Velika Albanija – projekat SAD-a protiv pravoslavnog naroda ?
Alexandre Latsa, geopolitički analitičar za Evroaziju, u članku objavljenom za web portal "SHEKULLI", tvrdi da je stvaranje “Velike Albanije” američki cilj, koji ima za cilj da naškodi interesima Srbije i Rusije, kao i pravoslavnog naroda u celini.
Latsa argumentovano tvrdi da SAD koristi slab trenutak Rusije kako bi napale Srbiju i to što se sada događa čini ove dve zemlje da se ponovo približe.
On je Francuz koji živi u Rusiji i radi kao konsultant u Moskvi.
On naglašava da će stvaranje "Velike Albanije" zapaliti Balkan, požar koji će doneti slabljenje Evrope i destabilizovanje pravoslavnog stanovništva u zemljama poput Makedonije, Grčke, Crne Gore i Srbije.
Krstaški rat protiv komunističkog naroda je pretvoren u krstaški rat protiv pravoslavnog naroda.
Premijer Albanije Sali Beriša, branio je ideju o dodeli albanskog državljanstva za sve Albance, gde god se nalazili u inostranstvu.
Ovu izjavu je dao tokom posete gradu Vlori u povodom 100-godišnjice nezavisnosti od Osmanskog Carstva.
Ova izjava sadrži puno činjenica, kao ta kada se Beriša sastao sa njegovim kolegom sa Kosova, Hašimom Tačijem obećavši ujedinjenje Albanije.
Izabrano mesto je Kosovo, koje je danas nastanjeno većinom Albancima, a nije uvek bilo tako.
Tokom Balkanskog rata 1913. godine, Srbi su još uvek činili većinu stanovništva.
1941. godine Kosovo je bilo deo Velike Albanije, koja se nalazila pod protektoratom fašističke Italije.
Posle rata, Tito je zabranio iseljavanje Albanaca u Jugoslaviji, jer prema njegovom stavu Jugoslavija će biti jaka samo sa Srbijom.
Godine 1974. baš je on dao Kosovu status autonomne pokrajine koja je oduzeta od strane Slobodana Miloševića 1989. godine, kada su Srbi sačinjavali nešto više od 15 posto stanovništva na kosovu.
Kada je 2008. godine Kosovo proglasilo nezavisnost, deceniju posle dolaska NATO-a, veoma malo analitičara pokazalo je prstom na dominaciju Albanaca u ovoj maloj državi.
Zapadne zemlje i Evropska unija su odmah priznale nezavisnost Kosova bez postavljanja pitanja o ophođenju prema srpskoj manjini, bez obzira na strašan presedan 2004. godine, kada su hrišćani bili žrtve masakra, paljenja crkava i kršenja ljudskih prava.
Istina je da je Evropa zatražila izvinjenje, ali u Evropskoj uniji su u to vreme imali druge prioritete: organizaciju gay parade u Beogradu, piše sajt "Shekulli".
To se desilo samo četiri godine posle proglašenja nezavisnosti.
Bile su dovoljne četiri godine za premijera Albanije da da obrazloženje srpskim nacionalistima koji kažu da se ne suočava sa kosovarima (stanovnicima Kosova) nego sa Albancima, jedna nova epizoda antičkog konflikta koji je započeo šest vekova ranije i koji je pravoslavce stavio u najveće konvertite u srcu Osmanskog Carstva.
Zapad je podržao stvaranje Kosova sa jedinom strateškom logikom – raspad Srbije, koja se vraća nazad u Rusiju.
To se dogodilo u vreme kada je Rusija bila slaba u najboljem slučaju.
U vreme od 1991. do 2000. godine i mediji su podigli barjak protiv Miloševićeve Srbije zbog čišćenja, u isto vreme se dešavao ekonomski i moralni rat protiv Jelcinove Rusije.
Krstaški rat protiv komunističkog naroda je pretvoren u krstaški rat protiv pravoslavnog naroda i protiv njegovog političkog centra gde živi većina njih, Rusije.
Ruski teoretičar, Zbigniew Brzezinski, rekao je 2007. godine "Glavni neprijatelj SAD-u sada je Ruska pravoslavna crkva".
Stvaranje Velike Albanije može se videti u ovom istorijskom i geostrateškom smislu.
Ovo je nova utakmica, utakmica koja može stvoriti iskru i prouzrokovati novi požar u balkanskom grotlu.
Ova vatra će doneti dalje slabljenje Evrope, ali i destabilizaciju pravoslavnih naroda (Makedonija, Grčka, Crna Gora, Srbija …) i obuzdati približavanje Rusiji.
Sa druge strane, ruski uticaj u istočnoj Evropi će pasti pod znak pitanja i zato će se države istočne Evrope približiti zapadnoj Evropi.
Na taj način, Sjedinjene Države će ponovno uspeti sa ostvarivanjem svog cilja: Kao prvo da spreče približavanje u Evropi i kao drugo približavanje katoličkog i pravoslavnog naroda.
(Približavanje katoličkog i pravoslavnog naroda) u prevodu znači: Preuzimanje Evropskih standarda i vrednosti, prihvatanje katoličkih običaja, svetaca, datuma… i svega onog što na bilo koji način omalovažava, podcenjuje, izvrgava ruglu i zatire pravoslavnu veru i pravoslavnu crkvu.
©Geto Srbija
Izvor: info-ks