače je ugovorom o privatizaciji Fahopa bilo predviđeno da opština Aleksinac dobije 500000 evra, što se naravno nije desilo jer je Milosavljević preko svojih partijskih drugova koji su inače u to vreme bili na vlasti u opštini Aleksinac uspeo da se na taj član ugovora zaboravi. E sad ajde pogodite ko je stečajni upravnik u Fahopu ( kome je u međuvremenu promenjeno ime u Alpos doo Aleksinac) – BINGO- Zoran Milosavljević.
    Fahop u stečaju je prodat firmi koja je osnovana 15 dana pre prodaje i u vlasništvu je banke koja je najveći poverilac Fahop – Alposa.
    Inače što se Frada tiče vlasnik je uspeo da odmah posle privatizacije rasproda celokupni vozni park i na taj način odmah vrati novac koji je dao za kupovinu preduzeća. Onda je prodao licencu i trgovačku marku FRAD turcima za milion evra i onda uvozio iz turske gotove filtere na kojima je pisalo Frad .
    Najtužniji je slučaj „Zavoda za selekciju semena šećerne repe“ ili narodski Selekcija.
    Tu firmu je kupio MK komerc i pošto su šećerane dugovale selekciji milione evra ( pominje sa da je samo MK grupa dugovala 3 miliona evra) jednostavno je zatvorio. Otpustio je sve radnike osim 5 stražara koje je ostavio još godinu dana, a onda je i njih najurio. Nema firme- nema duga.
    Industrija građevinskog materijala Morava-narodski Crepana- grupa koja je kupila ovu firmu je uspela da pokrene proizvodnju, radi šest meseci, podigne kredite za koje je garant bila Morava i nestane.
    Otpad- mala firma ( tačnog imena se ne sećam) koja je skupljala i prerađivala sekundarne sirovine. 40-ak radnika je primalo solidne plate i na vreme do privatizacije – onda ih je kupila ova ista grupa kao i Crepanu i napravila potpuno isti scenario kao sa Crepanom.

    Toliko za sad.
    Nastavak sledi …

    Свиђа ми се

  1. No trackbacks yet.
Затворено за коментаре.