Почетак > ГЛАС ОБИЧНИХ ГРАЂАНА > PLJAČKA I PRANJE NOVCA U DUNAV OSIGURANJU

PLJAČKA I PRANJE NOVCA U DUNAV OSIGURANJU

2. децембра 2012.

 

Već skoro pola veka Dunav osiguranje postoji na ovim prostorima,  i lider je, ali je poslovanje u plusu najčešće obezbeđivano prevarama, kako klijenata, tako i same države Srbije.

Piše: M. Glamočanin

Dunav

 

Sa druge strane, milionske sume su na volšeban način završavale na računima preduzeća koja nemaju nikakve reference, osim što se "tale" sa direktorima Dunava.

Kompanija Dunav osiguranje a.d. je jedan od najvećih i najstarijih osiguravajućih zavoda no ovim prostorima.

Osnovana je 1963. godine, a od 2004. godine, njen uplaćeni novčani kapital iznosi 74.259.279,97 evra.

U 2011. godini je Dunav ostvario ukupne poslovne prihode od 17.172.890.000 dinara.

Pitanje je jedino koliko je od toga zarađeno legalnim putem, a koliko prevarama.

Krajem 2011. godine je Dunav napravio dogovor sa vladom Republike Srbije, po kome država preuzima potraživanja kompanije od određenih državnih firmi u restruktuiranju.

Na spisku od oko 100 firmi čija dugovanja je preuzela država nalazi se i određen broj onih koji su redovno izmirivali svoje obaveze, kao na primer:Mostogradnja, Tehnohemija, Internacional CG

Uplate ovih preduzeća su preknjižena na primljene avanse u ukupnom iznosu od oko 40 miliona dinara, a kasnije je deo tih uplata rasknjižen na nove fakture.

Tako uzimajući pare i kada je to po zakonu i kada nije, Dunav je ostvario prihode koje je posle mogao da arči kako se ćefne rukovodstvu.

Značajno su tako povećani troškovi poslovanja koji za prva tri kvartala tekuće godine iznose 6.696.994.000 dinara, što je povećanje u visini od 174,23 odsto u odnosu na isti period 2008. godine.

Rast troškova reklame i propagande je u odnosu na isti period 2008. u prva tri kvartala ove godine iznosio čak 381,63 odsto.

Često se dešavalo da kompanija zaključi ugovore vredne i po više desetina miliona dinara sa preduzećima koja su nedavno osnovana, nemaju zaposlene i imaju minimalni osnivački ulog.

Tako je na primer “Mikrofilm sistem” registrovan za fotografske usluge sa upisanim kapitalom od 160.000 dinara, a samo za prvih devet meseci ove godine Dunav mu je za usluge mikrofilmovanja dokumentacije

platio24 miliona dinara.

Pri tome, u finansijskom izveštaju  Mikrofilm-a za 2011. godinu, njegova ukupna aktiva iznosila je 24 miliona dinara, a samo od Dunava je naplatio 69 miliona dinara.

“MFC Komerc” je registrovan za računarsko programiranje sa novčanim kapitalom od 333 hiljada dinara, a za prvih devet meseci ove godine od Dunava je za usluge mikrofilmovanja naplatio 18 miliona dinara, dok je

u celoj 2011. naplatio čak 81,5 miliona dinara.

Firmi Žižgin je plaćeno 60 miliona dinara na ime organizacije putovanja delegacije Dunava u Brisel.

Isti je slučaj i sa firmama sa kojima kompanija zaključuje ugovore o promotivnim aktivnostima, a u pozadini stoje isplate provizije za poslove iz prodaje osiguranja, (na primer Mix&Solo d.o.o. iz Beograda, Trio Xenic…)

Korporativne obveznice se često daju firmama koje su u određenim finansijskim problemima ili su pred samom blokaadom, odnosno stečajem.

Tako je “Europolis 011” d.o.o. dobio ukupno 110 miliona dinara zajma, pri čemu je njegov osnivački kapital iznosio samo 500 evra?!

“MB Pelikan” d.o.o. iz Niša, koji je u međuvremenu otišao u stečaj, imao je upisani novčani kapital u visini od 39.750 dinara, a od Dunava je dobio pozajmicu vrednu 60.000.000 dinara.

“Milenium Group” iz Beograda je raspolagao osnivačkim ulogom od 500 evra, ali je bez obzira na to od Dunava dobio pozajmicu od 35 miliona dinara…

Najveću pozajmicu je, međutim, dobila “Galenika”, čak 320 miliona dinara.

Dunav je za veći broj komintenata dao garancije Dunav banci kako bi im ova odobrila kredite, (tu su bila preduzeća: “Galenika”, “Valjaonica bakra”, “Zastava”, ” Vitro grupa”).

Valjaonica bakra nije izmirila svoje obaveze prema banci, pa se Dunav banka namirila iz namenskog depozita Dunav osiguranja.

Inače, provizije koju Dunav banka zaračunava svojoj matičnoj kući Dunav osiguranju nekoliko puta su veće od onih koje naplaćuju druge banke.

Dunav osiguranje ima vozni park od čak 350 vozila, a samo u 2010. je za nabavku novih automobila plaćeno 90 miliona dinara.

Značajna sredstva se ulažu i u razvoj informacionih sistema, ali i pored toga kompanija još nema centralizovani sistem koji bi zadovoljio moderne standarde.

Tako je firmi “Fadata” u periodu od 31. jula 2009. do 29. februara 2012. plaćeno 287 hiljada evra za usluge održavanja licenciranog softvera za sistem koji je delimično počeo sa radom tek 1. februara 2012.

Za prvih devet meseci ove godine Fadata je Dunavu fakturisala 119 miliona dinara, dok je u 2011. naplatila 58 miliona dinara.

Novac se u Dunavu pere i preko stalnih, beskonačnih renoviranja odmarališta na Zlatiboru.

U rekonstrukciju i nabavku opreme za to odmaralište Dunav je od 2011. uložio 220 miliona dinara, iako je ono kao obnovljeno u rad pušteno u oktobru prethodne godine.

Zakup odmarališta Dunav osiguranje fakturiše “Dunav turist”-u u iznosu od jednog evra po kvadratnom metru.

Posle toga Dunav osiguranje svom Dunav turistu daje novčane pozajmice da bi preživeo.

U ovoj godini je ukupno dato 16,8 miliona dinara.

Pošto je 2011. kompanija dobila sudski spor sa “Avala film”-om u vrednosti od 65 miliona dinara, ona odmah zaključuje ugovor sa “Steco”-m, preduzećem koje je u vezi sa Avala filmom, pa preko fiktivnih ugovora o

zakupu poslovnih prostorija Avala filmu vraća novac dobijen po sudskoj presudi.

DIREKTORI I NADZORNI ODBOR:

Bord direktora Dunav osiguranja čine: Milenka Jezdimirović, generalni direktor, Rajko Tepavac, Milica Dević, Dejan Drljača, Vladimir Škrbić, Toma Bušetić i Siniša Erić.

U nadzornom  odboru sede: Tatjana Matijaš, Nebojša Burgić, Zoran Debeljković, Milorad Ivanišević, Marko Ćulibrk, Stanimirak Mijailović, Goran Mačkić, Danica Radosavljević.

© Geto Srbija

List protiv mafije

Creative Commons лиценца

  1. Kočo
    3. децембра 2012. у 11:58

    Jedino krivično delo koje ja vidim u ovom članku jeste odavanje poslovne tajne. Po članu 240. Krivčnog zakonika za ovo delo je zaprećena kazna zatvora do 10 godina.

    Свиђа ми се

  2. dusica
    3. децембра 2012. у 20:37

    Hvala Bogu da neko dotakne to pitanje

    Свиђа ми се

  3. Marko
    7. децембра 2012. у 03:32

    Lično sam bio žrtva mahinacija i nepotizma, radeći u kompaniji Dunav po ugovoru na određeno vreme 2011 godine. Pri kraju prvog ugovora sam prešao na drugo radno mesto, sa garancijama da ispunjavam sve uslove i da sam pokazao kvalitet u obavljanju posla. U pitanju je Centar za naknadu šteta na motornim vozilima, a radno mesto procenitelj. MESEC dana sam obavljao posao, redovno se upisivao u evidenciju dolazaka i odlazaka, da bi me direktorka jednog dana vratila kući. Dobili smo informaciju da je direktor Siniša Erić (pomenut u tekstu) ODBIO da potpiše dokumentaciju o mom prelasku na opisano radno mesto, te da ugovor ne može biti potpisan retroaktivno, obzirom da je bio kraj jula meseca (iako je dokumentacija sa svim potpisima predata blagovremeno!). U inspekciji rada i kod javnog pravobranioca sam dobijao različite odgovore, koje sam i predočio kadrovskoj službi, obzirom da nije bilo moguće da ugovorim sastanak sa direktorom! Nakon toga u avgustu potpisujem RETROAKTIVNI UGOVOR (za period jul-septembar 2011) za staro radno mesto u Prodaji i marketingu životnog osiguranja, na poslu preuzimača rizika na terenu III. Svega 5 dana kasnije dobijam rešenje o otkazu po isteku ugovora, jer nisam ispunio produkciju za jul mesec!? Naravno, naknadu za jul mesec nisam dobio. Nakon obraćanja šefici kabineta generalne direktorke, dobijam poziv za razgovor od direktora Centra za naknadu šteta – Nebojše Burgića (takođe pomenutog u tekstu). Razgovor je protekao u oštrom tonu od strane direktora Burgića, gde sam čak označen kao krivac jer sam pokušao da se izborim za svoja prava. Tog jutra sam od dotičnog saznao da je na upražnjeno mesto procenitelja došao „kolega iz Obrenovca“. Obzirom da je moja majka provela čitav radni vek u toj kompaniji, ona je takođe nebrojeno puta bila žrtva nepotizma. Toliko da smo ostali bez pravosnažno dobijenog stana 1998. godine (putem rang-liste), kada se druga radnica uselila u stan bez ijednog papira! Ključeve je dobila od tadašnjeg generalnog direktora jer je pretila samoubistvom ukoliko joj se ne dodeli stan! Spor još uvek traje.

    Свиђа ми се

  1. No trackbacks yet.
Затворено за коментаре.